JUDITA Marko Maruli IVOT MARKA MARULIA Marko Maruli

JUDITA, Marko Marulić

ŽIVOT MARKA MARULIĆA Marko Marulić (latinski oblik imena: Marcus Marulus) rodio se u Splitu 18. VIII. 1450, a umro u istom gradu 5. I. 1524. Potječe iz splitske plemićke obitelji, koja se hrvatski nazivala Pečenić (Pecinić, Picinić), a u 15. st. počela se nazivati Marulus ili De Marulis; oblik Marulić nalazi se u posveti Judite. Podaci o njegovu životu razmjerno su malobrojni i nepouzdani. U rodnom gradu pohađao je humanističku školu Tidea Acciarinija, a nakon toga možda nastavio školovanje u Italiji (u Padovi? ). Život je proveo u Splitu, putujući povremeno u Mletke (radi trgovine) i Rim (na proslavu jubilarne godine 1500). Neko je vrijeme proboravio u Nečujmu na otoku Šolti (vjerojatno oko 1510). Obavljao je komunalne dužnosti egzaminatora, sudca, izvršitelja oporuka. Zahvaljujući književnom radu postao je središnja ličnost splitskoga humanističkog kruga

Književni profil Marulić je književno stvarao na trima jezicima: hrvatskom, latinskom (više od 80 posto sačuvanih djela) i ponešto na talijanskom (sačuvana 3 pisma i, vjerojatno njegova, 2 soneta). Bio je pjesnik i prozaik, sastavljao je kompendije i zbornike upute za praktičan kršćanski život, moralnoteološke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme. Prevodio je s latinskog i talijanskog na hrvatski te s hrvatskog i talijanskog na latinski. Djelo mu se napaja na Bibliji i na grčko-rimskoj klasici. Gotovo u cijelom opusu širitelj je i tumač temeljnih postavki kršćanske moralke, no uz duboku religioznost i trajnu sklonost moralnoj pouci očituje i tipično humanističku širinu interesa (književnost, povijest, politika, arheologija, slikarstvo) i svestranu erudiciju te renesansnu sposobnost sinteze hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije. Živeći na razmeđu srednjeg i novog vijeka, preuzimao je mnoge srednjovjekovne sadržaje, ali ih je obrađivao u novim (obnovljenim) oblicima; ujedno je višekratno i s velikom zauzetošću pisao o suvremenim zbivanjima, u prvom redu o turskoj opasnosti i razjedinjenosti kršćana. Na Marulićeve nazore utjecao je i pokret laičke pobožnosti Devotio moderna. Jezik hrvatskih Marulićevih djela temelji se na splitskoj čakavici 15. i 16. st. s umjerenim unošenjem crkvenoslavenizama, raguzeizama i općeštokavskih elemenata; latinski mu jezik, uz težnju klasičkoj normi, očituje i srednjovjekovne crte na svim razinama, od leksika do stila. (izvor: Književni krug Split)

Djela na hrvatskom jeziku Najvažnije je Marulićevo hrvatsko djelo Judita (Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena. . . napisana 1501, prvo izdanje 1521), biblijsko-vergilijevski ep u 6 pjevanja (ukupno 2126 dvostruko srokovanih dvanaesteraca s prijenosnom rimom). Pjesničkom obradbom pripovijesti o hrabroj starozavjetnoj udovici M. je želio pokazati da se prijetećoj turskoj sili može odoljeti junaštvom i vjerom u Boga. Iako se vjerno držao biblijskoga predloška, ep je uobličio po poetičkim pravilima renesansne epske tvorbe, dok je u versifikaciji nasljedovao suvremene pjesnike svjetovne tematike ("začinjavci"). Prozna posveta djela iznimno je važno autopoetičko očitovanje. Biblijska poema Suzana, nastala nakon Judite, manjeg je opsega (780 stihova) i pjesničkog dometa. Ostale hrvatske pjesme pretežno su nabožne i moralističke tematike (npr. Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, dijaloška pjesma Utiha nesriće). Domoljubna i protuturska zauzetost snažno se očituju u Molitvi suprotiva Turkom i Tužen'ju grada Hjerozolima. Svjetovnoj su poeziji bliske zabavno-poučne Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira i Poklad i Korizma. Dramski tekst (također u stihovima) Prikazan'je historije svetoga Panucija adaptacija je talijanskog predloška Fea Belcarija. Prozna hrvatska djela koja se s pouzdanjem pripisuju Maruliću malobrojna su: izvorna su samo dva pisma Katarini Obirtića i prozni tekstovi u Juditi, dok su Oficij Blažene Dive Marije i Od naslidovan'ja Isukarstova (1500) Marulićevi prijevodi s latinskoga (ovaj drugi prijevod je djela De imitatione Christi Tome Kempenskoga). (izvor: Književni krug Split)

