Istraivanje i prevencija rizinog i drutveno neprihvatljivog ponaanja

Istraživanje i prevencija rizičnog i društveno neprihvatljivog ponašanja 5 Rizični čimbenici Doc. dr. sc. Silvija Ručević

Društveno neprihvatljivo ponašanje u životnoj perspektivi • Pojava društveno neprihvatljivog ponašanja naglo raste u razdoblju adolescencije i opada početkom 20 -tih godina života. • Mala grupa, od 6 do 25%, manifestira relativno trajno kriminalno ponašanje • U fokusu profesionalne javnosti su pitanja: • Koje su rizične okolnosti za pojavu društveno neprihvatljivog ponašanja? • Koje su rizične okolnosti za nastavak društveno neprihvatljivog ponašanja? • Koje okolnosti (čimbenici zaštite) pridonose prekidu društveno neprihvatljivog ponašanja? • Koje okolnosti sprečavaju pojavu društveno neprihvatljivog ponašanja usprkos prisutnosti rizičnih faktora? 2

Rizični čimbenici

Što su rizični čimbenici? • Rizični čimbenici su oni životni događaji ili osobine koji pridonose razvoju nekog poremećaja ili društveno neprihvatljivog ponašanja (Wilson i Rolleston, 2004) • Obično se dijele na: • (1) Rizične osobine, odnosno predispozicije • individualni rizični čimbenici–spol, temperament, hiperaktivnost kao i neke kognitivne poteškoće djeteta. • (2) Rizična obilježja okruženja - okolinski uvjeti koji imaju neposredan i posredan učinak na ukupnu količini rizika. • rizični čimbenici u obiteljskom i školskom okruženju • rizični čimbenici u širem društvenom kontekstu • Npr. siromašni roditelj koji je ostao bez posla će vjerojatnije pod utjecajem socijalnih stresora postati depresivnim ili/i agresivnim i kao takav slabije tolerantnim na frustraciju, te skloniji zlostavljanju. 4

Što su rizični čimbenici? • Uobičajeno, rizični čimbenici se dihotomiziraju (postoji/ne postoji) (Farrington i Loeber, 2000) što omogućava: • Ispitivanje interakcijskih efekata • Identifikaciju osoba izloženih većem broju rizičnih čimbenika • Određivanje kako ishodi ovise o broju rizičnih čimbenika • Osim toga, dihotomiziranje rješava problem nelinearnih odnosa među ispitivanim varijablama, pri čemu ne dolazi nužno do smanjenja snage odnosa • Rizični čimbenici NISU NUŽNO uzroci društveno neprihvatljivog ponašanja (Kazdin, Kraemer, Kessler, Kupfer i Offord, 1997; Kraemer i sur. , 1997) 5

Što su rizični čimbenici? Podjela • Osim na individualne/okruženje dijele se i na: • statičke i • dinamičke 6

Što su rizični čimbenici? Statički čimbenici rizika • Prediktori za javljanje društveno neprihvatljivog ponašanja, ali nisu podložni promjenama • Povijest poremećaja ophođenja, • Dob u vrijeme počinjenja prvog kaznenog djela (Hoge, 2002) 7

Što su rizični čimbenici? Dinamički čimbenici rizika • Aspekti života počinitelja kaznenih djela koji su vezani uz sadašnju situaciju, a koji su podložni promjenama te oni koji mogu prediktivno utjecati na kriminalnu aktivnost (Williams, Mc. Schanew i Dolny, 2000). • Čine kriminogene potrebe • Nazivaju se još i potrebama tretmana jer se zahvaćaju intervencijom (Hoge, 2002) • Neposrednim utjecanjem na njih očekuje se i neposredan utjecaj na buduće kriminalno ponašanje • Npr. pružanje skloništa za beskućnike ili reduciranje emocionalne napetosti kod korisnika • No, odnos nije linearan 8

Što su rizični čimbenici? • Andrews, Bonta i Wormith (2006) : • Razlikuju “veliku četvorku rizičnih čimbenika” i “osam centralnih rizičnih čimbenika” • Uručak 2. 9

Individualni rizični čimbenici 10

Individualni rizični čimbenici Prenatalni i perinatalni čimbenici Kandel i Mednick (1991): • Utvrdili da je kod 80% nasilnih počinitelja kaznenih djela došlo do značajnih komplikacija tijekom trudnoće ili pri porodu u usporedbi s 47% sudionika iz opće populacije • • Poteškoće s disanjem/respiratorni sindrom Izloženost olovu Izloženost alkoholu Pušenje tijekom trudnoće • (Fergusson, Horwood i Lynskey, 1993; Kandel i sur. , 1989; Kandel i Mednick, 1991; Raine, Brennan i Mednick, 1994; Wakschlag i sur. , 1997) 11

Individualni rizični čimbenici Prenatalni i perinatalni čimbenici • No, rezultati istraživanja povezanosti prenatalnih i perinatalnih čimbenika i neprihvatljivog ponašanja nisu jednoznačni • Niti Denno (1990) niti Farrington (1997) u svojim longitudinalnim istraživanjima nisu utvrdili odnos između porođajnih komplikacija i nasilnog ponašanja 12

Individualni rizični čimbenici 'Teški' temperament i impulzivnost • Temperament : karakteristične tendencije reagiranja na okolinu s kojima smo rođeni, te koje se vrlo malo mijenjaju temeljem iskustva (Else-Quest i sur. , 2006) • Osobine ličnosti kao što su društvenost ili impulzivnost opisuju niz predispozicija za reagiranje na određeni način • Neki autori temperament smatraju dječjim ekvivalentom osobnosti (Caspi, Elder i Bern, 1987; Farrington, 2005) • Temperament kod djece dolazi do izražaja već od najranije dobi 13

Individualni rizični čimbenici 'Teški' temperament i impulzivnost • Istraživanje Chessa i Thomasa (1984) na uzorku 133 novorođenčadi • Kategorizirali tri vrste temperamenta: “lagan”, “spor/topli” i “težak” temperament • U ovom području posebno interesantan “težak” temperament koji se dovodi u vezu s kriminalnim ponašanjem u odrasloj dobi • Prema autorima “teško” dijete opisuju sljedeća obilježja: • Intenzivna reakcija na podražaj, • Opće negativno raspoloženje, • Spora prilagodba na promjenu, • Nepravilne karakteristike spavanja, gladi i drugih tjelesnih funkcija 14

Individualni rizični čimbenici 'Teški' temperament i impulzivnost • Postoje različite kategorizacije, međutim, najveći konsenzus postoji oko razlikovanja dva tipa “teškog” temperamenta djece (Andrews i Bonta, 2006) A) Osoba s visokom razinom traženja uzbuđenja u kombinaciji s niskom samokontrolom • Tendencija prema traženju uzbuđenja nije sama po sebi kriminogeni čimbenik, već se ona u ovom slučaju povezuje s nesocijaliziranosti, odnosno asocijalnim tendencijama u traženju uzbuđenja B) Negativna emocionalnost, • Nagle promjene raspoloženja i emocionalna nestabilnost • Često se dovodi u vezu s Eysenckovom dimenzijom ličnosti 'neuroticizam’ 15

Individualni rizični čimbenici 'Teški' temperament i impulzivnost Moffitt (1993): • Longitudinalno istraživanje provedeno na Novom Zelandu • nemir, impulzivnost te slaba pozornost u 3. godini prediktori samoiskazanog društveno neprihvatljivog ponašanja, agresivnosti i osuđivanosti u dobi između 18. i 21. godine života 16

Individualni rizični čimbenici Poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj (ADHD) Poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj (eng. Attention deficit, hiperactivity disorder – ADHD) • Prema svojim fenomenološkim obilježjima ADHD vrlo sličan “teškom” temperamentu jer ga karakterizira nedostatak pažnje, hiperaktivnost i impulzivnost • Specifični kriteriji za dijagnosticiranje definirani u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje 5 (DSM 5) 17

Individualni rizični čimbenici Poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj (ADHD) • Do poremećaja dolazi zbog nedovoljno razvijene sposobnosti inhibicije ponašanja • Očituje se kao: • Razvojno neodgovarajući stupanj pažnje • Pretjerana aktivnost i impulzivnosti • Otežava samousmjeravanje i organizaciju ponašanja u odnosu na budućnost (Jurin i Sekušak-Galešev, 2008) 18

Individualni rizični čimbenici Poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj (ADHD) • Farrington, Loeber i Van Kammen (1990): • Hiperaktivni poremećaj u dobi između 8. i 10. godina značajno predviđa osuđivanost maloljetnika u kasnijoj životnoj dobi, bez obzira na dijagnosticiran poremećaj ophođenja • Lahey, Mc. Burnett i Loeber (2000): • Ističu kako hiperaktivnost dovodi do društveno neprihvatljivog ponašanja samo ukoliko se pojavljuje zajedno s fizičkom agresijom ili opozicijskim ponašanjem 19

Individualni rizični čimbenici Intelektualno funkcioniranje Odnos IQ ponašanja? i društveno neprihvatljivog • Smatra se da osobe s nižim kvocijentom inteligencije • Ne razumiju dovoljno posljedice svojeg ponašanja, • Ne razumiju dovoljno razliku između dobrog i lošeg, nedovoljno kontroliraju svoje ponašanje • Lako se daju nagovoriti na neko ponašanje što ih čini vulnerabilnom skupinom za manifestiranje društveno neprihvatljivog ponašanja 20

Individualni rizični čimbenici Intelektualno funkcioniranje • Istraživanja s početka 20. stoljeća: • U zatvorskoj populaciji oko 70% osuđenika imalo snižene intelektualne sposobnosti • Novija istraživanja • Postoji povezanost između intelektualnog funkcioniranja i činjenja kaznenih djela, ali ona nije toliko izražena kao što su prijašnja istraživanja pokazivala • Razlike? ? ? • Kvalitetniji testovi inteligencije, • Šire shvaćanje društveno neprihvatljivog ponašanja koje uključuje i neka kaznena djela za koja je potrebno dobro intelektualno funkcioniranje (na primjer, gospodarski kriminalitet, internet kriminalitet i slično) • Kvalitetnije i složenije metode obrada podataka u društvenim istraživanjima 21

