KLASINO RAZDOBLJE TREE RAZDOBLJE PRINCIPAT OD CARA AUGUSTA

KLASIČNO RAZDOBLJE TREĆE RAZDOBLJE : PRINCIPAT OD CARA AUGUSTA 27. PR. N. E DO SMRTI ALEKSANDRA SEVERA 235. G. N. E Ivona Nenadić Pravni fakultet, Zagreb 15. 03. 2016.

USTAVNO UREĐENJE DRŽAVE � građanski ratovi : ustanički ratovi robova, nezadovoljstvo malih i srednjih zemljoposjednika, oštre opreke između nobiliteta i vitezova � reforme braće Grakho � prijelaz na pojedinačne diktature � Sula 82 -79. pr. n. e. – tzv. Suline proskripcije � Prvi triumvirat (Pompej, Kraso, Cezar, 60. g. pr. n. e. ) � Drugi triumvirat (Antonije, Lepid, Oktavije, 43. g. pr. n. e. ) � Oktavijan 27. pr. n. e. – republikanski ustav � princeps – imperium proconsulare i potestas tribunicia - Lex de imperio, auctoritas principis

� republikanski magistrati – građanski službenici bez ikakve vojničke vlasti � specijalni pretori i konzuli - ekstraordinarni postupak � niz plaćenih carskih činovnika i pomoćnika � officia , consilium principis � carska garda(pretorijanci): 2 praefecti praetorio , praefectus vigilum ( vatrogastvo), praefectus annonae (dovoz žita) , praefectus urbi (nadstojnik sigurnosne službe u Rimu) � narodne skupštine - gube svoje prijašnje funkcije (posljednji po skupštinama doneseni zakon(lex agraria)spominje se za cara Nerve, 98. g. n. e. ) � senat – pravo izbora magistrata, senatus consulta –snaga zakona � dijarhija (Mommsen) – princeps stvarno stoji nad senatom � aerarium populi Romani (prihodi iz senatskih provincija), fiscus Caesaris ( prihodi iz carskih provincija)

GOSPODARSKI, SOCIJALNI I KULTURNI ODNOSI � stabilizacija robovlasničke privrede , ogromno proširenje obradivih površina, razvoj latifundija , stvaranje ogromnih posjeda- saltusi � poljodjelska proizvodnja počela opadati, robovski rad nerentabilan, ekstenzivno gospodarenje na latifundijama zbog nestašice radne snage � krizu latifundističkog sistema uviđa već Plinije Stariji: „Latifundia perdidere Italiam, immo vero et provincias”(latifundije su upropastile Italiju, pa dapače već i provincije) � Kolumela 1. st. n. e. - De re rustica � procvat trgovine i obrta, bujni razvoj zanatstva � s Augustom - kovanje zlatnog i srebrnog novca, 5%-tni porez na nasljedstva (lex Iulia vicesimaria) � ogromna carska dobra ( patrimonium Caesaris) i careva privatna imovina (res privata Caesaris)

� vladajuća klasa: senatori (nobiles) i vitezovi (ordo) � počinju se stvarati klase honestiores i humiliores � položaj robova poboljšan i zaštićen propisima � vojska: plaćeni vojnici od zanata (ugovor), veterani � rim. građanstvo podijeljeno svim slobodnim stanovnicima carstva izuzev peregrine, koji nisu pripadali nikakvoj peregrinskoj općini: car Karakala 212. g. n. e. � progresivna romanizacija provincijalnih prava, ali i utjecaji stranih, naročito grčko-orijentalnih prava na rimsko pravo � August – pokušaj podizanja morala uspostavljanjem starog kulta i poštivanja bogova � propagiranje kulta careva : carevi dobili božanski nadimak (deus Aurelianus), pokojni carevi dobre uspomene uvrštavani među bogove (divus) � reakcija protiv kulta careva: kršćanska vjera (pristaše proganjali) � utjecaj grčke stoičke filozofije na rimske pravnike, ideja o naravnom pravu, jednakost svih stanovnika

