Jezini znak Jednoznanost i vieznanost rijei Uvod u

Jezični znak. Jednoznačnost i višeznačnost riječi Uvod u leksikologiju

DEFINICIJA GENUS PROXIMUM: najbliži rod + DIFFERENTIA specifica: vrsna razlika Čovjek je konačno, razumsko biće. Stolica je predmet namjenjen za sjedanje.

Jezik je: 1. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora 2. sustav znakova za sporazumijevanje

Jezični znak B SADRŽAJ 1. predmet namijenjen pisanju IZRAZ A /o/l/o/v/k/a/ o+l+o+v+k+a C PREDMET neovisno o jeziku postoji

JEZIČNI ZNAK Označitelj Označeno A --------------- B ARBITRARNOST (proizvoljnost) C – izvanjezična zbilja

Sustav za sporazumijevanje KOMUNIKACIJSKI SUSTAV PRi. KAZ: pošiljatelj ----------- primatelj priopćajni kanal

KOMUNIKACIJSKI SUSTAVI: jezični i nejezični

SEMIOLOGIJA I SEMANTIKA SEMIOLOGIJA – znanost koja proučava život i ulogu znakova u društvu SEMANTIKA – znanost koja proučava značenje, tj. sadržaj jezičnog znaka.

PAZITE! Govor i pismo ostvaraji su jezičnog sustava! Riječ nije isto što i jezični znak! Primjer: prijenosno računalo 2 riječi , 1 jezični znak

Osnovno i izvedeno značenje Jezik – 2 značenja OSNOVNO: organ IZVEDENO: prošireni sadržaj- sustav za sporazumijevanje (na temelju zajedničke osobine / asocijacije)

Denotativno i konotativno značenje Neutralno ili denotativni otac = roditelj muškog spola Obilježeno ili konotativno otac = ljubav, primjer, uzor

Jednoznačnost i višeznačnost Jednoznačnice: istina, glagol Značenje ne ovisi o kontekstu Višeznačnice: pauk, krtica, miš, kamen Značenje ovisi o kontekstu

Metafora grč. meta = promjena, pherein = nositi; μεταφορά = prijenos Prijenos značenja utemeljen na sličnosti Imam kamen na srcu. Mušice su mu ušle u glavu. On je prava lija. Virus je izbrisao sve podatke s vašeg računala.

Metonimija grč. meta = promjena, -numia = sufiks za figure, izveden od onoma = ime; metônumia = promjena imena Zamijene značenja utemeljena na asocijativnom povezivanju – logičnoj, prostornoj i vremenskoj povezanosti. Razred šuti. Kockasti navijaju. Jezik

Ferdinand de Saussure (1857. 1913. ) “Jezik je apstraktan sustav znakova i po tome je usporediv s pismom, s abecedom za gluhonijeme, sa simboličkim obredima. . . ” Otac STRUKTURALIZMA, Tečaj opće lingvistike

Tečaj opće lingvistike U tom djelu postoji pet temeljnih dihotomija ili dijada: jezična djelatnost (langage): jezik (langue) - govor (parole) jezični znak: označitelj (signifié) - označenik (signifiant) pristup: interna lingvistika - eksterna lingvistika perspektiva: sinkronija - dijakronija odnosi: sintagmatski odnosi - asocijativni odnosi

ODONOSI MEĐU ZNAČENJIMA RIJEČI

Leksičko značenje riječi Riječ ima značenjske sastavnice. One su u hijerarskijskom odnosu: Nadređenica (HIPERONIM) biće, biljka, Podređenica (HOPONIM)čovjek, kaktus Supodređenice (KOHIPONIMI) kaktus visibaba

HOMONIMIJA Riječi istog izraza, različitog značenja HOMOGRAFI (istopisnice)– isto se pišu, različito izgovaraju (pàs, pâs) HOMOFONI (istozvučnice) – isto se pišu i izgovaraju (rijeka - Rijeka)

SINONIMIJA Riječi istog značenja različitog izraza (mrak – tama) ISTOZNAČNICE: riječi koje su u svakom kontekstu zamjenjive tj. potpuni sinonimi (muzika – glazba) BLISKOZNAČNICE: riječi koje su u nekom kontekstu zamjenjive tj. djelomični sinonimi (kuća – dom) KONTAKTNI SINONIMI: jedan pripada standardu, drugi dijalektu (prosuja - tava)