Individualni rizični čimbenici Intelektualno funkcioniranje • Izrazita intelektualna oštećenost nije značajan rizični čimbenik za razvoj društveno neprihvatljivog ponašanja, veći rizik predstavljaju malo sniženi rezultati na testovima inteligencije (Andrews i Bonta, 2006) • Uključivanje mladih sa sniženim intelektualnim sposobnostima u društveno neprihvatljivo ponašanje povezuje se s varijablama psihosocijalnog rizika (Rutter, Giller i Hagell, 1998) • Ponašanje okoline prema osobama snižene inteligencije ima značajniji utjecaj na neprihvatljivo ponašanje djeteta ili mlade osobe nego kvocijent inteligencije per se • Sniženi verbalni faktor te kasni jezični razvoj povezani s društveno neprihvatljivim ponašanjem, bez obzira na rasu ispitanika ili njihov socioekonomski status (Moffitt, Lynam i Silva, 1994; Seguin i sur. , 1995) 22

Individualni rizični čimbenici Intelektualno funkcioniranje • Farrington (2005): • Niska razina intelektualnog funkcioniranja u najranijoj dobi (od 3. od 4. godine života) može predvidjeti društveno neprihvatljivo ponašanje u kasnijoj dobi (od 17. do 30. godine života) • Niski neverbalni kvocijent inteligencije (mjeren Ravenovim progresivnim matricama) kod djece između 8. i 10. godina predviđa i maloljetničku osuđivanost i samoiskazanu maloljetničku delinkvenciju u adolescenciji • ZAKLJUČAK: • Ne može se govoriti o tome da su mladi s nižim intelektualnim sposobnostima u većem riziku da će biti uhićeni, pa da su stoga i više prisutni u registriranoj društveno neprihvatljivoj populaciji 23

Individualni rizični čimbenici Intelektualno funkcioniranje No, rezultati nisu jednoznačni. . . Cockramova (2005, prema: Andrews i Bonta, 2006) govori suprotno • Počinitelji s nižim intelektualnim sposobnostima su u većem riziku da budu uhićeni za svoje društveno neprihvatljivo ponašanje, te su stoga i više zastupljeni u registriranoj populaciji delinkvenata Hann i Borek (2001) • Niža razina intelektualnog funkcioniranja, pogotovo verbalnih sposobnosti, povezana i s nižim akademskim postignućem te većim osjećajem frustracije zbog nepostizanja adekvatnih ili očekivanih ciljeva • Kumulativno može dovesti do raznolikih eksternaliziranih poremećaja u ponašanju, pa tako i do društveno neprihvatljivog ponašanja. 24

Individualni rizični čimbenici Moralno rezoniranje • Brojna istraživanja pokazuju kako većina delinkvenata funkcionira na pretkonvencionalnoj i konvencionalnoj razini, odnosno na nižim razinama moralnog rezoniranja 25

Individualni rizični čimbenici Moralno rezoniranje Van Vugt i sur. (2008) • Uspoređivali moralni razvoj maloljetnih počinitelja jednog seksualnog delikta (bez suučesništva) u odnosu na mlade iz opće populacije • Moralno rezoniranje prema žrtvama općenito se nije razlikovalo između ove dvije skupine mladih • Moralno je rezoniranje kod maloljetnih počinitelja seksualnog delikta bilo na nižoj razini kad je u pitanju bila njihova konkretna žrtva 26

Individualni rizični čimbenici Agresivnost : • Osobina interpersonalnog reagiranja karakteristična za socijalno ponašanje neke osobe, • Relativno trajna i stabilna osobina koja usmjerava ponašanje u različitim socijalnim situacijama • Očituje se u doživljaju srdžbe i bijesa, u lakom nalaženju brojnih ciljeva za direktni i indirektni napad, u svadljivosti, negativnizmu i prkosu prema autoritetima 27

Individualni rizični čimbenici Agresivnost Tolan i Loeber (1993): • Djeca i mladi koji manifestiraju antisocijalno ponašanje češće koriste agresivnu socijalnu kogniciju prilikom evaluacije problema • Češće pripisuju tuđa ponašanja kao motivirana agresijom, zbog čega tada i sami agresivno reagiraju • Npr. “udario sam ga jer me gledao” 28

Individualni rizični čimbenici Agresivnost Bor i sur. (2001) • Sumirajući rezultate mnogobrojnih istraživanja ističu sljedeća obilježja agresije koja govore u prilog stabilnosti ovog obilježja kod djece i mladih: • • • Postoji značajna korelacija između agresije i neposlušnog ponašanja djece između prve i treće godine života s eksternaliziranim poteškoćama u ponašanju s pet godina 86% djece s poremećajem ophođenja i opozicijskim ponašanjem u dobi od sedam godina manifestiraju ta ponašanja i s petnaest godina Stabilnost agresivnog ponašanja kod dječaka slična je stabilnosti na rezultatima testova inteligencije. ZAKLJUČAK: • Agresivnost je značajan prediktor budućeg društveno neprihvatljivog ponašanja, uz istovremeno vršnjačko odbijanje, pogotovo kod mladih koji rano započinju manifestirati odstupajuća ponašanja (Rutter, Giller i Hagell, 1998) 29

Individualni rizični čimbenici Psihopatske tendencije • Rezultat integracije specifičnih motivacijskih predispozicija, razvojnih faktora, individualnih razlika i mentalnog zdravlja. Psihopatske tendencije • Zasebni klinički entitet koji se razlikuje od antisocijalnog poremećaja ličnosti u odrasloj dobi i poremećaja ophođenja u dječjoj dobi. Društveno neprihvatljivo ponašanje • 10 -15% djece s poremećajem ophođenja zadovoljava kriterije za psihopatiju • U DSM 5 uključen specifikatormanjak prosocijalnih emocija (osobina bezosjećajnostneemocionalnost) Poremećaj ophođenja 30

Individualni rizični čimbenici Psihopatske tendencije-drugi poremećaji • Psihopatske tendencije (psihopatija) vs. Antisocijalni poremećaj ličnosti (APL) • Značajno preklapanje konstrukata • APL je preinkluzivan • Ukoliko se boduju slično, vrlo visoka korelacija • Psihopatija vs. Sociopatija • Psihopatija i sociopatija nisu sinonimi, ali su povezani konstrukti • Sociopatija se razlikuje od psihopatije po etiološkom mehanizmima ☞ društvo • npr. prošenje 31

Individualni rizični čimbenici Psihopatske tendencije-odrasli • Odrasle osobe s izraženim psihopatskim tendencijama • Rano započinju s kriminalnim karijerama • Karijere im duže traju, pri čemu čine više različitih kaznenih djela od drugih kriminalaca nepsihopata • Češće čine nasilna kaznena djela • U slučaju umorstva, psihopati češće čine tzv. instrumentalna umorstva (s ciljem), imaju više žrtava, češće napadaju muškarce, češće napuštaju mjesto zločina i poriču odgovornost (Häkkänen. Nyholm i Hare, 2009; Woodworth i Porter, 2002) • Veća vjerojatnost da će doći do recidiva 32

Individualni rizični čimbenici Psihopatske tendencije-sudska praksa • Sudski slučajevi u kojima se koristila procjena za psihopatiju rezultirali strožim kaznama (De. Matteo i Edens, 2006; Walsh i Walsh, 2006) • Mjere psihopatije (PCL-R) su korištene pri odlukama o smrtnoj kazni • Psihopatija ne zadovoljava kriterije za obranu neubrojivošću (psihopati razlikuju dobro i loše) 33

Individualni rizični čimbenici Psihopatske tendencije Poremećaj ličnosti kojeg obilježava posebna konstelacija interpersonalnih, afektivnih i ponašajnih karakteristika. Manjkavo afektivno iskustvo Arogantan i prijetvorni interpersonalni stil Impulzivni i neodgovorni ponašajni stil Izostanak kajanja Neustrašivost Impulzivnost Izostanak empatije Dominantnost Antisocijalnost • IZOSTAVLJENO ANTISOCIJALNO PONAŠANJE • Simptom ili posljedica psihopatskih tendencija? 34

Individualni rizični čimbenici Psihopatske tendencije-procjene Procjene kliničara (npr. PCL-YV; Forth, Kosson i Hare, 2003) Samoprocjene (npr. YPI; Andershed i sur. , 2002) • Forenzični uzorci • Polustrukturirani intervju i analiza dokumentacije • Uzorci iz opće populacije (u novije vrijeme i forenzični uzorci) • Tvrdnje na koje sudionik odgovara • 20 čestica prilagođenih adolescentima (rezultati u rasponu od 0 do 40; > 30 = psihopat) PREDNOSTI • Više procjenjivača NEDOSTACI • Jednostavne za korištenje • Mogu detektirati emocije koje nije moguće opažati • Mogu detektirati pretvaranje (dobro ili loše • Potrebna edukacija za provedbu • Procjena ovisi o procjenjivaču-mogućnost pretvaranja • Dugo traju • Psihopati lažu • Nisu prikladne za uzorke iz opće populacije • Psihopati nemaju nužno uvid u svoje emocije ili ne doživljavaju određene emocije NEDOSTACI 35

Individualni rizični čimbenici Psihopatske tendencije Istraživanja u kliničkim uzorcima i uzorcima rizičnih djece i adolescenata • Djeca s dijagnosticiranim poremećajem ophođenja pokazivala psihopatska obilježja (npr. neustrašivost, ponašanje vođeno nagradom) samo i ako samo je uz poremećaj ophođenja bila prisutna i osobina bezosjećajnost-neemocionalnost (Barry i sur. , 2000; Christian i sur. , 1997; Frick i sur. , 2003) • Psihopatske tendencije povezane s otvorenim agresivnim ponašanjem kod oba spola (Penney i Moretti, 2007), službeno zabilježenim kriminalnim ponašanjem (Cauffman i sur. , 2009; Chauhan i sur. , 2014; Vincent i sur. , 1999), nasiljem u instituciji (Kosson i sur. , , 2002; Murrie i sur. , 2004) • Poteškoće u prepoznavanju emocija, posebice tužnih emocija te emocija slabijeg intenziteta (Hastings, Tangney i Stuewig, 2008) • Afektivni deficiti su slični onima kod odraslih osoba izraženih psihopatskih tendencija (“psihopata“) 36

Individualni rizični čimbenici Psihopatske tendencije-valjanost mjera Prognostička valjanost mjera psihopatije kod mladih • Vincent, Odgers, Watkinson i Corrado (2005) utvrdili u četverogodišnjem longitudinalnom istraživanju da se na temelju rezultata na PCL: YV mogu predvidjeti buduća kaznena djela kod mladića, ali ne i djevojaka • No, rezultati istraživanja nisu jednoznačni! • U drugim istraživanjima utvrđena niska povezanost mjera psihopatskih tendencija (PCL: YV, YPI) s budućim delinkventnim ponašanjem i recidivizmom mladih mjerenih od 6 mjeseci do 4 godine (Cauffman i sur. , 2009; Chauhan i sur. , 2014) 37