Djela na latinskom jeziku Većinu Marulićevih latinskih djela čine prozni spisi religiozno-poučnog, moralističkog i teološkog usmjerenja. Po opsegu i svjetskom odjeku na prvom je mjestu De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca, oko 1496? , prvo poznato izdanje 1507), zbirka poučnih pričica i anegdota iz života mnogobrojnih svetaca u šest knjiga. Svrha je djela živim i sažetim primjerima, bez apstraktnih razmatranja, ponukati čitatelja na krepostan život. Evangelistarium (Evanđelistar, 1480 -1500? , prvo poznato izdanje 1516), najvažnije Marulićevo moralno-teološko djelo, rasprava je u sedam knjiga o praktičnoj kršćanskoj etici, zasnovana na obradbi triju bogoslovnih kreposti: vjere, nade i ljubavi, na što se, po Maruliću, može svesti čitava Biblija. U kristološkoj raspravi De humilitate et gloria Christi (O poniznosti i slavi Kristovoj, 1518) na osnovi starozavjetnih proroka, a usuprot Židovima, dokazuje da je Krist obećani Mesija. Manji prozni spisi: In epigrammata priscorum commentarius (Tumač uz natpise starih, poslije 1503), zbirka od 142 antička natpisa pretežno iz Italije i Salone s obilnim stvarnim i moralističkim komentarima; Vita divi Hieronymi (Život sv. Jeronima, 1507, prvo izdanje 1994), s priloženom polemičkom raspravom In eos qui beatum Hieronymum Italum fuisse contendunt (Protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim bio Italac), u kojoj se dokazuje da svetac potječe iz hrvatskih krajeva; Quinquaginta parabolae (Pedeset priča, 1510), zbirka prispodoba po uzoru na novozavjetne; Regum Dalmatiae et Croatiae gesta (Djela hrvatskih i dalmatinskih kraljeva, 1510, prvo izdanje 1666), slobodan prijevod tzv. Hrvatske kronike (dijela Ljetopisa popa Dukljanina); propovijed De ultimo Christi iudicio (O Kristovu posljednjem sudu, oko 1520 -1521, prvo izdanje 1901), retorički najdotjeraniji Marulićev tekst; De Veteris instrumenti viris illustribus commentarium (Starozavjetne ličnosti, oko 1517 -1518, prvo izdanje 1979), kompendij Staroga zavjeta; Dialogus de Hercule a Christicolis superato (Razgovor o Herkulu koga su nadvisili Kristovi štovatelji, 1519. ili 1520, prvo izdanje 1524), u kojem Pjesnik i Bogoslov raspravljaju o uporabi mitologije i alegorije u pjesništvu (u posveti Marulić izražava divljenje djelima Erazma Rotterdamskog). . . Marulić je bio i plodan latinski pjesnik. U epu Davidias (Davidijada, 1506 -1517? , prvo izdanje 1954), u četrnaest pjevanja s ukupno 6765 heksametara, opjevao je djela židovskoga kralja Davida, striktno se držeći Biblije, ali nasljedujući u jeziku, stilu i stihu rimske epske pjesnike (ponajvećma Vergilija). Djelo je koncipirano alegorijski, pa David predstavlja Krista a Šaul Židove koji ga progone. Na kraju je dodan ključ alegoreze: Tropologica Davidiadis expositio (Alegorijsko tumačenje Davidijade). Ovaj najbolji ep hrvatskog i vrhunski biblijskovergilijevski ep europskog humanizma prvi put je tiskan tek 1954. Sačuvan je znatan broj Marulićevih kraćih latinskih pjesama (elegija, epigrama, poslanica, versificiranih sažetaka svetačkih životopisa, himana i dr. ). U najnovije vrijeme otkrivene su i Marulićeve pjesme ljubavnog sadržaja. Prvi u Hrvata prevodio je Dantea i Petrarku: s talijanskog je na latinski preveo I. pjevanje Pakla (u heksametrima) i posljednju pjesmu Kanconijera (u elegijskim distisima). (izvor: Književni krug Split)

