IZVORI SAZNANJA Fontes iuris cognoscendi Izvori prava Obiaji
IZVORI SAZNANJA Fontes iuris cognoscendi
Izvori prava Običaji, zakoni, plebisciti – (consuetudo, lex, plebiscita) Senatske odluke (senatus consulta) Odluke (naredbe) magistrata – edicta Konstitucije vladara – edicta, mandata, rescripta, decreta Jurisprudencija – odgovori učenih pravnika (responsa prudentium)
Izvori saznanja Pisani dokumenti (tekstovi) i drugi materijalni ostaci antičke kulture (skulpture, građevine. . . ) Ι - Pisani tekstovi: pravni i vanpravni Pravni su: zakoni, zbornici, dela pravnika, pravni dokumenti (poslovne knjige, ugovori, testamenti) Vanpravni su: spisi istoričara (Salustije, Tit Livije, Tacit, Amijan Marcelin), dela književnika (komediograf Plaut, pesnici Horacije, Ovidije, satiričari Marcijal, Juvenal) filozofa (Ciceron, Seneka), govornika (Ciceron, Kvintilijan), gramtičara (Festus), pisci priručnika za poljoprivredu (Katon, Varon), dela prirodnjaka i ostalih (Plinije Stariji, Plinije Mlađi) itd.
Izvori saznanja II - Originalni tekstovi i neoriginalni tj. pisana tradicija Originalni tekstovi: uklesani na kamenu (npr. nadgrobni spomenici), bronzi, dokumenti na metalnim, drvenim pločama, dokumenti na papirusu ili pergamentu – EPIGRAFSKI SPOMENICI (Epigrafika i papirologija) Pisana tradicija: prepisi originalnih dela, prepisi prepisa, prerade originalnih dela
Šta nam je sačuvano?
Mnogo izvora je izgubljeno Antički period Razlozi: Politika (nesistematična i nekompletna evidencija, ponekad svesno ignorisanje, Ciceron, Legum custodiam nullam habemus) Materijal (papirus je nepostojan, lako se uništi, kasnije, od 4. veka više se koristi pergament). Na drvenim tablicama izgoreo Zakon XII tablica. Papirusi sačuvani u Egiptu, a navoštane drvene tablice sačuvane u Herkulaneumu. Sačuvali se natpisi u bronzi i kamenu (epigrafika). Corpus inscriptionum latinarum Oblik knjige – svitak, kasnije kodeks
Rani srednji vek – tzv. mračno doba V-X vek – Zapadna Evropa Razlozi gubitka antičkih izvora prava: Kulturno nazadovanje (vulgarizacija prava), korištenje skraćenih, pojednostavljenih, prepričanih verzija originalnih tekstova, npr. Epitomae Gaii Varvari: provale, razaranja, paljevine, zauzimanje zapadnog dela Carstva Hrišćanstvo: potiskivanje paganskih antičkih tekstova (struganje antičkih tekstova s pergamenta, Veronski palimpsest Gajevih Institucija)
Ipak U varvarskim zbornicima rimskog prava sačuvani antički pravni izvori: Lex romana Visigothorum (Breviarum Alarici), Edictum Theodorici, Lex Romana Burgundionum Hrišćani prepisuju i čuvaju neka dela rimske književnosti tokom srednjeg veka (izučavanje i prepisivanje dela antičke književnosti unosi se čak i u pravilnik benediktinskog monaškog reda).
Najvažniji izvor saznanja - Justinijanova kodifikacija Kodeks Digesta Institucije Novele
Basilica di San Vitale - Ravena
Justinijan daje nalog Tribonijanu da započne s izradom Digesta – zbornika pravničkog prava (codex iuris) KONSTITUCIJA “DEO AUCTORE” – 530. G. N. E.
Uputstvo Tribonijanu (magister officiorum) I uvažavajući tvoju odanost i izvanrednu službu, tebi prvom poveravamo i ovo delo, jer je dokaz tvoje mudrosti dobijen uredjenjem našeg Kodeksa. I naređujemo ti da odabereš, kako među vrlo rečitim profesorima, tako i među vrlo učenim advokatima na sudu najvišeg sedišta, one za koje utvrdiš da ih treba priključiti poslu.
