KAKO SMO PREIVJELI Ukljui zvuk Ako si biola
KAKO SMO PREŽIVJELI? Uključi zvuk!
Ako si bio/la dijete za vrijeme 70, 80 -tih (kao ja…). . . Kako si preživio/la? ? ? !!!!!!
Djeca su se vozila u autu bez sigurnosnih pojaseva i airbagova. Putovati na zadnjem sjedištu bila je simpatična šetnja. Prava zabava. Još se sjećam. . .
Naše zipke bile su obojane sjajnim bojama na bazi olova!
Nisu postojali sigurnosni čepovi na bočicama lijekova, niti brave na ladicama ili vratima. . .
Kad smo vozili bicikle, nismo imali ni kacigu, niti štitnike za laktove i koljena.
Pila se voda iz špine u vrtu ili gdje bismo je našli, sve dok više ne bismo bili žedni. Nisu postojale boce s vodom za piće.
Satima smo izrađivali aute i kariće od kutija, daski i cijevi, a oni sretniji koji su imali prijatelja s biciklom, uhvatili bi se odzada da ih vuče na vrh uzbrdice…, gdje bi se sjetili da nemaju kočnice!!!
Nakon nekoliko padova našli bismo rješenje problema. . . Zaustavljali bismo se udarom u stablo ili zemlju. Eh, da! U to vrijeme nije bilo puno prometa.
Izlazilo se van igrati pod jedinim uvjetom – vratiti se na ručak ili večeru. . . ili kada padne mrak.
Išli smo u školu samo ujutro ili samo popodne, tj. u jednoj smjeni i vraćali se kući na ručak ili večeru usput kušajući svo voće koje bi našli uz put. . .
Nismo imali mobitele. . . Tako nitko nije mogao znati gdje smo!!! Nezamislivo !!!
Padali smo, ranjavali se, lomili kosti, gubili zube, ali nikad nije bilo tužbi za ove incidente. Nitko nije bio kriv. . . Samo mi.
Jelo se sve: kolači, kruh, čokolada, sladoled. Pili smo zašećerene sokove, ali nismo imali poteškoća s težinom, jer smo provodili dane trčeći i igrajući se.
Jedna Coca Cola dijelila se na četiri (kad bismo je mogli kupiti, i to je bila staklena boca od litre). . . Pili smo svi iz iste boce i nitko nije zbog toga umro.
Nismo imali Play Station-e, MP 3 -e, Nintendo 64, XBox-ove, video igrice, 99 TV kanala na kablovskoj, kućno kino, » surround « zvuk, prijenosnike, PC, » chat-sobe «, Internet. . . Imali smo umjesto toga: Prave PRIJATELJE!!!
Izlazili smo! Na biciklu ili pješice išli smo kod prijatelja, zvonili smo ili. . . Ulazili bismo jednostavno bez zvona i išli bismo se igrati. . .
Tamo vani! U ovom okrutnom svijetu! Bez čuvara koje plaća tata!
Igrali smo se klikera, skrivača, lovice, policajaca i lopova, graničara, nogomet, a ako netko nije bio izabran u momčad za igru to nikad nije bila drama.
Neki nisu bili dobri u školi, morali su jednostavno ponoviti godinu ako su je pali. Nitko nije išao psihologu niti pedagogu. Ponavljala se godina i svakom se davala druga prilika.
Imali smo slobodu uspjeha i neuspjeha. Odgovornosti. . . I naučili smo birati.
Jesi li iz tog naraštaja ? Ako jesi, potroši minutu na sjećanje i pošalji ovu poruku svojim prijateljima. Možda na tren zaborave užurbani život koji provode i ponovo postanu djeca kao nekad. . . Neki će sigurno reći: » Kad je to sve bilo? !!! « Ma. . . Kad smo bili SRETNI s tako malo. . . !!!
ŽELIM TI UGODNU VEČER! www. miljenko. info
- Slides: 23