IMUNITET SVJEDOKA Autori Boidarka Dodik sutkinja Vrhovnog suda
IMUNITET SVJEDOKA Autori: Božidarka Dodik, sutkinja Vrhovnog suda F Bi. H Azra Miletić, sutkinja Suda Bi. H
POJAM I VRSTE IMUNITETA n n n Porijeklo riječi – lat. immunis (onaj koji je slobodan od službe, od poreza), značenja: 1. med. otpornost organizma prema zaraznim bolestima 2. posebna vrsta prava- neprikosnovenost
n Tri osnovne vrste imuniteta: Osobni imunitet (imunitet rationae personae) n Funkcionalni imunitet (imunitet rationae materiae) n Imunitet kao oblik zaštite od samooptuživanja Imunitet rationae personae i imunitet rationae materiae – posebni zakoni (Zakon o imunitetu n n Bi. H, F Bi. H, RS, BD)
PORIJEKLO IMUNITETA KAO OBLIKA ZAŠTITE OD SAMOOPTUŽIVANJA n iz anglo-saksonske pravne tradicije; efikasno sredstvo za „hvatanje krupne ribe“ (Gotti) n SAD – 2 osnovna tipa imuniteta: n Potpuni (blanketni ili transakcijski) imunitet n Ograničeni (upotrebni ili derivativni) imunitet
MEĐUNARODNI STANDARDI n n Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organiziranog kriminala Konvencija Ujedinjenih nacija protiv korupcije Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda Preporuka Ministarskog vijeća Vijeća Evrope državama članicama o zaštiti svjedoka i saradnika pravde iz 2005. g.
n n n n Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organiziranog kriminala– Mjere za pojačanje saradnje sa organima za provedbu zakona u članu 26. propisuje: Svaka država strana će poduzeti odgovarajuće mjere da podstakne osobe koje učestvuju ili su učestvovale u organiziranim kriminalnim grupama: da pribave informacije korisne za nadležne organe za svrhe istrage i dokaza o stvarima, kao što su: identitet, vrsta, sastav, struktura, lokacija ili aktivnosti organiziranih kriminalnih grupa; veze, uključujući i međunarodne veze, s drugim organiziranim kriminalnim grupama; Prekršaje koje su organizirane kriminalne grupe počinile ili bi mogle počiniti; da pruže faktičnu, konkretnu pomoć nadležnim organima koja može doprinijeti da se organizirane kriminalne grupe liše izvora ili prihoda od kriminala.
n n Svaka država strana će razmotriti stvaranje mogućnosti, u odgovarajućim slučajevima, ublažavanja kazne optužene osobe koja ostvari znatnu saradnju u istrazi ili gonjenju prekršaja obuhvaćenog ovom konvencijom. Svaka država strana će razmotriti stvaranje mogućnosti, u skladu sa osnovnim principima svog domaćeg prava, davanja imuniteta od gonjenja osobi koja pruži znatnu saradnju u istrazi ili gonjenju prekršaja obuhvaćenog ovom konvencijom.
MKS I MKSJ n n Statut Međunarodnog kaznenog suda (Rimski Statut) - ne sadrži direktne odredbe /posredna mogućnost; Pravilnik o postupku i dokazima MKSJ, također ne sadrži direktne odredbe /mogućnost blažeg kažnjavanja u slučaju saradnje;
Republika Hrvatska n U Republici Hrvatskoj zakonodavac je u rješavanju ove problematike, odabrao pristup „dvostrukog“ zakonskog reguliranja – s jedne strane, kroz odredbe Zakona o kaznenom postupku, a s druge strane, kroz odredbe Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ( ZUSKOK).
n n n Odredbom člana 38. stav 2. tačka 10. Zakona o kaznenom postupku tužiocu je data mogućnost davanja izjave o nepreduzimanju krivičnog gonjenja u situaciji iz člana 286. stav 2. Zakona. Za davanje ovakve izjave ovlašten je državni odvjetnik ako je odgovor na određena pitanja važan za dokazivanje težeg krivičnog djela druge osobe, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od deset ili više godina. Protiv svjedoka ili osobe (bliskog srodnika) ne može se preduzeti krivično gonjenje za djelo na koje se odnosi izjava, ali se može goniti za davanje lažnog iskaza.
n n Krivično zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj pravi razliku između svjedoka pod imunitetom, od svjedoka pokajnika, odnosno „krunskog“ svjedoka, čiji je položaj regulisan odredbama posebnog zakona. Ovo pravo državnog odvjetnika ostvaruje se u skladu sa odredbama ZUSKOK-a i kada se procesuira počinjenje krivičnog djela iz čl. 21. istog zakona.
