HUMANIZAM I RENESANSA RAFFAELLO SANTI I MICHELANGELO BUONARROTI

RAFFAELLO Raffaello (Urbino, 6. aprila 1483. - Rim, 6. aprila 1520. ), talijanski slikar i graditelj. Bio je učenik kod svog oca zlatara i slikara Giovannija Santija. U početku slika svoje prve Bogorodice, a dolaskom u Firencu na njega utječu toskanski majstori, te radi velike oltarne slike Bogorodice s djetetom. U Rimu je boravio u službi papa i oslikao je tri odaje u Vatikanu freskama s historijskim, mitološkim i biblijskim temama. Kao graditelj je sljedbenik kasnog Bramanteova stila, a bio je vođa gradnje bazilike Sv. Petra.

U Raffaellovu slikarskom djelu došao je do punog izražaja duh visoke renesanse sa svojim zanosom za idealnu ljepotu. Kao vrijednost u slikarskoj umjetnosti ostaju čistoća njegovih crteža, jasnoća kompozicije, vedrina boja i neposredna ljudska realizacija portreta. Raffaello je izvršio golem utjecaj na svoje učenike i suradnike. Njegov crtež i kompozicija bili su uzor mnoštvu njegovih sljedbenika. Jedno od najpoznatijih djela je Atenska škola

DJELA Od jeseni 1504. Raffaello boravi i radi u Firenci na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara, Leonarda da Vincija, Andre del Sarta, Michelangela i Fra Bartolomea. U Firencu je došao sa namjerom da ostane nekoliko mjeseci i da prostudira radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i 21. aprila 1508. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa "Rafaelo Slikar u Firenci". U međuvremenu boravi na kratko u svom rodnom mjestu Urbino i u Peruđi. U tom vremenu nastaju njegove poznate slike o majci "Božjoj"; Madonna u zelenom (1505), Sveta Familija (1507), Vjenčanje djevice Marije (1504).

Krajem 1508. po preporuci Bramantesa Raffaello dobiva poziv od pape Julija II da dođe u Rim da bi ukrasio privatne odaje sa freskama u Vatikanu. U Rimu dobiva nalog za nalogom od pape, da freskama uljepša tri sale (Stance). Devet godina je radio na te tri sale u Vatikanu: 1509. - 1511. Stanza della Segnatura 1511. - 1514. Stanza d'Eliodoro 1514. - 1517. Stanza dell'Incendio di Borgo Kao graditelj je sljedbenik kasnog Bramanteova stila, a bio je vođa gradnje bazilike Sv. Petra. Iako je umro mlad Raffaello je iza sebe ostavio neizbrisiv trag u svjetskoj umjetnosti

MICHELANGELO Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni (Caprese Michelangelo, 6. ožujka 1475. - Rim, 18. veljače 1564. ) je bio renesansni slikar, kipar, arhitekt i pjesnik. Jedan od najvažnijih i najsvestranijih umjetnika svih vremena. U trinaestoj godini započinje umjetnički put. Michelangelo je pored Leonarda da Vincija, jedan od najinspirativnijih umjetnika talijanske kasne renesanse, kao i svijeta umjetnosti općenito, s uzorom u svom prethodniku Donatellu.

UMJETNIČKA KARIJERA I DJELA Umjetnost je za Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti Godine 1496. otišao je u Rim gdje je stvorio svoje prvo značajnije djelo Oplakivanje (Pietà), koje je predstavljalo novinu budući da je sjedinjavalo dvije mramorne figure u jednu cjelinu.

Firentinska republika pozvala ga je 1504. godine da u Palači Vecchio naslika ogromnu fresku. Prikazujući jedan događaj iz rata sa Pisom kada je vojnike neprijatelj iznenadio za vrijeme kupanja, mogao je uvesti veoma raznovrsno mnoštvo pokreta u prikazivanju ljudskog tijela. Michelangelo je bio prvi umjetnik koji je prikazao tijelo u njegovom cjelokupnom opsegu akcije.

Michelangelo je najznačajniji kipar visoke renesanse. Iako je bio slikar, arhitekt i pjesnik, najradije je volio da ga zovu kiparom. David, najranija monumentalna skulptura visoke renesanse, utjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjetnosti. Savršenu ljepotu mišićavog tijela, koje je uz to još u stanju izraziti i emocije i sigurnost pravednog borca, Michelangelo je stvorio u dobi od samo 26 godina. Iste osobine njegovog Davida imaju i statue Mojsija i Robova, klesane za grobnicu pape Julija II, a još više kipovi nadgrobnih spomenika Lorenca i Giuliana Medicija.

Radove na grobnici Julija II. prekida zbog neočekivane papinske narudžbe, koju prihvaća nerado i protiv koje se bori svim silama svoga neobuzdanog temperamenta, no stvara djelo koje se još i danas kao remek-djelo slikarske vještine prvo vezuje uz spominjanje njegova imena freske u Sikstinskoj kapeli. Cijeli je svod Michelangelo, pod naletom gnjeva i borbe s okolinom, a prije svega u zanosu nadahnuća, oslikao za manje od četiri godine (1508. -1512. ). U stotinama je likova opisao gotovo sve od postanka čovjeka do njegova pada, stvaranje i uništenje svijeta. Trideset godina kasnije Michelangelo je naslikao Posljednji sud iznad oltara kapele – napadno i grozničavo djelo i bilo je ispunjeno snažnim oblicima.

Uz brojne njegove projekte još se najmanje dva mogu mjeriti s epohalnom važnošću fresaka iz Sikstinske kapele. Oba su arhitektonska i potječu iz posljednjih tridesetak godina njegova života. Preuređenje trga na vrhu kapitolskog brežuljka (Campidoglio) najveći je posao njegove karijere. Od trga doslovno pravi veličanstvenu pozornicu, kao uostalom i od svojega života, na kojoj scenu učvršćuje kolosalnim redom stupovlja. Taj će kolosalni red primijeniti ponovno u dovršenju crkve Svetog Petra u Rimu, čime je još više naglasio kompaktnost, veličinu i monumentalnost građevine s Bramanteova nacrta.

Michelangelov David na gostovanju u Americi Pazite što marendate

ROBERT FEDEL VI. A