HRVATSKI NACIONALNI IDENTITET I EUROPSKA UNIJA Uvod q

HRVATSKI NACIONALNI IDENTITET I EUROPSKA UNIJA

Uvod q svijest o zajedništvu = jedna od temeljnih antropoloških kategorija q pojam etnos q u staroslavenskoj tradiciji: višeznačan q u doba moderne: dobiva svoju punu definicju q ukazuje na jezik kao korisnu analogiju za shvaćanje etnosa i etničnosti qjezik podliježe promjenama kroz razdoblja, ali njegova funkcija ostaje ista q tako se i etnos probija kroz razvojne razine – od plemena do nacije (etnička povijest)

Etnička povijest q razvojni put od plemenskih jedinica do suvremenih nacija q zajednički kulturni obrasci, sjećanje, mitovi povezani s određenim teritorijem q predstavljaju trajnu antropologijsku odrednicu nacionalnog identiteta

Etnička povijest q zadatak: q smislite po jedan primjer za hrvatski nacionalni: q kulturni obrazac q sjećanje q zajednički mit

Pojam etnos q u antici i srednjem vijeku: q opća ideja o narodnosti q postojanje različitih kulturno jezičnih skupina q u modernoj znanosti: q etničnost je bitan i specifičan faktor ljudskog društva qna tim temeljima se pokušavaju shvatiti tradicionalne, predmoderne zajednice q u tom kontekstu sagledavamo nastanak hrvatske nacije q kao moderne tvorbe koja ima etničku osnovu predmoderne zajednice

Temelji stvaranja hrvatske nacije q modernizacijski procesi q industrijalizacija i demokratizacija q bitno uvjetovale njen daljnji razvoj q politička modernizacija q u sklopu koje su nastale politike institucije građanskog društva q kulturna standardizacija q uključuje i oblikovanje standardnog jezika

Pitanja kulture i identiteta q pripadaju središnjim problemima suvremenih društava q kulturne raznolikosti identiteta u europskoj stvarnosti q odražavaju pesimističku perspektivu procesa koji teži sjedinjenju strukturalnih dimenzija nacionalnih identiteta s instrumentalnom racionalnosti novog europskog nadnacionalnog identiteta q ambivalentni karakter procesa sjedinjenja q složena slika europskog društva q neke države žele u EU, a Britanija je izglasovala izlazak iz EU

Pitanja kulture i identiteta q Teritorij, jezik i običaji q danas poprimaju obrambena obilježja q u multietničkoj Europi sve više postaju dezintegrirajući, a sve manje integrirajući čimbenici q. Problemi multikulturalnosti s kojima se sreće EU q imaju uzroke u: q povijesnom naslijeđu zemalja članica qrazličitim procesima oblikovanja njihova nacionalna identiteta

Teorijske postavke propitivanja hrvatskog nacionalnog identiteta 1. Teorijska pretpostavka: Prihvaćanje pojma nacije i nacionalizma sa stajališta etno-simboličke paradigme Anthonya D. Smitha: Nacije i nacionalizam vuku svoje korijene iz etničkih zajednica predmoderne odakle baštine različite mitove, tradiciju i vrijednosti q. Iako je hrvatska nacija konstituirana u vrijeme moderne u 19. stoljeću qona nije puki konstrukt moderne qhrvatska nacija je prepoznatljiva u svojim etničkim korijenima u protonacionalnom, srednjovjekovnom razdoblju. q. Predmoderne zajednice su pratile stratifikaciju staleškog društv qgdje je bila integrirana i etnička zajednica kao hrvatski narod koji se pojavljuje isključivo na pučkoj razini zajedno sa staleškom nacijom koju predstavljaju gornji društveni slojevi, odnosno plemstvo

Teorijske postavke propitivanja hrvatskog nacionalnog identiteta 1. Teorijska pretpostavka: Prihvaćanje pojma nacije i nacionalizma sa stajališta etno-simboličke paradigme Anthonya D. Smitha: Nacije i nacionalizam vuku svoje korijene iz etničkih zajednica predmoderne odakle baštine različite mitove, tradiciju i vrijednosti q. Za razliku od zajednica predmodernog društva, hrvatska nacija: q u suvremenom smislu te riječi obuhvaća pripadnike svih društvenih slojeva q shvaća se kao specifična zajednica s jakim osjećajem vlastitog identiteta qkoji se u okviru modernizacijskih procesa oblikuje kao zajednica novoga tipa. q. Taj tip zajednice ima moć integracije pripadnika svih društvenih slojeva, s jasnim ciljem političke institucionalizacije.

