ITANJE Dinka Jurii kolska knjiga Znanje nas moe

ČITANJE Dinka Juričić, Školska knjiga

Znanje nas može odvesti od točke A do točke B, a mašta i kreativnost mogu nas odvesti kamo god želimo.

George Orwell: Životinjska farma George Orwell: 1984. Onaj tko kontrolira prošlost, kontrolira budućnost. . . Onaj tko kontrolira sadašnjost, kontrolira prošlost.

Ray Brandbury: Farenheit 451 Ima i gorih zločina od spaljivanja knjiga. Jedan od njih je: ne čitati ih.

Zašto čitati Prousta?

Prousta su od mladosti pratile najrazličitije bolesti: astma, alergije, nesanica, vrtoglavica, kašalj, slabovidnost, preosjetljiva koža. . . Bio je hipersenzibilan i ovisnički vezan za majku. Kad je 1918. bombardiran Pariz, javno je priznao da se puno više od bombardiranja plaši – miševa. Imao je i mnoštvo drugih fobija i umišljenih bolesti zbog kojih živio kao invalid godinama ne izlazeći iz svoje plutom izolirane sobe, odjeven u nekoliko slojeva džempera i s pokrivačem navučenim do nosa. . . Godinama se hranio samo kavom i kroasanima. Bio je nesposoban za samostalan život: roditelji su ga cijeloga života izdržavali, on sam nije uspio zadržati čak ni vrlo jednostavan posao u knjižnici. Marcel Proust (1871. – 1922. )

Za istinska putovanja, ona kojima istražujemo svijet, ne treba otkrivati nove obzore, nego gledati novim očima. Čitajući Prousta naučit ćemo gledati Proustov svijet svojim očima. Ali dogodit će se i nešto puno čudesnije: naučit ćemo svoj svijet gledati Proustovim očima: otkrit ćemo kako je uzbudljivo i neobično razmišljati na njegov način

Sami mediji važniji su i utjecajniji od sadržaja o kojima govore. Nije priča poruka, medij je poruka. Marshall Mc. Luhan

Kad govorimo o sadržaju poruke poslane bilo kojim medijem. . . Valja nam znati da su mediji NEČIJI i da medijski moguli šalju poruke od kojih očekuju neku korist. Rupert Murdock

Kad krupni kapital pljune na narod, u medijima ćemo reći a je to pala kiša.

Cilj nam je pasivizirati masu, naviknuti je da guta ono što im serviramo i tako od nje učiniti idealoga kupca.

Mc. Luhan: Narcis je prestao razlikovati stvarnost od refleksije. Amputiran je od razmišljajućega sebe i za odraz stvarnosti vjeruje da je stvarnost.

Sun Tsu: Umijeće ratovanja Najveća umjetnost je slomiti otpor neprijatelja bez borbe na bojnom polju. Samo indirektna metoda jamči pravu pobjedu. Iskoristite rad najnižih i najodvratnijih ljudi. Rastopite sve dobro u zemlji neprijatelja. Uvucite predstavnike vladajućeg sloja u lopovske i zločinačke poduhvate. Potkopajte njihov položaj i ugled. Izložite ih javnoj sramoti. Ometajte rad vlasti svim sredstvima. Svugdje smjestite svoje ljude. Iskoristite rad najnižih i najodvratnijih ljudi. Širite raskol i svađe među starije. Poništavajte sve vrjednote. Nudite i poklanjajte. Kupujte ortake i informacije. Ne štedite novce, jer to donosi velike kamate.

MANIPULACIJA: Izoliraj ga. Pasiviziraj ga. Ubij mu samopouzdanje. Učini ga uplašenim. Učini ga praznim. Učini ga sljedbenikom. Onda mu prodaj što god poželiš.

Svatko od nas svijet gleda kroz svoje naočale i zato ga vidi drukčije. Problem nastaje kad nam podmetnu naočale krivih vrijednosti.

Kakve su to naočale krivih vrijednosti? To su one kroz koje potvrdu vlastite vrijednosti tražimo izvan sebe. . .

Priča o Isobelle Caro

Pogledala se jednoga dana u zrcalo naočalama iskrivljenih vrijednosti. Čvrsto je vjerovala da je to što tim naočalama vidi prava istina. Zaključila je da je predebela i nezanimljiva. Odlučila se promijeniti.

Smršavila je i istetovirala lice. Počeli su je pozivati da nosi revije i snimati za naslovnice

Sviđao joj se njezin novi izgled. Nastavila je mršavjeti. Karijera joj je procvjetala.

