KENOZOIK OSNOVE HISTORIJSKE GEOLOGIJE Kenozoik doba sisavaca p

KENOZOIK OSNOVE HISTORIJSKE GEOLOGIJE

Kenozoik – “doba sisavaca” p 2 KENOZOIK > “posljednjih” 66 milijuna godina era KENOZOIK period trajanje kvartar 2, 59 x 106 god. neogen 23 – 2, 59 x 106 god. paleogen 66 – 23 x 106 god.

Kenozoik – prije 66 mln. god do danas p 3 § Razdoblje u kojem se formira današnji izgled i raspored kontinenata na Zemlji i u kojem se razvija život kakav danas poznajemo; to je i razdoblje izrazitih klimatskih promjena § U morima se razvijaju brojni školjkaši i puževi, a od riba značajni su morski psi i ribe koštunjače iz skupine Teleostei; razvijaju se i morski sisavci § Na kopnu prevladavaju kritosjemenjače, a od životinja najznačajnije se razvijaju sisavci § Stara podjela kenozoika: KVARTAR (obuhvaća pleistocen i holocen) TERCIJAR (obuhvaća paleogen i neogen) § Nova podjela kenozoika: KVARTAR (Ple, Hol) NEOGEN (M, Pl) PALEOGEN (Pc, E i Ol)

PALEOGEN (prije 66 – 23 mln. god) p 4 period epoha oligocen, Ol paleogen, eocen, E Pg paleocen, Pc doba x 106 god hat 28, 4 – 23, 0 rupel 33, 9 – 28, 4 priabon 37, 2 – 33, 9 barton 40, 4 – 37, 2 lutet 48, 6 – 40, 4 ipres 55, 8 – 48, 6 tanet 58, 7 – 55, 8 seland 61, 7 – 58, 7 dan 65, 5 – 61, 7

NEOGEN i KVARTAR (posljednja 23 mln. god) p 5 period kvartar Q epoha doba Tethys mln. god. holocen 0, 0115 – 0, 00 pleistocen, Ple 2, 59 – 0, 0115 pliocen, Pl piacenzij romanij 3, 60 – 2, 59 zanklij dacij 5, 33 – 3, 60 mesin torton neogen Ng Paratethys miocen, M seraval pont panon sarmat baden karpat 7, 25 – 5, 33 11, 6 – 7, 25 13, 7 – 11, 6 langij otnang 16, 0 – 13, 7 burdigal egenburg 20, 4 – 16, 0 akvitan eger 23, 0 – 20, 4

Paleogen – paleogeografija p 6 § Oko 50 % današnje oceanske kore nastalo je tijekom kenozoika

Paleogen – paleogeografija p 7 § Azija i Sj. Amerika tijekom paleogena vezane su u prostoru Beringovog mosta => migracija faune § Tijekom starijeg eocena riftovanjem se razdvajaju Australija i Antarktika

Paleogen – paleogeografija p 8 § Krajem E i početkom Ol uspostavlja se kružno kretanje hladnih morskih struja oko Antarktike u smjeru kazaljke na satu => oledba Antarktike koja traje i danas te se uspostavlja psikrosfera (guste, hladne vode oko Antarktike koje se spuštaju prema dno i kreću ka nižim g. š. ) za manje od 100. 000 god što za posljedicu ima sniženje temp. pridnenih oceanskih voda na oko 4– 5°C, odnosno globalno zahlađenje i relativni pad morske razine Antarktička cirkumpolarna struja/ cirkumantarktički vodeni krug

kraj krede p 9 § Tijekom paleogena Arktički ocean se povezuje s Atlantikom – Srednjoatlantski rift cijepa se u dva kraka: zapadni krak razdvaja Grenland i Sj. Ameriku, a istočni Grenland i Euroaziju § Tijekom eocena riftovanje u zapadnom kraku prestaje, dok se između Grenlanda i Euroazije otvara ocean, tj. sjeverni Atlantik gdje riftovanje traje i danas (brzinom od oko 2, 5 cm/god) paleogen § Povezivanjem Arktičkog i Atlantskog oceana tijekom mlađeg eocena i na Arktiku se stvara psikrosfera što pridonosi globalnom zahlađenju klime