Dakle, naređujemo vam da pročitate i prečistite knjige koje se odnose na rimsko pravo onih starih pravnika kojima su presveti princepsi dali ovlašćenje da propisuju i tumače zakone. . . . Ali želimo da to bude od vas pažljivo izučeno, da sve ono što se pronađe da u starim knjigama nije dobro postavljeno, ili da je nešto suvišno, ili da nije dovoljno dobro, ili je preteranom opširnošću razvučeno, ili je nedovršeno, da sve to dopunite i celo delo učinite primerenim i lepšim.
Konstitucija “Tanta” – 533. g. n. e. Justinijan obaveštava da su Digesta dovršena, naređuje da stupe na snagu zajedno s Institucijama i objašnjava: kako su nastala Digesta ko ih je sačinio (ko su bili članovi komisije) koja je sistematizacija Digesta kako treba da se u budućnosti primenjuju
Izvodi iz konstitucije “Tanta” Bilo je zaista zadivljujuće svesti na toliku usaglašenost rimsko pravo, stvarano od osnivanja Rima sve do vremena naše vladavine. . . ako se ima u vidu da je ono stvarano gotovo hiljadu i četiri stotine godina, s unutrašnjim protivrečnostima i kolebanjima. . dopustili smo istom uzvišenom mužu ne samo da prikupi nego i da nadzire da se pouzdano prenesu ona najvrednija dela iz starine koja su već skoro potpuno nejasna i nečitljiva. . saopšteno nam je da je napisano skoro dve hiljade knjiga i više od tri miliona redova koje su stari pravnici razbacali. . . Sve je to sačinjeno uz pomoć Tribonijana. . . Okončano je i uz pomoć drugih veličanstvenih i vrlo učenih muževa kakav je Konstantin, Teofil, Dorotej, Anatolije, Kratin,
Digesta Antologija, mozaik tekstova rimskih pravnika 50 knjiga podeljenih na naslove (tituluse), fragmente, paragrafe Uglavnom kazuistika (slučajevi i pravni problemi), izuzetak 50. 17 (De diversis regulis iuris antiqui) Uglavnom privatno pravo (izuzev knjige 47 i 48, libri terribiles – krivično pravo). Najvažnija pravna knjiga u istoriji prava
Justinijanove Institucije – udžbenik sa snagom zakona Ali kada smo uvideli da neuki ljudi i oni koji stojeći u predvorju pravne nauke nastoje da prodru u njene tajne nisu sposobni za nošenje tereta tolikog znanja, procenili smo da treba pripremiti i jedan dodatak srednjeg obima, da bi, pošto ga upoznaju i skoro sve nauče u osnovi, mogli da uđu u dubinu i prihvate najsloženiji oblik prava, ali ne zatvorenih očiju. Stoga smo naložili Tribonijanu. . kao i Teofilu i Doroteju pozvanim svetlim muževima i veoma rečitim profesorima da posebno prikupe sve knjige koje su stari sačinili, a koje su sadržavale osnovna pravna pitanja i nazvane su institucijama. . .
Rani srednji vek (5 -10. vek) Zapad: Nazadovanje pravne kulture Vulgarno rimsko pravo (skraćene i izmenjene varijante klasičnih dela) varvarski zbornici rimskog prava (Lex romana Visigothorum, Edictum Theodorici, Lex romana Burgundionum) germansko običajno pravo
Istok – do pada Carigrada Gubi se veza sa zapadom, stanovnici ne znaju latinski Prerada Justinijanovog prava Rimsko-vizantijsko pravo Teofilova Parafraza Justinijanovih Institucija Ekloge, Prohiron, Epanagoge Bazilike (c. 900 g. )
Srednjovekovna Srbija Uticaj rimskog prava posredan, ne iz latinskih Justinijanovih zbornika nego preko vizantijskih prerada i kompilacija Nomokanon Sv. Save – svetovni i crkveni zakoni Sintagma Matije Vlastara Zakon cara Justinijana Presudna uloga crkve i sveštenstva
