HRVATSKI REALIZAM UVOD vrijeme obuhvaa posljednja dva desetljea

HRVATSKI REALIZAM

UVOD - - vrijeme: obuhvaća posljednja dva desetljeća 19. st. , točnije od Šenoine smrti 1881. do početka moderne 1891. /92. (objavljivanje Leskovarove pripovijetke Misao na vječnost i Matoševe pripovijetke Moć savjesti- prvih modernističkih pripovijetki hrvatske književnosti), odnosno do 1895. (studentski nemiri u Zagrebu povodom dolaska cara Franje Josipa, paljenje austro-ugarske zastave); za početak se također navodi godina 1880. kada na književnu scenu stupa novi naraštaj hrvatskih pisaca značajke: napuštanje romantičnog sentimentalizma u izboru tema, fabula i likova, usmjerenost na socijalnu tematiku, odabir građe iz suvremenog života, promatranje neposredne stvarnosti, uvjerljiva psihološka karakterizacija likova (socijalno-psihološki motivirani postupci nositelji su uzročno-posljedično utemeljene fabule) književni oblici: vodeću ulogu ima roman, pripovijetka i novela časopisi: njihova je važnost bila u povezivanju naše i svjetske književnosti realizma. U njima su bili prijevodi svjetskih klasika kao i teoretske postavke, polemike između književnika itd. Najznačajniji časopisi su:

PREDSTAVNICI I DJELA a) lirika: Silvije Strahimir Kranjčević b) epika (proza): Ante Kovačić, Vjenceslav Novak, Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Eugen Kumičić; regionalna usmjerenost pisaca hrvatskog realizma: uzimali su teme i likove iz sredine u kojoj su se rodili životno bili vezani c) zagorska sredina: Ante Kovačić (U registraturi, Fiškal); K. Š. Gjalski (Pod starim krovovima) d) slavonska sredina: Josip Kozarac ( Tena, Mrtvi kapitali ) e) primorska i istarska sredina: Vjenceslav Novak (Posljednji Stipančići); Eugen Kumičić (Začuđeni svatovi) f) ostali pisci: Fran Mažuranić, Josip Draženović, Jure

TEMATIKA HRVATSKOG REALIZMA U djelima hrvatskih realista prikazane su ove socijalno- ekonomske pojave: propadanje plemstva, odlazak seoske djece u grad na školovanje, moralno propadanje sela pod utjecajem stranaca, propadanje intelektualaca u malograđanskoj sredini, socijalna nepravda, težak položaj radnika, pojava zelenaštva i lihvara u selu. � propadanje plemstva (Novak, Gjalski, Kumičić) � povijesna tematika ( Gjalski, Kumičić) � odnos sela i grada ( Kozarac, Kovačić, Novak) � psihološke i opće ljudske teme ( Kozarac, Kranjčević) � po stilskim karakteristikama pisce hrvatskog realizma možemo razvrstati: - kritičko-ironični, humorističko-satirični stil - realističko(objektivno) prikazivanje obogaćeno lirskim opisima pejzaža i ugođaja - sklonost idealiziranju i šokiranju grubim(naturalističkim) scenama sjetno intonirana naracija obogaćena lokalnim koloritom �

- - rodio se u Senju(1865. ), umro u Sarajevu(1908. ) objavio nešto više od 170 pjesama, nekoliko tekstova pjesničke proze i kritike zbog sukoba s vlašću protjeran iz Hrvatske, radi kao učitelj u Bosni piše u sarajevskom časopisu Nada jedini pjesnik među piscima hrvatskog realizma tematika stvaralaštva: domoljubna, socijalno-satirična, refleksivna, religiozna zbirke: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme, oratorij Prvi grijeh najpoznatije pjesme: Iseljenik, Naš čovo, Gospotskom kastoru, Zadnji Adam, Eli! Lama azavtani, Misao svijeta, Iza spuštenijeh trepavica, Radniku, Moj dom itd. jedini pjesnik među piscima realizma; približio hrvatsku poetsku riječ europskoj; predstavlja prekretnicu u povijesti hrvatske književnosti SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ

Mojsije pjesma započinje Mojsijevim obraćanjem Jahvi s molbom da izvede njegov narod iz ropstva u obećanu zemlju Hanan. refleksivna lirska pjesma Motiv (biblijski Mojsije) vanjski oblik pjesme (dijaloški oblik) likovi i njihovi stavovi: idejni stavovi u Mojsijevom govoru; idejni stavovi u Jahvinom govoru; narod Mojsije- biblijski lik Kranjčević preko ovog lika razmišlja o: čovjekovom položaju u svemiru čovjekovoj zarabljenosti sitnim svakodnevnim motivima veličini ljudskog duha- titanska težnja prema svjetlijem i slobodnijem životu čovjekovom oslobođenju od ropstva pravednosti i jednakosti kao zakonu života probuđenom pojedincu(geniju) i njegovom odnosu prema bogu i narodu vjeri u ideale – sumnji u ideale stavu naroda u odlučnom momentu suprotstavljanje triju svjetonazora:

VJENCESLAV NOVAK hrvatski Balzak - najplodniji pisac hrvatskog realizma, romanopisac, pripovjedač, - kritičar, pjesnik, dramatičar, feljtonist, prevoditelj - u književnosti se javio 1881. god. romantičnom pripovijetkom Maca, koja se nastavlja na tradiciju hajdučko-turske novele iz sredine 19. stoljeća - ušao romantičarskom pripovijetkom, a završio kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima (U predzorje, Mistični doživljaj u Stinici i dr. ) - prikazuje sve slojeve društva(od stanovnika velegradskog podzemlja do građanskih salona i sumornih interijera aristokratskih obitelji u propadanju. - otkriva moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka, prijateljstva, psihologijom umjetničkog stvaranja - ponirao u dušu najnižih društvenih slojeva, ljudi koji su prignječeni bijedom i životnim nedaćama, djela mu zrače humanošću i samilošću stilske karakteristike pripovijedanja: svoj prozni izraz oblikuje različitim tehnikama: pripovijedanjem, opisivanjem, dijalogom, monologom, pismom, dnevnikom, memoarskim zapisom, komentarom. Poglavito su zastupljeni opisi interijera, eksterijera, krajolika te opisi likova. Opisi imaju socijalne i psihološke karakterizacije likova. U psihološkoj karakterizaciji služi se dijalogom, monologom, pismom…

djela: romani- Pavao Šegoda, Tito Dorčić, Posljednji Stipančići, Dva svijeta, Zapreka; pripovijetke: Podgorske pripovijetke, Iz velegradskog podzemlja, Nezasitnost i bijeda, U glib itd.

POSLJEDNJI STIPANČIĆI � � Roman (likovi, sredina, tematika djela) Roman je realistička slika propasti ugledne patricijske obitelji sredinom 19. st. Članovi te obitelji su autoritativni otac Ante, patrijarhalna i požrtvovana majka Valpurga te njihova djeca, rastrošni i nemoralni sin Juraj i nesretna kći Lucija. Uz opsežnu i uvjerljivu sliku života obitelji Stipančić, Novak daje i prikaz buđenja nacionalnog zanosa u Senju, političke spletke i borbu za vlast. No osnovnu ideju (propast obitelji) pisac prati pravom realističkom objektivnom metodom, do detalja slikajući njihove sudbine, njihove društvene, humane i psihološke kvalitete. Najvjernije su prikazani otac i kći – žrtva i stradalnik, tiranin Ante Stipančić i nesretna kći Lucija. � Tema: propast jedne patricijske obitelji, društveni, ekonomski, moralni i psihološki razlozi propasti Stipančića � Vrsta romana: obiteljski, socijalni, povijesni, psihološki

� � � Društveni položaj obitelji Stipančić: patricijska obitelj - patricijska obitelj (patricij- pripadnik gradske aristokracije) � u romanu pratimo prodor ilirskih ideja u Senju te pokušaje Ante Stipančića u stijecanju nekih neke političke položaje kako bi njegov sin Juraj nakon završetka školovanja lakše napredovao. Razlozi propasti Stipančićevih: � društveni: gleda se samo na osobnu korist (Ante Stipančić želi se domoći neki društvenih i političkih funkcija kako bi sinu pomogao); odnarođenost (primjer Jurja) � ekonomski: ne rade, nego samo troše ono što su naslijedili; neracionalno trošenje � etički: prevrtljivost, pokvarenost, sebičnost, bez osjećaja za obitelj i za narod � kulturni: odgoj, školovanje