Tijelo joj je slalo signale da je pretjerala. Ona ih je ignorirala.

Tek je u bolnici progledala. . . Spale su je naočale krivih vrijednosti.

Tri godine se liječila. Uključila se u kampanju protiv anoreksije.

Umrla je 2008. s 27 godina, 168 cm i 31 kg.

Plakat Borisa Ljubičića

Pavao Pavličić: PRIJEDLOG ZA UKINUĆE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI. . . Jer, postoji i jedan temeljni razlog zbog kojega je potrebno da se ne čita hrvatska književnost, i on stoji u pozadini cijeloga ovog projekta. Stvar je jednostavna: hrvatska književnost tjera nas da mislimo o sebi, a to nas uvaljuje u neizmjerne načelne komplikacije i nemale praktične probleme. Jer, što znači misliti o sebi? To znači uspoređivati se s drugima i sam sebe definirati, pa odrediti vlastite vrijednosti i vlastite prioritete. A jasno je da je to i teško i komplicirano, i da to ne može svatko, pa mi kao mali narod zacijelo i ne treba da to pokušavamo. Valja, naime, znati da definicija samoga sebe nikad nije jednokratna i jednostavna, nego ona podrazumijeva posao koji se stalno iznova radi i nikada zapravo nije gotov. Ne samo da treba procjenjivati i vrednovati nove fenomene, nego to treba uvijek ispočetka činiti i s vlastitom poviješću. Svemu što se pojavi treba odrediti mjesto na vrijednosnoj ljestvici, a to znači da valja stalno izgrađivati kriterije i stalno preuzimati odgovornost za izrečene sudove. Ukratko, treba mnogo misliti, mnogo se truditi i treba to činiti sam, bez ičije pomoći. A to je naporno i to se ne isplati, baš kao što se ne isplati ni osnivati automobilsku industriju. Zar nije jednostavnije sve te stavove i mišljenja – o sebi i o svijetu – naprosto uvesti, za jeftine pare kupiti od drugih i tako skinuti brigu s vrata? Jedino to je racionalno i zato se to ovim prijedlogom i zagovara. . . Lada i Dinka, FB grupa Online čitanka Objavljeno u časopisu Forum br. 5 -6/2013.

Čitateljska radionica

Što je unutarnji monolog? Pripovjedačka tehnika u kojoj narator svoju poziciju pripovjedača prepušta književnom liku. Omogućuje nam da čujemo unutarnji glas lika, . . pratimo njegove misli, osvješćivanje svojih zgusnutih iskustava i emocija, . . . ispričanih u razgovoru sa samim sobom. dvojbi, težnji, snova, planova, strahova. . .

Pripovjedač u književnom djelu ma kako bio naizgled neutralan i objektivan, sveznajući ili ništaneznajući, svojim glasom – više ili manje neprimjetno – nameće svoju istinu, svoj kut gledanja na ono o čemu govori, plete svoj niz posljedica, izvlači svoje zaključke. Unutarnji je monolog lika besmislen ako ne zvuči autentično, ako lik razmišlja i govori na pripovjedačev način. U dobrom unutarnjem monologu prepoznajemo književni lik: boju njegova glasa, posebnost njegove perspektive, asocija, emocija, njegov duh, narav, njegovu smušenost, zloću, naivnost, zaljubljenost, razočaranje, njegovu ispraznost ili njegovu dubinu.

Unutarnji se monolog vrti oko lika i njegovog glasa. Je li taj glas autentičan? Jesu li njegove misli sukladne s njegovom osobnošću? Razmišlja li na isti način na koji bi govorio? Unutarnji je monolog piščeva udica za hvatanje čitateljeve pozornosti. Njime nastoji djelovati na sva čitateljeva osjetila, uvući ga u kožu svoga lika, učiniti mu književni lik poznanikom i prijateljem. Unutarnjim monologom pisac pojačava dramatičnost i potiče čitateljevo uživljavanje u djelo. Dobar pisac pozorno odabire trenutak u kojem će ubaciti unutarnji monolog: čini to u trenutku kad lik donosi neku iznenadnu odluku, dođe do nekog zapanjujućeg otkrića, slomi se pred nekim problemom, uvidi novu priliku, pokuša sakriti svoje osjećaje. . .