Marulićev utjecaj Čitatelji i štovatelji Marulića Odjeci i utjecaji Marulićevih djela na hrvatskom jeziku nalaze se u djelima brojnih domaćih pisaca od 16. do 20. st. : ü Sveti Franjo Ksaverski ü isusovac Ignacio Loyola ü Tereza Avilska ü kraljevi i kraljice: Henrik VIII. , Margareta Navarska ü književnik Francisko de Quereda - Petar Hektorović, Petar Zoranić, Juraj Baraković, Barne karnautić - Jerolim Kavanjin, Rafael Levaković - Tin Ujević, Tonči Petrasov Marović i dr.

Otac hrvatske književnosti - Marulić je autor prvog /tiskanog/ umjetničkog djela na hrvatskom jeziku. - U 19. stoljeću je stekao naziv oca hrvatske književnosti glede svojih odjeka i utjecaja. - Nemoj se sramovat Ča ne znaš učit I učenik se zvat Dokle se naučiš. . .

JUDITA NASLOV : Nagovješćuje sadržaj (Istorija sva na kratko – ka se uzdrži u ovih knjigah) TEMA: Uzeta je iz Biblije, ali je poticaj suvremen: turska opasnost (značaj kliške tvrđave za obranu grada Splita, na slici) nadomak Splita. POSVETA: don Dujmu Balistriliću istodobno je i poslanica i proslov i poetički traktat (ars poetika) jer u posveti objašnjava zašto je odlučio pisati na narodnom(čakavskom) jeziku Zašto na narodnom jeziku: Tuj historiju čitući, ulize mi u pamet, da ju stumačim našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti djačke Uzori u spjevanju Judite: S a) tradicija anonimnih pjesnika: «po običaju naših začinjavac» b) antička književnost: «po zakonu onih starih poet»

Ima 6 pjevanja/libra: u prva 3 dominiraju Asirci, u zadnja 3 Judita. Sva pjevanja jednako su duga. U svakome je prikazan po jedan događaj. Pjevanja su cjelovita te mogu stajati samostalno. Pjevanja su uzročno-posljedično povezana. v. Zatvorema forma/simetričnost- šest pjevanja, Stih je simetričan: dvostruko rimovani dvanaesterac. v. Mnoštvenost- svako pjevanje može stajati za Jezik: splitska čakavština 16 stoljeća Kompozicija i simetrija epa Odlike renesansnog epa: v. Linearnost- svaki lik detaljno opisan v. Površinsko-ono što je bitno je u prvom planu u prva tri dominira Holoferno i njegova vojska, u druga tri Judita i Betuljani sebe, samostalno, kao zaokružena cjelina v. Jasnoća- događaji se iznose uzročno- posljedično

LIKOVI JUDITA Vjeruje u Božje naume. Ona je čista i plemenita srca, jako je pobožna i bogobojazna. Puna duhovnih i fizičkih vrlina; dobra, plemenita, lijepa i uzorna žena koja se poslužila svrhovitim lukavstvom kako bi spasila svoj narod. Ona je simbol naroda i domovine u opasnosti što daje pečat univerzalnosti. HOLOFERNO Osvajač, pun poroka, bludnik, oholnik, neumjeren u jelu i piću; tuđinski neprijatelj i osvajač. Simbolizira negativnost, nepravdu, opasnost, zlo.