p 10 “Giant´s Causeway” § Posljedice riftovanja, odnosno razdvajanja Europe i Grenlanda su § intenzivna vulkanska aktivnost na današnjim područjima sj. Irske i zap. Škotske - stupasto lučenje “Giant´s Causeway” te § sinsedimentacijsko tonjenje bazena Sjevernog mora> taloženje debelih naslaga klastita u kojima se danas nalaze bogata ležišta nafte

p 11 § Sjeverno more je povremeno preplavljivalo jugoist. Veliku Britaniju i prostor između Francuske i Danske => izmjena marinskih i kopnenih sedimenata unutar Londonskog i Pariškog bazena § Unutar “londonske gline” (stariji E) nađeno oko 350 vrsta kopnene flore koja se danas može naći u tropskom pojasu, ostaci marinskih krokodila, …

p 12 § S istočne strane Urala tijekom E i Ol postoji Turgajski tjesnac koji se povremeno zatvarao čime je utjecao na migracije faune između Europe i Azije § Isti značaj je imao i Beringov prolaz između Azije i Sj. Amerike § Tijekom mlađeg eocena transgresijom na zapadnoeuropski prostor Turgajski tjesnac se povezuje sa Sjevernim morem preko Rajna bazena § Krajem Ol – izrazita regresija => isušivanje Turgajskog tjesnaca i prostor Europe postaje kopno

Neogen – alpska orogeneza p 13 § Kolizijom afričke i euroazijske ploče, krajem oligocena – početkom neogena (miocena) => izdizanje Alpa, Dinarida, Helenida i Taurida s ti e t a r Pa

Neogen – Paratetis p 14 § Izdizanjem Alpa istočni dio Tetisa dijeli se na južni (s južne strane ovog planinskog lanca) i sjeverni (sa sjeverne strane) koji se naziva Paratetis § U području Rone i Alpa južni krak Tetisa bio je povezan s Paratetisom Paratetis Tetis stariji miocen

Neogen – Paratetis p 15 § Sredinom miocena (sarmat) ova veza puca, čime se Paratetis postupno izolira i, zbog donosa velikih količina slatke vode velikim europskim rijekama, oslađuje Paratetis Sredo zemn o mor e srednji miocen § Istovremeno, s istočne strane, uznapredovalom kolizijom afričke i euroazijske ploče prekida se veza Paratetisa i Indijskog oceana, čime se od južnog kraka Tetisa formira Sredozemno more

Neogen – mesinska kriza saliniteta p 16 § Krajem miocena, prije otprilike 6 mln god, zbog izrazitih oledbi na Antarktici, globalni morski nivo pada (za oko 50 -ak m) i dolazi do potpunog isušivanja južnog kraka Tetisa (Sredozemnog mora) → izolacija Sredozemnog mora od ostatka svjetskog mora i dolazi do tzv. mesinske krize saliniteta (“mesinski događaj”, “solna kriza”) – smatra se da se isušivanje Sredozemnog moralo dogoditi u više navrata → taloženje evaporita debljine i do 3 km Paratetis mlađi miocen

p 17 § Prije oko 5, 5 mln god Paratetis se raspao na nekoliko manjih bazena: Panonski, Dacijski, Egejski, Crnomorski, Kaspijski i Aralski bazen § Istovremeno se pucanjem prirodne “brane” između Atlantika i Sredozemlja u području Gibraltara prostor Sredozemlja ispunjava morem iz Atlantika (punjenje Sredozemlja procjenjuje se na 100 -injak god) § U pliocenu bazeni nastali raspadom Paratetisa najvećom dijelom su isušili, ili su pak od njih zaostala velika jezera (Balatonsko jezero, Kaspijsko jezero) pliocen

Neogen – stvaranje Panamske prevlake p 18 § Prije oko 4 mln god započinje stvaranje Panamske prevlake → izmjena brojnih vrsta sisavaca između Sj. i J. Amerike Stariji pliocen § Onemogućavanjem prodora sjevernoatlantske struje u Pacifik stvara se Golfska struja, koja zakreće ispred “te” prevlake i vraća se prema SZ Europi kao topla struja Srednji pliocen