Individualni rizični čimbenici Psihopatske tendencije-valjanost mjera Prognostička valjanost mjera psihopatije kod mladih • Osim toga, niska povezanost različitih mjera psihopatije kod mladih • Dok su na nekim mjerama mladi klasificirani kao psihopati, na drugima nisu (Cauffman i sur. , 2009) • Što različite mjere? ? ? OPREZ!!! • Upitna valjanost mjera psihopatije za donošenje pravnih odluka ili odluka o kliničkim tretmanima kod mladih!!! 38

Obiteljski rizični čimbenici 39

Obiteljski rizični čimbenici • Obitelj predstavlja prvu stepenicu u procesu socijalizacije kod svakog pojedinca • Kvaliteta odnosa s roditeljima, kao i dinamika odnosa u obiteljskom okruženju ključni čimbenik kvalitete razvoja djeteta • Kao i kod individualnih čimbenika rizika, teško je kategorizirati ova obilježja zbog njihove međusobne multikauzalnosti i isprepletenosti • Četiri skupine rizičnih čimbenika u obiteljskom okruženju • • (1) odnos između roditelja i djece; (2) roditeljski odgojni stilovi, (3) jednoroditeljske obitelji, i (4) sociopatološke pojave u obitelji. 40

Obiteljski rizični čimbenici Četiri skupine rizičnih čimbenika u obiteljskom okruženju • (1) odnos između roditelja i djece • Privrženost • (2) roditeljski odgojni stilovi • Zanemarivanje/zlostavljanje u obitelji • Manjak roditeljske potpore • (3) jednoroditeljske obitelji, i • Smrt skrbnika • (4) sociopatološke pojave u obitelji • Povijest mentalne bolesti u obitelji • Kriminalitet i osuđivanost roditelja • Zloporaba psihoaktivnih tvari 41

Obiteljski rizični čimbenici Odnos između roditelja i djece Istraživanja odnosa roditelja i djece • Fokusiraju se na roditeljska toplinu, prihvaćanje djece i bliskost s njima, međusobnu privrženost Ledoux i sur. (2002): • Bliskost između roditelja i djece djeluje kao zaštitni čimbenik za mnoge oblike poremećaja u ponašanju, pa tako i društveno neprihvatljivog ponašanja Ferić Šlehan (2006) : najvažniji zaštitni čimbenici u obitelji obilježja obiteljske dinamike • Obiteljska slavlja, čvrstoća obitelji, obiteljsko vrijeme i rutine te obiteljske tradicije kao. Za sva ta obilježja obitelji možemo definirati zajednički faktor međusobna povezanost, odnosno privrženost članova obitelji • Nedostatak ovih obilježja bliskosti u obitelji rizičan čimbenika razvoja društveno neprihvatljivog ponašanja 42

Obiteljski rizični čimbenici Odnos između roditelja i djece Privrženost između roditelja i djece posredno govori o utjecaju koji roditelji imaju na svoje dijete • Ukoliko se dijete ne osjeća povezano sa svojim roditeljima ne percipira ih kao važne osobe čije moralne vrijednosti i ponašanja je potrebno internalzirati, ili se s njima ne identificiraju u određenoj razvojnoj fazi cjelokupna mogućnost roditeljskog utjecaja na dijete je minimalizirana Hirschi (1969 ( teorija socijalne kontrole • Važnost kvalitete povezanosti između roditelja i djece Wasserman i sur. (2003): • Pozitivna privrženost između roditelja i djece značajan zaštitni čimbenik od razvoja društveno neprihvatljivog ponašanja 43

Obiteljski rizični čimbenici Odnos između roditelja i djece Bašić i Žižak (1994) : rizična ponašanja u obitelji • Nedostatna i neiskrena komunikacija, • Nedostatak zajedništva u obitelji i individualizam te • Kritika, omalovažavanje i negativne poruke Farrington (1992, 1995); Farrington i sur. (2009): • Majčino pozitivno procjenjivanje djeteta zaštitni čimbenik budućeg društveno neprihvatljivog ponašanja, čak i kod visokorizične djece 44

Obiteljski rizični čimbenici Odnos između roditelja i djece Kiriakidis (2006, 2008) : • Veća percepcija roditeljske brige (posebno majčine) povezana s negativnijim stavovima prema vlastitom društveno neprihvatljivom ponašanju i većem osjećaju srama zbog takvog ponašanja • Mladi smatraju kako njihovo ponašanje negativno etiketira cjelokupnu obitelj te su više zaokupljeni posljedicama koje će snositi za svoje ponašanje • Rezultati u skladu s postulatima dviju teorija – teorije socijalne kontrole i teorije socijalnog učenja 45

Obiteljski rizični čimbenici Roditeljski odgojni stilovi Maccoby i Martin (1983(: klasificirali odgojne stilove na temelju dviju dimenzija: 1. Emocionalnost/potpora/toplina : emocije koje roditelj doživljava i pokazuje u svom odnosu s djetetom • Uključuje emocije od hladnoće, udaljenosti, odbacivanja djeteta i neprijateljstva, do topline, odnosno prihvaćanja djeteta 2. Kontrola : postupci koje roditelji primjenjuju u nastojanju da modificiraju ponašanje i unutrašnja stanja djeteta, kao očekivanja i standarde ponašanja koja postavljaju pred dijete • Kontrola može biti visoka ili niska 46

Obiteljski rizični čimbenici Roditeljski odgojni stilovi Emocionalnost/potpora/toplina • Jednodimenzionalni konstrukt, kontinuum Kontrola • U novije vrijeme istraživanja sugeriraju da je dimenzija Kontrola multidimenzionalna (Barber, 1996; Barber i sur. 2005) • Ponašajna kontrola • Uključuje roditeljske postupke kojima se kontrolira ponašanje djeteta kroz postavljanje pravila i nadzor • Psihološka kontrola • Uključuje ometanje djetetovog psihološkog razvoja kroz uskraćivanje ljubavi, držanjem djeteta zavisnim i korištenjem krivnje kako bi se kontroliralo dijete 47

Obiteljski rizični čimbenici Roditeljski odgojni stilovi • Autoritativan roditeljski stil: visoka kontrola/visoka toplina • Rezultira maksimalnom potporom i poštovanjem, uz postavljanje jasnih granica ponašanja • Roditelj otvoreno pokazuje ljubav, pruža potporu i potiče dijete, ali u okvirima zadanih ograničenja ☞ pozitivni učinci na razvoj djeteta. • Autoritarni roditeljski stil: visoka kontrola/visoka toplina • Roditelj je strog, postavlja nerealno visoke zahtjeve i pri tome upotrebljava silu • Autoritarni roditelji ne pokazuju toplinu i ljubav prema djetetu • Roditelji pokazuju dominaciju i moć u odnosu na dijete od kojeg očekuju poštovanje pravila, bez dodatnih objašnjenja 48

Obiteljski rizični čimbenici Roditeljski odgojni stilovi • Popustljivi roditeljski stil: niska kontrola/visoka toplina • Pravila ponašanja nisu jasno definirana pa su djeca takvih roditelja često nezrela i impulzivna • Popustljivi roditelji svojem djetetu ne pružaju jasnu i strogu strukturu, fleksibilni su u postavljanju i ispunjenju zahtjeva • Ovakav roditeljski stil onemogućuje djetetu stjecanje normi i pravila ponašanja. • Ravnodušni roditeljski stil: niska kontrola/niska toplina • Roditelji ne pokazuju toplinu i ljubav, niti nadzor i kontrolu • Ravnodušni roditeljski stil opisuje roditelje koji ne pokazuju interes za dijete, njegove želje, potrebe, uspjehe i neuspjehe 49

Obiteljski rizični čimbenici Roditeljski odgojni stilovi • Meta-analize pokazuju robustan odnos roditeljskog ponašanja poput nadzora, psihološke kontrole i negativnih aspekata potpore poput odbijanja i hostilnosti i društveno neprihvatljivog ponašanja (Hoeve i sur. , 2007, 2008, 2009) • Objašnjavaju 11% varijance društveno neprihvatljivog ponašanja • No, roditeljski stilovi ne funkcioniraju u izolaciji od obiteljske dinamike! • Prethodna istraživanja pokazala da autoritativni roditeljski stil ima pozitivne efekte na djetetovu prilagodbu, dok su ostali stilovi rizični čimbenici za negativne ishode (Baumrind 1966; Maccoby i Martin, 1983; Steinberg i sur. , 1994, 2006). 50

Obiteljski rizični čimbenici Roditeljski odgojni stilovi • Prestroga autoritarna kontrola (Farrington, 1989) i strogo kažnjavanje (Farrington i sur. , 2003; Farrington i sur. , 2009) su povezani s visokom razinom društveno neprihvatljivog ponašanja, iako veličine učinaka variraju od istraživanja do istraživanja (Loeber i Stouthamer-Loeber, 1986) • S obzirom na kontrolu, neadekvatna ponašajna kontrola je povezana s eksternaliziranim ponašanjem, a neadekvatna psihološka kontrola s internaliziranim problemima (Barber i sur. , 2005) • Suprotno tome, adekvatna ponašajna kontrola poput nadzora (Fischer, 1983) i konzistentne discipline (Coughlin i Vuchinich 1996) su povezani s niskom razinom društveno neprihvatljivog ponašanja 51

Obiteljski rizični čimbenici Jednoroditeljske obitelji • Rezultati dosadašnjih istraživanja o utjecaju jednoroditeljskih obitelji nisu jednoznačni • Neka istraživanja jednoroditeljskih obitelji pokazuju kako ona povećavaju vjerojatnost društveno neprihvatljivog ponašanja (Demuth i Brown, 2004; Derzon i Lipsey, 2000; Kierkus i Baer, 2002; Mc. Cord, Widom i Crowell, 2001; Ručević, 2011) • Druga istraživanja koja su kontrolirala utjecaj socioekonomskih varijabli minimaliziraju utjecaj jednoroditeljskih obitelji (Crockett, Eggebeen i Hawkins, 1993; Larzelere i Patterson, 1990) 52

