Istraivanje i prevencija rizinog i drutveno neprihvatljivog ponaanja

Istraživanje i prevencija rizičnog i društveno neprihvatljivog ponašanja 1 Što je rizično i društveno neprihvatljivo ponašanje? Doc. dr. sc. Silvija Ručević

Zašto proučavati rizično i društveno neprihvatljivo ponašanje mladih? TRI razloga: 1) Jedan od najznačajnijih društvenih problema današnjice zbog svojih negativnih • emocionalnih, • fizičkih i • ekonomskih posljedica za pojedinca i društvo 2

Zašto proučavati rizično i društveno neprihvatljivo ponašanje mladih? 2) djela maloljetnika, u pravilu, nisu djela koja su praćena najtežim posljedicama ALI iz redova maloljetnih delinkvenata kasnije se često javljaju punoljetni izvršitelji kaznenih djela. 3

Zašto proučavati rizično i društveno neprihvatljivo ponašanje mladih? 3) proučavanjem opsega, strukture i dinamike antisocijalnog ponašanja mladih praćenje uspješnosti provođenja društvene politike prema mladima uopće 4

Kako definirati rizično i društveno neprihvatljivo ponašanje? • Istraživanja antisocijalnog ponašanja mladih postoje više od jednog stoljeća, međutim, još uvijek ne postoji jedinstvena definicija ovog konstrukta. 5

Kako definirati rizično i društveno neprihvatljivo ponašanje? Poremećaj ophođenja Eksternalizirani problemi Rizično ponašanje Delinkventno ponašanje Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem Kriminalitet Iako se ponašanja obuhvaćena ovim pojmovima djelomično preklapaju, radi se o različitim konstruktima (Hinshaw i Anderson, 1996). 6

Antisocijalno ponašanje • Antisocijalno ponašanje je ponašanje kojim se krše društvene norme te koje ima štetne posljedice za socijalnu okolinu. • U različitoj dobi manifestira kroz različite pojavne oblike (Farrington i West, 1990). 7

Eksternalizirani problemi • Eksternalizirani problemi-antisocijalno ponašanje kod djece • Obrasci ponašanja koju su prisutni kroz duži period (najmanje 6 mjeseci) te se pojavljuju u različitim kontekstima i okolnostima (vrtić, dom, igralište. . . ) • impulzivno, nepažljivo, agresivno ili antisocijalno ponašanje te prkošenje i suprotstavljanje • Manje ozbiljni oblici antisocijalnog ponašanja, odnosno manje ometajuća i destruktivna ponašanja (posebice kod djece) (Shaw i Winslow, 1997). 8

Rizična ponašanja • Rizična ponašanja-potkategorija antisocijalnog ponašanja • Obuhvaćaju ona ponašanja koja nisu kršenje postojećih pravnih propisa, ali su se u dosadašnjim istraživanjima pokazala kao ponašanja koja prethode delinkventnom ponašanju ili se često javljaju uz delinkventno ponašanje • konzumacija alkohola, bježanje iz škole, rizična spolna ponašanja ili autoagresivna ponašanja. 9

Delinkventno ponašanje • Delinkventno ponašanje se u pravnim terminima u odnosi na ponašanja koja su zakonom definirana kao zabranjena, te za koje postoje propisane sankcije (bez obzira radi li se o težim kaznenim djelima ili prekršajima kao lakšima) • Društveno definiran konstrukt • Sankcionirana ponašanja razlikuju se od države do države 10

Delinkventno ponašanje • Mladi mogu kršiti zakon na različite načine, uključujući provale, pljačke, silovanja, vandalizam, podmetanje požara ili krađu. • Neka ponašanja se sankcioniraju samo i ako samo su ih počinili maloljetnici (tzv. status offenses) • parens patriae-neka ponašanja štete mladima te ih treba zaštititi (npr. bježanje od kuće, skitnja, bježanje iz škole) 11