Litera Florentina Ponovo otkriće Digesta u 11. veku – 500 godina nakon nastanka Pronađen rukopis iz 6. veka u Pizi Od 15. veka je u Firenci, kao ratni plen U 11. veku napravljen prepis Digesta uz neke korekcije originala (Codex secundus) – izgubljen Vulgata, litera bononiensis
Vulgata, Litera Bononiensis Interpretacija tekstova Digestum vetus (1 -24. 2) Digestum Infortiatum Digestum Novum Codex (1 -9)
Izvori pre Justinijana
Varvarski zbornici rimskog prava 506. g. Lex Romana Visigothorum (Wisigothorum), Alarikov brevijar Alarik - kralj zapadnih Gota, sedište u Južnoj Francuskoj, Tuluz Kompilacija rimskog prava koja se sastoji iz dva dela: leges - 1/8 Teodozijevog kodeksa, konstitucije ius – izvodi iz Paulovih Sentacija, Epitomae Gaii, izvodi iz codex Gregorianus, codex Hermogenianus
Lex romana Burgundionum Sačuvano 14 rukopisa, najstariji je iz 9. veka
Edictum Theodorici (lex Romana Ostrogothorum) Kralj istočnih Gota Rođen u Panoniji, umro u Raveni 526. godine
Consultatio veteris cuiusdam iurisconsulti
Fragmenti sa Sinaja (Scholia Sinaitica) Na grčkom jeziku Nađeni na omotu jednog rukopisa Fragmenti iz Ulpijanovih libri ad Sabinum, Paulovih responsa, Florentinovih Institucija, Modestinove regule, iz tri zbornika leges (Gregorianus, Hermogenianus, Theodosianus)
Collatio legum Mosaicarum et Romanarum Zbirka uporednog prava, jevrejskog i rimskog, sastavljena u 4. veku Autor nepoznat Sačuvana tri rukopisa (prepisa) koji potiču s istog originala Iz rimskog prava korišteni fragmenti iz dela Gaja, Papinijana, Paula, Ulpijana, Modestina, kao i codex Gregorianus i Hermogenianus
Vatikanski fragmenti Fragmenti obimnije kompilacije koji su otkriveni u Vatikanskoj biblioteci (kardinal Anđelo Mai) na palimpsestu, objavljeni 1823. godine
Ulpijanove Regule Tekst je pronađen u rukopisu s kraja 9. ili početka 10. veka, u jednom benediktinskom manastiru u Francuskoj Tituli ex corpore Ulpiani Nakon ovog teksta sledi Lex Romana Visigothorum Prvi put objavljen 1549. godine Nije originalno delo nego prerada nepoznatog pravnika s kraja 3. i početka 4. veka
Oksfordski fragmenti o ortakluku Fragmenti su nađeni u Egiptu, na pergamentu i čuvaju se u čuvenoj oksfordskoj univerzitetskoj biblioteci Bodleana (Bodleian library)
Paulove Sentencije Prenet nam je preko Alarikovog brevijara Papirus iz Lajdena (Holandija) sa fragmentom iz Paulovih Sentencija s kraja 3. ili početka 4. veka (jedan od najstarijih antičkih pravnih rukopisa koji nam je sačuvan)
Parafraza Gajevih Institucija (Fragmenta Augustodunensia) Otkrivena 1898. godine (Emile Chatelain) Francuski grad Autun Rukopis je iz 5. veka, na 19 listova palimpsesta, preko kojeg je ispisan drugi rukopis u 7. veku
Gajeve Institucije Najveće otkriće u 19. veku, 1816. godine Bartold Nibur (Neibuhr) – nemački naučnik u diplomatskoj misiji za račun pruskog kralja Pre njega je italijanski naučnik Šipio Mafei (Scipio Maffei) otkrio i objavio jedan list ovog teksta – početak 18. veka - u kapitolskoj biblioteci u Veroni Palimpsest – preko teksta Gajevih Institucija napisan religijski tekst (Epistulae i Polemica sv. Jeronima)
Izložena folija Veronskog palimpsesta
Veronski palimpsest 129 folija od pergamenta Prepis iz 5. veka Nakon rada na čitanju i dešifrovanju, prvo izdanje 1820. godine (Gešen) 18 listova nečitko Upotrebom jačih hemikalija jedan deo teksta uništen (Bluhme).
