Kinematika mora i oceana Ivica Vilibi Institut za
Kinematika mora i oceana Ivica Vilibić Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split vilibic@izor. hr
Key concepts of the last lecture: Ø Metode istraživanja u oceanografiji: eksperimentalne teorijske Ø Parametri Ø Mjerni instrumenti Ø Metode analize podataka Ø Jednadžbe u oceanima i morima Ø Procesi na granicama oceana i mora
Današnje predavanje: Ø Sastav mora Ø Termohalina svojstva (temperatura, salinitet, gustoća) Ø Kemijska svojstva
Morska voda u prosjeku predstavlja mješavinu od 96. 5% čiste vode (H 2 O) te 3. 5% drugih sastojaka, kao što su soli, otopljeni plinovi, organske supstance te neotopljene čestice. Salinitet jest omjer ukupne količine otopljene tvari (u gramima) u određenoj količini morske vode (u kilogramima). Stoga je salinitet bezdimenzijska veličina. Salinitet je definiran kao količina otopljene tvari u gramima koji se nalaze u kilogramu morske vode, kad su svi karbonati pretvoreni u okside, brom i jod zamijenjeni klorom, te sva organska materija oksidirana. 99% svih soli u moru su ioni natrija (Na+), klora (Cl-), sulfata (SO 4 -2), magnezija (Mg+2), kalcija (Ca+2) i kalija (K+).
Nutrijenti (hranjive soli) su kemijski spojevi u moru o kojima ovisi život. Glavni nutrijenti su spojevi dušika (npr. nitrati, nitriti, anorganski dušik), fosfora (npr. ortofosfati) i silicija. Koncentracije im se mjere u milijuntim udjelima (ppm, mmol), te su jako promjenjive u prostoru i vremenu.
Elementi u tragovima (teški metali, …) se mjere u milijarditim udjelima (ppb, parts per billion), no mogu biti neophodni u biogeokemijskom ciklusu u moru (npr. Fe, Al)
Otopljeni kisik – anoksija, hipoksija
Osim kisika, glavni otopljeni plinovi u moru su dušik, kisik, CO 2, te plemeniti plinovi argon (Ar), neon (Ne) i helij (He). Vrlo bitni za život u moru! (fotosinteza, kiselost mora)
Termohalina svojstva
Temperatura mora je mjera toplinskog stanja mora. Definirana je u stupnjevima Celsiusa (°C), stoga što apsolutnu temperaturu u Kelvinima (K) nije praktično mjeriti.
Salinitet je definiran kao količina otopljene tvari u gramima koji se nalaze u kilogramu morske vode, kad su svi karbonati pretvoreni u okside, brom i jod zamijenjeni klorom, te sva organska materija oksidirana. S 1. 80655 Cl
Gustoća je funkcija saliniteta, temperature i tlaka u moru. Ova ovisnost, koja je empirijski određena iz velikog broja mjerenja, naziva se još i jednadžba stanja morske vode. Danas se koristi UNESCO-va jednadžba stanja koja se još i zove "Međunarodna jednadžba stanja 1980“. Promjene gustoće su proporcionalne promjenama saliniteta i tlaka, te (uglavnom) obrnuto proporcionalne promjenama temperature. linearna aproksimacija nelinearna aproksimacija
UNESCO Equation of State
TS dijagrami TS dijagram predstavlja dvodimenzionalni prikaz mjerenih podataka u sustavu temperatura-salinitet, uz ucrtane linije sigma-t vrijednosti koje su nelinearna funkcija navedenih varijabli. Ovakvim prikazom se može jednostavno ustanoviti stabilnost stupca mora, kao i načiniti usporedba mjerenih vrijednosti na više postaja.
Vertikalna stratifikacija - Uglavnom posljedica procesa na površini
Meridionalna promjena površinskog saliniteta
Prostorna razdioba površinskog saliniteta
Prostorna razdioba površinske temperature
Vertikalna razdioba temperature
Prostorni obuhvat piknokline
Sezonske promjene termokline
Zašto su na sjevernoj hemisferi oceani i mora najtopliji u kolovozu, a dotok toplinske energije najjači u lipnju?
Sredozemlje
Sredozemlje je izvor tople i slane vode u Atlantiku
Jadran T (o. C), 0 m
Jadran S, 0 m
Jadran Sezonski profili T, S North Adriatic Middle Adriatic winter (□) spring (○) summer (⋄) autumn (▵) South Adriatic
Vodene mase su prepoznatljive česti sa zajedničkim termohalinim i drugim svojstvima (npr. kemijskim) Prepoznatljive su po grupiranju parova na grafu.
Vodene mase
Bilanca vode Mediterranean W<0 Black Sea, Adriatic W>0
- Slides: 30