IZLUIVANJE EKSKRECIJA Tokom metabolikih reakcija u organizmu nastaju
IZLUČIVANJE EKSKRECIJA
Tokom metaboličkih reakcija u organizmu nastaju štetni produkti. Uklanjanje tih produkata iz organizma naziva se ekskrecija ili izlučivanje. Životinjski i ljudski organizmi posjeduju specijalizirane organe za ekskreciju. Krajnji produkti metabolizma nastaju u stanicama. To su: CO 2 i H 2 O – od ugljikohidrata; Od bjelančevina nastaju – amonijak, a kod složenih organizama urea i mokraćna kiselina. Prema tome iz organizma uzlučuju se: ugljični dioksid, amonijak, urea, mokraćna kiselina i njene soli.
Tipovi organa za ekskreciju Kod jednostaničnih organizama izlučivanje se vrši putem čitave površine, hranjive vakuole i specijalizirane stanične organele – kontraktilne vakuole. Kontraktilna vakuola se sastoji od kružno postavljenih kanalića sa centralnom dupljcom. Kanalići stalno pulsiraju pri čemu se pune i prazne.
Ekskretorne vakuole Neki jednoćelijski organizmi nemaju posbne organe za izlučivanje nego tu funkciju obavljaju organele koje se nazivaju EKSKRETORNIM VAKUOLAMA.
Protozoa – kontraktilne vakuole (uloga, građa i funkcija) Spongia – amebocite u mezogleji, paragastralna duplja, oskulum Coelenterata – hidrolimfa
PROTONEFRIDIJE Najjednostavnije organe za izlučivanje kod višećelijskih životinja imaju pljosnate gliste. To su protonefridije ili jednostavne cjevčice (čiji se jedan kraj otvara prema vani, a drugi je vezan prema unutrašnjim dijelovima tijela) iz kojih se ekskrecija vrši u spoljašnju sredinu.
Amfioksus (protonefridije u parovima raspoređene okolo ždrijela, a izlijevaju se u škržnu duplju)
METANEFRIDIJE Kod prstenastih glista skoro na svakom segmentu tijela nalazi se pojedan par ekskretornih organa – metanefridija.
MALPIGIJEVI SUDOVI Kopneni zglavkari imaju poseban sistem organa za izlučivanje to su Malpigijevi sudovi. Izlučivanja iz ovih cjevčica se izlijevaju u crijevo i zajedno sa izmetom vani u spoljašnju sredinu. Zglavkari koji žive u vodi imaju izmjenjene metanefridije, u obliku tzv. “viličnih žlijezda”. Organizmi koji imaju malpigijeve sudove kao organe za izlučivanje su: stonoge, pauci, insekti, . . .
Kičmenjaci - bubrezi Kod raznih grupa kičmenjaka bubrezi su drugačiji, no svi imaju osnovnu gradivnu i funkconalnu jedinicu koja se zove nefron. Kod sisavaca i čovjeka ekskrecija je najsloženija. Manji dio metaboličkih produkata izbacuje se putem znoja, nesvarena hrana putem crjeva, a najveći dio štetnih metabolita putem bubrega.
Organi za ekskreciju kod čovjeka Bubrezi – ren Mokraćovod – ureter Mokraćna bešika – vesica urinaria Mokraćna izvodna cijev – urethra.
Bubrezi - ren parni, oblika graha, veličine 11× 6× 2, 5 cm, oko 150 grama. U bubrege dolazi bubrežna vena i bubrežna arterija.
Na uzdužnom presjeku tri zone: • spolja omotač – od vezivnog i masnog tkiva. • bubrežna kora – (cortex renis) u kojoj su smještena malpigijeva tjelašca i početni dijelovi bubrežnih kanalića. • U centru bubrežna srž – medulla renis.
