HRVATSKA MODERNA 1892 1914 1916 1892 poetak moderne

HRVATSKA MODERNA 1892. – 1914. /1916.

• 1892. početak moderne, objavljivanjem novele „Moć savjesti” A. G. Matoša • 1914. najava kraja moderne, smrću A. G. Matoša i objavljivanjem zbirke pjesama „Hrvatska mlada lirika” (u njoj uz nastavljače Matoševe poezije pišu i autori novoga razdoblja) • 1916. u književnom stvaralaštvu prevladavaju djela ekspresionističkih obilježja, što označava kraj moderne

POLITIČKA ZBIVANJA • posljednje desetljeće 19. mađarizacijom Khuena međustranačkim sukobima st. obilježeno Hedervaryja je i • 1895. otvorenje zgrade Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zg (danas HNK), tim je povodom došao kralj Franjo Josip. Nj se dolazak tumačio kao potpora Khuenovoj politici pa je došlo do studentskih demonstracija, a u znak prosvjeda na Trgu bana Josipa Jelačića spaljena je mađarska zastava. Demonstrantima je zabranjeno studiranje na Sveučilištu u Zg.

PRAŠKA I BEČKA SKUPINA • protjerani studenti nastavili su studije u dvama srrednjoeuropskim gradovima: Pragu i Beču te je tako došlo do stvaranja dviju skupina hrvatskih modernista. praška skupina bečka skupina program socijalni realizam Književnost ima i društvenu ulogu. potpuna autonomija umjetnosti časopis Hrvatska misao (1897. ) Mladost (1898. ) Književni kritičari Milan Šarić: Naša književnost Milivoj Dežman Ivanov

DVIJE FAZE HRVATSKE MODERNE • 1. 1897. – 1903. obilježja generacijskog pokreta: mladi ustaju protiv tradicije, tj. realističke koncepcije (starih) zahtijevajući drugačije društvo i književnost. Pokreću se časopisi i programatski tekstovi, dominira književna kritika. • 1900. osnovano Društvo hrvatskih književnika • 2. 1903. – 1916. kada nastaju najznačajnija modernistička djela. Djelo je autonomno i ima samo estetsku ulogu. Središnji je časopis razdoblja „Savremenik” (1906. – 1917. )

STILSKA OBILJEŽJA • Stilski pluralizam: uz tradicionalne stilove (realizam, naturalizam) javljaju se novi (modernistički) stilovi: impresionizam i simbolizam.

KNJIŽEVNI RODOVI I VRSTE • dominantne književne vrste su lirska poezija i kratka proza LIRSKA POEZIJA - najznačajniji pjesnici: A. G. Matoš i V. Vidrić – impresionistička i simbolistička poezija - impresionistička – utemeljena na zaustavljanju trenutnog osobnog dojma; teme pejzaža koji postaje slika pjesnikove duše. Slikovitost, formalna savršenost (soneti), muzikalnost stiha.

• simbolistička – teži se idealu ljepote koja se krije iza pojavnoti vanjskoga svijeta, a s njim je povezana individualnim simbolima. Sugestivna je i muzikalna. • 1914. Hrvatska mlada lirika – sastavio ju Ljubo Wiesner, naveo pjesničke uzore: A. G. Matoš, V. Vidrić, T. Ujević (pjesnik mlađe generacije) • DIJALEKTALNA LIRIKA - Fran Galović i Dragutin Domjanić (kajkavski predstavnici), Vladimir Nazor (čakavski predstavnik)

NOVELE, PRIPOVIJETKE, ROMANI • psihologija likova – unutarnje proživljavanje likova, modernistički je lik u sukobu s vanjskim svijetom, no može biti i u sukobu sa samim sobom • dezintegracija proze – opisi stanja likova (psihologizacija), pejzaž u funkciji slikanja nj psihološkog stanja (impresionistički pejzaž), defabulativnost (fabula u drugom planu) • likovi – intelektualci i umjetnici, pasivni pojedinci zaokupljeni svojim unutrašnjim proživljavanjima (J. Leskovar – Misao na vječnost)

DRAMA • pluralizam stilova – uz modernu simbolističku dramu javlja se i naturalistička drama • najveći dramatičar je Ivo Vojnović, a nj „Ekvinocijo” prva je moderna drama u našoj književnosti. Najznačajnije su njegove simbolističke i lirski intonirane drame • najbolji predstavnik esteticizma je Milan Begović s modernističkom dramom „Bez trećega”