Jezik i različiti elementi Judite Jezik Kršćansko- moralistički elementi Hrvatska čakavština kao autorova vlastita tvorevina (koine); osim splitske čakavštine, sadrži elemente crkvenoslavenskog jezika, štokavštine, talijanizme i latinske izraze. Osjeća se jezik narodne pjesme. Biblijska tematika; tjelesnost se mora podrediti duhovnome. (Vlastito opredjeljenje Marulića za duhovnu liriku i nabožnu epiku, a protiv ljubavne poezije odveć slobodna sadržaja. )

Antički(humanistički) elementi i renesansna poetika Renesansna poetika jasno izrečena tematika u punom naslovu Linearost- svaki lik detaljno opisan i odvojen od drugog invokacija posveta Površinsko – ono što je bitno je u prvom planu, kronološki slijed događaja jasno obilježen početak i kraj djela ljepota žene te djelovanje njene ljepote na onoga tko je gleda narodni jezik Zatvorena forma/simetričnostpravilni oblik epa; prva tri libra dominira Holoferno i njegova vojska, u druga tri Judita i Betuljani suvremena tematika (opasnost od neprijatelja) Mnoštvenost – svako pjevanje može biti cjelina za sebe Jasnoća- svi su djelovi epa jasni jer pisac iznosi događaje detaljno. univerzalno značenje epa motiv.

Srednjovjekovni elementi Religiozna tematika, kršćanski svjetonazor, alegoričnost, didaktičnost (ističe molitvu, post, poniznost, ljubav, nadu, a osuđuje oholost. ) Marulićeva troznačnica v poeta christianus (kršćansko usmjerenje) v poeta doctus (učeni humanist) v začinjavac (pjesnik na živom pučkom idiomu)

ZADATAK ZA UČENIKE PROČITAJ TEKST KOJI SLIJEDI I ODGOVORI NA POSTAVLJENA PITANJA. (Libro peto- Holoferno preko sluge pozove Juditu u svoj šator na večeru; Judita ga nakon večere ubija)

Oloferne nju kad prid sobom ugleda, u ljubavi zašad, sartce mu uspreda. Slaja mu bi meda, da gorkost će žerat, studeniji leda kada bude ležat. Kon sebe ju pojat hiti 51 za tarpezom i niže njeje stat zapovidi knezom. Njoj reče : "Obezom jesi me obezala, jer harlim potezom dojti si hajala. Tim si dostojala da pri mni milosti, ku želiš, imala budeš u radosti. Sad vesela dosti sa mnom pi(j) ter blaguj i s ovimi gosti obilo se počtuj. " Ona njemu uz tuj zahvalivši, reče: "Veselo ću stvar tuj učinit, jer steče blagost, pokol čeče uza te raba tva, ka želi da kleče prida te zemlja sva. " Tad pi i blagova ča biše opravila Abra i gotova prida nju stavila. Meu tim je nudila njega da ji i pje, ter ga veselila da se većma nal'je. Da kada se opje, zaspi i zahrope, požre takoj osje, da veće ne sope. O, kino se tope u žartju mnogomu*, vijte kako ope život sad ovomu! Ne njemu samomu grih je ta naudil, da jošće svakomu u kom je kada bil. S toga je izgubil Adam s Evom milost, ku je najpri jimil, svih vargši u žalost. Noe svoju sramost odkrivši grubo spa kad ga obali jakost vina ko garlu da. Lota kad pjanost ja, ne znajuć spi uz kih, ma njih, kim biše ća, čini sinov svo(j)ih. Esau liše tih parvorojen'ja čast i blagoslovi svih otčevih zgubi slast. Jer davši garlu vlast pri voli požriti od zdile jedne mast ner sve to imiti*. Puk božji živiti o pići nebeskoj počan, ja marziti, objistan jur, na toj. Egipskih lonac loj želeći, ushvali, i njih mnozih zatoj Bog smartno popali. Kad je Holoferno pred sobom ugleda, Noa grubo otkri svoju sramotu zaspavši U ljubav zapavši, srce mu se uspreda; bijaše od meda, al će gorčinu žderati Kad ga obali jakost vina koju dade grlu, . Slađa mu Lot kad ga pijanstvo obuze, ne znajući s kim spava Kada bude ležao studeniji od leda. Učini mamama svojih sinova onima kojima bijaše ćaća Žuri mu se da je uza se postavi za trpezom, Ezav k tomu izgubi čast prvorodstava A knezovima zapovjedi da ostanu ispod nje. I slast svih očevih blagoslova Njoj reče: „Obvezom mi me obvezala Jer, davši grlu vlast, više je volio proždrijeti Jer si se potrudila da hitno dođeš. Jednu zdjelu jela nego sve to imati. Time si zaslužila da uza me stekneš Puk, božji, koji je počeo živjeti od hrane nebeske Milost u radosti; statde je , uzobijevstivši se, mrziti: Sada, vesela, dosita sa mnom pij i blaguj želeći ga poče hvaliti loj egipatskih lonaca, I s ovim gostima obilno se počasti. “ i zato mnoge od njih Bog spali Zahvalivši mu na tome, ona reče: „Veselo ću tu stvar učiniti, jer tvoja službenica Steče blagost otkad čučnu uza te Želeći da sva zemlja klekne preda te: “ Tada stade piti i blagovati ono što bijaše spremila Abra i što bijaše, gotovo, pred nju stavila. Međutim je nudila njega da jede i pije Te ga razveseljavala da se što više nalije: Da, kad se opije , zaspi i zahrče, Proguta i bodljike i da više ne diše. O vi koji se topite u mnogoj žderačini, vidite li kako ovomu odleti život. Nije njemu samu naškodio taj grijeh Nego svakomu tko je ikad u njemu bio. Stoga su Adam i Eva izgubili milost, (prijevod Marko Grčić)