Pre ovog otkrića znalo se za postojanje ovog Gajevog dela: Justinijanove Institucije Fragmenti iz Justinijanovih Digesta Postklasične prerade, Gaius Augustodunensis, Epitomae Gaii u varvarskim zbornicima
Antinopoljski fragmenti poč. 20. v. Na papirusima u Egiptu Fragmenti Gajevih Institucija koji se odnose na staru rimsku porodicu: consortium ercto non cito
Gajev sistem prava - triparticija Gaius, Institutiones 1. 8: Omne autem ius quo utimur, vel ad personas pertinet vel ad res vel ad actiones. (Sve pravo kojim se služimo odnosi se ili na lica ili na stvari ili na tužbe). Ova materija (lica, stvari, tužbe) je tradicionalno ušla u okvir velikih građanskih kodifikacija iz 19. veka i to prema Gajevoj sistematizaciji.
Izvori prava G. 1. 2: Constant autem iura populi Romani ex legibus, plebiscitis, senatus consultis, constitutionibus principum, edictis eorum, qui ius edicendi habent, responsis prudentium. (Pravo rimskog naroda sastoji se od zakona, plebiscita, senatskih odluka, carskih konstitucija, edikata onih magistrata koji imaju pravo izdavanja edikata i odgovora učenih pravnika).
Ostale najvažnije Gajeve podele Ius civile – ius gentium Podela izvora prava Podela lica Podela stvari Vrste nasleđivanja Vrste testamenta Podela izvora obligacija Podela kontrakata Podela tužbi
Gai Institutiones (Gaj: Institucije), preveo Obrad Stanojević, Zavod za udžbenike, Beograd 2009. Obrad Stanojević, Gaius Noster, pisac prvog udžbenika prava, (prilog istoriji rimske pravne nauke), Zavod za udžbenike, Beograd 2010.
Vanpravni izvori spisi istoričara (Salustije, Tit Livije, Tacit, Amijan Marcelin), dela književnika (komediograf Plaut, pesnici Horacije, Ovidije, satiričari Marcijal, Juvenal) filozofa (Ciceron, Seneka), govornika (Ciceron, Kvintilijan), gramtičara (Festus), pisci priručnika za poljoprivredu (Katon, Varon), dela prirodnjaka i ostalih (Plinije Stariji, Plinije Mlađi) itd.
I ova dela su sačuvana u kasnijim prepisima koji su rađeni u manastirima, često su sačuvani kao palimpsesti Npr. Ciceronovo delo De re publica pronađeno na palimpsestu u vatikanskoj biblioteci (Anđelo Mai)
Tacit (oko 55 – 115 n. e), Anali Istoričar i senator Zauzimao visok položaj za vreme Vespazijana, Tita, Domicijana, Nerve i Trajana Pretor, konzul, prokonzul
SC Silanianum – govor pravnika Gaja Kasija Longina u senatu „Često sam, oci i upisani, prisustvovao sednicama na kojima je od vas traženo da novim odlukama izmenite stare propise i zakone. Do sada nisam ustajao protiv. . . Taj trenutak je danas došao: jednog bivšeg konzula ubio je u njegovoj kući, podmuklo, jedan rob, niko to nije sprečio, niko odao gospodaru, mada je još na snazi zakon koji u takvom slučaju preti smrću svim robovima u kući. Donesite odluku da se ostali robovi oslobode kazne: u redu, ali koga će onda štititi položaj ako prefekta grada nije zaštitio? Koliko robova treba imati da bi čovek bio bezbedan kad Pedanija Sekunda nije moglo da zaštiti njegovih četiri stotine? Kome će ubuduće robovi priteći u pomoć ako se ni sada, pod pritiskom straha, ne brinu jesmo li mi u opasnosti? Ili se to ubica osvetio za učinjenu nepravdu, kako neki imaju obraza da kažu a da ne pocrvene? Valjda mu je od oca ostao novac kojim je hteo da se otkupi, ili je od svojih predaka nasledio roba koga su mu oduzeli?
