Kolektivna ljudska prava utorak 9 prosinca 2014 Nastanak

  • Slides: 12
Download presentation
Kolektivna ljudska prava utorak, 9. prosinca 2014.

Kolektivna ljudska prava utorak, 9. prosinca 2014.

Nastanak Kolektivna prava su, kao pravni koncept, nastala sredinom XX vijeka. U biti ona

Nastanak Kolektivna prava su, kao pravni koncept, nastala sredinom XX vijeka. U biti ona su rezultat suvremenih potreba čovječanstva u smislu potrebe za zaštitom vrijednosti, općeg dobra ili interesa koji su značajne za kolektivitete, a koje se uživaju u zajednici ljudi. Dakle, radi se novom pravnom konceptu, prema kojem određene specifične vrijednosti i interesi neke grupe konstituiraju ljudska prava tih grupa. Te vrijednosti su, na primjer, mir, sigurnost, razvoj, zdrava životna sredina

Third-generation human rights are those rights that go beyond the mere civil and social,

Third-generation human rights are those rights that go beyond the mere civil and social, as expressed in many progressive documents of international law, including the 1972 Stockholm Declaration of the United Nations Conference on the Human Environment, the 1992 Rio Declaration on Environment and Development, and other pieces of generally aspirational "soft law. " Because of the present-day tilting toward national sovereignty and the preponderance of would-be offender nations, these rights have been hard to enact in legally binding documents. These are sometimes referred to as "green" rights.

Third-generation human rights The term "third-generation human rights" remains largely unofficial, and thus houses

Third-generation human rights The term "third-generation human rights" remains largely unofficial, and thus houses an extremely broad spectrum of rights, including: Group and collective rights Right to self-determination Right to economic and social development Right to a healthy environment Right to natural resources Right to communicate and communication rights Right to participation in cultural heritage Rights to intergenerational equity and sustainability

Sporovi Dikutabilan je titular prava. Naime negdje su to potrošači, negdje narod, negdje studenti

Sporovi Dikutabilan je titular prava. Naime negdje su to potrošači, negdje narod, negdje studenti ili akademska zajednica, negdje građanji, a negdje cijelo čovječanstvo, u zavisnosti od dobra koje se štiti ovim pravima Zatim, često kod kolektivnih prava, nije moguće odrediti titulara obaveze. Naime, negdje je to državna vlast, negdje lokalna zajednica, negdje medjunarodna zajednica, a negdje ne postoji jasno određenje. Kod univerzalnih vrijednosti i opštih dobara, titulari obaveze poštovanja tog prava ili vrijednosti su svi ljudi, sve zajednice, čovječanstvo. Konačno, mnoga od ovih prava je nemoguće utužiti, jer se više radi o vrijednostima, idejama i principima, nego o pravima čije poštovanje je obezbijeđeno sankcijom ukoliko se ono krši. Također, neka od ljudskih prava, iako imaju primarno individualnu zaštitu jer se štite kao prava pojedinaca, za svoje puno uživanje zahtijevaju i kolektivnu zaštitu. To važi za sva manjinska prava, a naročito za prava manjina na sudjelovanje u javnom životu, pravo na obrazovanje i prava na upotrebu manjiskog maternjeg jezika. Naime, ova posljednja tri prava zahtijevaju interakciju za njihovu realizaciju i zaštitu i kolektivnih prava, poredindividulanog prava koje je zaštićeno pripadniku te manjine. •

Pravo naroda na samoopredjeljenje Pravo na samoopredjeljenje je i individualno i kolektivno pravo. Kolektivno

Pravo naroda na samoopredjeljenje Pravo na samoopredjeljenje je i individualno i kolektivno pravo. Kolektivno pravo na samoopredjeljenje pripada narodima. Kao individualno ono se odnosi na pravo svakog pripadnika tog naroda, pravo na individualni izbor pojedinca. No što je narod? Poslije nalaza Badinterove arbitražne komisije, prihvaćena je administrativno-demografska definicija prema kojoj je narod velika skupina pojedinaca unutar određenog političko-teritorijalnog i administrativnog jedinstva, unutar administrativnih granica. U tom smislu se pravo na samoopredjeljenje svodi na pravo većine u tom kolektivitetu da odlučuje u ime cjeline. Pravo naroda na samoopredjeljenje je i politički princip savremene međunarodne zajednice i jedno od opštih načela međunarodnog javnog prava, propiano Poveljom UN-a. Dakle, razlikuju se tri vida prava naroda na samoopredjeljenje: vanjski politički vid samoopredjeljenja, koji znači da narod ima pravo da odredi svoj politički položaj, odnosno državno-pravni status, da na osnovu slobodno izražene volje imaju pravo da formiraju sopstvenu državu ili da se udruže sa drugim narodom ili narodima i na ravnopravnim osnovama formiraju državnu složenu ili unitarnu zajednicu; unutrašnji politički vid samoopredjeljenja, koji znači da narod ima pravo da slobodno izabere i izgradi svoj privredni, društveni, pravni, politički i kulturni razvoj, kao i društveno-političko uređenje; ekonomski vid samoopredjeljenja, koji znači pravo naroda da slobodno raspolaže prirodnim bogatstvima.