KLASIČNO PRAVO – PRAVNI IZVORI � OBIČAJNO PRAVO ( usus, mos, consuetudo, mores veterum) � značajnije je stvaranje prava u praksi jurisdikcionih magistrata i djelatnosti pravnika – tzv. pravničko pravo � Salvius Iulianus ( 2. st. n. e. ) – običajno pravo ima snagu zakona i njegovo važenje opravdava voljom naroda izraženom dugotrajnim vršenjem(inveterata consuetudo), čime se izražava tacitus consensus omnium te dugotrajnim nevršenjem (desuetudo), tj. običajnim pravom može se ukinuti zastarjelo pravo, pa i zakon � reskript cara Konstantina – izrijekom zabranjuje da bi običajno pravo moglo ukidati zakone PRIVATNOPRAVNI ZAKONI SKUPŠTINE Leges Iuliae iudiciariae- o uzakonjenju formularnog postupka Lex Iulia et Papia Poppea-zakoni o podizanju populacije i morala zakoni o ograničenju manumisija robova za Klaudija (lex Claudia de tutela mulierum)- ukida se agnatsko tutorstvo nad ženama � posljednji zakon za cara Nerve (lex agraria) � krajem 1. st. n. e. potpuno prestaje zakonodavna djelatnost narodnih skupština � � �

� PRETORSKI EDIKTI � edicta tralatitia � oko 130. g. n. e. – kraj bujnoj pravnostvaralačkoj djelatnosti pretora � redigiran stalni i jedinstveni tekst pretorskog edikta -edictum perpetuum podijeljen na titule s natpisima (rubricae) - Hadrijan, Salvius Iulianus � Gaius – komentar ad edictum provinciale � nije izravno sačuvan � komentari Libri ad edictum - Ulpianus i Paulus � Oto Lenel – najbolja rekonstrukcija edikta � SENATUS CONSULTA – izvor civilnog prava � utjecaj princepsa na zakonodavni rad senata, senatus consulta –carski zakoni, oratio (npr. oratio Severi, oratio Antonini)

� CONSTITUTIONES PRINCIPUM - carske konstitucije � princepsove različite naredbe i rješidbe � javljaju se u 4 oblika : � edicta – primjer edikt cara Karakale 212. g. n. e. � decreta –usmene sudske rješidbe (najpoznatiji dekret cara Marka Aurelija – decretum divi Marci o zabrani samopomoći ) � rescripta – pismene rješidbe i odgovori na postavljena pitanja ili molbe (epistula i subscriptio), osobito mnogo reskripata potječe od cara Dioklecijana � mandata – upute različitim činovnicima i namjesnicima provincija u pogledu vršenja njihove službe (liber mandatorum)

KLASIČNA JURISPRUDENCIJA � izgradnja privatnog, imovinskog prava s ustanovom privatnog vlasništva � bitan novi element koji utječe na djelatnost pravnika: ius respondendi (car August dijeli uglednim pravnicima senatorskog staleža, a njegovi nasljednici i pravnicima viteškog staleža) � dvije teorije o značenju tog prava � responsa privilegiranih pravnika od Hadrijanovog doba vežu suca, ako su bila suglasna – communis opinio � rimski pravnici – praktičari, djelatnost pretežno kazuistička (casus), izbjegavali definicije općih pravnih pojmova, smatrajući ih opasnima (omnis definitio in iure civili periculosa est) � rimski pravnici nisu imali smisla za pravnu sistematiku, pregledni sistem(personae, res, actiones – osobe, imovina, tužbe) nalazimo samo u djelima namijenjenim pravnoj poduci( Gajeve i Justinijanove Institucije) � kao praktičari nisu se bavili ni pravnom historijom, jedini kratak pravno -historijski pregled njihova rada sačvan je u odlomku Liber singularis enchiridii Seksta Pomponija u Justinijanovim Digestima ( D. 1, 2, 2, 35 i sl. )