Klima paleogena (66 – 23 mln god) p 19 § Početkom Pc temperatura pada za oko 10° u odnosu na kraj krede (mastriht) – to zahlađenje uzrokuje diferencijaciju klimatskih pojaseva (na zahlađenje ukazuju kritosjemenjače s malim i nazubljenim listićima) § Na prijelazu u E klima postaje ponovo toplija, kakva će uglavnom prevladavati § tijekom eocena – na kontinentima buja tropska i suptropska vegetacija Krajem E – početkom Ol, zbog razdvajanja Antarktike i Australije uspostavlja cirkumantarktički vodeni krug što za posljedicu ima oledbu Antarktike i globalno zahlađenje te sniženje globalne morske razine § Ipak tijekom Ol – globalni pad morske razine i općenito klima je bila hladnija § nego tijekom eocena (tropske i suptropske šume “spuštaju se” na niže geografske širine gdje se otprilike nalaze i danas, a na prostranim kontinentskim područjima raste vegetacija slična današnjim savanama) Oligocen je jedino razdoblje paleogena kada je morska razina je bila niža od današnje

Klima neogena (23 – 2, 59 mln god) p 20 § Tijekom miocena razvijaju se moderni sustavi atmosferske i oceanske cirkulacije § Izdvaja se Antarktika kao vrlo hladno područje gdje se nastavlja nakupljanje leda, a dijelovi oceana na južnoj polutci se hlade (brojne dijatomeje) – krajem miocena pad morske razine za oko 50 -ak m zbog oledbi na Antarktici > “mesinska solna kriza” § Tijekom miocena zahlađenje više zahvatilo južnu hemisferu, dok je na sjevernoj klima toplija § Tijekom pliocena klima je općenito hladnija nego u miocenu, te krajem pliocena (prije oko 3 mln god) uspostavlja se “ledeno doba” koje traje i danas § Na zahlađenje klime ukazuju promjene u planktonskim zajednicama i sedimenti morena

Klima kvartara (posljednjih 2, 59 mln god) p 21 § Posljednjih 2, 59 mln god = “ledeno doba” § U pleistocenu su na sjevernoj polutci zabilježena 4 glavna razdoblja kontinentskih oledbi (glacijala) i 4 interglacijala § I tijekom interglacijala bilo je “kraćih” razdoblja s formiranjem manjih ledenih pokrova > utvrđeno 18 manjih glacijalnih ekspanzija tijekom pleistocena > svakih 100. 000 god § Glacijalni intervali započinjali su sporije, a završavali brže max

§ Posljednji glacijal započeo prije oko 100. 000 god, a svoj maksimum je dosegao prije 18. 000 god, a topljenje ledenih pokrova zadnjeg glacijala desilo se prije 15. 000– 8. 000 god (glacijali započinjali su sporije, a završavali brže) p 22

Klima kvartara (posljednjih 2, 59 mln god) p 23 § Izmjenom glacijala i interglacijala razina mora je fluktuirala i preko 100 m, što je omogućavalo seljenje organizama kopnenim putem s kontinenta na kontinent § Fauna migrira prema područjima s manje leda; jedno od takvih područja je Beringija (prostor između Aljaske i Sibira), koju su prije 12. 000 god nastanili i ljudi § Tijekom posljednjeg glacijala postojala su tri velika glacijalna centra: Sj. Amerika, Grenland i Skandinavija > Sj. Atlantik je zbog toga većim dijelom zaleđen zbog čega Golfska struja nije prodirala daleko na SI kao danas, već je zakretala više na istok, prema današnjoj Španjolskoj, i bila je hladnija § Većina megafaune sisavaca izumire, hominidni primati se intenzivno razvijaju § Granica pliocen–pleistocen utvrđena temeljem radiometrijskih mjerenja, prisutnosti hladnovodnih mekušaca i foraminifera, odsutnosti marinskog nanoplanktona roda Discoaster, te temeljem pronalaska fosilnih ostataka modernih predstavnika konja i pravih slonova

