Kognitivna teorija linosti Teorija osobnih konstrukata George Kelly
Kognitivna teorija ličnosti: Teorija osobnih konstrukata • George Kelly (1905 – 1967)
Osnove teorije osobnih konstrukata Osnovno pitanje: Na koji način osoba konstruira i interpretira svoju socijalnu okolinu? Da bi se događaji shvatili potrebno je da se grade ili konstruiraju. Svaki pojedinac onda na osnovu vlastitih konstrukata pokušava predvidjeti buduće događaje. Pojedinci se razlikuju po svojim konstruktima. Konstruktivni alternativizam Socijalni konstrukcionizam (Gergen, 1985)
Osnove teorije osobnih konstrukata Konstrukti pojedincu omogućuju da pojave tj. događaje u svojoj okolini interpretira na relativno konzistentan način i da im pridaje smisao. Primjeri konstrukata: Dobar naspram loš Pošten naspram nepošten Topla osoba naspram proračunata osoba Konstrukt omogućuje predviđanje: Npr. ako konstruiramo da je osoba učinila (npr. ispričala) nešto zanimljivo, onda taj naš konstrukt utječe na očekivanje da će ta osoba opet učiniti nešto zanimljivo ili jednostavno svodimo tu osobu pod konstrukt zanimljive osobe što nam omogućava daljnja predviđanja. Ličnost = sustav konstrukata neke osobe
Formiranje konstrukata Kognitivni proces opažanja sličnosti i razlika dovodi do formiranja personalnih konstrukata Konstrukti su bipolarni; za njihovo formiranje nužna su tri elementa/figure; pol sličnosti ( 2 elementa) i pol kontrasta (2 elementa)
Formalne osobine konstrukata Područje primjenjivosti (općenitost konstrukta) Fokus ili žarište primjene (u kojem području je konstrukt najkorisniji) Permeabilnost (da li je moguće uvođenje novih elemenata u područje primjenjivosti konstrukta) Tipovi osobnih konstrukata ovisno o stupnju kontrole konstrukta nad elementima: 1. Preventivni; 2. Konstelatorni; 3. Propozicionalni
Osnovni postulat i (neki) poučci o konstruktima Osnovni postulat: “Procesi u nekoj ličnosti su psihološki kanalizirani načinima na koje ta ličnost anticipira događaje” (Kelly, 1955) • Poučak o području primjene konstrukata: “Neki je konstrukt pogodan za anticipaciju samo jednog konačnog broja događaja” Događaji (elementi okoline) za koje nemamo konstrukte ne mogu se niti doživjeti. • Poučak o socijalnosti: “Netko može igrati neku ulogu u socijalnom procesu u koji je uključena neka druga osoba jedino u tolikoj mjeri u kolikoj može konstruirati interpretativne procese te druge osobe” za postojanje socijalnih odnosa nužan je uvid u konstrukte druge osobe važnost za sve oblike primijenjene psihologije
Procesi u ličnosti • Anksioznost – proizlazi iz nemogućnosti interpretacije događaja tj. iz nedostatka konstrukata • Neprijateljstvo – uporno nastojanje da se potvrde vlastita predviđanja koja proizlaze iz neodgovarajuće primjene konstrukata – npr. pokušaj mijenjanja neke osobe • Krivnja – nastupa kada pojedinac odstupa od svoje sržne uloge
Mjerenje osobnih konstrukata: Test repertoara uloga – REP test
Test repertoara uloga – REP test • Za svakog pojedinca moguće je utvrditi: - Broj i različitost konstrukata - Sadržaj i ton konstrukata - Karakteristike konstrukata kao što su permeabilnost, čvrstoća, itd. • Nedostaci REP testa: Konstrukti ne govore o tome kako pojedinac konstruira samog sebe Neki konstrukti se ne mogu verbalizirati
Primjena teorije osobnih konstrukata • Visoka temporalna stabilnost konstrukata – r = 0. 79 (Fjeld i Landsfield, 1961) • Bolja prediktivna valjanost osobnih u odnosu na konvencionalne konstrukte: samoprocjena na osnovu osobnih konstrukata bolje predviđa stupanj nesklada između aktualnog i idealnog selfa (Watson i Watts, 2001) • Primjena REP testa u području marketinga (Stewart i Stewart, 1982) • Primjena REP testa u području organizacijske psihologije – npr. u bankarstvu (Jankowicz, 1987) potreba za standardizacijom uspješnih konstrukata
- Slides: 10