Pravne škole u doba principata � u početku principata dijelili su se rimski pravnici na dvije pravne škole (sectae, scholae), naime na : �Prokulovce �M. Antistius Labeo (osnivač) �Proculus , �Nerva pater i filius �Pegasus �Neratius �Celsus pater i filius i �Sabinovce �C. Ateius Capito (osnivač) �Massurius Sabinus �C. Cassius Longinus �Iavolenus Priscus �Salvius Iulianus �Sextus Pomponius �Gaius

GAIUS • nepoznato porijeklo, nije imao ius respondendi • najvažnije djelo : Institucije u 4 knjige • • • (Institutionum commentarii quattuor) – pisane oko 161 g. n. e. i imale služiti pravnoj poduci jedino klasično djelo u cjelini izravno sačuvano u nepromijenjenom obliku pruža uvid u predklasično i klasično pravo jedino vrelo za poznavanje rimskog procesa (legisakcijskog i formularnog) trodjelni sistem : pravo podijeljeno na osobno, imovinsko i procesualno (Omne autem ius quo utimur vel ad personas pertinet, vel ad res, vel ad actiones). 1816 B. G. Niebuhr- otkrio rukopis Gajevih institucija na palimpsestu u Veroni Res cotidianae ili Aurea

� potkraj 2. i početkom 3. st. n. e. - doba careva iz kuće Severa � kasni klasici : Aemilius Papinianus, Domitius Ulpianus, Iulius Paulus � odlomci iz Ulpijanova komentara pretorskom ediktu ( Libri ad edictum praetoris u 81 knjizi ) sačinjava 1/3 čitavih Justinijanovih Digesta, a odlomci iz Paulovih djela ¼ � Herennius Modestinus- posljednji klasični pravnik (praefectus vigilum u Rimu) � klasična djela koja su sačuvana izravno, pored Gajevih Institucija su: Ulpijanove Regulae (Liber singularis regularum ili Epitome Ulpiani) i Paulove Sententiae (Libri quinque sentetiarum ad filium ), koje su djelomično preuzete u Zapadnogotski zakonik ( Lex Romana Visigothorum)

� pisana djela rimskih pravnika obrađuju uglavnom civilno i pretorsko te ponešto procesualno pravo, a manje se bave kaznenim pravom i procesom � svrstavaju se u nekoliko kategorija : � Responsa ili Quaestiones, odnosno Epistolae i Disputationes – sadržavaju mišljenja i odgovore o konkretnim slučajevima iz prakse � komentari pretorskom pravu - Libri ad edictum � djela i komentari civilnom pravu koji se oslanjaju na Scevolin i Sabinov sustav civilnog prava- Libri ad Q. Mucium ili Libri ad Sabinum � Digesta – opća enciklopedijska djela � Institutiones, Regulae i Definitiones – elementarna djela za pravnu poduku, pisana sistematskim načinom � Pithana, Sententiae, Opiniones – različiti priručnici za praksu � odlomci iz tih djela sačuvani ugl. neizravnim putem preko Justinijanovih Digesta (ali, često izmijenjeni interpolacijama)

Četvrto razdolje-dominat (235 -565. n. e. ) Brigita Medaković Pravni fakultet Zagreb, 15. 3. 2016.

USTAVNO USTROJSTVO DRŽAVE • ubrzani proces raspadanja robovlasničkog sistema • slabi moć carstva, približava s ekonomski i politički slom DIOKLECIJANOVE REFORME: • temeljita reorganizacija državnog ustrojstva i vojske • uvođenje vojne diktature i centraliziranog vojnobirokratskog državnog aparata • car- neograničeni i bezuslovni gospodar (dominus et deus) i zakonodavac • podjela vlasti s Augustom i dva Cezara- tetrarhija, ali zajedničko zakonodavstvo! KONSTANTIN: • uspostavlja jedinstvo carstva • seli prijestolnicu iz Rima u Konstantinopol Nakon smrti Teodozija prvog dolazi do definitivne diobe carstva na istočnu i zapadnu stranu (395. g. ), koje su vezane zajedničkim zakonodavstvom, ali svaka svojom centralističkom upravom.