Teorijske postavke propitivanja hrvatskog nacionalnog identiteta Druga teorijska pretpostavka: Suvremenoj je hrvatskoj državi prethodilo povijesno verificiranje specifičnoga hrvatskog nacionalnog identiteta q koji je supstancijalno određivao, i još uvijek određuje: q hrvatski narod kao jedinstvenu povijesno-kulturnu tvorbu

Teorijske postavke propitivanja hrvatskog nacionalnog identiteta Treća teorijska postavka polazi od sociološke definicije identiteta kao pitanja odnosa individualnog i općeg, partikularnog i univerzalnog, jednog i mnoštva, istog i različitog qpo toj osnovi i pitanje hrvatskog nacionalnog identiteta u odnosu spram eurointegracijskih procesa q pitanje iznalaženja svih onih konstitutivnih elemenata vrijednosne supstancije hrvatskog nacionalnog identiteta koji otkrivaju i dokazuju dijalektičku napetost između: q. Pojedinačnog (hrvatskog) i europskog, odnosno, qpartikularnog (hrvatskog) i univerzalnog (europskog) identiteta.

Teorijske postavke propitivanja hrvatskog nacionalnog identiteta q. Buduća perspektiva Hrvatske u Europskoj uniji: q hrvatski nacionalni identitet će suočiti s normativnim konstruktivističkim globalnim identitetom q. Konstruktivistički globalni identitet: q pojavljuje se u kontekstu pluralizma identiteta q pronalazi svoje uporište u normativnoj političkoj teoriji koja artikulira elemente međuzavisnosti, univerzalizma i institucionalizacije. q. Smještanje hrvatskog nacionalnog identiteta u takav prostor, znači: q uskladiti ga s nadnacionalnim identitetom q koji podrazumijeva proces izgradnje zrelog konsenzualnog političkog identiteta q koji će na europskoj nadnacionalnoj razini morati artikulirati elemente institucionalizacije, globalnih prijetnji i normativnog univerzalizma. q. Takvo će suočavanje: q zasigurno izazvati reakcije i otpore u kojima se sukobljavanju modernisti i tradicionalisti q čime će se samo potvrditi vrijeme krize postmoderne na tlu Europe (Weber: „razočaranje svijeta”)

Teorijske postavke propitivanja hrvatskog nacionalnog identiteta q. Pitanje nacionalnog identiteta u Hrvatskoj: q još uvijek ostaje velikim dijelom percipiran kao naslijeđe prošlosti q koje se očituje u zajedničkom¸jeziku, kulturi, tradiciji i prisutnosti homogenog ethnosa. q. U tom kontekstu i pitanjepromjene hrvatskog nacionalnog identiteta unutar identitarne paradigme: q prerasta u postmodernističko shvaćanje identiteta, q ali još uvijek kao etničkog koncepta hrvatske nacije qkompleksnost suvremene hrvatske politike q bila uzrokom da je hrvatski nacionalni identitet bivao često predmetom političkih rasprava unutar eurointegracijskih procesa qnerijetko bivao objektom etnopolitičke mobilizacije.

Teorijske postavke propitivanja hrvatskog nacionalnog identiteta Pitanje za raspravu: Danas kada je Hrvatska završila pristupne pregovore s Europskom unijom sve više dolazi do izražaja pitanje u kakvu Europu smo ušli?

Teorijske postavke propitivanja hrvatskog nacionalnog identiteta q. Granice Europske unije: q danas više nisu primarno određene zemljopisnom pripadnošću qveć demokratskim standardima političkoga uređenja i europskim identitetom q moraju se oslanjati na sve strukturalne elemente nacionalnog identiteta zemalja članice qjer jedino tako mogu predstavljati stabilan okvir multikulturalne, jedinstvene Europske unije. q Okolnosti koje su pratile Hrvatsku u eurointegracijskim procesima: q ukazuju na činjenicu da je Hrvatska zbog niza strukturalnih razloga koje nalazimo u naslijeđu političke i ekonomske tranzicije, a koja se odvijala u izrazito nepovoljnim ratnim okolnostima: qbila uvjetovana različitim, uglavnom političkim, kriterijima međunarodne zajednice • što je bitno utjecalo na stavovske i vrijednosne strukture hrvatske javnosti naspram eurointegracijskih procesa.

Polazišni modeli u empirijskim istraživanjima odnosa EU i Hrvatske Ustanoviti odnos nacionalnog identiteta i želje za priključenjem Hrvatske Europskoj uniji zahtijeva: q. Tumačenje eurosentimenata u javnosti qkoji se velikim dijelom odnose na interpretaciju ciljno-racionalne i vrijednosnoracionalne osnove U istraživanjima i analizama: qčimbenici koji utječu na (ne)povjerenje hrvatske javnosti u Europsku uniju upozoravaju na dva procesa: q. Prvi se temelji na utjecaju simboličkih vrijednosti na odnos hrvatske javnosti naspram eurointegracijskih procesa q Gdje prepoznajemo središnju ulogu strukturalnih elemenata hrvatskog nacionalnog identiteta q. Drugi se odnosi na otpor multikulturalizmu i transnacionalnim procesima q riječ o kritikama neoliberalnog kapitalizma i globalizma koji dokida svaku mogućnost korporativne društvene organizacije.