Pravo na slobodno upravljanje nacionalnim bogatstvima Ovo kolektivno pravo naroda je, u suštini, sastavni

Pravo na slobodno upravljanje nacionalnim bogatstvima Ovo kolektivno pravo naroda je, u suštini, sastavni dio prethodnog prava jer predstavlja ekonomski vid prava naroda na samoopredjeljenje, pošto se tiče upravljanja i raspolaganja prirodnim resursima jednog naroda. Afrička povelja proklamuje pravo na slobodno upravljanje nacionalnim resursima kao nezavisno kolektivno ljudsko pravo, čiju sadržinu čine dva ovlašćenja i jedna obaveza države, i to: • Ovlaštenje slobodnog i neotuđivog raspolaganja nacionalnim resursima u svom isključivom interesu; • pravo na nadoknadu i adekvatnu kompenzaciju u slučaju zadiranja u te resurse; i • obaveza države – Visoke strane ugovornice Povelje – da ukloni sve oblike vanjske ekonomke eksploatacije, posebno one koje vrše međunarodni monopoli, kako bi se narodima omogućilo da potpuno uživaju u prednostima njihovih nacionalnih resursa. • Za razliku od prava na političko samoopredjeljenje, koje je priznato samo narodima, ovo pravo na ekonomsko samoopredjeljenje je kao kolektivno pravo na raspolaganje i upravljanje sopstvenim prirodnim resursima priznato i etničkim i nacionalnim manjinama, koje po međunarodnom pravu nemaju pravo na političko samoopredjeljenje.

Pravo na razvoj obuhvata ekonomski, socijalni i kulturni aspekt. Radi se o kolektivnom pravu

Pravo na razvoj obuhvata ekonomski, socijalni i kulturni aspekt. Radi se o kolektivnom pravu koje je nastalo kao potreba da se umanji proturječje između razvijenog sjevera i nerazvijenog juga, ekonomske podjele svijeta i nejednakosti u razvoju među narodima svijeta. Riječ je o pravu čovjeka, koje je više kolektivno, nego individualno pravo jer se pojedina samo implicite može smatrati tituarom ovog prava. Deklaracija o pravu na razvoj, usvojena od Generalne skupštine u formi rezolucije (Rezolucija br. 41/128), iz 1987. godine, pravo na razvoj određuje, u članu 1, kao "neotuđivo ljudsko pravo na osnovu kojeg je svako ljudsko biće ovlašćeno da učestvuje, doprinosi i uživa ekonomski, socijalni, kulturni i politički razvoj, kako sva ljudska prava i osnovne slobode mogu biti potpuno realizovane".

Pravo na mir i sigurnost • Mir i sigurnost su temeljne vrijednosti čovjelanstva, a

Pravo na mir i sigurnost • Mir i sigurnost su temeljne vrijednosti čovjelanstva, a njihovo očuvanje je temelj savremenog međunarodnog prava. U skladu s tim, načelo zabrane upotrebe sile i prijetnje silom u međunarodnim odnosima je zabranjeno (član 2, stav 4 Povelje UN-a), a mirno rješavanje međunarodnih sporova je jedan od vodećih principa međunarodnog prava. Po prvi put eksplicite, pravo na mir i bezbjednost kao pravo naroda je propisano Bandžulskom poveljom. Član 23 Povelje propisuje da “svi narodi imaju pravo na unutrašnji i međunarodni mir i bezbjednost”. Nadalje, isti član ističe da će načela solidarnosti i prijateljskih odnosa, propisana u Povelji UN-a i potvrđena u Povelji Organizacije afričkog jedinstva (danas Afrička unija), uređivati odnose među državama. Daljom analizom međunarodnih instrumenata, može se zaključiti da je ovo pravo, takođe implicite, zaštićeno i odredbama Pakta o građanskim i političkim pravima, koji propisuje obavezu država da zakonom zabrane svaku propaganda u korist rata i zabranjuje svako zagovaranje nacionalne, vjerske i rasne mržnje. Iako se radi o prvenstveno najznačajnijoj vrijednosti savremenog međunarodnopravnog poretka, koja je zaštićena i naprijed pomenutom kogentnom zabranom upotrebe sile i prijetnje silom, Prihvatanjem koncepta kolektivnog prava na mir i bezbjednost, iako ga treba ojačati efikasnijim mehanizmima zaštite, ove vrijednosti dobijaju joše veću snagu.