GLUKOZA AMINO-KISELINE Dovodna arteriola VITAMINI Na, Cl Na uz aldosteron Odvodna arteriola H 2 O voda Voda uz vazopresin Na Cl K Voda uz vazopresin
Stvaranje mokraće – primarna i sekundarna mokraća � � � U stvaranju mokraće učestvuju svi dijelovi nefrona. U Malpigijevom tjelašcu pod dejstvom krvnog pritiska vrši se filtracija krvne plazme. Kroz zid kapilara prolaze sve molekula čija je masa ispod 10 000, a one sa masom većom od 200 000 ne prolaze. Ova tečnost u početnom dijelu nefrona nema krvnih ćelija i bjelančevina i naziva se primarna mokraća. U toku 24 h nastane je oko 180 l Poslije toga reapsorpcijom od primarne mokraće nastaje sekundarna mokraća.
� � � � Reapsorpcija je proces ponovnog vraćanja korisnih materija iz tubula kanalića u krv. U početnom dijelu nefrona vraćaju se: glukoza, aminokiseline, proteini, vitamini, neorganske soli i dr. zajedno sa njima prelazi i voda. U Henlijevoj petlji stvara se hipotonična mokraća jer se aktivno izlučuje Na. U završnom dijelu tubula dolazi do dalje reapsorpcije nekih materija i vode, ali i do sekrecije nekih materija u lumen kanalića. Ovako kanalić zadržava korisne a izlučuje štetne materije. Prolaskom mokraće kroz sabirne kanaliće stvara se hipertonična mokraća – sekundarna mokraća. Ona ima trostruko veći osmotski prtisak od krvne plazme.
Sastav mokraće ili urina (1 500 m. L)
Mokraća Gustina 1, 010 – 1, 030. p. H 4, 8 – 7, 4 Boja od urobilinogena Karakterističan miris potiče od uree, a od nje nastaje NH 3. Od neorganskih tvari: hloridi, fosfati, karbonati, i sulfati Na, K, Ca i Mg. Od organskih tvari: urea, hipurna kiselina, kreatinin, soli mokraćne kiseline, žučne boje. Čovjek dnevno izluči 1200 – 1500 cm 3. Sastav mokraće – ogledalo rada unutrašnjih organa.
Regulacija p. H i osmotskog pritiska krvi Osnovni mehanizam homeostaze krvi je ekskretorni sustav. p. H krvi je 7, 4 a bubrezi tome doprinose na više načina: • Ukoliko u oranizam unosimo kisele produkte povećava se i njihova ekskrecija. • Slično je i sa bikarbonatnim jonima. • Ako je suviše karbonata izlučuju se, ako je premalo onda se sintetiziraju. Regulacija osmotskog pritiska: • ako se poveća količina unesene voda, onda se ona više izlučuje a mokraća je razrijeđena. • Ako se izgubi veća količina vode (npr. znojenje), količina mokraće se smanji i ona je hipertoničnija.
Regulacija stvaranja izlučivanje mokraće Nervna regulacija: • Preko nerava regulira se količina mokraće tako što oni djeluju na protok krvi kroz bubrege (vazodilatacija i vazokonstrikcija). Humoralna regulacija: • Najači uticaj na stvaranje mokraće ima ADH. Pojačano stvaranje ovog hormona – smanjuje izlučivanjem mokraće jer on povećava sposobnost reapsorpcije. Kada se u mokraćnoj bešici nakupi 250 – 300 cm 3 mokraće nastaju kontrakcije mišića detrusora koji izaziva istiskivanje mokraće. Regulacija mokrenja je pod kontrolom vegetativnog nervnog sistema. • Simpatikus puni mokraćnu bešiku • Parasimpatikus izaziva njeno pražnjenje. Centar za inervaciju bešike je u slabinskom dijelu kičmene moždine.
Uloga kože u izlučivanju Uloga kože ostvaruje se lučenjem znoja i loja. • Znoj je sličan mokraći po sastavu. Sadrži vodu, Na. Cl, ureu, soli mokraćne kiseline. • Količina izlučenog znoja zavisi od spoljašnjih faktora. • Lojne žlijezde izlučuju loj kojim se premazuje površina kože. • Loj ima zaštitnu ulogu jer sprečava sušenje i pucanje kože.
- Slides: 27