IVA VODA Poljska bajka IVA VODA Nekada u

ŽIVA VODA Poljska bajka

ŽIVA VODA Nekada, u davna vremena, iz tamne guste šume tekla je svijetla rječica puna, prepuna žive vode. Ta voda je liječila bolesti i otklanjala tugu. Bučna rječica je jurila, žuborila i pjevala o tome da iza brda i dolina, u bijelome gradu, živi mudrac Učitelj. On je star kao zelena šuma i uči velike i male dobru i mudrosti. Na kraju šume, na strmoj obali, nalazilo se selo. Zvijeri i ptice su dolazile na rijeku, na pojilo, pile su živu vodu i nisu dirale ljude. Tako je proletjelo mnogo, mnogo godina. . . Ali jednom se u zelenoj šumi pojavi kralj pan Zlatna Šišarka. On zapečati izvor pa rijeka odmah presuši. Ljudi stadoše piti prljavu vodu i razbolijevati se. Zvijeri izmijeniše ćud: vukovi i divlje svinje su danju izlazili na kraj šume i napadali stada, a medvjedi su krali med iz seoskih košnica. Seljaci više nisu smjeli da uđu u šumu; nisu više imali mira od opakih zvijeri. Ali, dva mladića, Jas i Huk-Buk, odlučiše da pođu u bijeli grad mudracu Učitelju. Kad stigoše kod njega, ispričaše mu sve redom pa ga zamoliše: - Nauči nas, pane Učitelju, kako da pokorimo šumu i na koji način da napunimo rijeku živom vodom. - Naučit ću vas raznim vještinama – odgovori Učitelj – ali da bi se podčinila šuma i rijeka napunila vodom, treba imati čisto srce. . Poljska bajka

Nekada, u davna vremena, iz tamne guste šume tekla je svijetla rječica puna, prepuna žive vode. Ta voda je liječila bolesti i otklanjala tugu.

Bučna rječica je jurila, žuborila i pjevala o tome da iza brda i dolina, u bijelome gradu, živi mudrac Učitelj. On je star kao zelena šuma i uči velike i male dobru i mudrosti.

Na kraju šume, na strmoj obali, nalazilo se selo.

Zvijeri i ptice su dolazile na rijeku, na pojilo, pile su živu vodu i nisu dirale ljude. Tako je proletjelo mnogo, mnogo godina. . .

Ali jednom se u zelenoj šumi pojavi kralj pan Zlatna Šišarka. On zapečati izvor pa rijeka odmah presuši. Ljudi stadoše piti prljavu vodu i razbolijevati se.

Zvijeri izmijeniše ćud: vukovi i divlje svinje su danju izlazili na kraj šume i napadali stada,

a medvjedi su krali med iz seoskih košnica. Seljaci više nisu smjeli da uđu u šumu; nisu više imali mira od opakih zvijeri.

Ali, dva mladića, Jas i Huk-Buk, odlučiše da pođu u bijeli grad mudracu Učitelju. Kad stigoše kod njega, ispričaše mu sve redom pa ga zamoliše: - Nauči nas, pane Učitelju, kako da pokorimo šumu i na koji način da napunimo rijeku živom vodom. - Naučit ću vas raznim vještinama – odgovori Učitelj – ali da bi se podčinila šuma i rijeka napunila vodom, treba imati čisto srce. .