UZROCI GLACIJA p 24 § Inicirani, procesi zahlađenja i zatopljenja odvijaju se automatski, tj. uslijed pozitivne (led jače reflektira Sunčevu svjetlost) i negativne povratne sprege (tamna podloga kopna jače apsorbira svjetlost) § Što inicira takve događaje? . . . tektonika (pozicioniranje na polovima), izdizanje planinskih lanaca > povećanje albeda; formiranje Panamske prevlake; Milankovićevi ciklusi. . . ? . . . § MILANKOVIĆEVI CIKLUSI – periodiciteti promjena Zemljinih orbitalnih parametara: (1) promjena ekscentriciteta Zemljine putanje oko Sunca (eccentricity; period 400. 000 i 100. 000 god), (2) promjena nagiba osi Zemljine rotacije (obliquity; period 41. 000 god), i (3) promjena nagiba Zemljine osi prema Suncu (precession; period 19. 000 -23. 000 god) § Do hlađenja (glacija) dolazi kada se poklope najveći ekscentricitet putanje Zemlje, najmanji nagib njezine osi i kada je Zemljina osi nagnuta od Sunca; takva se maksimalna podudaranja triju faktora periodički ponavljaju za sjevernu i južnu polutku – dolazi do periodičkih glacija

Periodiciteti promjena Zemljinih orbitalnih parametara – Milankovićevi ciklusi p 25

Kenozojske naslage na područjima današnjih Dinarida, Jadranskog bazena i Panonske nizine p 26 § Kao posljedica približavanja Jadranske mikroploče i Afričke ploče Euroazijskoj ploči te naposljetku njihove kolizije, odnosno izdizanja Dinarida, Alpa, Helenida, itd. , tijekom paleogena i neogena taloženje naslaga se odvijalo na prostorima (1) izdižućih Dinarida (prostor Vanjskih Dinarida), (2) sjeveroistočno od izdižućih Dinarida, odnosno na području Unutarnjih Dinarida, koje nakon stvaranja Paratetisa postaje jugozapadni dio središnjeg Paratetisa te (3) Jadranskog bazena

(1) Paleogenske naslage Vanjskih Dinarida p 27 § Krajem krede dolazi do kontrakcije prostora nekadašnje Jadransko-dinaridske karbonatne platforme (ADCP) i izdizanja njenih dijelova => emerzija na većini prostora ADCP § Mjestimice se na dijelova ADCP nastavila kontinuirana sedimentacija u paleogen > marinski sedimenti prelaze u bočate pa slatkovodne – to su regresivne naslage poznate pod nazivom “Kozina naslage” (tipski lokalitet Kozina u slovenskom primorju) – njihov paleogenski dio bogat je organskom materijom i oogonijima alga haraceja (tamni i smeđi vapnenci bogati ugljenom > Labin) Kosmogyra superba, oogonij hara, Pc Lagynophora liburnica, oogoniji hara, Pc

(1) Paleogenske naslage Vanjskih Dinarida p 28 § Nakon emerzije, transgresijom tijekom eocena (kuiza) u topografskim udubljenjima na nekadašnjem kopnu formiraju se jezera > slatkovodno do brakično taloženje bogato organskom tvari tijekom mlađeg Pc i starijeg E – to su transgresivne naslage poznate pod nazivom “Liburnijske naslage” > sličnih su facijesnih karakteristika kao i regresivne “Kozina naslage”, samo što su mlađe i sadrže obrnuti slijed facijesa

p 29 § Na granici kredni vapnenci–eocenski foraminiferski vapnenci na mnogim mjestima u Dinaridima nalaze se boksitne naslage § Daljnjom transgresijom započinje taloženje marinskih vapnenaca bogatih foraminiferama > eocenski foraminiferski vapnenci koji u Istri i Dalmaciji sadrže (od starijih prema mlađim): 1) miliolidne vapnence 2) alveolinske vapnence 3) numulitne vapnence 4) diskociklinske vapnence (4) a ml (3) - (2) (1) < je i r sta > e đ

Eocenski foraminiferski vapnenci p 30 diskociklinski vapnenci Diskocikline ukazuju na daljnje produbljivanje prostora. numulitni vapnenci alveolinski vapnenci Alveoline ukazuju na Numuliti su preferirali daljnje napredovanje transgresije i uvjete povišene otvaranje taložnog energije vode u tzv. prostora (veću pregibnoj zoni uzburkanost i plitkovodno – prozračenost vode). dubokovodno. miliolidni vapnenci Miliolide ukazuju na zaštićene, vjerojatno i hipersaline okoliše.