USTAVNO USTROJSTVO DRŽAVE • car je gospodar države • stanovnici su ili carevi podanici (subiecti) ili robovi (servi) • carska vlast postaje nasljedna • senat gubi bilo kakvu vlast, postaje gradska skupština Rima • magistrati također gube vlast, imenuje ih car • Viši činovnici dijele se na illustres, spectabiles i clarissimi

USTAVNO USTROJSTVO DRŽAVE VRHOVNI DVORSKI SLUŽBENICI: Magister officiorum- upravlja svim carskim uredima Quaestor sacri palatii- državni kancelar, ministar pravosuđa Comes sacrarum largitionum- upravlja carevim fiskom Comes rerum privatarum- upravlja carskim krunskim dobrima Comes sacri patrimonii- upravlja carevom privatnom imovinom

USTAVNO USTROJSTVO DRŽAVE • svi vrhovni dvorski i vojni služebici su članovi careva državnog savjeta-sacrum consistorium • najviši državni službenici- praefecti pretorio • carstvo je podjeljeno na četiri prefekture (praefecti pretorio), koje se dalje dijele na dijeceze (vikari) i dalje na provincije (namjesnici) • mjesni gardski organi u provnicijama gube svoju samoupravu. Dekurioni- čanovi mucipijalnih gradskih vijeća koji osobno jamče za poreze svoje općine.

GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODNOSI • nezadovoljnostvo robova, poluslobodnih zemljoradnika i iscrpljivanih stanovika • dolazi do rasula u financijama i kovanja sve lošijeg novca • privreda se vrća na naturalno gospodarstvo • uvodi se niz reformi kako bi se povisili državni prihodi • opadanje obrta i trgovine dovodi to teške krize i porasta cijena • edikt cara Dioklecijana iz 301. g. n. e. o maksimiranju cijena • razvija se zavisno seosko stanovništvo-koloni

GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODNOSI • kršćanstvo postaje religija vlastodržaca • Milanski edikt 313. g. - slobodna i povlašćena religija • 353. g. religija države • 435. g. - jedina i isklučiva državna religija PODJELA SLOBODNOG STANOVNIŠTVA: • Honestiores- aristokracija sa pravom utvrđenim privilegijama (senatori, službenici birokratskog upravnog aparata i dekurioni) • Humiliores- niži staleži (vojnici, obrtnici, trgovci, mali posjednici, plebei, . . . )

PRAVNA VRELA U DOBA DOMINATA 1)CARSKE KONSTITUCIJE-leges Careva volja je zakon. Car više ne treba stavljati senatu svoje prijedloge, nego ih naprosto objavljuje. Vodstvo u izdavanju zakona ima istočni car. Zato zakonima nakon 534. počinje prevladavati grčki jezik. Edicta- pravi zakoni koji se upućuju senatu, narodu ili magistratima. Bizantski carevi izdavaju reskripte koje se spajaju sa dekretima. Mandata- nestaje.

2)STARO PRAVO-ius • pozivanje na djela klasičnih pravnika, naročito na njihove komentare i zbirke responsa • nestaje samonikle pravičke djelatnosti • ne postoji više ius respodendi jer nestaje i formularnog procesa s biranim sucem laikom • uvedena je ekstraordinarna kognicija- stalni suci sude kao državni odnosno carski službenici • u cijelom razdoblju poznata su dva pravnika čija su djela ekscerpirana u Digestima: • Aurelius Arcadius Charisius • Hermogenianus • 321. g. Konstantinova konstitucija • 426. g. zakon o citiranju careva Teodozija II. i Valentijana III.

PRAVNE ZBIRKE I KODIFIKACIJE PRIJE JUSTINIJANA ZBIRKE CARSKIH KONSTITUCIJA (leges): PRIVATNECodex Gregorianus • 291. g. • konstitucije od Hadrijana do Dioklecijana Codex Hermogenianus • 295. g. • dodatak gore navedenoj Zbirke nisu izvorno sačuvane. SLUŽBENACodex Theodosianus (438. g. ) • 16 knjiga, podijeljene na titule Znatan dio sačuvan je u Lex Romana Visigothorum, a pojedini odlomci i u izravno sačuvanim rukopisima.