KSAVER ŠANDOR GJALSKI (1854. , GREDICE - 1935. , GREDICE) � pravo ime Ljubomir Babić, podrijetlom plemić � 1884. god. javlja se u književnosti pripovijetkom Illustrissimus Batthorych, kojom najavljuje svijet zagorskih motiva iz kojih je sazdana zbirka novela Pod starim krovovima, najznačajnije njegovo djelo � piše pod utjecajem Turgenjeva � prema tematskoj orijentaciji stvaralaštvo mu se može podijeliti u tri skupine: zagorski motivi ( Pod starim krovovima, Diljem doma, Iz varmeđinskih dana) � socijalni, politički i povijesni motivi ( romani: U noći, Radmilović, Osvit, Za materinsku riječ) � kozmopolitski i mistično-okultni motivi(roman: Janko Borislavić, pripovijest San doktora Mišića, �

ZBIRKA PRIPOVIJETKI POD STARIM KROVOVIMA(1886. ) � prikazani su likovi zagorskih plemenitaša u vrijeme propadanja feudalizma � svaka je novela zasebna cjelina koja se tematski i pripovjedački uključuje u zbirku; u zbirci se smjenjuju različiti pripovjedači koji pripovijedaju različite zgode i uspomene; pripovijedanje je u prvom licu jednine, tako je pripovjedač u dvostrukoj ulozi: u ulozi pripovjedača i u ulozi lika (to ima Boccaccio u Decameronu i Turgenjev u Lovčevim zapisima � propadanje se očituje na društveno – ekonomskom i moralno-psihološkom planu, feudalac ostaje bez posjeda, pokušava se uključiti u državnu službu itd. � emotivno vezan za svijet koji opisuje (sažaljenje i simpatija), propadanje plemstva, ali zadržava objektivnost

ANTE KOVAČIĆ (1854. – 1889. ) � Pjesnik, feljtonist i pripovjedač. Već u ranoj pjesničkoj fazi uočava se Kovačićevo vrlo kompleksno i problematično psihičko stanje, dok se u kasnijoj, literarno kvalitetnijoj fazi, ističe kao satiričar (primjerice travestijom Smrt babe Čengićkinje). Kao pristaša pravaša, bio je politički vrlo angažiran, pisao je oštre polemike i političke feljtone (serija feljtona Iz Bombaja). Svoj prvi roman Baruničina ljubav (1877. ) oblikovao je po modelu trivijalnog romana, dok se kasnije opredjeljuje za realistički model pisanja. U romanima Fiškal (1882. ) i Među žabari, koji je započet u časopisu „Balkan“, ali je prekinut 1886. jer je ismijavao poznate karlovačke javne ličnosti, dolazi do izražaja Kovačićeva satirična crta kojom ismijava sve što nije pravaško. Roman U registraturi (1888. ) drži se jednim od najznačajnijih romana hrvatskog realizma. .

� � Zauzimanjem kanonika i dobrotvora Tome Gajdeka siromašni i pametni Kovačić dolazi u Zagreb 1867. , najprije u učiteljsku školu, a potom u sjemenišnu gimnaziju. Jedno vrijeme i živi kod kanonika Gajdeka, zatim kod franjevaca, a onda se uzdržava sam, pišući, radeći i školujući se istovremeno. I danas je zadivljujuće koliko je u tom kratkom životnom vijeku, u teškim uvjetima, u stalnoj borbi sa siromaštvom i nesklonim mu društvenim prilikama, uspio napisati, objaviti i stvarati. Godine 1876. napušta sjemenište i upisuje Pravni fakultet u Zagrebu. O svojoj odluci piše roditeljima: Ja sam se svukao, to jest, nisam više klerik. To moram Vam gvozdenom odlukom reći, jer povratka više nema, na raskrižju života moga birao sam put… Nažalost, put koji je izabrao, bit će tegoban, nesretan i bolno kratak.

U REGISTRATURI

� TEMA: Odrastanje i sazrijevanje seoskog mladića u gradskoj sredini VRIJEME I MJESTO RADNJE: 19. st. , Hrvatska (relacija selo, Zagorje – grad, Zagreb) � � UKRATKO O DJELU: Prvi dio romana opisuje Ivičino djetinjstvo u seoskoj sredini. Drugi dio opisuje miješanje epizoda iz seoske i gradske sredine – drama glavnih likova. Pojavljuje se Medonićeva obitelj i u nizu epizoda razvija se drama glavnih likova Ivice i Laure (Mecenina smrt, Ivičin povratak na selo, Laurin dolazak u Meceninu kuću, razrješenje tajne u Laurinu porijeklu i Ivičin povratak u grad). Treći dio odvija se u znaku novih zapleta i iznenađenja. Ljubavni trokut: Laura – Miha – Justa, Miho – Laura – Ferkonja. Ubojstva: Laura i Ferkonja ubijaju Mihu, a Laura ubija Ferkonju. Novi ljubavni trokut: Laura – Ivica – Anica u kojem Laura ubija Anicu. Slijedi Laurino pogubljenje i Ivičino propadanje, ludilo i smrt u zapaljenoj registraturi