Pođimo još jedan korak dalje i recimo otvoreno da je gospodar zaslužio da bude ubijen. Je li potrebno navoditi još argumenata za nešto su pametniji od nas već odavno rešili? Pa čak i da prvi put o tome treba da odlučujemo, verujete li da je rob mogao naumiti da smakne svoga gospodara a da mu se nije omakla nijedna pretnja, nijedna nepromišljena reč? Recimo da je i skrio svoju nakanu, krišom spremio oružje: ali zar je mogao da prođe mimo čuvara, otvori vrata ložnice, unese lampu, ubije gospodara a da niko o tome pojma nema? Zločinu prethode mnogi znaci, i jedino ako ih robovi odaju, mi možemo živeti među masom robova, sigurni dok oni drhte pred nama, i samo ako oni treba da plate glavom, nećemo ostati neosvećeni pred krivcima. Naši stari nisu imali poverenja u robove čak ni onda kada su se ovi rađali na njihovim imanjima, u njihovim kućama, kada im je odmalena ulivana ljubav prema gospodarima. A danas, kada imamo robova raznih narodnosti, koji imaju druge običaje, tuđu ili nikakvu veru, taj se šljam jedino strahom može držati u zaptu. Tako će stradati i nevini, kažu. Istina je, ali kad se vojska razbegne, pa svaki deseti umire pod batinama, žreb pada i na hrabre, ne samo na kukavice. Svaki veliki primer ima u sebi nečeg nepravednog, i nepravdu koja pogađa pojedince nadoknađuje korist koju odatle imaju svi. “ Tacit, Anali, 14, 4245.
Juvenal (oko 60 -130 n. e) Satire Kritikuje vladavinu Domicijana, ali tek posle njegove smrti, pod Trajanom i Hadrijanom. U svojoj četvrtoj satiri opisuje jedno zasedanje Domicijanovog saveta (consilium principis) i pominje pravnika Pegaza kao člana tog saveta. Satira govori o “važnom državnom problemu”. Trebalo je da se odluči šta da se radi s velikom ribom koju je upecao ribar kod Ankone i poklonio je caru (više silom nego milom).
Zakon(ik) XII tablica 1. – SI IN IUS VOCAT, ITO. NI IT, ANTESTAMINO : IGITUR EM CAPITO (Porph. , ad Hor. Sat. , 1, 9, 76 ; Cic. , de leg. , 2, 4, 9 ; Gell. , 20, 1, 25 ; Auct. , Her. , 2, 13, 19 ; Fest. , P. 76, 105). 2. – SI CALVITUR PEDEMVE STRUIT, MANUM ENDO IACITO (Fest. , L. 210, F. 310 ; Non. , 6 ; D. , 50, 16, 233 pr. ). 3. – SI MORBUS AEVITASVE VITIUM ESCIT, IUMENTUM DATO. SI NOLET, ARCERAM NE STERNITO (Gell. , 20, 1, 25 ; Varr. , l. L. , 5, 140 ; Gell. , 20, 1, 12. 24 -30 ; Fest. , P. 77 ; Non. , 55). 4. – ASSIDUO VINDEX ASSIDUUS ESTO ; PROLETARIO IAM CIVI QUIS VOLET VINDEX ESTO (Gell. , 16, 10, 5 ; Cic. , top. , 2, 10 ; Fest. , P. 9 ; Non. , 67 ; D. , 2, 4, 22, 1 ; 50, 16, 234, 1). 5. – NEX. . . FORTI SANATI. . . (Fest. , F. 348, P. 84, 102 ; Gell. , 16, 10, 8). 6. – REM UBI PACUNT, ORATO (Auct. , Her. , 2, 13, 20 ; Scaur. , Orthogr. , p. 2253 ; Prisc. , Inst. gramm. , 10, 5, 32 ; Fest. , P. 199). 7. – NI PACUNT, IN COMITIO AUT IN FORO ANTE MERIDIEM CAUSSAM COICIUNTO. COM PERORANTO AMBO PRAESENTES (Auct. , Her. , 2, 13, 20 ; Gell. , 17, 2, 10 ; Scaur. , Orthogr. , p. 2253 ; Quint. , 1, 6, 11 ; Gaius, 4, 15). 8. – POST MERIDIEM PRAESENTI LITEM ADDICITO (Gell. , 17, 2, 10 ; Plin. , N. H. , 7, 60, 122 ; Censorin. , de die nat. , 23). 9. – SI AMBO PRAESENTES, SOLIS OCCASUS SUPREMA TEMPESTAS ESTO (Gell. , 17, 2, 10 ; Varr. , l. L. , 6, 5 ; 7, 51 ; Macr. , Sat. , 1, 3, 14 ; Fest. , F. 305, P. 362 ; Plin. , N. H. , 7, 60, 122 ; Censorin. , de die nat. , 24, 3). 10. – cum proletarii et adsidui et sanates et VADES et SUBVADES et XXV asses et taliones – evanuerint, omnisque illa XII tabularum antiquitas – lege Aebutia lata consopita sit – (Gell. , 16, 10, 8).