(1) Paleogenske naslage Vanjskih Dinarida p 31 Fliš, Gračišće, Istra § Iznad eocenskih foraminiferskih vapnenaca ili mjestimično lateralno njima slijede “prijelazne naslage” koje na pojedinim mjestima ukazuju na produbljivanje taložnog prostora, ali na pojedinim dijelovima i na oplićavanje (oslađivanje) § Nakon diskociklinskih vapnenaca ili “prijelaznih naslaga” slijedi fliš (lapor, pješčenjaci, konglomerati i breče istaloženi turbiditnim strujama), koji je taložen u dubokomorskim jarcima nastalim kao posljedica tektonske diferencijacije taložnog prostora

(1) Paleogenske naslage Vanjskih Dinarida p 32 § Na području Dalmacije razvijene su krupnozrnaste paleogenske naslage (kalkarenit, vapnenački konglomerat, lapor, sadrže čak ugljen) poznate pod nazivom Promina naslage => tu su klastiti nastali erozijom dezintegriranih i izdignutih dijelova nekadašnje ADCP i taloženi su u područjima najintenzivnijih strukturnih promjena Ukazuju na tektoniku vezanu uz početno izdizanje Dinarida (to su molasni sedimenti) – talože se tijekom i nakon izdizanja Dinarida > to su riječni, deltni pa i močvarni sedimenti Erozijski kanal – Promina konglomerati

(1) Paleogenske naslage Vanjskih Dinarida p 33 “P rom ina “B en kla ko sti va ti” čk ik am en ” § U dubljemorski prostor Jadranskog bazena ispred Dinarida transportiran je sitnozrnastiji dio karbonatnog materijala erodiranog s izdižućih Dinarida – danas su te sitnozrnaste karbonatne naslage poznate pod nazivom Benkovački kamen i vremenski su ekvivalent krupnozrnastih Promina naslaga

(1) Paleogenske naslage Vanjskih Dinarida p 34 § U dubljemorski prostor Jadranskog bazena ispred Dinarida transportiran je sitnozrnastiji dio karbonatnog materijala erodiranog s izdižućih Dinarida – danas su te sitnozrnaste karbonatne naslage poznate pod nazivom Benkovački kamen i vremenski su ekvivalent krupnozrnastih Promina naslaga – sadrži iznimno bogatu i raznovrsnu zajednicu ihnofosila

(1) Paleogenske naslage Vanjskih Dinarida p 35 § Krupnozrnasti materijal (breče) izgrađen od uglastih, loše sortiranih fragmenata različitih veličina raspona starosti trijas–paleogen poznat pod nazivom Jelar naslage razvijen je u Dinaridima i ukazuje na trošenje Dinarida tijekom njihova izdizanja – Jelar naslage se stoga mogu odrediti kao paleosipari

(1) Neogenske naslage Vanjskih Dinarida p 36 § Nakon izdizanja Dinarida tijekom neogena se na prostoru Bi. H i današnje sjeverne i srednje Dalmacije u depresijama stvaraju jezera § Dimenzije ovih jezera kretale su se od nekoliko km do 70 x 18 km u slučaju Sarajevo–Zenica neogenskog bazena § U tim se jezerima istaložilo od nekoliko stotina do čak 2. 600 m naslaga u Sarajevo–Zenica bazenu

(2) Paleogenske naslage Unutarnjih Dinarida p 37 § Unutar bazenskog prostora dinaridskog dijela Tetisa prijelaz kreda – paleogen obilježen je kontinuitetom sedimentacije § Naslage eocena znatno je prisutan na površini, dok su naslage oligocena slabije otkrivene § Približavanjem Jadranske mikroploče Europskom kontinentu i izdizanjem Dinarida taložni prostor SI od Dinarida postupno oplićava i odjeljuje se od ostatka Tetisa > Paratetis

(2) Neogenske naslage središnjeg Paratetisa p 38 § Neogenske naslage sjeverozapadne i istočne Hrvatske nastale su u zapadnom dijelu središnjeg Paratetisa – u Sjevernohrvatskom bazenu i bazenu Hrvatskog Zagorja § One diskordantno naliježu na starije naslage: oligocenske ili još stariju podlogu § Debljina im je najmanja oko otočnih planina (Medvednice, Ivanščice, itd. ), a najveća u depresijama, npr. u Savskoj depresiji oko 5– 6 km, Dravskoj oko 7 km