ZBIRKE KONSTITUCIJA I OSTALIH KLASIČNIH PRAVNIH DJELA (ius i leges): PRIVATNE: Fragmenta Vaticana • Otkrivena 1821. g. u vatikanskoj knjižnici. • Obuhvaća izvatke iz Papijanovih, Ulpijanovih i Paulovih djela i konstitucije iz Gregorijanovog i Hermogenianova kodeksa i to u nepromijenjenom obliku. Collatio legum Mosaicarum et Romanorum • Usporedba Mojsijevog zakonodavstva s rimskim pravom. • Citiraju se djela petorice klasičnih pravnika, ali je klasični materijal preinačen različitim dodacima, tumačenjima i parafrazama. Sirsko-rimska pravna knjiga • Nepotpuni i nesustavni prikaz rimskoga prava • Ispremještanje rimskog prava sa elementima orijentalnog grčkog i sirskog prava. SLUŽBENE- 5. st. • Lex Romana Visigothorum (vladar Alakir) • Lex Romana Burgundionum • Edictum Theoderici

Corpus iuris civilis Anđela Musić, Borna Ninčević Pravni fakultet, Zagreb 15. 3. 2016.

Justinijanovo zakonodavstvo • Car Justinijan (527. -565. ) • Cilj: skupiti u jedinstveni zbornik sve pravo, carske konstitucije i pravničko pravo (leges i ius) • 2 zadatka: 1. dati zbornik cjelokupnog važećeg prava 2. sačuvati staro pravo (samo historijsko značenje)

Justinijanovo zakonodavstvo • Njegova kompilacija – trebala služiti praktičnim potrebama; ona je kodifikacija – sve što je u nju uzeto imalo je vrijediti kao zakonik cara • Pomoć kancelara Tribonijana + brojni pravnici i profesori pravnih škola u Carigradu i Beritu (Theophilus, Cratinus, Dorotheus, Anatollus)

Justinijanovo zakonodavstvo • Kodifikatorni rad: 528. -534. • 4 zbirke: dva Kodeksa, Institucije i Digesta • Sve imaju jednaku pravnu snagu, nijedna nema prvenstvo nad drugom • + Novele = CORPUS IURIS CIVILIS

Justinijanovo zakonodavstvo • Codex Iustinianus – zbirke carskih konstitucija (leges) • Posebna komisija započinje rad 528. , završava 529. • Prvi kodeks nije sačuvan

Justinijanovo zakonodavstvo • Digesta (Pandectae) • Kodifikacija cijelokupnog pravničkog prava (ius) • Konstitucijom „Deo auctore” 530. g – posao povjeren Tribonijanu (+ 16 suradnika) • Rad objavljen konstitucijom „Tanta” 16. 12. 533. • Stupio na snagu kao zakon 30. 12. 533. pod nazivom „Digesta seu Pandectae” • Najvažniji i najveći Justinijanove kodifikacije

Justinijanovo zakonodavstvo • Digesta ( Pandectae) • Dijeli se na 50 knjiga, sve knjige osim 30, 31 i 32 se dijele na titule s odgovarajucim naslovima (rubricae) • Titule od odlomaka (fragmenta ili leges), a veći odlomci razdijeljeni na principium (uvod) i paragrafe • U inskripciji : ime pravnika i naslov djela otkud je fragment uzet

Justinijanovo zakonodavstvo • Digesta (Pandectae) • Čitavo djelo: 432 titula i 9142 fragmenta • Djela 39 pravnika • Nisu se drzali Justinijanovog naloga oko ekscerpiranja djela pravnika s ius respondendi (Scaevola, Varus, Gallus i Gajeva djela)