Polazišni modeli u empirijskim istraživanjima odnosa EU i Hrvatske strukture hrvatskog nacionalnog identiteta nerijetko ulaze u problem s krajnjim konzekvencijama slobodnog tržišta od kojega polaze europske integracije: qjer ih vide kao opasnost za nacionalno gospodarstvo. empirijskim istraživanjima i analizama pokazalo se: quz prevlast simboličkih motiva, utilitarni motivi imaju marignalni utjecaj na odnos hrvatske javnosti naspram Europskoj uniji.

Polazišni modeli u empirijskim istraživanjima odnosa EU i Hrvatske razmatrajući strukturalne dimenzije hrvatskoga nacionalnog identiteta prepoznajemo i elemente koje Hrvati prihvaćaju kao svoja obilježja qputem kojih prepoznaju sebe kao članove Europske unije qu isto vrijeme se po tim obilježjima od nje i razlikuju hrvatski nacionalni identitet je oblikovan u vrijeme moderne u Europi q. Tada je u procesu njegova oblikovanja i formiranja određen nacionalni identifikacijski kôd qkoji u suvremenom smislu riječi postaje distinktivno obilježje u odnosu na „drugog”, odnosno qeuropski identitet.

Konstrukcija europskog i hrvatskog nacionalnog identiteta q. Područje konstrukcije hrvatskog nacionalnog i europskog identiteta ostvaruje se unutar kolektivnog identiteta qgdje su različite osnove konstrukcije hrvatskog nacionalnog i europskog. q. Unutar konstrukcije europskog nedostaju: qosnove kulturne, povijesne i religijske dimenzije q koja čini osnovu nacionalne identifikacije unutar nacionalne identitetske paradigme.

Konstrukcija europskog i hrvatskog nacionalnog identiteta Svako konstruiranje identiteta uvijek obuhvaća dihotomije: q. Unutrašnje i vanjsko qpojedinačno i opće qindividualno i društveno qja i drugi. konstrukcija hrvatskog identiteta unutar buduće paradigmatske osnove europskog identiteta: qpolazi od osnovice povijesnog naslijeđa.

Konstrukcija europskog i hrvatskog nacionalnog identiteta pitanje hrvatskog nacionalnog identiteta naspram eurointegracijskih procesa qpredstavlja važno pitanje moderniteta qjer se stvara novo stanje hrvatskoga društva koje prati procese destabilizacije i delegitimizacije tradicionalnih struktura ruštva, U takvom stanju društva: qrastvara se osjećaj kontinuiteta qtemeljen na tradicionalnosti, vezanosti uz zavičaj, zajednicu, pretke i svu onu simboliku koja ih predstavlja. Budući da je hrvatsko društvo s obzirom na svoje sociodemografske i sociokulturne karakteristike još uvijek pretežito tradicionalno društvo, qsvaki proces retradicionalizacije, što nameću eurointegracijski procesi, aktualizira pitanje nacionalnog identiteta i traži njegovo novo propitivanje

Pitanje europskoga identiteta europsko naslijeđe: qpridonijelo stvaranju osjećaja zajedničke europske kulture u prošlosti, qono danas ne može biti osnova konstrukcije europskog identiteta qbudući da se svako traganje za „zajedničkom europskom identitetom”, pretpostavlja da toga nečega još uvijek nema. qradi se o procesu nastajanja

Pitanje europskoga identiteta politike Europske unije danas još uvijek nemaju jasnu strategiju u pronalaženju odgovora na dva ključna pitanja: 1. 2. Što može artikulirati europski identitet? Koji kulturni simboli, vrijednosti i prakse vode do mobilizirajućeg europskog mita kojim bi se osigurao europski identitet? q. Stuart Hall q upozorava na diskurzivnu eksploziju oko pojma identiteta unutar niza disciplina q ističe da su različiti diskursi socioloških, politoloških, kulturnih i drugih disciplina kritični prema određivanju identiteta kao integralnog, poteklog iz jednog izvora i jedinstvenog. q. Sagledavajući konstrukciju europskog identiteta u tom kontekstu q da se zaključiti da se radi o procesu postajanja, a ne stanja q koji će u nekoj budućoj perspektivi biti više promjenjiv nego stabilan društveni konstrukt, te više razgradljiv nego utemeljen

Pitanje europskoga identiteta Pitanje pojma Europljana q prvenstveno pitanje u stvaranju projekta europskog identiteta q Beckova teza: nema Europe bez Europljana q vodi prema uvjerenju da multikulturalno društvo pretpostavlja i multikulturalnu političku zajednicu (za sadašnjeg „Europljana” nije moguće) q rezultati empirijskih istraživanja: q pokazuju kako europski zastupnici kada govore o europskom identitetu, govore o svom europskom identitetu q građani Europske unije se još uvijek, velikim dijelom, identificiraju kao pripadnici svojih nacionalnih država qa tek se potom izjašnjavaju kao građani Europske unije.