ANTONIMIJA Riječi čije je značenje suprostavljeno / u opreci. (dan – noć) Prema podrijetlu: RAZNOKORIJENSKI (pravi) – dan/noć, dobar/zao ISTOKORIJENSKI (tvorbeni) – istina/neistina, lijep/nelijep Prema prirodi značenjske opreke: BINARNI ANTONIMI; (istina – laž) STUPNJEVITI ANTONIMI; (dobar- loš - zao) OBRATNI ANTONIMI (kupnja - prodaja)

RASLOJENOST LEKSIKA

LEKSIK (sve riječi nekog jezika ili dijalekta) A) OPĆI LEKSIK– riječi svakodnevne komunikacije B) LEKSIK OGRANIČENE UPOTREBE – stručni leksik, termini OPĆI (općeuporabni)LEKSIK A) Aktivni sloj - sve riječi koje govornici rabe B) Pasivni sloj – sve riječi koje su iz nekog razloga zastarjele C) Leksik na prijelazu - postupno izlaze ili ulaze u aktivni leksik

VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA I. ) PASIVNI LEKSIK A) Historizmi – u pasivni leksik iz izvanjezičnih razloga (titule-ban, knez; ustanove – žandamerija; odjeća – krinolina, surka. ) B) Arhaizmi – u pasivni leksik zbog unutarjezičnih razloga (izrazni – libar, sveudilj, puntar; značenjski – knjiga(pismo); tvorbeni – proljet C) Knjiški leksemi – napravljeni od leksikografa kao zamijena za stranu riječ, no nisu postali dio aktivnog leksika (zrakomlat, lučba) D) Nekrotizmi – riječi karakteristične za nekog pisca, nisu postale dio aktivnog leksika. II. ) LEKSIK NA PRIJELAZU A) Novotvorenice (neologizmi)– nove riječi; najčešće za novi pojam ili da bi se našom riječju zamijenila strana riječ (snimač, zaslon) B) Zastarjelice - prelaze iz aktivnog u pasivni leksik (ferije), C) Pomodnice – naglo se pojavljuju, označavaju pomodne predmete i pojave (parti) D) Oživljenice – vratile se iz pasivnog u aktivni leksik (županija, kuna)

PODRUČNA RASLOJENOST LEKSIKA I. LOKALIZMI – rasprostranjeni na najmanjem području, jer pripadaju određenom mjesnom govoru. II. REGIONALIZMI –

FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA STIL – izbor između više mogućnosti za reći isto. Stilistika – proučava funkcionaln uporabu jezičnih jedinica. (genetička – opisuje stil pojedinca; deskriptivna – stil zajednice) STILEM – jedinica pojačane stilstičke izražajnosti. PODJELA STILISTIKE: grafostilistika, fonostilistika, morfostilistika, sintaktostilistika, leksikostilistika, semantostilistika

5 funkcionalnih stilova hrv. jezika Svaki je ostvariv u govoru i pismu! 1. ADMINISTRATIVNI – sažet i precizan izraz; pokriva područje administrativno-pravne djelatnosti 2. ZNANSTVENI – racionalno, sažeto , precizno, logička analiza, znanstvena terminologija 3. KNJIŽEVNOUMJETNIČKI – individualnost i subjektivnost, sloboda od odstupanja od standarda, poetizmi. . . 4. PUBLICISTIČKI – objektivnost i preciznost, individualnost 5. RAZGOVORNI – jednostavne i nezavisnosložene rečenice, žargonizmi, kolokvijalizmi, vulgarizmi

POJMOVI FONETIKA, FONOLOGIJA, MORFOLOGIJA, SINTAKSA, SEMANTIKA, LEKSIKOLOGIJA, LEKSIKOGRAFIJA, ETIMOLOGIJA, STILISTIKA, LEKSEM, LEKSIK, KOD, MONOSEMIJA, POLISEMIJA, HIPERONIM, HIPONIM, KOHIPONIM,

LITERATURA Fon-fon 4. , Dragica Dujmović-Markusi, Zagreb 2009. , str. 6.