n n Prije donošenja odluke mora staviti u omjer i procjenjivati kaznena djela za koja nalazi da ih je takav osumnjičenik počinio u sastavu zločinačke organizacije i koja moguće neće biti procesuirana, nasuprot važnosti takvog iskaza za otkrivanje i dokazivanje drugih krivičnih djela počinjenih u sastavu zločinačke organizacije kao i članova same organizacije. Prvi korak ka uvođenju instituta svjedoka pokajnika ili krunskog svjedoka bio je uvođenje principa oportuniteta u krivični postupak, bez čega nije ni moguće postupanje tužioca na propisani način.
n n Status „krunskog svjedoka“ u smislu Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, daje isključivo nadležni sud, na prijedlog Glavnog državnog odvjetnika. Prema tome, ovdje se radi o imunitetu kojeg, pod zakonom propisanim uslovima, daje sud, a ne državni odvjetnik.
n n Glavni državni odvjetnik može od nadležnog županijskog suda zahtijevati donošenje rješenja o ispitivanju kao svjedoka osobe koja je postala pripadnik zločinačke organizacije: protiv koje je podnesena krivična prijava ili se vodi krivični postupak za određena krivična djela počinjena u okvirima zločinačke organizacije i ako postoje okolnosti na osnovu kojih se prema krivičnom zakonu pripadnik zločinačke organizacije može osloboditi kazne ili olakšavajuće okolnosti na osnovu kojih se kazna može ublažiti,
- ako je iskaz te osobe srazmjeran težini počinjenoga krivičnog djela i važnosti iskaza te osobe za otkrivanje i dokazivanje krivičnih djela počinjenih u okvirima zločinačke organizacije ili njihovih počinitelja, odnosno za otkrivanje i sprečavanje krivičnih djela zločinačke organizacije.
n n Ne može se ispitati kao svjedok počinitelj za kojega postoje okolnosti da je: počinio jedno ili više kaznenih djela ubojstva, teškog ubojstva, međunarodnog terorizma, ugrožavanja sigurnosti osoba pod međunarodnom zaštitom, uzimanja talaca, otmica zrakoplova ili broda, morskog i zračnog razbojništva, silovanja, spolnog odnošaja s nemoćnom osobom i spolnog odnošaja s djetetom (posebni oblici tih djela), organizator zločinačke organizacije, poticatelj na počinjenje kaznenog djela u cilju da protiv potaknute osobe bude pokrenut postupak za to djelo.
n n n Državni odvjetnik će nastaviti krivično gonjenje ili pokrenuti krivični postupak ako: krunski svjedok nije iznio sve činjenice i okolnosti, je dao lažni iskaz, prije pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka počini novo krivično djelo koje je predmet Zakona, krunski svjedok u roku od dvije godine nakon dobijanja takvog statusa postane pripadnik zločinačke organizacije i u njenim okvirima počini određeno krivično djelo. Ovaj zakon štiti i prava oštećenih u djelima za koja se počiniocu daje imunitet na način da vijeće svoju odluku može uvjetovati mogućnošću da Republika Hrvatska nadoknadi tu štetu.
Republika Srbija n n n Republika Srbija je u zakonskoj regulativi instituta „svjedoka-pokajnika“ prešla zanimljiv razvojni put. Novi Zakonik o krivičnom postupku poboljšao je i unaprijedio zakonske mehanizme za borbu protiv organiziranog kriminala. U članu 95. stav 2. Zakonika uspostavljeno je pravo svjedoka da se ne inkriminiše ali se ne propisuje mogućnost davanja imuniteta od krivičnog gonjenja u slučaju da svjedok odgovori na pitanja čiji bi ga odgovor izložio krivičnom gonjenju.
n Sa okrivljenim, što podrazumijeva osumnjičenog odnosno optuženog, kao i osuđenom osobom tužilac može zaključiti sporazum o svjedočenju. (članom 43. propisana su prava i dužnosti tužioca i u okviru istih da odlučuje o nepreduzimanju ili odlaganju krivičnog gonjenja; zaključi sporazum o priznanju krivičnog dela i sporazum o svedočenju). n Zaključivanje sporazuma o svjedočenju ograničeno je na krivična djela iz čl. 162. stav 1. tačka 1) Zakonika, što znači da je prihvaćen pristup korištenja ovog instituta samo za “teške” zločine, a vremenski se ograničava od donošenja rješenja o sprovođenju istrage, pa do završetka glavnog pretresa.