Obiteljski rizični čimbenici Jednoroditeljske obitelji Farrington (1992) : • Razvod braka u ranoj djetetovoj dobi nije posebno značajan kriminogeni prediktor • Ispravnije promatrati efekte samog razvoda braka, odnosno “kvalitetu” razvoda, u odnosu na samu činjenicu da roditelji više ne žive zajedno Raboteg-Šarić, Pećnik i Josipović (2003) : • Neizravan utjecaj strukture , kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta, ekonomske prilike i materijalni status, podršku i percepciju razvoda uže i šire socijalne sredine 53

Obiteljski rizični čimbenici Jednoroditeljske obitelji-uloga oca Demuth i Brown (2004) : • Uzorak veći od 16. 000 adolescenata oko 7. 000 mladih iz jednoroditeljskih obitelji • Najveća razina društveno neprihvatljivog ponašanja utvrđena kod mladih koji su živjeli samo s očevima • Kada su i autori uključili varijable vezane uz odnos između mladih i njihovi očeva jednoroditeljska obitelj više nije bila značajan prediktor • Ukoliko je otac imao topli odnos sa svojim djetetom te ga je adekvatno nadzirao vjerojatnost društveno neprihvatljivog ponašanja nije bila ništa veća nego li kod potpunih, dvoroditeljskih obitelji 54

Obiteljski rizični čimbenici Sociopatološke pojave u obitelji • Područje sociopatoloških pojava obuhvaća raznolike oblike neprihvatljivog, devijantnog i opasnog ponašanja: • Zlostavljanje i intenzivni konflikti u obitelji • Zanemarivanje djece • Ovisničko ponašanje roditelja kao što su konzumiranje alkohola i zlouporaba psihoaktivnih tvari • Kriminalno ponašanje roditelja 55

Obiteljski rizični čimbenici Sociopatološke pojave u obitelji Loeber i Stouthamer-Loeber (1986): • Razvili četiri modela “obitelji pod rizikom” koje karakterizira sljedeće: • Zanemarujuće obitelji • U njima roditelji posvećuju malo vremena djeci i rijetko ih nadziru • Roditelji ne provjeravaju gdje i s kim djeca provode vrijeme, niti što rade • Konfliktne obitelji • Postoje stalne svađe i sukobi između roditelja te roditelja s djecom • Sukobi su često popraćeni nasilnim ponašanjem • Metode discipliniranja djece su nedjelotvorne • Djeca uče da se sukobi jedino mogu razriješiti nasiljem te se često osjećaju odbačenim od roditelja i povlače se od njih 56

Obiteljski rizični čimbenici Sociopatološke pojave u obitelji Loeber i Stouthamer-Loeber (1986): • Devijantne obitelji • Toleriraju ili čak kriomice podupiru društveno neprihvatljivo ponašanje • U takvim obiteljima i sami roditelji su najčešće agresivni i skloni kriminalnom ponašanju, a dijete je pod visokim rizikom da razvije teže društveno neprihvatljivo ponašanje, uključujući i nasilne delikte • Kaotične obitelji • U tim obiteljima ne znaju se granice, niti tko je za što odgovoran • Osjećaj pripadnosti manje je razvijen, a bliskost među članovima je mala • Čak i vrlo značajne i teške odluke donose se brzopleto i u kratko vrijeme • Roditelji često ne vode dovoljno brige o potrebama djece • Takve obitelji često imaju niski socio-ekonomski status, a članovi imaju višestruke poteškoće u socijalnom i emocionalnom funkcioniranju. 57

Obiteljski rizični čimbenici Sociopatološke pojave u obitelji Loeber i Stouthamer-Loeber (1986): • Zanemarujuće i kaotične obitelji opisom slične zanemarivanju djece, dok konfliktne i devijantne obitelji uključuju karakteristike obiteljskog zlostavljanja 58

Obiteljski rizični čimbenici Sociopatološke pojave u obitelji Ruchkin) 2002: ( • Utjecaj zlostavljanja i zanemarivanja u ranoj dobi dezorganizirana privrženost povećana razina agresije kod djece, hostilnosti i drugih eksternaliziranih poremećaja u ponašanju kao što je društveno neprihvatljivo ponašanje Rutter, Giller i Hagell (1998): • Iskustvo zlostavljanja od strane roditelja u djetinjstvu povećava vjerojatnost društveno neprihvatljivog ponašanja • ALI rezultati koji govore u prilog zlostavljanju kao prediktoru kasnijih specifično nasilnih delikata ipak nisu jednoznačni • • Zlostavljanje predviđa društveno neprihvatljivo ponašanje općenito (ne posebno nasilnih delikata) Povezanost između zlostavljanja i razvoja antisocijalnog poremećaja ličnosti u odrasloj dobi 59

Obiteljski rizični čimbenici Sociopatološke pojave u obitelji Herrera i Mc. Closkey (2001) : • U prilog 'cikličkom prijenosu nasilja', te temeljem prijašnjih istraživanja ističu obiteljsko nasilje upravo kao prediktore budućih nasilnih delikata mladih Bašić i Lebedina-Manzoni (1998) : • Značajna povezanost između lošeg obiteljskog funkcioniranja adolescenata • svađe, fizičko razračunavanje, zanemarivanje djeteta i niske razine socijalizacije koja uključuje agresivnost i disociranost 60

Obiteljski rizični čimbenici Sociopatološke pojave u obitelji Kaufman i Widom (1999): • Iskustvo zlostavljanja kod djece potrebno je promatrati i kroz druge posljedice osim onih emocionalnih • Djeca koja su u svojim obiteljima bila zlostavljana češće bježe od kuće veća vjerojatnosti da će biti uhićena veća vjerojatnost sudjelovanja u nekim oblicima društveno neprihvatljivog ponašanja • No, utjecaj bijega opasniji za ne-zlostavljanu/ne zanemarivanu djecu! ne-zlostavljana djeca u većem riziku da budu uhićena zbog kaznenih djela u bijegu 61

Obiteljski rizični čimbenici Sociopatološke pojave u obitelji Butorac, Mikšaj-Todorović i Singer (2008): • Alkoholizam roditelja izravno utječe na oblikovanje obiteljske atmosfere • Zastupljenost mladih počinitelja nasilnih kaznenih djela čija oba roditelja imaju problema s pretjeranim konzumiranjem alkohola dvostruko veća u odnosu na druge maloljetne počinitelje kaznenih djela Mejovšek (1996): • Alkoholizam oca značajan prediktor za pojavu poremećenih odnosa u obitelji, koji tada kumulativno s alkoholizmom oca djeluje na pojavu društveno neprihvatljivog ponašanja mladih 62

Obiteljski rizični čimbenici Sociopatološke pojave u obitelji Fergusson i Horwood (2001): • Kriminalitet roditelja i izloženost roditeljskim konfliktima snažni prediktori kasnijeg društveno neprihvatljivog ponašanja djece Farrington i sur. (2001, 2002): • Osuđivanost roditelja, odnosno kriminalna aktivnost roditelja najznačajniji prediktor društveno neprihvatljivog ponašanja 63

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE 64

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Odnosi s vršnjacima u adolescenciji • Vršnjaci, uz obitelj, od rane dobi čine važan aspekt socijalizacije svakog djeteta • Većina djece ostvaruje najintenzivniji doticaj s vršnjacima tijekom školovanja • Klike • Male grupe prijatelja koje dijele intimno znanje i povjerenje • Klape • Slabo organizirane skupine koje dijele zajedničke interese i aktivnosti • Mladi kontroverznog statusa • Agresivna djeca koju vršnjaci ili vole ili iznimno ne vole te koja će najvjerojatnije manifestirati antisocijalno ponašanje u budućnosti 65

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Utjecaj vršnjaka • Utjecaj vršnjaka raste porastom dobi djece, a u ranoj adolescenciji dosiže svoj maksimum • Uz obitelj i školu, vršnjaci najvažnija komponenta razvoja i socijalizacije (Vazsonyi i Flannery, 1997; Hann i Borek, 2001) • Druženje s osobama antisocijalnog ponašanja značajan prediktor društveno neprihvatljivog ponašanja. • Manje je jasna priroda te povezanosti! 66

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Utjecaj vršnjaka Što je prvo? • Antisocijalni vršnjaci ili društveno neprihvatljivo ponašanje? Četiri hipoteze 67 1. Delinkventni nisu privrženi prijateljima kao niti drugim elementima društva 2. 3. Delinkventni prijatelji utječu da “normalni” mladi krše propise 4. Djeca s problemima biraju delinkventne prijatelje iz nužde, a ne želje Antisocijalni mladi se druže sa sebi sličnima; devijantni vršnjaci održavaju i pojačavaju kriminalne karijere

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Utjecaj vršnjaka Garnier i Stein) 2002 : ( • Adolescenti biraju grupu vršnjaka s kojima će se družiti prema nekim sličnim obilježjima ALI • Vršnjaci u grupu biraju osobu koja je slična njima • osobine ličnosti, obiteljske vrijednosti, obrazovni status, socijalni status i etničko podrijetlo 68

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Utjecaj vršnjaka Tolan i Loeber (1993): • Značajna povezanost između agresivnog ponašanja djeteta i njegove odbačenosti od strane vršnjaka Hann i Borek (2001) : • Djeca koja su agresivna i odbačena od vršnjaka pokazuju izraženije društveno neprihvatljivo ponašanje u odnosu na djecu koja jesu agresivna, ali nisu odbačena • Agresivna i odbačena djeca • Sklapaju prijateljstva sa sličnim vršnjacima • Sklona su ponašanja drugih vršnjaka znatno više pripisivati hostilnim i negativnim namjerama dodatno agresivno reagiraju prema drugima 69

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Utjecaj vršnjaka • Vršnjački pritisak neposredno nagovaranje i poticanje na društveno neprihvatljivo ponašanje • Razlike s obzirom na spol adolescenata Brown, Clasen i Eicher (1986); Lebedina-Manzoni, Lotar i Ricijaš (2008, 2011): • Adolescenti podložniji vršnjačkom pritisku za rizična ponašanja od adolescentica Piquero i sur. (2005) i Rebellon (2006): • Utjecaj vršnjaka značajniji kod dječaka nego kod djevojčica značajniji prediktor za društveno neprihvatljivo ponašanje dječaka 70

