Ilija prorok heb Ellijah moj Bog je Jahve

Ilija prorok (heb. אליהו Ellijah „moj Bog je Jahve“; grč. Ἠλίας; lat. Ilia) bio je rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijac. SVETI ILIJA, prorok

Danas slavimo u Bosni, Hercegovini i Slavoniji mnogo štovanoga sveca. On je i glavni zaštitnik đakovačke ili bosanske biskupije te crkvene provincije Bosne-Hercegovine. On je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači "Jahve je moj Bog", a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio. Knjiga Sirahova ovako sažima i hvali tu Ilijinu borbu:

"I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.

Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika, podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život" (Sir 48, 1 -11).

Inače je djelovanje proroka Ilije opširno opisano u Prvoj i Drugoj knjizi Kraljeva: 1 Kr 17, 1 do 2 Kr 1, 18 i 2 Kr 2, 1 do 13, 25. Prvi se odlomak naziva Ilijin, a drugi Elizejev ciklus. Ilija je bio rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijac. Živio je i djelovao u Sjevernom ili Izraelskom kraljevstvu u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ohozije. Borbu s bezbožnim Ahabom i njegovom ženom Jezabelom sam prorok Ilija najbolje izriče nalazeći se na Božjoj gori Horebu. Na Jahvin upit zašto je tamo došao, prorok odgovara: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam, a oni traže da i meni uzmu život" (1 Kr 19, 10). U tim je riječima sav Ilija. One izriču njegovo proročko poslanje u jednom veoma teškom razdoblju povijesti izabranoga naroda.

Vrlo je štovan među mnogim narodima, što je zapravo rijetkost za starozavjetne svete ljude. Iliju se često uspoređuje s Mojsijem; bio je najnarodskji lik Staroga zavjeta. I u Novom zavjetu Ilija ima određenu ulogu: Isusa su pitali je li on Ilija (Mt 16, 14). Osobitu mu pak čast iskazuju slavenski narodi, a ponajviše Hrvati. On je s vatrenim kolima uzašao na nebo, pa ga stoga nazivamo i Gromovnik. O njegovom životu pronaći ćemo puno više u Prvoj i Drugoj knjizi Kraljeva.

Prepričava se jedna zanimljivost o odnosu svetog Ilije i našeg naroda. Navodno kad su crkveni izaslanici iz Bosne i Hercegovine došli Papi u Rim i zamoli li ga da im pomogne pri odabiru sveca koji bi bio zaštitnik Bosne i Hercegovine, Karmelićanski samostan sv. Ilije “Zidine” - Buško Blato Bi. H

Papa im predložio sv. Iliju Proroka kao zaštitnika Bosne i Hercegovine. Upitali su ga zašto, a on je odgovorio: Kakav narod, takav svetac. Sveti je Ilija Prorok, Gromovnik zaštitnik Bosne i Hercegovine. On neka nam bude uzorom u životu. Vidjevši veličanstveni lik proroka Ilije možemo s lakoćom uočiti i razotkriti mnoge lažne proroke kako u društvu tako i u Crkvi.

Kao starozavjetni prorok Ilija ima vrlo važno mjesto u židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi o njemu. Živio je i djelovao u Sjevernom kraljevstvu ili Kraljevstvu Izrael u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ahazje. Prema Svetom pismu bio je „Podignut u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima".

Štovanje svetog Ilije je dosta rašireno kod karmelićana, te u slavenskim zemljama gdje ga se još naziva i sveti Ilija Gromovnik (u Drugom svjetskom ratu je ratno ime prema tom proroku dobio Ivan Hariš-Gromovnik). Prema starohrvatskoj legendi sveti Ilija Gromovnik vozi kola po oblacima zbog čega dolazi do grmljavine. Židovska apokaliptika držala je da Ilija nije umro, nego da će umrijeti skupa s Henohom na koncu vremena boreći se protiv Antikrista.

Hodočasnici u Svetu zemlju sjećaju se svetog Ilije naročito na brdu Taboru i Karmelu. Svake godine 20. srpnja mnoštvo hodočasnika dolazi na brdo Karmel, a među njima kršćana raznih obreda, ima Židova i muslimana. "Svi se oni raznim prijevoznim sredstvima ili pješice uspinju te okupljaju oko samostana sestara bosonogih karmelićanki da izvrši svoje zavjete, da krste djecu, a nadasve da proroku u čast pjevaju i plešu. Iz samostanskog dvorišta odjekuje žamor kao na kakvom velikom sajmu; sav taj svijet, tako raznolik, svake se godine ujedinjuje u Ilijino ime, a on i dalje vrši na njih svoj čarobni utjecaj te u njihovu životu i vjerovanju ima tako živ udio" (Francesco Spadafora).

Sv. Atanazije u Životu sv. Antuna pustinjaka ističe jedno njegovo načelo: "Svi oni koji se zavjetuju na pustinjački život moraju uzeti kao pravilo i kao zaštitnika velikog Iliju te u njegovim djelima kao u ogledalu vidjeti kakvo treba da je i njihovo vladanje. " Sv. Ivan Zlatousti u jednom govoru ovako veliča Ilijino siromaštvo: "Ilija ništa nije imao pa ga ništa nije ni priječilo da se uspne na vrh kreposti; on je ocean bez granica. " Priredio fra Drago Ljevar Prema tekstovimai slikama s interneta www. fradragoljevar. com