Delinkventno ponašanje • u istraživanjima se vrlo često koristi šira definicija delinkventnog ponašanja koja obuhvaća širok spektar različitih ponašanja, od zakonski kažnjivih do nepoželjnih ponašanja koja nisu zakonom zabranjena (npr. maloljetničko opijanje) • pojmovi delinkventno i antisocijalno ponašanje često se koriste kao sinonimi 12

Kriminalitet • Pojam kriminalitet odnosi se na teško kršenje zakona od strane odraslih osoba • U užem smislu, kriminalitet i delinkventno ponašanje čine potkategorije antisocijalnog ponašanja. 13

Poremećaji ponašanja • Poremećaji u ponašanju uključuju sva ona ponašanja djeteta koja nisu prilagođena njegovoj životnoj dobi i/ili okolini i ometaju funkcioniranje djeteta tako da štete djetetu i/ili okolini dovodeći ga u sukobe, ili ga isključuju iz komunikacije s okolinom. • DSM 5 • Poremećaj ophođenja • Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem 14

Poremećaji ponašanja • Psihijatri (DSM 5/MKB 10) • Poremećaj ophođenja • Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem • Psiholozi/socijalni radnici/socijalni pedagozi • Aktivni • Pasivni 15

Poremećaji ponašanja. DSM 5

Poremećaj ophođenja • Opetovani i trajni model ponašanja kojim su povrijeđena temeljna prava drugih ili važnije društvene norme ili pravila primjerena dobi, a ispoljava se postojanjem triju ili više od sljedećih kriterija tijekom zadnjih 12 mjeseci, s tim da najmanje jedan kriterij mora postojati tijekom zadnjih 6 mjeseci: • Agresija prema ljudima i životinjama • Uništavanje imovine • Prijevara ili krađa • Ozbiljno narušavanje pravila 17

Poremećaj ophođenja • Poremećaj ophođenja treba dovesti do “klinički značajnog oštećenja u socijalnom, akademskom ili profesionalnom funkcioniranju”. • Pojedinci koji udovoljavaju kriterijima nisu homogena skupina! • S obzirom na početak javljanja dijele se na: • Mlade s ranim javljanjem/dječji oblik (do 10. godine) • Mlade s kasnim javljanjem/adolescentski oblik (od 10. godine) 18

Poremećaj ophođenja • Novina u DSM 5 • Kriteriji za dijagnosticiranje poremećaja ophođenja ostali isti uz jedan izuzetak • Uveden dodatni specifikator: ograničeni prosocijalni osjećaji • Odnosi se na osobe koje, uz teško kršenje pravila, pokazuju bezosjećajni i neemocionalni interpersonalni stil u različitim kontekstima; iskazuju manjak empatije i brige za osjećaje, želje i dobrobit drugih-PSIHOPATSKE TENDENCIJE (osobina bezosjećajnost-neemocionalnost/ callousunemotional trait) 19

Poremećaj ophođenja • Neki autori (npr. Salekin, 2016) zagovaraju da se u iduća izdanja DSM-a uključe i specifikatori za: grandiozno-manipulativni stil i impulzivnoneodgovorno ponašanje (dimenzije psihopatije) 20

Poremećaj ophođenja Razvoj • Težina ponašanja povećava se postupno, s dobi • Ponašajni oblici • • 8 godina: laže i tuče se 9 godina: zlostavlja drugu djecu 10 godina: vandalizam, izaziva požare 11 godina: fizička okrutnost (prema drugim osobama i životinjama) • 12 godina: krade, bježi od kuće i iz škole, provale • 13 godina: nasilna seksualna aktivnost, koristi oružje 21

Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem • Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem čini obrazac negativističkog, neprijateljskog i prkosnog ponašanja • često se razbjesne, svađaju s odraslima, • odbijaju se pokoriti zahtjevima i pravilima odraslih, • namjerno ometaju druge te su često ljuti i osvetoljubivi • Trajanje simptoma: više od 6 mjeseci • Dijagnosticira se samo ako se ponašanje pojavljuje češće nego što je uobičajeno za drugu djecu iste dobi i razvojnog stupnja 22

Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem • Prevalencija: u epidemiološkim istraživanjima 2. 1 -15. 4% (Loeber i Farrington, 2001) • Neki autori ovaj poremećaj smatraju blažim oblikom poremećaja ophođenja (Frick i sur. 1991; Lahey i Loeber, 1994; Loeber, Lahey i Thomas, 1991) 23

Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem-razvoj • Težina ponašanja povećava se postupno, s dobi • Ponašajni oblici • 3 godine – tvrdoglavost • 5 godina – suprotstavljanje odraslima, napadi bijesa • 6 godina – iritabilnost, svadljivost, okrivljavanje drugih • 7 godina – nervira druge, osvetoljubivost i ljutnja 24

Poremećaji ponašanja-kontinuum Tipični problemi u ponašanju 2/3 djece s poremećajem s prkošenjem i suprotstavljanjem ne razvije poremećaj ophođenja Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem Poremećaj ophođenja Antisocijalni poremećaj ličnosti Više od polovice djece kojima je dijagnosticiran poremećaj ophođenja zadovoljava i kriterije za poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem 25

Poremećaji u ponašanjunepsihijatri

Poremećaji u ponašanju (PUP) Moraju biti zadovoljena tri kriterija : 1. 2. 3. Ponašanje mora biti različito od ponašanja većine ljudi te sredine, dobi, spola – svojstveno manjini Ponašanje mora biti štetno ili opasno za tu osobu ili okolinu Ponašanje iziskuje dodatnu stručnu i / ili društvenu pomoć Dodatni kriteriji prepoznavanja poremećaja u ponašanju: 1. 2. Kriterij akceleracije (ubrzanje) (npr. trudnoća djevojčice stare 13 godina) i retardacije (zaostajanje) (npr. djevojka sa 16 godina nema nikakvog kontakta s osobama suprotnog spola) Kriterij tipičnosti ili atipičnosti modela ponašanja za dotičnu sredinu (npr. prosjačanje Roma – za širu društvenu zajednicu to ponašanje je atipično, dok je u lokalnoj sredini to ponašanje poželjno) 27

Poremećaji u ponašanju • Aktivni poremećaji u ponašanju (eksternalizirani) - podrazumijevaju ponašanje koje je nedovoljno kontrolirano i usmjereno prema drugima • Pasivni poremećaji u ponašanju (internalizirani) - podrazumijevaju ponašanja koja se pretjerano kontroliraju i usmjerena su prema sebi (Achenbach, 1993) 28

Aktivni poremećaji u ponašanju • impulzivnost • neopravdano izostajanje s nastave • hiperaktivnost • agresivnost • fizička • verbalna • nepažnja • neposlušnost • delinkvencija • vandalizam • krađa • uporaba droga • opijanje • promiskuitetno ponašanje • nametljivost • prkos • svađanje • razdražljivost • laganje , varanje 29

Pasivni poremećaji u ponašanju • plašljivost • nisko samopouzdanje • povučenost • lijenost • potištenost • dosada • plačljivost • razmaženost • sram • neurotske smetnje • depresija 30

Integracija pojmovazajednički teorijski okvir 31

Integracija pojmova Zajednički teorijski okvir • Nekoliko autora pokušalo je postaviti teorijski okvir koji bi omogućio integraciju različitih aspekata rizičnog i društveno neprihvatljivog ponašanja mladih • Loeber i Schmaling (1985)-postavili prvi model • Na temelju meta-analize 28 istraživanja ponašanja djece i mladih kategorizirali antisocijalno ponašanje • Oblici antisocijalnog ponašanja raspoređeni su duž jedne dimenzije prikrivene radnje�� otvorena ponašanja • Otvorena ponašanja: fizički obračuni s drugima, nasilničko ponašanje i prijetnje drugima • Prikrivene radnje: zlouporaba psihoaktivnih tvari, krađe, varanje, bježanje iz škole i uništavanje imovine 32