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Utjecaj vršnjaka Tolan (1990): • Kategorizirao vjerojatnost utjecaja vršnjaka: 1. Druženje s delinkventnim prijateljima • 2. Druženje s delinkventnim vršnjacima povećava vjerojatnost društveno neprihvatljivog ponašanja Vještine pregovaranja s vršnjacima • 3. Oni koji imaju slabije vještine pregovaranja s vršnjacima u većem su riziku za podložnost vršnjačkom pritisku i za društveno neprihvatljivo ponašanje Vještine uspostavljanja interpersonalnih odnosa kao što su intimnost, reciprocitet i povjerenje • Oni koji imaju lošije razvijene ove vještine u većem su riziku za podložnost vršnjačkom pritisku i za društveno neprihvatljivo ponašanje 71

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Utjecaj vršnjaka Zhang i Messner (2000): • Istraživali percepciju utjecaja vršnjaka iz perspektive roditelja i perspektive samih maloljetnika • Roditelji značajno povezuju društveno neprihvatljivo ponašanje svoje djece njihovim druženjem s antisocijalnim vršnjacima, dok je percepcija maloljetnika da ta povezanost ne postoji 72

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Utjecaj vršnjaka Coie i sur. (1992, 1995: ( • Predložili model koji vizualno predočava tijek razvoja ranog društveno neprihvatljivog ponašanja (Slika 1). Odbačenost od vršnjaka Susjedstvo Obitelj Agresivno i neprilagođeno ponašanje društveno neprihvatljivo ponašanje Druženje s delinkventnim vršnjacima Dijete Rani rizični čimbenici Pojačana agresivnost i destruktivnost Rane školske godine Početak školovanja 73 Rana adolescencija

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Utjecaj vršnjaka Coie i sur. (1992, 1995): • Autori naglašavaju odbačenost od vršnjaka i druženje s delinkventnim vršnjacima kao medijatorske čimbenike, a ne primarne uzroke delinkvencije • Obilježja djeteta, obitelji i susjedstva su čimbenici koji najviše pridonose razvoju društveno neprihvatljivog ponašanja u ranoj fazi Garnier i Stein (2002): • Adolescenti koji nisu bliski sa svojim roditeljima češće druže s vršnjacima koji imaju različiti sustav vrijednosti od njihovih roditelja, te su stoga rizičniji za upuštanje u društveno neprihvatljivo ponašanje Sullivan (2006): • Vršnjaci imaju alarmantni utjecaj na adolescente u pogledu uključivanja u antisocijalno ponašanje 74

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Trening devijantnosti • Trening devijantnosti-mehanizam koji vršnjaci potkrepljuju ponašanje • Npr. podržavanje vršnjaka da nešto ukradu • Za razliku od odnosa s roditeljima i braćom i sestrama, odnos s vršnjacima je obilježen time da dijete može birati vršnjake s kojima će se družiti 75

Rizični čimbenici vezani uz VRŠNJAKE Trening devijantnosti Snyder (2004): • Mogućnost izbora s kime će se dijete družiti daje veću važnost pozitivnom potkrepljenju u „treningu“ devijantnosti • Dijete odnose s članovima obitelji ne može izbjeći, oni su po svojoj prirodi obavezni • U obiteljskim odnosima prisutno i pozitivno i negativno potkrepljenje i kažnjavanje • Za razliku od toga, djeca biraju vršnjake koji ih nagrađuju, a izbjegavaju one čija ponašanja na njih djeluju kažnjavajuće (npr. izrugivanje) 76

Rizični i zaštitni čimbenici vezani uz ŠKOLU 77

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU • Loša školska klima • Nepostojanje stručne službe • Represivna disciplina • • Veliki razredi Nestimulirajući sadržaj • Manjak aktivnog sudjelovanja učenika u donošenju odluka • Negativan odnos učeniknastavnik • • Loš odnos škola-kuća • Loša kvaliteta podučavanja • Manjak potpore šire okoline Negativni vršnjački odnosi u školskom okruženju 78

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU Školsko okruženje • Škola i školsko okruženje kao mjesto socijalizacije mladih • Utječe na usvajanje društvenih normi, vrijednosti, pravila ponašanja, kao i na stjecanje znanja • Školsko okruženje moguće je promatrati i kao rizični i kao zaštitni čimbenik u razvoju poremećaja u ponašanju, odnosno u razvoju društveno neprihvatljivog ponašanja 79

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU Školsko okruženje Farrington (2005): • Delinkventi neproporcionalno više pohađaju škole: • u kojima je prisutna veća stopa delinkvencije kod učenika • koje imaju manju razinu povjerenja između nastavnika i učenika • u kojima učenici nisu povezani sa školom • u kojima ne postoje jasna i konzistentna pravila 80

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU Obilježja škole Agnew (2001, 2006): • Istraživao obilježja škole koja se povezuju s delinkventnim ponašanjem njenih učenika • Stopa delinkvencije je veća u školama s višim postotkom siromašnih učenika, muških i pripadnika manjinskih grupa • Škole s nižim stopama delinkvencije “tople, ali čvrste” • Kvalitetni odnosi između učitelja i učenika, uzajamno međusobno poštovanje, pokazivanje interesa za učenike, omogućavanje uspjeha i napretka učenika, pohvaljivanje specifičnih uspjeha i sl. , • Postojanje jasnih i konzistentnih pravila te očekivanja akademskog uspjeha 81

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU Školska politika-suspenzija • Suspenzija • Privremeno udaljavanje učenika s nastave • in-school suspenzija • Od učenika se očekuje da dolazi u školu, ali ne odlazi na nastavu već boravi na unaprijed određenom mjestu i uz nadzor nadoknađuje propušteno • out-of-school suspenzija • Učenik boravi kod kuće • Isključenje • Učenika se trajno isključuje iz škole • Za sada ne postoje kao pedagoške mjere u RH! 82

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU Školska politika-suspenzija • Istraživanja pokazuju kako su privremena suspenzija iz škole i krajnje izbacivanje iz škole vrlo loši mehanizmi kontrole i modificiranja ponašanja mladih, te su povezani s još intenzivnijom kriminalnom aktivnošću (Shader, 2004) 83

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU Školsko postignuće • Rezultati brojnih istraživanja utvrđuje povezanost između slabog školskog/obrazovnog postignuća i društveno neprihvatljivog ponašanja mladih (npr. Shader, 2004; Andrews i Bonta, 2006; Wasserman i sur. , 2003; Farrington, 2005) • Nedvojbeno je da maloljetnike društveno neprihvatljivog ponašanja možemo okarakterizirati kao učenike s lošijim ocjenama i većim brojem neopravdanih izostajanja iz škole • Međutim, ove zaključke donosimo temeljem rezultata korelacijskih istraživanja! 84

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU Školsko postignuće Andrews i Bonta (2006) • Ulogu obrazovanja u predikciji društveno neprihvatljivog ponašanja treba promatrati na nešto drukčiji način zbog korelata školskog neuspjeha s drugim važnim čimbenicima koji pridonose razvoju društveno neprihvatljivog ponašanja • na primjer, slabo razvijena verbalna inteligencija mali, ali značajni prediktor društveno neprihvatljivog ponašanja mladih ALI slaba verbalna inteligencija značajan prediktor lošeg školskog uspjeha, veći nego za društveno neprihvatljivo ponašanje • Rano uključivanje u društveno neprihvatljivo ponašanje te ranija povijest društveno neprihvatljivog ponašanja snažan prediktor lošeg školskog uspjeha ☞ antisocijalno ponašanje se javlja prije slabog školskog uspjeha 85

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU Školsko postignuće Maguin i Loeber (1996) • Meta-analiza više od 100 studija • Slabo školsko postignuće povezano i s prevalencijom društveno neprihvatljivog ponašanja, ali i s početkom, frekvencijom i težinom društveno neprihvatljivog ponašanja mladih Vazsonyi i Flannery (1997): • Obiteljske i školske varijable mogu objasniti oko 40% varijance ranog uključivanja mladih u društveno neprihvatljivo ponašanje 86

Rizični čimbenici vezani uz ŠKOLU Školsko postignuće • Povezanost problema i poteškoća u tijeku školovanja s delinkvencijom potvrdila su i mnoga druga istraživanja u Hrvatskoj (npr. Bujanović-Pastuović, Mejovšek i Uzelac, 1984; Bašić, 1990; Kovčo, 1996; Poldrugač, 1992; Bouillet i Singer, 2008) • Mnogi autori također naglašavaju kako je “markiranje” značajan prediktor društveno neprihvatljivog i budućeg kriminalnog ponašanja • MEĐUTIM, sva prethodno navedena istraživanja su korelacijska istraživanja koja ne omogućavaju zaključivanje da je niski obrazovni uspjeh uzrok društveno neprihvatljivog ponašanja 87

Rodne razlike u rizičnim čimbenicima 88

Rodne razlike u rizičnim čimbenicima • Brojna istraživanja pokazuju da je društveno neprihvatljivo ponašanje mladih ozbiljnije, nasilnije i trajnije (Lanctôt i Le. Blanc, 2002) • Većina istraživanja o rizičnim čimbenicima za društveno neprihvatljivo ponašanje je provedena među mladićima • Unatoč značajnoj razlici u neprihvatljivom ponašanju između mladića i djevojaka, još uvijek ne postoji slaganje među znanstvenicima i praktičarima o tome jesu li rizični čimbenici kod mladića jednaki ili slični onima kod djevojaka • Istraživanja u kojima su sudjelovale i djevojke su gotovo nepostojeća, a ona koja nisu okarakterizirana su malim uzorcima, neadekvatnim statističkim analizama ili izučavanjem malog broja rizičnih čimbenika • Izuzetak je Dunedin longitudinalna studija Moffittove i suradnika (2001) 89

Rodne razlike u rizičnim čimbenicima • Neki istraživači sugeriraju da se iste teorije i isti rizični čimbenici mogu koristiti za objašnjavanje društveno neprihvatljivog ponašanja mladića i djevojaka (Tremblay i Le. Marquand, 2001) • Rizični čimbenici pojavljuju se u klasterima koji su visoko povezani • S druge pak strane, neki autori sugeriraju da prediktori rizičnog ponašanja kod mladića nisu jednako korisni za objašnjenje neprihvatljivog ponašanja djevojaka (Lanctôt i Le. Blanc, 2002) • Neka istraživanja sugeriraju da se razlika u društveno neprihvatljivom ponašanju mladića i djevojaka može objasniti time da su mladići izloženi većem broju rizičnih čimbenika, poput impulzivnosti i neadekvatne roditeljske supervizije od djevojaka (Rowe i sur. , 1995) • Neki autori (npr. Eme i Kavanaugh, 1995; Loeber i Keenan, 1994) sugeriraju da djevojke trebaju prijeći viši prag rizika prije nego li počnu manifestirati društveno neprihvatljivo ponašanje, odnosno da su manje izložene rizičnim čimbenicima ili su otpornije na njih ☞ posljedično, djevojke bivaju upućene sa značajno ozbiljnijim problemima 90