Sjevernohrvatski bazen p 39 1) sin-riftna faza, koja je trajala od otnanga do srednjeg badena i koja je bila karakterizirana kontinentalnomarinskim taloženjem i; 2) post-riftna faza koja je trajala od mlađeg badena do kvartara i koja je bila karakterizirana marinskokontinentalnim taloženjem. Granica između ovih dvaju faza jasno je obilježena u bazi gornjobadenskih naslaga blokovskim izdizanjima, a s time u vezi i intenzivnom erozijom sin -riftnih naslaga, te čak i površinskom pojavom predneogenskih naslaga. Nakon toga, tijekom mlađebadenske transgresije, nove marinske naslage istaložile su se na tu izdignutu/erodiranu podlogu

Bazen Hrvatskog Zagorja vs Sjevernohrvatski bazen p 40 U bazenu Hrvatskog Zagorja koji obuhvaća prostore Ivanščice, Strahinščice, sjevernog Kalnika, murske depresije i zapadnog dijela dravske depresije, eger i egenburg su predstavljeni brakičnim do marinskim pjescima, pješčenjacima, laporima, brečama, konglomeratima, te mjestimice i andezitno-dacitnim vulkanitima. Egenburške su starosti i tzv. "maceljski pješčenjaci" prisutni na padinama Strahinščice i Ivančice. U njima i tufova Istovremeno, na prostoru Sjevernohrvatskog bazena bila je emerzija Tijekom otnanga - na području bazena Hrvatskog Zagorja prisutni su raznovrsni marinski klastiti; gline, lapori i pješčenjaci s foraminiferama a koji se nastavljaju na "maceljske pješčenjake" Tijekom otnanga i karpata - na prostoru Sjevernohrvatskog bazena taloženje se odvijalo u kontinentalnim, aluvijalnim okolišima - breče i konglomerati koji se vertikalno i lateralno izmjenjuju sa podređeno prisutnim pješčenjacima i siltitima, a koji su istaloženi na prostorima aluvijalnih lepeza. Rijeđe su prisutne crvene naslage, laminirani kalkreti, kopneni karbonati i piroklastiti. Ostaci flore i faune izostaju. Ove naslage mogu se naći na prostorima Kalnika, Medvednice, Psunja i Požeške gore

Sjevernohrvatski bazen p 41 Taloženje starijeg badena - jezerske naslage debljine do 150 m koje prekrivaju naslage otnanga i karpata. U donjem dijelu sitnozrnati klastiti močvara prekriveni mjestimice sa jezerskim karbonatima, laporima i šejlovima. Mjestimice prisutni turbiditi upućuju i na dubljevodnije jezerske okoliše Gornji dio taložnog slijeda starijeg badena građen je od klastita progradirajućih delti što ukazuje na postupno zapunjavanje ovog jezerskog okoliša. Na samom vrhu ponovno produbljavanje, tj. širenje jezerskog okoliša. Ove naslage su bogate slatkovodnom faunom mekušaca i ostrakoda, te ostacima kopnenog bilja. Česti su i tufovi koji ukazuju na vulkanizam. Ovaj jezerski okoliš starijeg badena prekrivao je čitav prostor Sjevernohrvatskog bazena

Sjevernohrvatski bazen p 42 Početkom srednjeg badena – marinsko taloženje kao posljedica srednjobadenske transgresije kojom se ujednačuju taložni uvjeti na čitavom prostoru sjeverne Hrvatske Srednjobadenske naslage izgrađuju dva transgresivnoregresivna slijeda ukupne debljine od oko 600 m, uz povremene intervale tufova i vulkanskih stijena. Prvi slijed izgrađuju marinske naslage otvorenog mora; glinovti lapori sa povremenim proslojcima krupnozrnatih klastita donešenih u ovaj taložni prostor gravitacijskim tokovima. Konac ovog prvog slijeda označava trend pokrupnjavanja veličine zrna, kada su sve češći plitkovodni kalkareniti i konglomerati, a što ukazuje na postupnu regresiju, pad morskog nivoa i donos materijala s obližnjeg kopna Drugi slijed je slične litologije, no unutar lapora je sada prisutna nešto manja količina gline. Regresivni dio ovog drugog slijeda vidljiv je samo na zapadnom dijelu Sjevernohrvatskog bazena gdje su prisutni marinski kalkareniti, a zatim čak i jezerske naslage sa ugljenom Jezerski okoliši sa ovog prostora početkom kasnog badena ponovno prelaze u marinske.