Pitanje europskoga identiteta qako pogledamo narode u Europi danas: qvidimo da su većinu kontinenta danas zaposjeli narodi koji su odavno nastanjeni u svojim sadašnjim matičnim zemljama q Rezultat: pluralnost mikrokultura q čime se danas odlikuje „stara Europa” q. Europa je danas obilježena dubokim kulturnim razlikama q koje su ujedno i prepreka izgradnji jedinstvenog europskog identiteta

Pitanje europskoga identiteta Razvijanje ideje „europske kulture” i „europske svijesti” qdevedesetih godina se naglo razvija qpokušava se implementirati u gospodarske i političke ciljeve europske politike qproces još nije dao neke značajnije rezultate. qpokazalo se da postaje generator novih kriza u Europskoj uniji. q. Početak sve intenzivnijeg stvaranja pukotina europskog identiteta qkoji poprima sve veći predznak političkoga i gospodarskoga qzatirući razvijanje sastavnica simboličke nacionalne kulture.

Uloga jezika u izgradnji europskog identiteta q. S obzirom na hrvatski nacionalni identitet: q posebno je važna rasprava o jeziku, kulturi i samobitnosti qjezik, odnosno jezici u Europi predstavljaju qviše dezintegracijski element qbudući da je uvjerenje kako će u budućnosti svi Europljani govoriti jednim jezikom (npr. engleskim) nerealno za očekivati.

Uloga jezika u izgradnji europskog identiteta Mogući zaključak: qdanašnja Europa se u okvirima eurointegracijskih procesa gleda kao „neuvjerljiva” nacionalnointegracijska jedinica qs još manje ostvarivom zajedničkom europskom kulturom kao osnovom nekog novog europskog identiteta. q. Neovisno o tome na kojim osnovama će počivati budućnost Europe, bila ona nadnacionalna, ili pak neki novi oblik političkog ustroja: q nju će uvijek obilježavati nacionalni identiteti naroda koji je tvore. q. Političke i ideološke interakcije između političkih elita Europske unije qstvaraju potrebu da nova europska društvena struktura u kreiranju novog europskog identiteta zahvati primarno svoje tradicijsko naslijeđe q uzimajući sve one aspekte koji će moći poslužiti legitimiranju novog europskog društvenog konteksta.

Uloga jezika u izgradnji europskog identiteta Pitanje hrvatskoga jezika q. Jedno od najvažnijih pitanja za očuvanje hrvatskoga nacionalnog identiteta u budućoj perspektivi kao članice EU qiznimno je važno da se hrvatski jezik u Europskoj uniji prepoznaje isključivo kao hrvatski, q te da ga se razlikuje od srodnih mu jezika regionalna okruženja kao što su npr. bosanski, crnogorski i srpski. q. U europskome kontekstu takvo inzistiranje Hrvata na hrvatskome jeziku nailazi počesto na neshvaćanje i neodobravanje q Dok Flamancima nije važno da budu jezikom različiti od Nizozemaca, Hrvatima je bio stoljetni san imati svoj jezični identitet, različiti od srodno-susjedskih jezika q jer je hrvatski jezik u povijesti Hrvata bio važan integrirajući, ali i legitimirajući čimbenik samosvojnosti q. Hrvatska ima u tome smislu traumatično iskustvo q Dok ga Europa kao Unija nema

Uloga jezika u izgradnji europskog identiteta qosnovna je postavka hrvatskog identiteta: qČinjenica da se identitet tematizira kroz jezik qda je jezik nosilac kulture q„Hrvatski jezik je imao neprekinut autohtoni razvoj kao jezgro hrvatske kulture, nositelj kulturnog sjećanja i osnovica hrvatskog identiteta kroz posvjedočena stoljeća. […] q. Identitet se jasno i snažno veže uz kulturu, a kultura uz jezik i identitet qjezik preko povratne sprege s kulturom stječe i potvrđuje vlastiti identitet

Zaključak qza opstojanje hrvatskoga nacionalnog identiteta u okrilju EU vrlo je važno uočiti da Hrvati žele da hrvatski jezik bude osnova njihove prepoznatljivosti kao osnove koja povezuje sve strukturalne elemente hrvatskog nacionalnog identiteta. q. Svako zapostavljanje povijesne dubine naslijeđa jezika i dominacija nekih univerzalnih (dominantnih) jezika Europske unije značilo bi relativiziranje osnovnog vezivnog tkiva hrvatskog nacionalnog identiteta - hrvatskoga jezika.

HVALA.