Rodne razlike u rizičnim čimbenicima Daigle, Cullen i Wright (2007); Goldweber, Broidy i Cauffman (2009) DJEVOJKE • • • Suparničke interpersonalne veze EEG asimetrija mozga D > L aktivacija frontalnog režnja • • • • ADHD Niska razina kortizola Rana maturacija Neuropsihološki deficiti Drugi mentalni problemi Niska razina empatije Naglašena osjetljivost na nagrade, stimulaciju Disfunkcionalne obitelji/antisocijalna socijalizacija Pre i postnatalna negativna iskustva Neadekvatan roditeljski nadzor Rana interpersonalna viktimizacija Negativni temperament Devijantni vršnjaci Siromaštvo Impulzivnost Niski IQ 91 MLADIĆI • • Niža razina MAO -A genotipa Borba ili bijeg

Kumulativno djelovanje rizičnih čimbenika 92

Kumulativno djelovanje rizičnih čimbenika Andrews i Bonta (2006): • Sumirali najznačajnije rizične čimbenike razvoja društveno neprihvatljivog ponašanja mladih s obzirom na dob )Tablica 1( • Ovi čimbenici sami po sebi nisu prediktivni ukoliko ne postoje drugi čimbenici u okolini koji će kumulativno djelovati na razvoj antisocijalnog ponašanja Rizični čimbenik Dob uočavanja 1. Predispozicijski čimbenici o kriminalno ponašanje bioloških roditelja o teški temperament: energično dijete, impulzivno, sklonost 0 – 3 g. traženju uzbuđenja o neuropsihološke poteškoće 2. Inteligencija o niska verbalna inteligencija / slabe verbalne sposobnosti o jasan egocentrični stil razmišljanja, nisko moralno rezoniranje 2 – 7 g. o slabe interpersonalne kognitivne vještine 3. Obiteljski čimbenici o emocionalno zanemarivanje – nedostatak privrženosti s drugima 0 – 7 g. o niska razina roditeljskog nadzora 4. Čimbenici vezani uz školu o nedostatak privrženosti školi o školski neuspjeh 5 g. – adolescencija o prekidanje školovanja 5. Antisocijalni vršnjaci o društvena podrška antisocijalnog ponašanja adolescencija o učenje antisocijalnih stavova i tehnika neutralizacije 93

Kumulativno djelovanje rizičnih čimbenika • Brojna istraživanja pokazuju kako: • Pojedini rizični čimbenik zasebno nije dovoljan za razvoj društveno neprihvatljivog ponašanja • Vjerojatnost javljanja društveno neprihvatljivog ponašanja povećava se povećanjem broja rizičnih čimbenika • Iako su neki rizični čimbenici uobičajeni kod mnogih mladih društveno neprihvatljivog ponašanja, obrazac i određena kombinacija rizičnih čimbenika varira od osobe do osobe 94

Kumulativno djelovanje rizičnih čimbenika Izvjesnost kroničnog društveno neprihvatljivog ponašanja raste u funkciji: • Čestine očitovanja problema u ponašanju u djetinjstvu • Raznovrsnosti problema u ponašanju • Broju sredina u kojima su se očitovali • Dobi • Ranija dob javljanja neprihvatljivog ponašanja povezana s kršenjem zakona u odrasloj dobi 95

Kumulativno djelovanje rizičnih čimbenika • Ako je prisutan jedan ili dva rizična faktora njihov učinak na razvoj djeteta je mali • Veliki učinak je utvrđen kada broj rizičnih čimbenika u okruženju djeteta naraste na 3 ili 4 • Povećanje broja rizičnih faktora preko 5 tek neznatno pridonosi smanjivanju kognitivnih funkcija djeteta 96

Ishod Kumulativno djelovanje rizičnih čimbenika 0 1 2 3 4 5 6 7 -8 Broj rizičnih čimbenika 97

Kumulativno djelovanje rizičnih čimbenika • Niti jedna pojedinačna nepovoljna okolnost sama po sebi ne dovodi do negativnog ishoda već proces interakcije oblikuje ponašanja i stvara probleme tijekom vremena • Odnos između činitelja rizika dječjeg razvoja i problema u njihovom razvoju je očigledan, ali je to vrlo složen lanac s gotovo neograničenim brojem povezanih činitelja koje je nekada teško identificirati • Sastavni dio tog lanca nisu samo čimbenici rizika već i čimbenici zaštite 98

Izravno i odgođeno djelovanje rizičnih čimbenika • Rizični čimbenici mogu mijenjati ponašanje mlade osobe kako izravno tako i s odgodom • Za one koji mijenjaju s odgodom često se kaže da imaju “efekt spavača” (Kagan i Moss, 1962). • U ekstremnim slučajevima potrebno je nekoliko godina kako bi se uočili problemi u ponašanju kao rezultat nekog rizičnog čimbenika • Primjeri: roditeljski stilovi, obilježja susjedstva-siromaštvo i kriminalitet (Loeber i Stouthame -Loeber, 1986) 99

Rizični čimbenici Zaključak • Do danas su u brojnim istraživanjima utvrđeni rizični čimbenici za različite oblike društveno neprihvatljivog ponašanja • No, u proteklih 10 -tak godina uz rizične čimbenike se nužno istražuju i čimbenici zaštite, te kontekst • Naime, moguće je da određeni čimbenici koji u jednom kontekstu djeluju kao čimbenici rizika u drugom djeluju kao čimbenici zaštite. Vrijedi i obrnuto. • Prilikom osmišljavanja intervencija i preventivnih programa u obzir treba uzeti obje skupine čimbenika 100

Literatura • Agnew, R. (2001). Building on the Foundation of General Strain Theory: Specifying the Types of Strain Most Likely to Lead to Crime and Delinquency. Journal of Research in Crime and Delinquency, 38, 319 -361. • Agnew, R. (2006). Pressured Into Crime: An Overview of General Strain Theory. Los Angeles, California: Roxbury Publishing Company • Andershed, H. A. , Kerr, M. , Stattin, H. i Levander, S. (2002). Psychopathic traits in non-referred youths: Initial test of a new assessment tool. U: E. Blaauw i L. Sheridan (Ur. ), Psychopaths: Current International Perspectives (str. 131 -158). The Hague: Elsevier. • Andrews, D. A. , & Bonta, J. (2006): A Psychology of Criminal Conduct (4 th Edition). New York: Lexis. Nexis Group • Andrews, D. A. , Bonta, J. , Wormith, J. S. (2006): The Recent Past and Near Future of Risk and/or Need Assessment, Crime and Delinquency, 52, 7 -27 • Barber, B. K. (1996). Parental psychological control: Revisiting a neglected construct. Child Development, 67, 3296 -3319 • Barber, B. K. , Stolz, H. E. , & Olsen, J. A. (2005). Parental support, psychological control, and behavioral control: assessing relevance across time, culture, and method. Monographs of the Society for Research in Child Development, 70, 1– 137 • Barry, C. T. , Frick, P. J. , De. Shazo, T. M. , Grooms, T. , Mc. Coy, M. G. , Ellis, M. , et al. (2000). The importance of callousunemotional traits for extending the concept of psychopathy to children. Journal of Abnormal Psychology, 109, 335– 340 • Bašić, J. (1990). Tok školovanja prije izricanja odgojne mjere i uspješnosti mjere. U: Odgoj i preodgoj djeteta i maloljetnika izvan institucije. Zagreb: Fakultet za defektologiju • Bašić, J. i Lebedina-Manzoni, M. (1998). Relacija obiteljskih prilika i nekih konativnih osobina učenika-adolescenata. Hrvatska revija za rehabilitacijska israživanja, 34, 23 -30 101

Literatura • Bašić, J. i Žižak, A. (1994). Značaj komunikacije u obitelji za pojavu poremećaja u ponašanju djece osnovnoškolske dobi. Kriminologija i socijalna integracija, 2, 1 -19 • Baumrind, D. (1968). Authoritarian vs. authoritative parental control. Adolescence, 3, 255 -272 • Bor, W. , Najman, J. M. , O’Callaghan, M. , Wil- liams, G. M. , & Anstey, K. (2001). Aggression and the development of delinquent behaviour in children. Australian Institute of Criminology: Trends and issues, 207, Canberra, ACT: Australian Institute of Criminology • Bouillet, D. i Singer, M. (2008. ). Kriminologija maloljetničke delinkvencije: pristupna razmatranja, tijek školovanja, pojavni oblici poremećaja u ponašanju i osobnosti. U: M. Singer (ur. ). Kriminološke osobitosti maloljetničke delinkvencije: Tijek školovanja, poremećaji u ponašanju, obiteljske prilike (str. 89 -283). Zagreb: Nakladni zavod Globus. • Bujanovic -Pastuovic , R. , Mejovs ek, M. i Uzelac, S. (1984): Tok s kolovanja maloljetnih delinkvenata u Zagrebu. Zagreb: Sveučilis ni racčunski centar • Butorac, K. , Miškaj-Todorović, Lj. , i Singer, M. (2008): Obiteljske prilike. U: M. Singer. (Ur. ). Kriminološke osobitosti maloljetničke delinkvencije – Tijek školovanja, poremećaji u ponašanju, obiteljske prilike (str. 298 -508). Zagreb: Nakladni zavod Globus • Brown, B. B. , Clasen, D. R. , & Eicher, S. A. (1986). Perceptions of peer pressure, peer conformity dispositions, and selfreported behavior among adolescents. Developmental Psychology, 22, 521 -530 • Caspi, A. , Elder, G. , & Bern, D. (1987). Moving against the world: Life course patterns of explosive children. Developmental Psychology, 23, 308 -314 102