n Sporazum je moguć samo sa okrivljenim koji je: n u potpunosti priznao krivično djelo, da je značaj njegovog iskaza pretežniji od posljedica krivičnog djela koje je okrivljeni saradnik učinio. n O sporazumu odlučuje sud. n n Kada prihvati sporazum, sud je u potpunosti vezan odredbama sporazuma.
n n Sporazum se može staviti van snage: ako okrivljeni saradnik nije ispunio obavezu iz sporazuma ili ako javni tužilac pokrene istragu protiv okrivljenog saradnika ili ako sazna za njegovu osuđivanost i podnese sudu prijedlog za stavljanje van snage sporazuma.
n Javni tužilac može zaključiti sporazum o svjedočenju i sa osuđenom osobom, pod gotovo istim uslovima, s tim što javni tužilac sada nudi umanjenje pravnosnažno izrečene kazne ili druge sankcije ili oslobođenje od kazne podnoseći zahtjev za ublažavanje kazne u skladu sa sporazumom.
Republika Makedonija n n n Makedonija je najdosljednija u implementaciji međunarodnih konvencija koje se odnose na reguliranje statusa svjedoka „saradnika pravde“. Svjedoka “saradnika pravde” reguliše makedonski Zakon o zaštiti svjedoka u skladu sa definicijom iz međunarodnih konvencija. Obuhvata mogućnost nepreduzimanja ili odustanka od krivičnog gonjenja, samo u vezi sa procesuiranjem krivičnih djela organiziranog kriminala, a ne i drugih krivičnih djela.
BOSNA I HERCEGOVINA n Krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine nije propisan institut svjedoka pokajnika kako se to, u različitim formama, sreće u drugim krivičnim zakonodavstvima i koji se koristi samo za posebne vrste kriminaliteta, odnosno striktno propisana krivična djela.
n n Tri su osnovna propusta u postojećim zakonskim rješenjima zbog kojih primjena ovog instituta u praksi nije dovoljno efikasna i uzrokuje brojne dileme i nedoumice: Primjena ovog instituta u Bi. H nije ograničena na krivične postupke u kojima se sudi za najteža krivična djela, Ne postoji precizna odredba u pogledu obima imuniteta koji se može dati određenom svjedoku, Ne postoji mehanizam koji će osigurati da svjedok koji je dobio imunitet, a koji nije izvršio svoju obavezu saradnje, bude procesuiran zbog krivičnog djela za koje je dobio imunitet.
n n n n Relevantna zakonska odredba Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine: Član 84. Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju. Svjedok koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana, odgovorit će na ta pitanja ako mu se da imunitet. Imunitet se daje odlukom Tužitelja. Svjedok koji je dobio imunitet i koji je svjedočio, neće se krivično goniti osim ako je dao lažni iskaz. Svjedoku se može odlukom Suda za savjetnika odrediti advokat za vrijeme trajanja saslušanja, ukoliko je očito da sam nije u stanju da koristi svoja prava u vrijeme saslušanja i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način.
n n Zakon ne propisuje kako će se postupiti u slučaju kada se svjedok pozove na to svoje pravo. To otežava pravilnu primjenu ove odredbe u praksi i predstavlja razlog mogućeg različitog postupanja nadležnih tijela.
n n Davanje imuniteta svjedoku od strane glavnog tužitelja ( čl. 84. st. 3 ZKP Bi. H). Nabrajajući prava i dužnosti tužioca, Zakon o krivičnom postupku Bi. H u članu 35. stav 2. tačka c. propisuje da tužilac ima pravo i dužnost da daje imunitet u skladu sa zakonom. n n Svjedok koji koristi pravo da ne odgovara na pojedina pitanja, odgovoriti će na ta pitanja ako mu se da imunitet. Imunitet daje tužilac u skladu sa zakonom.
n n Iako Zakon to izričito ne propisuje, čini se logičnim da ovo pretpostavlja prethodno donošenje odluke glavnog tužioca. Odluka bi morala biti u pismenom obliku sa izričitom izjavom glavnog tužioca da neće preduzeti krivično gonjenje za krivično djelo na koje bi upućivao odgovor svjedoka.
n n Otvara se pitanje kriterija kojima će se glavni tužilac rukovoditi pri donošenju odluke da li će određenom svjedoku dati imunitet. Sa aspekta procesnog položaja osobe kojoj je glavni tužilac, primjenom odredbe čl. 84. stav 3. ZKP Bi. H, dao imunitet u krivičnom postupku, formalno, ni po čemu nije drugačiji nego položaj bilo kojeg drugog svjedoka.