Za dobar unutarnji monolog, lik se mora se nalaziti u situaciji nabijenoj emocijama, smješten između nekih velikih sukoba ili preokreta. Unutarnji monolog čitatelja dovodi u situaciju da osjeti što se zbiva, doživi emocije i napetost. Ulica Sherlocka Holmesa Nevješt pisac u unutarnjem monologu prerano najavljuje buduće događaje pa tako razbija napetost i smanjuje čitateljevu radoznalost. Nasumična i općenita razmišljanja lika nevezana za sukob, razvoj lika ili situacije, djelo čine dosadnjikavim onima koji vole dinamičnu priču. Dinamična priča traži sukob i dijaloge, a ne duga i nefunkcionalna razmišljanja.

Dinka Juričić Osam korisnih savjeta Paula Coelha mladim piscima

vjeruj u sebe 1. Ako ti ne vjeruješ da je tvoje djelo dobro, zašto bi čitatelji vjerovali? Nikad, baš nikad nemoj ni pomisliti da spomeneš kako je trebalo još nešto doraditi, još malo jače naglasiti likove, malo više zapetljati zaplet. . . Uvijek misli na to da pišeš zbog čitatelja. Ne vrijeđaj ih pričom da djelo koje im nudiš nije naročito dobro!

vjeruj čitatelju 2. Vjeruj svome čitatelju. Nemaš samo ti maštu. Ne gnjavi ga detaljno mu opisujući ono što i on sam može zamisliti. Zadaća je pisca da potakne čitatelja na maštanje! Dobro odabranim izazovom posluži se kao velom: daj čitatelju povoda da zamisli što se nalazi iza njega i pusti ga da zamišlja na svoj način.

dijeli iskustva 3. Ne možeš pisati nešto ni o čemu. Svaka dobra priča rađa se iz nekog iskustva. Dotakni čitatelja svojim iskustvom, omogući mu da osjeti i proživi ono što možda ni na koji drugi način ne bi mogao. Povedi ga na svoja putovanja, uvedi ga u svoje zanose, pomozi mu da svoj svijet počne gladati i tvojim očima.

ne podilazi 4. Ne podilazi čitateljima, nemoj im se po svaku cijenu nastojati svidjeti prilagođujući svoju priču njihovim očekivanjima. Dobra knjiga nije brza hrana. Iznenadi čitatelja, zdrmaj ga, rasplači, nasmij, naljuti, izazovi ga i potakni na razmišljanje. Priušti mu osjećaj da je čitajući tvoje djelo otopio neko ledeno more u sebi i postao bogatiji.

prikupljaj 5. Dobar je pisac uvjerljiv. Čime ćeš postići uvjerljivost? Detaljima: malim životnim sličicama koje će izazvati bljesak prepoznavanja u čitatelja. Puno je velikih pisaca radilo isto što i ja: nosim uza se notesić i zapisujem. . . Ovdje komadić razgovora koji sam usput načuo, ondje spoznaja, misao ili asocija od koje sam u nekom trenutku stao kao gromom ošinut.

slijedi nit 6. Dobra knjiga ne nastaje na silu. Priča sama nađe put iz pisca kad sazri u njemu. Iako djelo započinje prvom rečenicom u trenutku dok je pišem imam u glavi cijelu priču, znam joj kraj. Prvom rečenicom počinjem razvlačiti nit koju ću zadnjom rečenicom prekinuti. Moram čuvati tu nit koju razvlačim i paziti da ne pukne prije kraja.

ne zasipaj 7. Svaki dobar pisac istražuje temu koju će obrađivati, obilazi mjesta, kopa po materijalima, razgovara s ljudima. . . Ali dobri pisci ne rade to da bi ispali pametni i pravili se pred čitateljem važni zbog svoga silnog znanja. Ne zasipaju čitatelja nepotrebnim podatcima. Sjeti se, tvoje je da probudiš zaspala iskustva prikupljena svim čitateljevim osjetilima, da mu pomogneš stvoriti mjesta i događaje, oživjeti likove i ugođaj. . . a ne da rekonstruiraš stvarnost umjesto njega.

ne glumataj 8. Čitatelji imaju antene za izvještačenost. Ne trudi se nasilu stilizirati svoju priču postupcima koji ti ne leže ma kako moderni bili. Ne ubijaj sadržaj teškim izrazom. Ne banaliziraj ga prelakim. Nađi sredinu. Sadržaj i izraz moraju biti dvije strane istoga novčića. Ispričaj svoju priču, kako bi to rekao Einstein, najjednostavnije što možeš, ali ne jednostavnije od toga.

Kurt Vonnegut: Oblik priče

čovjek u rupi ljubavna priča

od zla nagore sindrom Pepeljuge

sms lektira, sms priča, sms lekcija