STRUKTURA ROMANA � Roman s višeslojnim fabularnim zbivanjima u kome je uključeno mnoštvo likova iz različitih društvenih slojeva. Roman je svojevrsna analiza socijalnih, moralnih i psiholoških sastavnica tadašnjega hrvatskoga društva. Ja ispadoh iz odaja Mecene i sretnem na stubama divnu Lauru. . . Ona mi se nasmiješi rajskim, požudnim osmijehom a u crnim očima plamti joj strast i hladnoća, neopisivo milje i ljut prezir, anđeoska dobrota i zmijska zloba. . . sve to u jedan tren. . . ' Ja ni od koga ne trebam i ne tražim oproštenja, ni pomilovanja, nego samo od tebe! Od tebe, mili moj! Vrati mi svoju žarku ljubav, a ja ću za sve vjekove biti tvojom robinjom! Ljubit ću prah za tvojim stopama! Gazi po meni, kao po kakvu crvu: samo da sam uza te, samo da s tobom dišem, mislim, govorim i živim! Oh, smiluj se, smiluj! Tvoja je Anica ono seljačko dijete. . . Hi. . . hi! Suviše smiješno. Da ćeš je vjenčati. . . Pripovijedalo mi, ispričalo mi sve. Ali pamti razbojničkog ženskog harambašu Laru: nikada nijedna neće biti tvojom dok je na ovim ramenima slobodne glave! �

� OBILJEŽJA OVOG ROMANA: 1. ROMATINČARSKA: Vidljiva su u tajanstvenosti kojom je obavijeno Laurino podrijetlo, u intrigama, Laurinom hajdučkom životu, u tajanstvenosti njezina odnosa s Ferkonjom i babom Hudom. 2. REALISTIČKA: Osnovna je tema realistična: prikazuje djetinjstvo i školovanje seoskog dječaka Ivice Kičmanovića i njegovu preobrazbu u građanina. Prikazan je prodor kapitalizma na selo (Medonić), a preko kumordinara Žorža tip siromašnog seljaka koji postaje gradski sluga. Preko Ferkonje pokazuje zametak velegradskog kriminala. Predstavljene su dvije sredine: gradska i seoska. Između tih dviju sredina (i dviju žena koje ih predstavljaju) je Ivica Kičmanović. 3. NATURALISTIČKA: U svojim su postupcima neki od likova motivirani i biološki - naslijeđem (Laura je plod grešne Mecenine ljubavi koja, ne znajući, počini incest - postaje ljubavnica vlastitog oca; zlo je u njoj ukorijenjeno samim rođenjem). 4. MODERNISTIČKA: Vrijeme nije izraženo u kontinuitetu, česte su retrospekcije. Završetak romana prikazuje nemoć pojedinca da ostvari ljubav i osobnu sreću zbog usuda koji ravna njegovim životom.

JOSIP KOZARAC (1858. – 1906. ) � Rodio se u Vinkovcima gdje je pohađao i osnovnu školu i gimnaziju. U Beču studira šumarstvo, diplomirao je 1879. godine i to kao najbolji student. Već s 18 godina počeo je objavljivati književna djela. Bio je romanopisac i pripovjedač. U pripovijetkama i romanima pisao je o životu ljudi u slavonskim selima. Posebnu pozornost posvetio je ljudima i prostoru koji je opisivao. Radeći kao šumarski inženjer vidio je u kojoj mjeri na život seljaka utječu ekonomija i politika. Bio je svjedok izumiranja tradicije, nesnalaženju ljudi u novom ekonomskom poretku. Posebnu pozornost pridavao je tome koliko napuštanje sela i zemlje može biti pogubno za čovjeka. U svojim književnim djelima često je prikazivao crno bijelu sliku sela i grada. Grad je za njega značio nešto strano i zastranjeno, čovjek koji je odlučio živjeti u gradu nije bio častan niti moralan. S druge strane njegovao je patrijarhalni život, ali isticao je da je bitna modernizacija poljoprivrede tj. same obrade zemlje. Njegovo pisanje baziralo se na veličanju seoskog života, na tradiciji i običajima, za koje je držao da su cilj života. U pisanju se najviše isticao njegov opis likova, posebice ženskih slavonskih ljepotica. Isto tako, vrlo dobro je opisivao pejzaže, predivne slavonske šume i ravnice.