n n Ipak postoje određene razlike: svjedok nije ovlašten bezuslovno pozvati se na ovo svoje pravo, jer je za istinite odgovore koji bi ga inkriminirali, dobio imunitet od krivičnog gonjenja, te je sud sada ovlašten zahtijevati odgovor, što u suprotnom ne bi bilo moguće. razlog da sudu bude poznato svojstvo “pod imunitetom” , je i potreba moguće provjere u sudskom postupku da li je do takvog njegovog iskaza došlo primjenom sile, prijetnje ili drugim zabranjenim sličnim sredstvom. osuđujuća presuda se ne može temeljiti samo na iskazu svjedoka koji ima povlašten status, već da ona uz njegov iskaz mora biti utemeljena i na još nekom dokazu.
n Odredba člana 84. ZKP Bi. H značajna je i zbog toga što uvodi mogućnost da svjedok tokom saslušanja ima savjetnika odnosno procesnog pomoćnika – advokata
Neizbježna primjena odredbe člana 84. ZKP Bi. H na osumnjičene osobe n n n Zakon ne predviđa mogućnost davanja imuniteta osumnjičenoj osobi, te bi davanje imuniteta takvoj osobi predstavljalo odstupanje od načela legaliteta krivičnog gonjenja koje nije propisano zakonom. Od ovoga generalnog stava postoji iznimka. Osoba koja je sudjelovala u jednom od oblika počinjenja krivičnog djela zajedno s drugim osobama (saizvršilac, pomagač, podstrekač) može u krivičnom postupku iskazivati kao saoptuženi ili kao svjedok.
n n Ti svjedoci obično svjedoče nakon što sklope sporazum sa tužilaštvom kojim prihvataju da svjedoče protiv optuženog u zamjenu za imunitet ili u skladu sa sporazumom o priznanju krivice. Imunitet od krivičnog gonjenja je u pravilu (ili bi trebao biti) rezervisan za svjedoke sa ograničenom ličnom odgovornošću i sa presudnim „insajderskim“ poznavanjem činjenica bitnih za predmet. Imunitet je način da se osigura vrijedno svjedočenje sa najmanjom mogućom štetom za pravdu, s druge strane, isti institut može imati i potpuno obrnuto dejstvo na pravdu. Na ovaj instutut odbrana može imati potpuno drugačiji pogled.
Svjedok koji je sklopio sporazum o priznanju krivnje n n n Sporazum o priznanju krivnje može uključiti i klauzulu o saradnji, kojom se optuženi obavezuje na svjedočenje u odnosu na drugog optuženog, te se u takvom slučaju njegov procesno-pravni položaj mijenja i on na osnovu zaključenog sporazuma, sada može dobiti status svjedoka. Ovakva vrsta svjedoka – izvršioca krivičnog djela je najčešća u praksi. Zakon nije propisao mehanizam koji bi ovog svjedoka „natjerao“ da svjedoči, odnosno, da svjedoči na način kako je to dogovoreno sporazumom.
Pitanje ocjene vjerodostojnosti takvog iskaza n Ustavni sud Bi. H je zauzeo stav da činjenica da se radi o iskazu svjedoka koji je prethodno zaključio sporazum o priznanju krivice, ne umanjuje vrijednost iskaza ukoliko je isti ocjenjen u smislu člana 281. stav 2. ZKP BIH, ali da postoji kršenje prava na pravično suđenje kada se osuđujuća presuda u najvećoj mjeri zasniva na iskazu svjedoka koji je sa tužiocem sklopio sporazum o priznanju krivice, a sud ne daje logično i uvjerljivo obrazloženje za ocjenu, kako tog, tako i drugih provedenih dokaza, već se ta ocjena doima proizvoljnom.