Sjevernohrvatski bazen p 43 Naslage kasnog badena - transgresija na čitavom prostoru Sjevernohrvatskog bazena što dovodi i do dijelomičnog preplavljivanja izdignutih otočnih prostora građenih od stijena predneogenske osnove (blokovsko izdizanje koncem sin-riftne faze) Debljina ovih naslaga je oko 300 m i unutar njih je također moguće uočiti transgresivno-regresivni trend U donjem dijelu ovog slijeda prisutni su konglomerati koji su prekriveni algalnim litotamnijskim i koraljnim vapnencima (uz povremenu prisutnost i piroklastičnih fragmenata), Lapori koji nalježu na ove naslage ukazuju na produbljavanje taložnog prostora, pa čak i do batijalnih dubina Koncem badena ponovno pad morske razine i oplićavanja uz mjestimičnu pojavu emerzija, tj. ponovne pojave niza otoka sa kojih se erodirani materijal (biokalkareniti i konglomerati) unašao u okolno more

Sjevernohrvatski bazen p 44 Naslage sarmata - transgresivno-regresivni slijedom u debljini od oko 150 m. I tijekom sarmata, kasnobadenski otoci bivali su i nadalje erodirani te se taj kasnobadenski stijenski materijal prenašao u okolno sarmatsko more koje je sada u najvećoj mjeri postalo izolirano i zatvoreno, te smanjenog saliniteta Rast morske razine u mlađem dijelu sarmata uzrokovao je novu transgresiju i preplavljivanje prisutnih otoka. Počinju se taložiti naslage građene od horizontalno laminiranih i/ili masivnih lapora. Unutar ovih sarmatskih lapora tek su povremeno prisutni ulošci pješčenjaka a koji ukazuju na donos krupnozrnatijeg materijala sa obližnjih otočnih prostora, no ipak, ovi otoci su sada površinom manjih dimenzija no što je to bio slučaj koncem badena i početkom sarmata Dubina ovog sarmatskog mora se procijenjuje na 20 -120 m Tijekom kasnog sarmata morski nivo pada i otpočinje taloženje pješčenjaka, a tek mjestimice i konglomerata, a to i sada kao posljedica emerzije i erozije otočnih prostora.

Sjevernohrvatski bazen p 45 Razdoblje panona - izolacija taložnog prostora Panonskog bazenskog sustava, tj. formiranje brakičnog Panonskog jezera Panonski transgresivno-regresivni slijed debljine je preko 1000 m Najstarije panonske naslage predstavljene su plitkovodnim, jezerskim pločastim i/ili tankoslojevitim vapnencima sa rijetkim proslojcima lapora, pješčenjaka i/ili konglomerata (Croatica naslage) Postupnim produbljavanjem Panonskog jezera, mjestimice i do dubina od oko 500 m, sve učestaliji postaju bazenski lapori (Banatica i Abichi naslage) U sjeverozapadnom dijelu Panonskog jezera tijekom starijeg panona dolazilo je do oplićavanja zbog njegova zapunjavanja pješčenjačko-siltnim materijalom progradirajućih riječnih delti i deltnih ravnica (Rhomboidea naslage), dok je pak njegov istočni dio ovakvo zapunjavanje doživio tek tijekom mlađeg panona i starijeg pliocena Stoga je starost Rhomboidea naslaga i njihove krovine na različitim dijelovima Panonskog jezera različita Progradirajući deltni sustavi, počevši još od starijeg panona, postupno i konačno zapunjavaju Panonsko jezero materijalom donešenim sa prostora Alpi i zapadnih Karpata, a zapunjavanje jezera se odvija postupno, najprije na sjeverozapadu (stariji panon) a zatim na jugoistoku (mlađi panon-stariji pliocen)