Literatura • Cauffman, E. , Kimonis, E. R. , Dmitrieva, J. , & Monahan, K. C. (2009). A multi-method assessment of juvenile psychopathy: comparing the predictive utility of the PCL: YV, YPI and NEO PRI. Psychological Assessment, 21(4), 528– 542 • Chauhan, P. , Ragbeer, S. N. , Burnette, M. L. , Oudekerk, B. , Reppucci, N. D. , & Moretti, M. M. (2014). Comparing the Youth Psychopathic Traits Inventory (YPI) and the Psychopathy Checklist-Youth Version (PCL-YV) Among Offending Girls. Assessment, 21, 181 -194 • Chess, S. , & Thomas, A. (1984). Origins and evolution of behavior disorders. New York: Bruner/Mazel • Christian, R. E. , Frick, P. J. , Hill, N. L. , Tyler, L. , & Frazer, D. R. (1997). Psychopathy and conduct problems in children: II. Implications for subtyping children with conduct problems. Journal of the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 36, 233– 241 • Coie, J. D. , Lochman, J. E. , Terry, R. , & Hyman, C. (1992). Predicting early adolescent disorder from childhood aggression and peer rejection. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 60, 783– 79 • Coie, J. D. , Terry, R. , Lenox, K. , Lochman, J. , & Hyman, C. (1995). Childhood peer rejection and aggression as predictors of stable patterns of adolescent disorder. Development and Psychopathology, 7, 697– 713 • Coughlin, C. , & Vuchinich, S. (1996). Family experience in preadolescence and the development of male delinquency. Journal of Marriage and the Family, 58(2), 491– 501. • Crockett, L. J. , Eggebeen, D. J. , & Hawkins, A. J. (1993). Father’s presence and young children’s behavioral and cognitive adjustment. Journal of Family Issues, 14, 355– 377 • Daigle, L. , Cullen, F. , & Wright, J. (2007). Gender differences in the predictors of juvenile delinquency: Assessing the generality-specificity debate. Youth Violence and Juvenile Justice, 5(3), 254 -286. • Denno, D. W. (1990). Biology and Violence: From Birth to Adulthood. Cambridge, UK: Cambridge University Press • De. Matteo, D. , & Edens, J. F. (2006). The role and relevance of the Psychopathy Checklist-Revised in court: A case law survey of U. S. 103

Literatura • Demuth, S. & Brown, S. L. (2004). Family structure, family processes and adolescent delinquency: The significance of parental absence versus parental gender. Journal of research in crime and delinquency, 41(1), 58 -81 • Derzon, J. H. & Lipsey, M. W. (2000. ), The Correspondence of Family Features with Problem, Aggressive, Criminal and Violent Behavior, Neobjavljeni rukopis. Nashville: Institute for Public Policy Studies. • Else-Quest, N. M. , Hyde, J. S. , Goldsmith, H. H. , & Van Hulle, C. (2006). Gender differences in temperament: A metaanalysis. Psychological Bulletin, 132, 33 -72. • Eme, R. F. & Kavanaugh, L. (1995). Sex differences in conduct disorder. Journal of Clinical Child Psychology, 24, 406 -426. • Farrington, D. P. (2005). The importance of child and adolescent psychopathy. Journal of Abnormal Child Psychology, 33, 489– 497 • Farrington, D. P. (2002). Key results from the first 40 years of the Cambridge Study in delinquent development. In T. P. Thornberry & M. D. Krohn (Eds. ), Taking stock of delinquency (pp. 137 -183). New York, NY: Kluwer • Farrington, D. P. (1997). Early prediction of violent and non-violent youthful offending. European Journal on Criminal Policy and Research, 5(2), 51– 66 • Farrington, D. P. (1995) The development of offending and antisocial behaviour from childhood: Key findings from the Cambridge Study in Delinquent Development. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 36, 929 -964. • Farrington, D. P. (1992). Psychological Contributions to the Explanation, Prevention and Treatment of Offending. In Psychology and Law – International Perspectives, (ur) Losel, F. , Bender, D. , Bliesener, Walter de Gruyter, Berlin – New York, 35 -51 • Farrington, D. P. (1989). Early predictors of adolescent aggression and adult violence. Violence and Victims, 4, 79– 100 104

Literatura • Farrington, D. P. , Coid, J. W. , & Murray, J. (2009). Family factors in the intergenerational transmission of offending. Criminal Behaviour and Mental Healt, 19, 109– 124 • Farrington, D. P. , Jolliffe, D. , Loeber, R. , Stouthamer-Loeber, M. & Kalb, L. M. (2001). The concentration of offenders in families, and family criminality in the prediction of boys’ delinquency. Journal of Adolescence, 24, 579– 596 • Farrington, D. P. , & Loeber, R. (2000). Some benefits of dichotomization in psychiatric and criminological research. Criminal Behaviour and Mental Health, 100– 122. • Farrington, D. P. , Loeber, R. i Van Kammen, W. B. (1990). Longterm criminal outcomes of hyperactivity-impulsivity-attentiondeficit and conduct problems in childhood. U: L. N. Robins i M. Rutter (Ur. ), Straight and devious pathways from childhood to adulthood (str. 62– 81). New York: Cambridge University Press. • Fergusson, D. M. , & Horwood, L. J. (2001). The Christchurch Health and Development Study: Review of findings on child and adolescent mental health. Australian and New Zealand Journal of Psychiatry, 35(3), 287– 296. • Fergusson, D. M. , Horwood, L. J. , & Lynskey, M. T. (1993). Maternal smoking before and after pregnancy: Effects on behavioral outcomes in middle childhood. Pediatrics, 92(6), 815– 822 • Ferić Šlehan, M. (2006): Obitelj u prevenciji poremećaja u ponašanju djece i mladih: Istarska županija – zajednica usmjerena na obitelj. Doktorska disertacija, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu • Fischer, D. G. (1983). Parental supervision and delinquency. Perceptual and Motor Skills, 56(2), 635– 640 • Forth, A. E. , Kosson, D. S. i Hare, R. (2003). Hare Psychopathy Checklist: Youth Version. Toronto, Ontario, Canada: Multi-Health Systems • Frick, P. J. , Cornell, A. H. , Barry, C. T. , Bodin, S. D. , & Dane, H. A. (2003). Callous-unemotional traits and conduct problems in the prediction of conduct problem severity, aggression, and selfreport of delinquency. Journal of Abnormal Child Psychology, 31, 457– 470. 105

Literatura • Garnier, H. E, & Stein, J. A. (2002): An 18 -Yer Model of Family and Peer Effects on Adolescent Drug Use and Delinquency, Journal of Youth and Adolescence, 31, 45 -56 • Goldweber, A. , Broidy, L. M. , & Cauffman, E. (2009). Interdisciplinary methods on persistent female offending: A review of theory and research. In J. Savage (Ed. ), The development of persistent criminality (pp. 1 -480). Oxford University Press, US. • Häkkänen-Nyholm, H. & Hare, R. D. (2009). Psychopathy, homicide, and the courts: Working the System. Criminal Justice & Behavior, 36(8), 761 -777. • Hann, D. & Borek, N. (2001). Taking Stock of Risk Factors for Child/Youth Externalising Behaviour Problems. New York: National Institute of Mental Health • Hastings, M. , Tangney, J. P. , & Stuewig, J. (2008). Psychopathy and identification of facial expressions of emotion. Personality and Individual Differences, 44, 1474 -1483 • Herrera, V. M. & Mc. Closkey, L. A. (2001): Gender differences in the risk for delinquency among youth exposed to family violence. Child Abuse & Neglect, 25, 1037 -1051 • Hirschi, T. (1969). Causes of Delinquency. Berkeley: University of California Press • Hoeve, M. , Blokland, A. , Dubas. , J. S. , Loeber, R. , Gerris, J. R. M. & vand der Laan, P. H. (2008). Trajectories of Delinquency and Parenting Styles. Journal of Abnormal Child Psychology, 36, 223 -235 • Hoeve, M. , Dubas, J. S. , Eichelsheim, V. I. , Van der Laan, P. H. , Smeenk, W. , & Gerris, J. R. M. (2009). The relationship between parenting and delinquency: A meta-analysis. Journal of Abnormal Child Psychology, 37, 749– 775 • Hoeve, M. , Smeenk, W. , Loeber, R. , Stouthamer-Loeber, M. , van der Laan, P. H. , Gerris, J. R. M. & Semon Dubas, J. (2007). Long-term effects of parenting and family characteristics on delinquency of male young adults. European Journal of Criminology, 4, 161 -194 • Hoge, R. D. (2002): Standardized instruments for assessing risk and need in youthful offenders. Criminal Justice and Behavior, 29, 380 -396 106

Literatura • Jurin, M. & Sekušak-Galešev, S. (2008). Poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD) – multimodalni pristup. Paediatria Croatica, 52, 195 -201 • Kandel, E. , Brennan, P. A. , Mednick, S. A. , and Michelson, N. M. (1989). Minor psychical anomalies and recidivistic adult violent criminal behavior. Acta Psychiatrica Scandinavia, 79, 103– 107 • Kandel, E. , and Mednick, S. A. (1991). Perinatal complications predict violent offending. Criminology, 29(3), 519– 529 • Kaufman, J. G. , & Widom, C. S. (1999. Childhood victimization, running away, and delinquency. Journal of Research in Crime & Delinquency, 36, 347– 370 • Kazdin, A. E. , Kraemer, H. C. , Kessler, R. C. , Kupfer, D. J. , & Offord, D. R. (1997). Contributions of risk-factor research to developmental psychopathology. Clinical Psychology Review, 17, 375– 406. • Kierkus, C. & Baer, D. (2002. ), A Social Control Explanation of the Relationship between Family Structure and Delinquent Behavior. Canadian Journal of Criminology, 44, 425 -458 • Kiriakidis S. (2008). Perceived Quality of Parenting and it’s Relations with Frequency of Offending and Indeces of Psychosocial Functioning among Institutionalised Adolescents. Hellenic Journal of Psychology, 5, 199 -224 • Kiriakidis, S. (2006). Perceived parental care and supervision: Relations with cognitive representations of future offending in a sample of young offenders. International Journal of Offender Therapy and Comparative Criminology, 50(2), 187 -203. • Kosson, D. S. , Cyterski, T. D. , Steuerwald, B. L. , Neumann, C. S. , & Walker-Matthews, S. (2002). The reliability and validity of the Psychopathy Checklist: Youth Version in non-incarcerated adolescent males. Psychological Assessment, 14, 97– 109 • Kovčo, I. (1996): Utjecaj problema alkoholizma oca i poremećenih odnosa u obiteljima na tijek školovanja maloljetnih delinkvenata u Županiji Splitsko-dalmatiinskoj. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 33, 121 -132 • Kraemer, H. C. , Kazdin, A. E. , Offord, D. R. , Kessler, R. C. , Jensen, P. S. , & Kupfer, D. J. (1997). Coming to terms with the terms of risk. Archives of General Psychiatry, 54, 337– 343 107