Integracija pojmova Zajednički teorijski okvir • Frick i suradnici (1993) Schmalingov (1985) model proširili Loeberov i • Uz dimenziju prikrivena-otvorena ponašanja dodali i dimenziju destruktivnosti (destruktivno-nedestruktivno ponašanje) • Četiri kvadranta • agresivna ponašanja, • imovinski prijestupi, • statusni prijestupi (ona ponašanja koja su nezakonita zbog dobi osobe) te • opozicijska ponašanja (vidjeti Sliku 1). 33

Integracija pojmova Zajednički teorijski okvir Slika 1. Rezultati meta-analize istraživanja ometajućih ponašanja djece i mladih (Frick i sur. , 1993) 34

Društveno neprihvatljivo ponašanje Zaključak Društveno neprihvatljivo ponašanje je…. • Nadređeni pojam koji obuhvaća različite oblike odstupajućih ponašanja, uključujući delinkventno i agresivno ponašanje, poremećaje ponašanja, poremećaje u ponašanju, eksternalizirane i internalizirane probleme itd. • Termin manje pejorativan/stigmatizirajući • Ukoliko je moguće, istraživanja bi trebala biti longitudinalna 35

Literatura • Achenbach, T. M. (1993). Empirically based taxonomy: How to use syndromes and profile types derived from the CBCI. /418, TRF, & YSR. Burlington: University of Vermont, Department of Psychiatry • Farrington, D. P. i West, D. J. (1990). The Cambridge Study in delinquent behaviour: A long term follow-up of 411 London males. U: H. J. Kerner i G. Kaiser (Ur. ), Criminality: Personality, Behaviour, Life History (str. 115 -138). Berlin: Springer. Verlag. • Frick, P. J. , Lahey, B. B. , Loeber, R. , Tannenbaum, L. , Van Horn, Y. , Christ, M. A. G. , Hart, E. L. i Hanson, K. (1993). Oppositional defiant disorder and conduct disorder: A metaanalytic review of factor analyses and cross-validation in a clinic sample. Clinical Psychology Review, 13, 319 - 340. • Frick, P. J. , Lahey, B. B. , Loeber, R. , Stouthamer-Loeber, M. , Green, S. , Hart, E. L. i Christ, A. G. (1991). Oppositional defiant disorder and conduct disorder in boys: Patterns of behavioral covariation. Journal of Clinical Child Psychology, 20, 202 -208. • Lahey, B. B. i Loeber, R. (1994). Framework for a developmental model of oppositional defiant disorder and conduct disorder. U: D. K. Routh (Ur. ), Disruptive Behavior Disorders in Childhood (str. 139 -180). New York: Plenum Press. • Loeber, R. i Farrington, D. P. (2001). Child delinquents: Development, intervention, and service Needs. Thousand Oaks: Sage. • Loeber, R. , Lahey, B. B. i Thomas, C. (1991). The diagnostic conundrum of oppositional defiant disorder and conduct disorder. Journal of Abnormal Psychology, 100, 379 -390. • Loeber, R. i Schmaling, K. (1985). Empirical evidence for overt and covert patterns of antisocial conduct problems. Journal of Abnormal Child Psychology, 13, 337 -352. • Salekin, R. T. (2016). Psychopathy in childhood: Toward better informing the DSM– 5 and ICD-11 conduct disorder specifiers. Personality Disorders: Theory, Research, and Treatment, 180 -191. • Shaw, D. S. i Winslow, E. (1997). Precursors and correlates of antisocial behavior from infancy to preschool. U: D. Stoff, J. Breiling i J. D. Maser (Ur. ), Handbook of antisocial behavior (str. 148 -158). New York: John Wiley & Sons. 36