Justinijanovo zakonodavstvo • Digesta (Pandectae) • Redoslijed pojedinih titula raspoređen je po općenitom, enciklopedijskom sistemu • Unutar titula – fragmenti (1818. utvrdio Bluhme) poredani određenim redoslijedom po tzv. Masama

Justinijanovo zakonodavstvo • 1. sabinska masa – fragmenti iz djela o civilnom pravu (Libri ad Sabinum) • 2. ediktelna masa – fragmenti iz djela o honorarnom pravu (Libri ad Edictum) • 3. papinijanska masa – fragmenti iz praktične književnosti • Kao dodatak – 4. skupina djela (postpapinijanska masa ili appendix)

Justinijanovo zakonodavstvo • Najbolji sačuvani rukopis Digesta – Florentina (od 1406. čuva se u Firenzi) (otkriven 1135. g) • Rukopis potječe oz 6. /7. st • Vulgatni rukopisi iz 11. /12. st. – Littera Bononiensis • U njima materija podijeljen – digestum vetus, infortiatum i digestum novum

INSTITUTIONES �Priručnik rimskog prava za početnike (Elementa) � 533. stupilo je na snagu zajedno s Digestima �Prvenstveno udžbenik za školu �Uzor su Gajeve Institucije (preuzet trodjelni sistem) �Materija je podijeljena na 4 knjige, knjige na titule, a tituli na paragrafe

�Ne navodi se vrelo odakle su izvaci uzeti �Citiranje Institucija: I. 2, 1, 3

CODEX REPETITIAE PRAELECTIONIS �Rješavao protuslovlja u konstitucijama i pravničkim djelima koja su imala ući u Digesta �Quinquaginta decisiones � 534. objavljen novi kodeks (Codex Iustinianus Repetitiae praelectionis) �Sačuvan je u rukopisima iz 9. -12. stoljeća

�Dijeli se na 12 knjiga, knjige na titule, tituli na konstitucije (kronološkim redom) �Glosatori su veće konstitucije podijelili na principium i paragrafe �Obično se u inskripciji navodi ime cara od kojeg potječe i ime adresata �Citiranje Kodeksa: C. 4, 49, 2, pr.

NOVELLAE �Izdavane od 535. g. dalje �Većinom na grčkom jeziku �Reforme na području nasljednog i obiteljskog prava �Nisu se skupljale u službenu zbirku �Privatne zbirke: Epitome Iuliani i Authenticum

INTERPOLACIJE �Corpus Iuris Civilis (izuzev Novellae) sastavljen po principu kompilacije �Redaktori kompilacija su uvodili preinake tekstova, kako bi ih prilagodili novim prilikama �INTERPOLACIJE – svjesne i hotimične preinake u kompilaciju uzetih tekstova �Najviše u Digestima �Kompilatori nisu označivali gdje su vršili preinake

�Neke interpolacije su otkrivene u 16. st. (Cuiacius i Faber) �Interpolacionistička metoda i kritika se razvila u posljednjih pedesatak godina �gloseme

BIZANTSKE KODIFIKACIJE RIMSKOG PRAVA POSLIJE JUSTINIJANA �Justinijanova kodifikacija ostala osnovicom bizantskog pravnog sustava �Zabrana pisanja komentara Digestima �Teofilova grčka parafraza Institucija

GRČKI ZAKONICI �Počinju biti izdavani tijekom 8. i 9. st. �Ekloga cara Leona III. Izaurijskog iz 740. g. �Car Bazilije I. Makedonski objavio je Proheiron između 870. -879. g. , a kasnije Epanagogu (prošireno izdanje Proheirona)

BAZILIKE �Jedinstveni grčki zbornik �Dovršio ga je Leon IV. Mudri �U 60 knjiga zajedno je po materijama spojena građa iz Digesta, Kodeksa, Institucija i Novela �Vrlo opširna i dosta nepregledna �Stvaraju se skraćeni priručnici za praksu: Synopsis Basilicorum i Tipucitus

HEKSABIBLOS � 1345. sastavio ga je solunski sudac Konstantin Harmenopulos �Zbirka tada važećeg rimskog prava u šest knjiga