Literatura • Lahey, B. B. , Mc. Burnett, K. , & Loeber, R. (2000 a). Are attention-deficit/hyperactivity disorder and oppositional defiant disorder developmental precursors to conduct disorder? In A. J. Sameroff, M. Lewis, & S. M. Miller (Eds. ), Handbook of developmental psychopathology, second edition. New York: Kluwer Academic/ Plenum Publishers • Lanctôt, N. , & Le. Blanc, M. (2002). Explaining deviance by adolescent females. Crime and Justice: A Review of Research, 29, 113– 202 • Larzelere, R. E. & Patterson, G. R. (1990). Parental Management: Mediator of the Effect of Socioeconomic Status on Early Delinquency. Criminology, 28, 301 -324. • Lebedina Manzoni, M. , Lotar, M. , Ricijaš, N. (2008): Podložnost vršnjačkom pritisku kod adolescenata - izazovi definiranja i mjerenja. Ljetopis socijalnog rada, 15 (3), 401 -419. • Lebedina Manzoni, M. , Lotar M. , Ricijaš N. (2011): Peer Pressure in Adolescence-Boundaries and Possibilities. Saarbrucken, LAP LAMBERT Academic Publishing • Ledoux, S. , Miller, P. , Choquet, M. , Pant, M. (2002): Family Structure, Parent-Child Relationship, and Alcohol and other Drug use among Teenagers in France and the United Kingdom. Alcohol and Alcoholism, 37, 52 -60 • Loeber, R. & Keenan, K. (1994). Interaction between conduct disorder and its co morbid conditions: effects of age and gender. Clinical Psychology Review, 14, 497 -452 • Loeber, R. & Stouthamer-Loeber, M. (1986). Family factors as correlates and predictors of juvenile conduct problems and delinquency. U: M. Tonry i N. Morris (Ur. ), Crime and justice, Vol. 7. (str. 29 -147). Chicago: University of Chicago Press • Maccoby, E. E. , & Martin, J. A. (1983). Socialization in the context of the family: Parent-child interaction. In P. Mussen (Ed. ) Handbook of Child Psychology Vol. 4. New York: Wiley • Maguin, E. , & Loeber, R. (1996). Academic performance and delinquency. In: Crime and Justice: A Review of Research, Vol. 20, edited by M. Tonry. Chicago, IL: Univer- sity of Chicago Press, pp. 145– 264 • Mejovšek, M. (1996): Odnosi u obitelji i druga obilježja obitelji nasilnih i nenasilnih delinkvenata. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 32, 1 -12 • Mc. Cord, J. , Widom, C. S. , & Crowell, N. A. , eds. (2001). Juvenile Crime, Juvenile Justice. Panel on Juvenile Crime: Prevention, Treatment, and Control. Washington, DC: National Academy Press. 108

Literatura • Moffitt, T. E. (1993). Adolescent-limited and life-course persistent antisocial behavior: A developmental taxonomy. Psychological Review, 100, 674 -701 • Moffitt, T. E. , Caspi, A. , Rutter, M. i Silva, P. A. (2001). Sex Differences in Antisocial Behavior: Conduct Disorder, Delinquency, and Violence in the Dunedin Longitudinal Study. Cambridge, UK: Cambridge University Press • Moffitt, T. E. , Lynam, D. , and Silva, P. A. (1994). Neuropsychological tests predict persistent male delinquency. Criminology, 32, 101– 124 • Murrie, D. C. , Cornell, D. G. , Kaplan, S. , Mc. Conville, D. , & Levy-Elkon, A. (2004). Psychopathy scores and violence among juvenile offenders: A multi-measure study. Behavioral Sciences and the Law, 22, 49– 67 • Penney, S. , & Moretti, M. M. (2007). The relation of psychopathy to concurrent aggression and antisocial behavior in highrisk adolescent girls and boys. Behavioral Sciences and the Law, 25, 21– 41. • Piquero, N. L. , Gover, A. R. , Mac. Donald, J. M. , & Piquero, A. R. (2005). The Influence if Delinquent Peers on Delinquency – Does Gender Matter? Youth and Society, 36, 251 -275 • Poldrugač, Z. (1992): Regionalne karakteristike toka školovanja maloljetnih delinkvenata u Republici Hrvatskoj. Defektologija, 28, 261 -282 • Raboteg-Šarić, Z. , Pećnik, N. i Josipović, V. (2003): Jednoroditeljske obitelji: osobni doživljaj i stavovi okoline. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinsva i mladeži • Raine, A. , Brennan, P. , & Mednick, S. A. (1994). Birth complications combined with early maternal rejection at age 1 year predispose to violent crime at age 18 years. Archives of General Psychiatry, 53, 544– 549 • Rebellon, C. J. (2006). Do Adolescents Engage in Delinquency to Attract the Social Attention of Peers? An Extension and Longitudinal Test of the Social Reinforcement Hypothesis. Journal of Research in Crime and Delinquency, 43, 387 -411 • Rowe, D. C. , Vazsonyi, A. T. and Flannery, D. J. (1995) Sex differences in crime: Do means and within-sex variation have similar causes? Journal of Research in Crime and Delinquency, 32, 84 -100 109

Literatura • Ruchkin, V. (2002): Family Impact on Youth Violence. In Corado, R. R. , Roesch, R. , Hart, S. D. , Gierowski, J. K. (Eds. ). Multi -Problem Violent Youth (pp. 105 -115). Amsterdam: IOS Press • Ručević, S. (2011). Povezanost privrženosti roditeljima s rizičnim i delinkventnim ponašanjem kod adolescenata. Društvena istraživanja: časopis za opća društvena pitanja, 20, 167 -187. • Rutter, M. , Giller, H. , Hagell, A. (1998). Antisocial Behavior by Young People. Cambridge, UK: Cambridge University Press • Seguin, J. R. , Pihl, R. O. , Harden, P. W. , Tremblay, R. E. , & Boulrice, B. (1995). Cognitive and neuropsychological characteristics of psychically aggressive boys. Journal of Abnormal Psychology, 104, 614– 624 • Shader, M. (2004): Risk Factors for Delinquency: An Overview, NCJ 207540, http: //www. ncjrs. gov/pdffiles 1/ojjdp/frd 030127. pdf • Snyder, J. (2004). Reinforcement and coercion mechanisms in the development of antisocial behavior: Peer relationship. In Reid, J. B. , Patterson, G, & Dishion, G. (eds). Antisocial behavior in children and adolescents: A developmental analysis and model for intervention (pp. 101 -122). Washington DC. • Steinberg, L. , Lamborn, S. , Darling, N. , Mounts, N. , & Dornbusch, S. (1994). Over-time changes in adjustment and competence among adolescents from authoritative, authoritarian, indulgent, and neglectful families. Child Development, 65, 754– 770. • Steinberg, L. , Blatt-Eisengart, I. , & Cauffman, E. (2006). Patterns of competence and adjustment among adolescents from authoritative, authoritarian, indulgent, and neglectful homes: A replication in a sample of serious juvenile offenders. Journal of Research on Adolescence, 16, 47– 58 • Sullivan, C. J. (2006). Early adolescent delinquency: Assessing the role of childhood problems, family environment, and peer pressure. Youth Violence and Juvenile Justice, 4, 291 -313. 110

Literatura • Tolan, P. H. , & Loeber, R. L. (1993). Antisocial behavior. In P. H. Tolan & B. J. Cohler (Eds. ), Handbook of clinical research and clinical practice with adolescents (pp. 307– 331). New York: Wiley. • Tremblay, R. E. , & Le. Marquand, D. (2001). Individual risk and protective factors. In: R. Loeber, D. P. Farrington (Eds. ). Child delinquents: Development, intervention, and service needs (pp. 137– 164). Thousand Oaks, CA: Sage. • Van Vugt, M. , Hogan, R. , & Kaiser, R. (2008). Leadership, followership, and evolution: Some lessons from the past. American Psychologist, 63, 82 -196 • Vincent, G. M. , Corrado, R. R. , Cohen, I. , & Odgers, C. (1999, July). Identification of psychopathy in adolescents: The utility of two measures. Paper presented at the International Conference of the European Psychology and Law Society, Dublin, Ireland. • Vincent, G. M. , Odgers, C. L. , Watkinson, A. , & Corrado, R. R. (2005, March). Assessing risk with the PCL: YV in girl offenders. Retrieved December 6, 2014, from http: //www. efcap. org/Padua%20 all/wednesday/psychopathy/Gina-Vincent. pdf. • Vazsonyi, A. T. , & Flannery, D. J. (1997). Early Adolescent Delinquent Behaviors: Associations With Family and School Domains. Journal of Early Adolescence, 17, 271 -293 • Wakschlag, L. S. , Lahey, B. B. , Loeber, R. , Green, S. M. , Gordon, R. A. , & Leventhal, B. L. (1997). Maternal smoking during pregnancy and the risk of conduct disorder in boys. Archives of General Psychiatry, 54, 670– 676 • Walsh, Z. , & Walsh, T. (2006). The evidentiary introduction of Psychopathy Checklist–Revised assessed psychopathy in U. S. courts: Extent and appropriateness. Law and Human Behavior, 30, 493 -507 • Wasserman, G. A. , Keenan, K. , Tremblay, R. E. , Coie, J. D. , Herrenkohl, T. I. , Loeber, R. , Petechuk, D. (2003): Risk and Protective Factors of Child Delinquency, Child delinquency, Bulletin Series, U. S. Department of Justice, April 2003, www. ojjdp. ncjrs. org 111

Literatura • Williams III, F. P. , Mc. Shanew, M. D. i Dolny, H. M. (2000): Developing a Parole Classification Instrument for Use as a Management Tool. Corrections Management Quarterly, 4, 45 -59 • Wilson, N. i Rolleston, R. (2004): A Risk-Need Profile Using Four Measures for Youth Offenders Incarcerated in Young Offender Units, Department of Corrections Research, New Zealand, www. corrections. govt. nz • Woodworth, M. , & Porter, S. (2002). In cold blood: Characteristics of criminal homicides as a function of psychopathy. Journal of Abnormal Psychology, 111, 436 -445 • Zhang, L. , & Messner, S. F. (2000). The Eddects of Alternative Measures of Delinquent Peers on Self-Reported Delinquency. Journal of Research in Crime and Delinquency, 37, 323 -337 112