III tablica 1. – AERIS CONFESSI REBUSQUE IURE IUDICATIS XXX DIES IUSTI SUNTO (Gell. , 15, 13, 11 ; 20, 1, 42 -45 ; Gaius, 3, 78 ; D. , 12, 1, 4, 5. 7). 2. – POST DEINDE MANUS INIECTIO ESTO. IN IUS DUCITO (Gell. , 20, 1, 4245 ; Gaius, 4, 21). 3. – NI IUDICATUM FACIT AUT QUIS ENDO EO IN IURE VINDICIT, SECUM DUCITO, VINCITO AUT NERVO AUT COMPEDIBUS XV PONDO, NE MAIORE, AUT SI VOLET MINORE VINCITO (Gell. , 20, 1, 42 -45 ; Ter. Phorm. , 334 ; Liv. , 8, 28, 8 ; Fest. , F. 165 ; Gell. , 20, 10, 7. 9). 4. – SI VOLET SUO VIVITO. NI SUO VIVIT, QUI EUM VINCTUM HABEBIT, LIBRAS FARRIS ENDO DIES DATO. SI VOLET, PLUS DATO (Gell. , 20, 1, 4245 ; Gai. , 2 ad XII tab. , D. , 50, 16, 234, 2). 5. – Erat autem ius interea paciscendi ac nisi pacti forent, habebantur in vinculis dies sexaginta. Inter eos dies trinis nundinis continuis ad praetorem in comitium producebantur, quantaeque pecuniae iudicati essent, praedicabatur. Tertiis autem nundinis capite poenas dabant, aut trans Tiberim peregre venum ibant (Gell. , 20, 1, 46 -47). 6. – TERTIIS NUNDINIS PARTIS SECANTO. SI PLUS MINUSVE SECUERUNT, SE FRAUDE ESTO (Gell. , 20, 1, 48 -52 ; Quint. , 3, 6, 84 ; Tertul. , Apol. , 4 ; Dion Cass. , 12). 7. – ADVERSUS HOSTEM AETERNA AUCTORITAS [ESTO] (Cic. , de off. , 1, 12, 37).
V tablica 1. – Veteres – voluerunt feminas, etiamsi perfectae aetatis sint, – in tutela esse ; – exceptis virginibus Vestalibus, quas – liberas esse voluerunt : itaque etiam lege XII tab. cautum est (Gaius 1, 144. 145 ; Cf. Gell. , 1, 12, 18 ; l. Numae, 9). 2. – Mulieris, quae in agnatorum tutela erat, res mancipii usucapi non poterant, praeterquam si ab ipsa tutore [auctore] traditae essent : id[que] ita lege XII tab. [cautum erat] (Gaius, 2, 47 ; Cf. Gaius, 1, 157). 3. – UTI LEGASSIT SUPER PECUNIA TUTELAVE SUAE REI, ITA IUS ESTO (Ulp. , Reg. , 11, 14 ; Gaius, 2, 224 ; Iust. , Inst. , 2, 22 pr. ; Pomp. , D. , 50, 16, 120 ; Iust. , Nov. , 22, 2 pr. ; Cic. , de inv. , 2, 50, 148 ; Auct. , Her. , 1, 13, 23 ; Paul. , D. , 50, 16, 53 pr. ; D. , 26, 2, 1 pr. ; 26, 2, 20, 1). 4. – SI INTESTATO MORITUR, CUI SUUS HERES NEC ESCIT, ADGNATUS PROXIMUS FAMILIAM HABETO (Ulp. , Reg. , 26, 1 ; Paul. , ad Sab. , D. , 28, 2, 9, 2 ; Ulp. , ad ed. , D. , 50, 16, 195, 1 ; Cic. , de inv. , 2, 50, 148 ; Paul. , Sent. , 4, 8 ; Pomp. , D. , 50, 162 pr. ). 