NAJPOZNATIJA DJELA SU: SLAVONSKA ŠUMA, TENA, TRI LJUBAVI, TRI DANA KOD SINA, OPRAVA, MRTVI KAPITALI, MEĐU SVJETLOM I TMINOM

TENA Teme: - propast slavonskog sela - prodor stranog kapitala preko lika Francuza koji unajmljuje sječu šume – Tenin ljubavnik, korišćenje sirovine resursa - raspadanje seljačkih zadruga (preko lika Teninog oca koji je bio u seljačkoj zadruzi , bio je čuvar stoke ) on ne zna upravljati zadrugom i zato gura kći u ruke Francuza, nije sposoban za samostalan život - nemoral, gubljenje patrijarhalnog morala preko lika Tene i ostalih djevojaka koje zbog poklona i novaca odlaze s vojnicima - podređeni položaj žene - problem kolonizacije Slavonije

TENIN LIK � � � � � ljepotica u oca i majke, majka joj je našla bogatog muža, ali je njegovi roditelji ne žele zaljubljuje se u češkog vojnika (prava ljubav ) koji odlazi i ona ga želi čekati otac koji se zapošljava kod Francuza uporno je nagovara da ode kod njega na njegove zabave popušta i prepušta se svim strastima Francuz poslije godine dana odlazi , a Tena odlučuje sama upravljati svojim životom bira dvojicu muškaraca: Ciganin Đorđe zadovoljava joj strast, svira na svadbama i zarađeni novac donosi njoj (njegova ljubomorna žena se osvećuje ) Joza – prvi mladić, također joj daje novac i izdržava je (njegova žena Ivka sve to podnosi) Tena sve rasprodaje i onako unakažena (lice ) sjedi sama u kući, dolazi Čeh koji je kupio zemlju (i on je invalid ) i oni ostaju zajedno nalaze smirenje i grade iznova posrnuli dom izdvojeni junak – iz sredine � ljepotica – rugoba: duhovna obnova � psihološki prikaz � pisac – na strani stare Slavonije : žali zbog morala kolonizacije i raspada seljačkih zadruga �

EUGEN KUMIČIĆ (1850. - 1903. ) � Rođen je u Brseču, gradiću na istočnoj obali Istre, gdje je pohađao pučku školu. U Rijeci pohađa hrvatsku gimnaziju, studira u Prag gdje upisuje studij medicine, ali zbog pritiska obitelji odustaje i u Beču upisuje studij povijesti, zemljopisa i filozofije. Diplomiravši na Filozofskom fakultetu u Beču 1873. godine, zbog svoga hrvatstva ne može dobiti posao u rodnoj Istri te se upućuje u Split, gdje je godinu dana radio kao gimnazijski profesor. � � � U jesen 1875. odlazi u Pariz, gdje upija bogatstva pariškog kulturnog života: redovito posjećuje kazališta, prati književne događaje, prisustvuje sjednicama francuskoga parlamenta. . . Nakon jednoipogodišnjeg boravka u Parizu Kumičić odlazi u Beč. Po povratku radi kao profesor francuskog jezika na zagrebačkoj realnoj gimnaziji te objavljuje prva književna djela. Godine 1883. odriče se nastavničke službe i do kraja života posvećuje se književnosti i politici. Osim u politici, vrlo je aktivan na književnom području: piše pripovijetke, romane i drame, uređuje časopise. U njegovom književnom radu uočljiva je zaokupljenost hrvatskom poviješću. Bio je pristalica Starčevićeve stranke prava i veliki domoljub. Umro je u Zagrebu.