. . . ubi ga ženska srv, ki biše prostro dim . . . ubi ga ženska pobjeda, njega koji se razmetao da zajme svitom svim; ki mnjaše da ni Bog Da će sav svijet zauzeti, koji mišljaše da ni Bog silam njegovim tim jest protiviti mog. . . Nije moćan usprotiviti se tim njegovim vojskama. . .

Kako na Holoferna djeluje Juditina ljepota? Tko je spremao jelo? Koji porok Marulić oštro osuđuje? Tko je sve zgriješio zbog tog poroka(koje biblijske osobe spominje)? S kime uspoređuje zaspalog Holoferna? Koji je zadatak imala Abra? Kako opisuje stražare? Što judita moli od Boga? Čime Judita ubija Holoferna? Čime se hrani puk? Holoferno je mrtav. Koje komentare Marulić izriče o njemu?

KOLIKO SMO ZAPAMTILI? ! 1. Gdje i kada je rođen Marko Marulić? 2. Kako mu je latinsko ime? 3. Po kojim je djelima postao poznat u svijetu, latinskim ili hrvatskim? 4. Koji je engleski kralj čitao njegova latinska djela? 5. Zašto se Marulić naziva ocem hrvatske književnosti? 6. Je li djelo Judita ep, drama ili roman? 7. Možeš li potvrdu odgovora pronaći u ulomku koji si obrađivao/la? Objasni. 8. Kojim se stihom koristi Marulić? 9. Koji se likovi spominju u ulomku? 10. Na čiju tradiciju i stvaralaštvo se oslanja pišući Juditu: 11. Zašto Marulić piše Juditu?

Ono što nisi znao iz života Marka Marulića (Jedna tragična avantura M. M)

Oproštaj – Tin Ujević Ovdje je usred luke naša mlada lađa Ovdi usrid luke naša mala plavca Uzdvigla je jidra voljna, smina i nova I hoteći pojti putom svojeg plova Gre prez kog vojvode al zakonodavca. uzdignula jedra slobodna smjela i nova. I hoteći otploviti svojim putem bez ikakva vođe ili zapovjednika Budi da smo virni krivovirna pravca, Ali premda smo vjernici heretičke struje, Ništar manje čtimo (koko i zemlja ova) ipak štujemo, kao i Ova zemlja -ki va versih libar množ harvacki skova Marulića Marka, splitskog za činjavca. splitskog pjesnika Marulića, koji je napisao mnogo knjiga u stihovima. U lipom jazika, gdi „ ča” slaje zvoni Mi dobročasimo garb slovućeg greba U lijepom jeziku, gdje slađe zvuči „ča”, I tokoj ti napis dijački i stari. Pozdravljamo grb slavnoga groba I, također, taj natpis latinski i stari Zbogom, o Marule! Pojiti ćemo, poni Žaju imimo velu sunčenoga neba: Korugva nam ćuhta; gremo, mi puntari! Zbogom, o Marule! Poći ćemo, jer Silno žeđamo za sunčanim nebom: Naš stijeg leprša; odlazimo, o mi, buntovnici (u današnjem transkriptu)