5. – SI ADGNATUS NEC ESCIT, GENTILES FAMILIAM HABENTO (Ulp. , Coll. , 16, 4, 2 ; Gaius, 3, 17 ; Paul. , Coll. , 16, 3, 3). 6. – Quibus testamento – tutor datus non sit, iis ex lege XII [tabularum] agnati sunt tutores (Gaius 1, 155 ; Cf. Ulp. , Reg. , 11, 3 ; D. , 26, 4, 1 ; 4, 5, 7 pr. ). 7. a. – SI FURIOSUS ESCIT, ADGNATÛM GENTILIUMQUE IN EO PECUNIAQUE EIUS POTESTAS ESTO (Auct. , Her. , 1, 13, 23 ; Cic. , de inv. , 2, 50. 148 ; Cic. , Tusc. , 3, 5, 11 ; Paul. , ad ed. , D. , 50, 16, 53 pr. ; D. , 27, 10, 13 ; 26, 1, 3 pr. ; Gaius, 2, 64). 7. b. –. . . AST EI CUSTOS NEC ESCIT. . – (Fest. , F. 162). 7. c. – Lege XII tab. prodigo interdicitur bonorum suorum administratio (Ulp. , ad Sab. , D. , 27, 10, 1 pr. ). Lex XII tab. – prodigum, cui bonis interdictum est, in curatione iubet esse agnatorum (Ulp. , Reg. , 12, 2). 8. – Civis Romani liberti hereditatem lex XII tab. patrono defert, si intestato sine suo herede libertus decesserit (Ulp. , Reg. , 29, 1 ; Cf. Gaius, 3, 40). Cum de patrono et liberto loquitur lex, EX EA FAMILIA, inquit, IN EAM FAMILIAM (Ulp. , D. , 50, 16, 195, 1). 10. – Haec actio (familiae erciscundae) proficiscitur e lege XII tabularum (Gai. , 7 ed. prov. , D. , 10, 2, 1 pr. ; Cf. Fest. , P. 82 ; Gell. , 1, 9, 12).
Tabula VIII 1. a. – QUI MALUM CARMEN INCANTASSIT. . – (Plin. , N. H. , 28, 2, 10 -17). 1. b. – XII tab. cum perpaucas res capite sanxissent, in his hanc quoque sanciendam putaverunt : si quis occentavisset sive carmen condidisset, quod infamiam faceret flagitiumve alteri (Cic. , de rep. , 4, 10, 12 ap. Aug. , de civ. Dei, 2, 9 ; Cf. Cic. , Tusc. , 4, 2, 4 ; Fest. , F. 181 ; Arnob. , adv. gent. , 4, 34 ; Porph. , ad Hor. Sat. , 2, 1, 82 ; Hor. , ep. , 2, 1, 152 ; Paul. , Sent. , 5, 4, 6 ; Corn. , Ad. Pers. Sat. , 1, 137). 2. – SI MEMBRUM RUP<S>IT, NI CUM EO PACIT, TALIO ESTO (Fest. L. 363 ; Gell. , 20, 1, 14 ; Gaius, 3, 223 ; Paul. , Sent. , 5, 4, 6 ; Prisc. , Inst. gramm. , 6, 13, 69). 3. – MANU FUSTIVE SI OS FREGIT LIBERO, CCC, SI SERVO, CL POENAM SUBITO (Paul. , Coll. , 2, 5, 5 ; Gaius, 3, 223 ; Gell. , 20, 1, 32). 4. – SI INIURIAM FAXSIT, VIGINTI QUINQUE POENAE SUNTO (Gaius, 3, 220. 223 ; Gell. , 20, 1, 12). 5. –. . . RUP[S]IT. . . SARCITO (Fest. , F. 265, 322 ; Ulp. , ad ed. , D. , 9, 2, 1 pr. ).