Pravo na zdravu životnu sredinu / okoliš Aktuelni problem u vezi očuvanja ljudskog habitata,

Pravo na zdravu životnu sredinu / okoliš Aktuelni problem u vezi očuvanja ljudskog habitata, ugroženost eko sistema, globalno zagrijavanje i oštećenje ozona, prouzrokovani ljudskom nepažnjom I nekontrolisanim tehnološkim razvojem, istakli su u prvi plan pravo na zdravu životnu sredinu. Ovo je najrazvijenije i, sigurno, najaktuelnije pravo solidarnosti. • Danas gotovo svaka država u svojim ustavnim aktima propisuje zaštitu životne sredine, neke države propisuju i pravo na zdravu životnu sredinu, a neke idu i dalje propisujući das u ekološke države (kao, na primjer, Crna Gora). Međutim, i pored toga što je zahtjev za zdravom životnim okolišem široko prihvaćen i što je razvijena praksa međunarodne odgovornosti država za ekološku štetu nanijetu drugim državama i njihovim građanima, ne možemo govoriti o adekvatnoj zaštiti ljudskog prava na zdravu životnu sredinu.

Pravo na zdravu životnu sredinu / okoliš Postoji veliki broj dokumenata svjetske organiyacije i

Pravo na zdravu životnu sredinu / okoliš Postoji veliki broj dokumenata svjetske organiyacije i regionalnih pravnih sistema koji nemaju striktno pravno obavezujući karakter, već su prevashodno deklarativni dokumenti soft law pravne prirode. Tako, Deklaracija UN-a o zaštiti čovjekove okoline, usvojena u Štokholmu, 1972. godine, ističe u načelu I da "čovjek ima osnovno pravo na slobodu, jednakost i adekvatne životne uslove, u sredini čiji kvalitet omogućava život u dostojanstvu i blagostanju, i svečanu obavezu da štiti i poboljšava tu sredinu za sadašnje i buduće generacije". Dvadeset godina kasnije, Deklaracijom iz Rija je proklamovano da "ljudska bića imaju centralni interes za održivim razvojem", a Deklaracijom o životnoj sredini i razvoju, iz Njujorka, da "ljudi imaju pravo na zdrav i produktivan život u skladu s prirodom". I u teoriji i praksi postoji saglasnost da pravo na zdravu i bezbjednu životnu sredinu, koje je ljudsko pravo sadašnjih i budućih generacija kojima treba ostaviti uslove adekvatne za ostanak ljudske vrste, obuhvata sljedeća prava: • slobodu od zagađenja, ekološke degradacije, • zaštitu od aktivnosti koje mijenjaju životnu sredinu ili nepovoljno na nju utiču jer prijete životu, blagostanju i održivom razvoju, • očuvanje vazduha, tla. Vode, mora, flore i faune, biološke raznolikosti i ekosistema, • pravo na pitku vodu, • sigurnu i zdravu hranu, • najviši standard zdravlja, • sigurnu i zdravu radnu sredinu, • adekvatne životne i stambene uslove u sigurnom, zdravom i ekološki očuvanom okruženju, • opstanak jedinstvenih vrsta, i • opstanak domorodačkog stanovništva i tradicionalnih načina života. • Naravno, s obzirom na to da se potrebe za zaštitom zdrave životne sredine pojačavaju i proširuju svakim danom, širi se i lepeza prava koja se odnose na nju.

Tri načina za zaštitu kolektivnih prava • Prvo, to je podnošenje predstavke, pritužbe ili

Tri načina za zaštitu kolektivnih prava • Prvo, to je podnošenje predstavke, pritužbe ili aplikacije kod državnog ili paradržavnog organa, organa sa javnim ovlašćenjima, protiv države, pravnog ili fizičkog lica koje krši neko pravo solidarnosti ili iniciranje postupka od strane tog organa; • Drugo, postoji zaštita kolektivnih prava preko privatnih (nedržavnih) ili nevladinih organizacija koje pokreću postupak za zaštitu kolektivnih interesa. Ovo je najčešći model koji se koristi za zaštitu prava potrošača. • Treće, veoma se često, naročito u SAD-u koristi mehanizam popularene tužbe (class action), koji podrazumijeva ovlašćenje jedno člana kolektiva da tuži u ime ostalih članova, i to bez obaveze ta prethodno potraži njihovu saglasnost. Ovaj mehanizam ima svojih prednsoti jer omogućava ostvarenje prava grupi, a naročito je popularan kod naknade štete.