Sjevernohrvatski bazen p 46 Srednjopliocenske i starije pleistocenske naslage (Cernikian) taložene su u slatkovodnom Slavonskom jezeru koje je preostalo nakon riječnog zapunjavanja predhodnog i većeg Panonskog jezera Slavonsko jezero obuhvaćalo je južni i istočni dio Sjevernohrvatskog bazena, protežući se dalje na istok prema Rumunjskoj. Njegove naslage izgrađuju dva manja transgresivnoregresivna slijeda ukupne debljine od oko 500 m U starijem slijedu prevladavajuće su prisutne gline i siltovi, a u mlađem krupnijezrnati pijesci. Ove slatkovodne naslage prema tipičnoj fauni nazivaju se Viviparus naslage Oko Slavonskog jezera, taloženje krupnijezrnatog materijala odvijalo se u rijekama i njihovim poplavnim ravnicama.

Sjevernohrvatski bazen p 47 Kvartarne naslage na prostoru Sjevernohrvatskog bazena predstavljene su i dalje taložinama rijeka (Sava, Drava i dr. ) i njihovih poplavnih ravnica, te onima taloženim u manjim, mjestimice prisutnim jezerima Ove naslage su značajni vodonosnici, a vrlo su bitne i kao prostrana, i do nekoliko stotina metara debela ležišta građevinskih sirovina (šljunka, pijeska) Uz to, kvartarne naslage ovdje često izgrađuje i les donešen vjetrom sa sjevernoeuropskih periglacijalnih prostora. Nalazimo ih na području Bilogore, Đakova, Đurđevca, Vukovara. U njima kopnenih puževa Helix i Pupa, a sporadične su i fosilne kosti sisavaca, osobito mamuta, bizona, vunastog nosoroga, konja itd. Eolskih kvartarnih naslaga ima i na Korčuli, Lastovu, Mljetu, Hvaru, u Ravnim kotarima, Istri, na Susku Najljepše je razvijen les uz Dunav, gdje se vidi izmjena slojeva lesa kao taložina suhe stepske klime i ilovastih proslojaka kao posljedice trošenja u vrijeme interglacijala i prestanka donošenja prašinastog lesnog materijala iz periglacijalnih prostora Europe.

(3) Paleogenske naslage Jadranskog bazena p 48 § Kontinuitet taloženja na prijelazu kreda – paleogen > u dubokomorskim razvojima na prostoru između Jadransko-dinaridske i Apulijske karbonatne platforme, tj. u prostoru Jadranskog bazena (3) Neogenske naslage Jadranskog bazena § U najvećem dijelu Jadranskog bazena nastavlja se kontinuirana sedimentacija iz paleogena u neogen § Pritom je istaloženo do 800 m neogenskih naslaga (vapnenaca, pjeskovitih i glinovitih vapnenaca, lapora) što je značajno manje od debljine naslaga u Panonskom bazenu § Krajem miocena prisutni evaporiti (“mesinska solna kriza”) § Tijekom pliocena se zbog globalnog porasta morske razine ponovo uspostavljaju dubokomorski taloženi uvjeti bazena

Pleistocenske naslage na području Hrvatske p 49 epoha kvartar Q doba holocen Hol pleistocen Ple § Tijekom pleistocena na panonskom području Hrvatske taloženi su eolski sedimenti: les (ili prapor; lesne zaravni) i tzv. barski les (riječni mulj pomiješan s lesom) § Materijal lesa (sitne čestice feldspata i kvarca) donašan iz periglacijalnih područja Europe za vrijeme glacijala

Pleistocenske naslage na području Hrvatske p 50 § Najljepše su razvijene lesne zaravni uz Dunav, gdje se vidi izmjena slojeva lesa, koji ukazuju na suhu stepsku klimu tijekom glacijala, i ilovastih proslojaka, koji su posljedica trošenja tijekom interglacijala § U pleistocenskim sedimentima nađene su fosilne kosti sisavaca (mamuta, bizona, vunastog nosoroga, konja, itd. ) Lesne zaravni, lokalitet Titelski breg (Vojvodina)

Jadranski bazen tijekom holocena HOLOCEN (posljednjih 11 500 god. ) p 51 § Prije oko 11. 500 godina počelo je punjenje sjevernog dijela Jadranskog bazena (topljenje leda) § Razina mora se podigla za oko 100– 140 m

HOLOCEN (posljednjih 11 500 god. ) p 52 Punjenje Jadranskog bazena u posljednjih 18. 000 god