12. – SI NOX FURTUM FAXSIT, SI IM OCCISIT, IURE CAESUS ESTO (Macr. , Sat. , 1, 4, 19 ; Gell. , 8, 1 ; 20, 1, 7). 13. – LUCI. . . SI SE TELO DEFENDIT, . . . ENDOQUE PLORATO (Cic. , p. Tull. , 20, 47 ; 21, 50 ; Prisc. , Inst. gramm. , 6, 18, 93 ; Gai. , ad ed. , D. , 47, 2, 55, 2 ; D. , 9, 2, 4, 1 ; Gell. , 11, 18, 6. 7 ; Cic. , p. Mil. , 3, 9 ; Ulp. , ad ed. , Coll. , 7, 3, 2). 14. – Ex ceteris – manifestis furibus liberos verberari addicique iusserunt (Xviri) ei, cui furtum factum esset – ; servos – verberibus affici et e saxo praecipitari ; sed pueros impuberes praetoris arbitratu verberari voluerunt noxiamque – sarciri (Gell. , 11, 18, 8 ; Cf. Gaius, 3, 189 ; Gell. , 20, 1, 7). 15. a. – Concepti et oblati (furti) poena ex lege XII tab. tripli est (Gaius, 3, 191 ; Cf. Gaius 3, 186. 187). 15. b. –. . . LANCE ET LICIO. . . (Fest. , P. 117 ; Gaius, 3, 192 ; Gell. , 11, 18, 9 ; 16, 10, 8). 16. – SI ADORAT FURTO, QUOD NEC MANIFESTUM ERIT – , [DUPLIONE DAMNUM DECIDITO] (Fest. F. 162 ; Gaius, 3, 190 ; Gell. , 11, 18, 15 ; Fest. , P. 19). 17. – Furtivam (rem) lex XII tab. usucapi prohibet – (Gaius, 2, 45 ; Cf. Gaius, 2, 49 ; Iust. , Inst. , 2, 6, 2 ; D. , 41, 3, 33 pr. ). 18. a. – XII tabulis sanctum, ne quis unciario fenore amplius exerceret (Tac. , Ann. , 6, 16). 18. b. – Maiores – in legibus posiverunt furem dupli condemnari, feneratorem quadrupli (Cato, de agri cult. praef. ).
Tabula X 1. – HOMINEM MORTUUM IN URBE NE SEPELITO NEVE URITO (Cic. , de leg. , 2, 23, 58). 2. –. . . HOC PLUS NE FACITO : ROGUM ASCEA NE POLITO (Cic. , de leg. , 2, 23, 59). 3. – Extenuato igitur sumptu tribus reciniis et tunicula purpurae et decem tibicinibus tollit etiam lamentationem (Cic. , de leg. , 2, 23, 59 ; Cf. Cic. , de leg. , 2, 25, 64 ; Fest. , F. 274 ; Non. , 371). 4. – MULIERES GENAS NE RADUNTO, NEVE LESSUM FUNERIS ERGO HABENTO (Cic. , de leg. , 2, 25, 64 ; 2, 23, 59 ; Cic. , Tusc. , 2, 23, 55 ; Plin. , N. H. , 11, 58, 157 ; Serv. , ad Aen. , 12, 606 ; Fest. , F. 273). 5. a. – HOMINE MORTUO NE OSSA LEGITO, QUO POST FUNUS FACIAT (Cic. , de leg. , 2, 24, 60). 5. b. – Excipit bellicam peregrinamque mortem (Cic. , de leg. , 2, 24, 60). 6. a. – Haec praeterea sunt in legibus – : ‘servilis unctura tollitur omnisque circumpotatio’. – : ‘Ne sumptuosa respersio, ne longae coronae, ne acerrae’ (Cic. , de leg. , 2, 24, 60 ; Cf. Leg. Numae, n. 1). 6. b. – Murrata potione usos antiquos indicio est, quod – XII tab. cavetur, ne mortuo indatur (Fest. , F. 158). 7. – QUI CORONAM PARIT IPSE PECUNIAVE EIUS <HONORIS> VIRTUTISVE ERGO ARDUUITUR EI. . . (Plin. , N. H. , 21, 3, 7 ; Cic. , de leg. , 2, 24, 60). 8. –. . . NEVE AURUM ADDITO. AT CUI AURO DENTES IUNCTI ESCUNT. AST IM CUM ILLO SEPELIET URETVE, SE FRAUDE ESTO (Cic. , de leg. , 2, 24, 60). 9. – rogum bustumve novum vetat propius LX pedes adigi aedes alienas invito domino (Cic. , de leg. , 2, 24, 61 ; Cf. Fest. , P. 32, 84). 10. – forum – bustumve usucapi vetat (Cic. , de leg. , 2, 24, 61 ; Cf. Fest. , P. 32, 84).
- Slides: 61