HRVATSKA NARJEJA eljko Predojevi ODREDNICE PREMA KOJIMA ODREUJEMO

HRVATSKA NARJEČJA Željko Predojević

ODREDNICE PREMA KOJIMA ODREĐUJEMO NARJEČJA: • upitno-odnosna zamjenica • ograničeno geografsko područje • odraz glasa jata • glasovi i glasovne promjene • naglasak • rječnik • oblici riječi

ŠTOKAVSKO NARJEČJE upitno-odnosna zamjenica ŠTO Često je i šta

OGRANIČENO GEOGRAFSKO PODRUČJE • Slavonija • Baranja, • Kordun, • Lika, • grad Dubrovnik i okolica, • dijelom Dalmacija (zaleđe), • Gorski kotar i • Žumberak + hrvatska štokavica u Bi. H, Mađarskoj i u Moliških Hrvata

ODRAZ GLASA JATA većinom ikavski dite jekavski dijete, djeteta ekavski dete Šokci iz Draža, Baranja – ikavskoekavski odraz jata

GLASOVI I GLASOVNE PROMJENE Pet samoglasnika Oblici riječi: staro čr = cr, stari prijedlog v = u Gubljenje glasova: vako, ladno Često sažimanje: gledo, išo, ošo Jotacija nedosljedna – nedjelja, neđelja Vokalizacija – seoce, mislio

NAGLASAK Četveronaglasni novoštokavski sustav Iznimka su staroštokavski govori koji čuvaju stari tronaglasni sustav bez kratkouzlaznog naglaska

RJEČNIK Obiluje turcizmima: • avlija (dvorište) • badava (besplatno) • ćorav (slijep) • ćuprija (most) • odžak (dimnjak) • pendžer (prozor) • peškir (ručnik)

OBLICI RIJEČI Novi padežni oblici Izjednačili se D, L i I množine Stari G mn dobiva nastavak –ā

ZNAČAJ ŠTOKAVSKOG NARJEČJA • JEKAVSKI ŠTOKAVSKI GOVOR TEMELJ JE KNJIŽEVNOMU JEZIKU • zavičajna štokavica nije književni jezik koji je izrastao na toj štokavici

KNJIŽEVNOST STAROGA DUBROVNIKA Ivan Gundulić, Đore Držić, Marin Držić, Šiško Menčetić

PRVA GRAMATIKA Bartol Kašić, Institutiones linguae Illyricae libri duo. , Ri. m, 1604

PRVI CJELOVITI PRIJEVOD BIBLIJE Prvi prijevod cijele Biblije objavio je franjevac Petar Katančić – štokavicom. Posmrtno izdan u Budimu 1831.

NOVIJA DJELA ŠTOKAVSKE KNJIŽEVNOSTI novija djela zavičajne štokavice stvaraju I. Kozarac, M. Budak, P. Budak, I. Ramljak, I. Raos, F. Šovagović, S. Mijović Kočan, P. Gudelj, P. Miloš, M. A. Bubalo

ZADATAK: PREPIŠI ONE DIJELOVE TEKSTA KOJI NE PRIPADAJU HRVATSKOM KNJIŽEVNOM JEZIKU Pripoljubljenomu štiocu , A. K. Miošić Svrha pak, za koju ja ovi trud činim, jest najprva slava i poštenje Božije, komu se svako dilo pošteno, brez otruje grija učinjeno posvetiti i prikazati ima; druga, neka se sadašnji i poslidnji vitezovi mogu ogledati kano u zrcalo u rabrenita vojevanja i glasovita junaštva svoji dida i šukundida, da ji slobodno i veselo mogu naslidovati i s općenitim neprijateljom boj biti. Treća pak svrha moga truda jest ova: da se slavna imena vitezova i glasoviti junaka mogu za puno vikova na svitu uzdržati, štiti i njiova junaštva spomi njati, jer što se u knjigam ne nahodi, brzo se izgubi i zaboravi; knjige štampane sve po svitu idu, ako se izgube u jednomu gradu, državi ali kraljestvu, ne će u drugomu. I to su, moj štioče, svrhe, za koje ja ovi trud činim. . .

KAJKAVSKO NARJEČJE Rasti, cveti, REČ starinska! Gliboko vu zemli je tvoje korenje. Visoko med zvezdami tvoje so senje. Vu našem človeku je tvoje živlenje. Ivan Horvat Hlebinski

KAJKAVSKO NARJEČJE; OGRANIČENO GEOGRAFSKO PODRUČJE sjeverozapadni i srednji dio hrvatskoga jezičnog prostora: Zagreb i Prigorje, Međimurje, Podravina, Hrvatsko Zagorje, Žumberak, Turopolje, zapadna Moslavina, Pokuplje i Gorski kotar. Izvan granica Republike Hrvatske kajkavskih govora ima najviše u Mađarskoj (kod Nežiderskog jezera, u Pomurju i Podravini), te manje u Rumunjskoj, Vojvodini i Slovačkoj

ODRAZ GLASA JATA • većina, tj. 3/5 izgovaraju e ili ekavski: belo, dete • kajkavci često jat izgovaraju kao ei ili sličnim prijelaznim vokalima; beilo Međimurke iz Kotoribe

GLASOVI I GLASOVNE PROMJENE više od pet samoglasnika "srednje“ č i „srednje“ đ u = v ili vu popratni glas uz samoglasno r; karv/kerv, cerkva nema sibilarizacije i vokalizacije; dihati, došel zamjena glasova lj > l, nj > jn obezvučivanje na kraju riječi; krof, vrak

RJEČNIK upitna zamjenica za živo = gdo za neživo = kaj, ke sačuvane mnoge riječi iz starine: čez (kroz), taki (odmah), oblok (prozor)