TEMATIKA: 1. IZ ISTARSKIH SELA I OBALA - JELKIN BOSILJAK, ZAČUĐENI SVATOVI, PRIMORCI, SIROTA, TEODORA. 2. DRUŠTVENO POLITIČKE TEMATIKE - OLGA I LINA, POBIJELJENI GROBOVI, GOSPOĐA SABINA, SAVEZNICE 3. POVIJESNA TEMATIKA: - UROTA ZRINSKO - FRANKOPANSKA, KRALJICA LEPA UZ OVA PROZNA DJELA NAPISAO JE I TRI DRAME SESTRE, OBITELJSKA TAJNA, PETAR ZRINSKI, TE AUTOBIOGRAFSKU PRIPOVIJEST POD PUŠKOM

UROTA ZRINSKO - FRANKOPANSKA Vrsta djela: Povijesni roman � Mjesto radnje: Čakovec, Ozalj, Karlovac Novigrad, Bakar, Mleci, Rim, Beč. � Vrijeme radnje: između 1664. - 1673. godine � Tema: urota zrinsko – frankopanska; otpor bečkom apsolutizmu. � Likovi: Petar Zrinski, Katarina Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Car Leopold, Fran Bukovački, Jelena Zrinski, Fran Rakoczy, otac Bargiglio, Djeca, Fran Bukovački, Julija de Naro Frankopan, Orfeo Frankopan, Fran Nadassdy, Gremonville… �

Roman je vrlo opširan u prikazivanju povijesnih događaja i dokumenata, mjesta radnje, mnogobrojnih likova. Uz realne opise događaja, pisac daje romantične i emotivne opise obiteljskog života, ljubavi i domoljubnih osjećaja. � Roman počinje stihovima Katarine Zrinske: � Nij za drugo na vom svitu Čovik stvoren od ruk Boga, Kad mu dušu plemenitu Da srid raja zemaljskoga; Neg da ovde tako hodi, Tako živi i putuje, Da se v smrti prav nahodi, I da v nebu gospoduje. Pisac detaljno i s puno emocija opisuje grad Ozalj, utvrdu Zrinskih, u kojem žive Petar sa ženom Katarinom i djecom Zorom, Jelenom i Ivanom. Prikazuje život obitelji koja brine o dobrobiti svog naroda, koja zali nad lošim vijestima o upadima turskih četa ili njemačkih vojnika koji provode teror i nasilje. Cijelo vrijeme pratimo povijesna zbivanja, ali i ljubav između Petra i Katarine, kao i ljubav između njihove kćeri Jelene i mladog plemića Rakoczyja. Pisac nas detaljno upoznaje i sa cijelim rodom Zrinskih, njihovom poviješću. � � � Isto tako opisuje i grad Bakar u kojem su živjeli Frankopani, te nas upoznaje s Franom Krstom Frankopanom, i sa povijesti njegove obitelji Likovi nisu oblikovani kao individualni karakteri već kao javne ličnosti; iznosi se njihovo javno djelovanje, a ne privatni život (koji je prisutan, ali ne u prvom planu) Likovi su simboli kojima pisac iznosi svoje mišljenje i političke stavove.

ZAVRŠETAK HRVATSKOG REALIZMA � 1895. god. kada studenti u znak protesta pale mađarsku zastavu na Trgu bana Jelačića � 1891. izlazi pripovijetka Misao na vječnost, Janka Leskovara � 1892. izlazi pripovijetka Moć Gustava Matoša savjesti, Antuna

� Prvo je razdoblje hrvatskog realizma obuhvaća osamdesete godina 19. stoljeća, kada je najviše djelovao kritički realizam. Književnici su se osvrtali na regionalne probleme, koristeći govor sredine. Najznačajniji predstavnici ovog razdoblja su Ante Kovačić, roman U registraturi, Ksaver Šandor Gjalski, zbirka pripovijetki Pod starim krovovima, Josip Kozarac , pripovijetka Tena, Eugen Kumičić s “Začuđenim svatovima” i Vjenceslav novaks “Posljednjim Stipančićima”. � � � Drugo razdoblje realizma pripada devedesetim godinama 19. stoljeća. Naziva se poetski ili psihološki realizam i ne bavi se toliko socijalnim pitanjima, koliko psihologijom lika, gradnjom i predstavljanjem karaktera lika koji se nalazi u određenoj socijalno- dramatičnoj situaciji. Najznačajniji predstavnik poetskog realizma je Silvije Strahimir Kranjčević sa svojim lirskim djelima, među kojima je i zbirka pjesama “Bugarkinje”. Ovaj realizam postavio je temelje za nadolazeći modernizam. Ono po čemu je hrvatski realizam poseban naspram svjetskog upravo je miješanje značajki realizma, moderne i romantizma u književnim djelima ovog razdoblja. Hrvatski realizam, kao i u europskom realizmu) stavlja roman i pripovijetku kao dominantnu književnu formu.

Izvori: Povijest hrvatske književnosti, Jelčić. D Povijest hrvatske književnosti II. , Šicel. M Slike: internet zdenkabl (2014. )