Specifičnosti u materijalnom krivičnom zakonodavstvu n Materijalno krivično zakonodavstvo, kako ranije, tako i sada, za pojedina krivična djela pruža mogućnost, po izričitom tekstu zakonske norme, da se optuženog koji otkrije krivično djelo ili doprinese njegovom razotkrivanju blaže kazni, a u nekim slučajevima i mogućnost oslobađanja od kazne.
n n O oslobađanju od kazne Krivični zakon Bi. H izričito govori u odredbi člana 51. Kada je u pravnoj normi koja opisuje konstitutivne elemente krivičnog djela zakonodavac predvidio mogućnost mogućeg oslobađanja od kazne počinitelja krivičnog djela, tada sudu ova odredba nije obavezujuća, ali mu daje pravo ublažavanja kazne i ispod granica za ublažavanje kako su one propisane u članu 50. stav 1. Krivičnog zakona Bi. H. Pored ovih odredbi koje su sadržane u općem dijelu Krivičnog zakona, takva je mogućnost propisana i u vezi sa izvršenjem konkretnih krivičnih djela iz posebnog dijela, kao što su: član 202 d. stav 3. KZ Bi. H - pripadnik terorističke grupe koji otkrije tu grupu, može se osloboditi od kazne.
n n n član 218. stav 3. KZ Bi. H- Učinitelj krivičnog djela iz stava 1. i 2. ovog člana koji je dao mito na zahtjev službene ili odgovorne osobe u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i stranu službenu osobu ili međunarodnog službenika, i prijavio djelo prije njegovog otkrivanja ili prije saznanja da je djelo otkriveno, može se osloboditi od kazne; član 249. stav 3. i 4. KZ Bi. H – pripadnik, odnosno, organizator udruženja koje ima za cilj vršenje krivičnih djela, mogu se osloboditi od kazne ako otkriju udruženje, a organizator i ukoliko spriječi izvršenje krivičnog djela; član 250. stav 5. KZ BIH – pripadnik grupe za organizirani kriminal koji otkrije tu grupu, može se osloboditi od kazne.
DILEME U PRAKSI 1. U kojoj fazi krivičnog postupka se može dati imunitet? 2. Da li se imunitet može dati osumnjičenom/optuženom? 3. Kako utvrditi šta svjedok zapravo zna o izvršenju krivičnog djela i njegovom počiniocu prije nego što mu se da imunitet?
4. Da li odluka o imunitetu mora biti u pismenoj formi ili je dovoljno o tome sačiniti službenu zabilješku u spisu? 5. Može li se odluka o imunitetu mijenjati (dopunjavati ili proširivati) tokom postupka? 6. Da li je pored odluke o imunitetu potrebno zaključiti i poseban sporazum o saradnji sa svjedokom? 7. Koji se oblici saradnje, osim svjedočenja, mogu zahtijevati?
8. U kojem momentu se o imunitetu obavještavaju sud/odbrana i kome se dostavlja odluka o imunitetu? 9. Da li je o imunitetu potrebno obavijestiti oštećene? 10. Na koji način se može ograničiti imunitet? 11. Može li se svjedoku dati imunitet za krivično djelo za koje se istraga/glavni pretres vodi pred drugim sudom/tužilaštvom? 12. Može li se tužilac osigurati od „izigravanja“ ?
Kriteriji za davanje imuniteta. Osnovni principi 1. 2. 3. Interes pravde Interes javne sigurnosti (inormacija i dokazi su od većeg značaja nego krivično gonjenje pojedinca) Nemogućnost ili mala vjerovatnoća prikupljanja dokaza na drugi način
Mogućnost primjene drugih krivično pravnih instituta n Sporazum o priznanju krivnje, koji može uključiti klauzulu o saradnji n Odredbe krivičnog zakona koje omogućavaju oslobođenje od kazne
POSEBNI KRITERIJI ZA DAVANJE IMUNITETA 1. Težina krivičnog djela (generalno)-prema kazni 2. Težina konkretnog krivičnog djela –zaštitni objekat, jačina ugrožavanja zaštićenog dobra 3. Stepen krivične odgovornosti i/ili oblik saučesništva - doprinos izvršenju krivičnog djela 4. Značaj i vrijednost informacija, dokaza i drugih oblika saradnje
5. Istinitost svjedočenja. 6. Utjecaj svjedočenja na perspektivu predmeta u cjelini. 7. Ranija osuđivanost i dr. okolnosti koje narušavaju kredibilitet svjedoka. 8. Imunitet dobijen u drugim krivičnim postupcima. 9. Mogućnost i volja svjedoka da se zaista pojavi na suđenju i da svjedoči.
10. Obim imuniteta : oprez, ograničiti. 11. Mjere zaštite : puna zaštita (čl. 14 do 23 ZZS) i odlučujući iskaz bez dr. dokaza – nema osude. 12. Interes oštećenih: razumno odobravanje šire zajednice i oštećenih-objasniti viši cilj. Fondovi, ZUSKOK.
Hvala na pažnji !!!
- Slides: 48