OBLICI RIJEČI Sačuvani stari padežni oblici Knjig, volof – Gmn Ljudih, kravami – Dmn vokativ = nominativ Janica! Nema futura I. , imperfekta i aorista Za budućnost – futur II. (bum došel) Prezent 3. o. mn na –iju (veliju. . )

ULOGA KAJKAVŠTINE U HRVATSKOJ KULTURI bogata starija književnost: Kronika Antuna Vrameca, Prvi oca našega greh Jurja Habdelića, Matijaš grabancijaš dijak Tituša Brezovačkoga

NOVIJA KNJIŽEVNOST D. Domjanić, A. G. Matoš, F. Galović, M. Krleža, I. G. Kovačić, N. Pavić, S. Kolar, P. Kanižaj, M. Dolenec Dravski, B. Jelušić, I. Jembrih, L. Bajuk i dr.

PREVEDI TEKST NA KNJIŽEVNI JEZIK – Falen Isus, Jana! Kaj delaš? – Okinčila sam hižu, ve još kravu tre. . . – Lepe si vence splela. Mi daš jenoga cveta kaj ga podišim? Djevojka iz cvjetnog vijenca izvuče mirisnu đurđicu i pruži je Imbri koji, približivši se Janici kraj zajedničkog plota, dlanovima nježno obujmi njezinu malu šaku. Zacrvenjevši se, ona povuče ruku. Mladić šapne: – Tvoje cvetje je lepo kak i ti, moja Janica. . . – Nisam ja tvoja, Imbra – reče djevojka oborenih očiju. – Istina, još si nej. Djevojčino odbijanje čaškom oneraspoloži mladića, no živne sjetivši se:

– Vjutro sam se zišel z vučitelom. Pitali su za te. Veliju da imaju nove knige i da denes, či očeš, dojdeš po nje. – Baš lepo, idem ve odma. Zbogom! Janica zagladi kosu i pohita do puteljka što je počinjao baš ispred njenog dvorišta, sretna što se lako izvukla iz nelagodnog razgovora. Zastane ispred drvene ograde pred učiteljevom kućom. – O, Jana! Dugo te nej bilo. Ne čitaš več kak dok si v školu išla – umjesto pozdrava reče prosijedi muškarac koji je cijepao drva u dvorištu. – Falen Isus! Nemam več tulko časa kak predi, gospon vučitel. Od japičine smrti mamica i ja se same delamo. . . – Imam za te knige na horvatskom! Počakaj malo, mam ti bum ih donesel. . . – reče učitelj unoseći drva u kuću. Ubrzo se vrati i pruži djevojci knjige – V ovoj su pesmice, a v tej su potne pripovesti. . .

ČAKAVSKO NARJEČJE „Čakvska riječ odredila me za vazda. “ Dragutin Štambuk

ČAKAVSKO NARJEČJE glavna razlikovna odrednica upitno odnosna zamjenica = ča Često je i ca Dubrovačka nošnja

OGRANIČENO GEOGRAFSKO PODRUČJE Smatra se da je prije stoljeća, uoči 1. svj. rata čakavskim narječjem govorilo oko 23% Hrvata a danas oko 12%. • područje jadranske i gorske Hrvatske • Istra • Hrvatsko primorje • Dalmacija • Otoci do Lastova • Lika , Gorski kotar, Žumberak • Austrijsko Gradišće, Mađarska, Slovačka

ODRAZ GLASA JATA Ikavski – lipo Ekavski – sedi Ikavsko ekavski – lipo sedi

GLASOVI I GLASOVNE PROMJENE većinom pet samoglasnika dobro se razlikuje č i ć u = v ili va; lj = j cr = čr, đ = j ili 0, dž nema m > n (mojon, bilon. . . ) gubljenje glasova (meu) popratni samoglasnik uz r nema vokalizacije l > o, , rekao = rekal

NAGLASAK Stari dvonaglasni i tronaglasni sustav Uopće nema kratkouzlaznog naglaska Posljednji slog može biti naglašen

RJEČNIK upitna zamjenica za živo = ki za neživo = ča ili ca sačuvane mnoge riječi iz starine les (šuma), čret (močvara), otrok (dijete) mnogo riječi talijanskoga podrijetla (talijanizmi, adrijatinizmi) škoj (otok), lancun (plahta), šporko (prljavo)

OBLICI RIJEČI Sačuvani stari padežni oblici (va šume) Krnji infinitiv – kopat 3. o. mn prezenta na –adu, idu, edu Aorist: bim, biš

ULOGA ČAKAVICE U HRVATSKOJ KULTURI najstariji hrvatski jezični spomenici na čakavici

PRVI… Judita Marka Marulića, Planine Petra Zoranića, Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića. . .

u Vrančićevu rječniku u 4. stupcu dalmatinski, tj. čakavski hrvatski jezik Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe, 1595.

NOVIJA KNJIŽEVNOST Nazor, Ljubić, Gervais, Balota, Franičević, Črnja, Vučetić, Ivanišević, Bilosnić, Rakovac, Oreb. . .

PREVEDI PJESMU NA KNJIŽENI JEZIK MOJ DIDA Cili život moj je dida Zemju škrtu kopa, krči, Sve je drža i sve redi, Pa od truda un se grči. I kopa je po misecu, Na svoj život ni se tuži. Potpri bi un sunce s pritku Da mu budu dani duži. I na kraju na posteji Sinima bi samo reka: “Muči san se kako živo, Brzo mi je život teka. Ni mi ni ža što umirin, to san cili život kopa, Nego što se, dico, nisan Lipe zemje ja nakopa. ” Izvor Oreb