Hrvati u 2 polovici 19 stoljea Novi apsolutizam

Hrvati u 2. polovici 19. stoljeća

Novi apsolutizam • 1851. - ukinut oktroirani ustav (“Hrvatima nagrada, Mađarima kazna”) • 1851. -1860. – neoapsolutizam ili Bachov apsolutizam Ø Ø Provodi se cenzura Ukidaju se građanske slobode, sloboda tiska i sastajanja Ukinut Hrvatski sabor i Bansko vijeće Zabranjen hrvatski jezik, zabranjeno isticanje hrv. simbola, a u uprave i škole uveden njemački Ø Njemci, Česi, Slovenci… i oni koji poznaju njemački jezik preuzimaju poslove u upravi –narod ih zove “Bachovi husari”

• 60. ih godina apsolutizam oslabio zbog austrijskih poraza u ratovima • 1860. Listopadskom diplomom car vraća ustavno stanje u državu • 1861. Veljačkim patentom uveden je centralizam, a državom upravlja Carevinsko vijeće iz Beča

Hrvatski sabor 1861. • Sabor se sastao da odredi kakvi će biti budući odnosi Hrvatske prema Austriji i prema Ugarskoj • Zastupnici su iznijeli tri različita stajališta – ona postaju osnova formiranja prvih političkih stranaka i njihovih ideologija

• unionisti Ø Ø Unionistička stranka, Julije Janković, Levin Rauch, mađaronska politika zalažu se za bezuvjetnu uniju s Ugarskom • narodnjaci Ø Ø Narodna stranka, J. J. Strossmayer, Franjo Rački zalažu se za uspostavu odnosa s Ugarskom u realnu uniju uz uvjet da Ugarska prizna Hrvatskoj samostalnost i teritorijalnu cjelovitost hrvatskih zemalja • pravaši Ø Ø Ø Stranka prava, Ante Starčević, Eugen Kvaternik zahtijevaju potpunu samostalnost Hrvatske (“ni za Beč, ni za Peštu”) utemeljili pravašku ideologiju, A. Starčević upozorava na hrvatsko povijesno pravo i kontinuitet hrvatske državnosti

• Kao konačni zaključak sabora prihvaćen je prijedlog narodnjaka (42. članak) • Kako Hrvatski sabor nije donio odluku o uspostavi zajedničkih poslova s Austrijom, car je raspustio Hrvatski sabor

Hrvatsko-ugarska nagodba, 1868. • 1867. sklopljena je Austro-Ugarska nagodba • Monarhija je podijeljena na zemlje krune sv. Stjepana i Carevinu Austriju • Ugarskoj je prepušteno da uredi svoje odnose s nemađarskim narodima u svom dijelu monarhije • Ban Levin Rauch predvodi delegaciju za pregovore s Mađarima

• Nagodbom su uređeni odnosi između Hrvatske i Ugarske: üPrihvaća se cjelovitost hrvatskih zemalja üHrvatska dobiva samostalnost u unutarnjim poslovima, sudstvu, školstvu, vjeri üSlužbeni jezik u tim poslovima je hrvatski üZajednički poslovi su: financije i gospodarstvo (banke, promet, industrija…. ) üBan ne smije biti vojnik; predlaže ga mađarska vlada, a potvrđuje ga bečki dvor ü“riječka krpica” – Nagodbi naknadno prilijepljen dodatak kojim je Rijeka s Kotarom pripojena Ugarskoj

Rakovička buna, 1871. • Mnogi političari u Hrvatskoj nezadovoljni su Nagodbom • 1871. godine Eugen Kvaternik podigao je bunu u Rakovici (Vojna krajina) • Ustankom protiv vlasti u dva carstva (Austro-Ugarsko i Tursko) želio je stvoriti slobodnu i neovisnu hrvatsku državu • Kvaternik je proglasio prvu samostalnu hrvatsku vladu i imenovao ministre • Austro-ugarska vojska je brzo reagirala, došlo je do izdaje, Kvaternik je dočekan u zasjedi i ubijen, a mnogi zavjerenici su uhićeni i osuđeni na smrt • Vlasti su zabranile Stranku prava, i proganjale mnoge pravaše (Starčević uhićen iako nije sudjelovao u ustanku)

Revizija nagodbe, 1873. • Zbog sve većeg jačanja dualizma i pritiska Mađara, narodnjaci su pristali na pregovore i pomirenje između Hrvatske i Ugarske • 1873. godine izvršena je preinaka u financijama (umjesto 55% prihoda Hrvatska je morala u zajedničku blagajnu plaćati 45 % prihoda)

Banovanje Ivana Mažuranića, 1873. - 1880. • Prilike u Hrvatskoj zahtijevale su modernizaciju u upravi, sudstvu i školstvu • Za bana je imenovan Ivan Mažuranić, koji se već od ranije istakao liberalnim idejama • Bio je prvi ban neplemićkog podrijetla“ban pučanin” • Provodio je reforme uz pomoć Narodne stranke koja se u to vrijeme nalazila na vlasti

Mažuranićeve reforme: ü Odijeljena uprava od sudstva ü Ban postaje odgovoran Hrvatskom saboru ü Uvedene građanske slobode (tiska, okupljanja…) ü Uvedeno obavezno četverogodišnje pučko (osnovno) školovanje ü Školstvo odvojeno od crkve ü Otvoreno Sveučilište u Zagrebu (1874. ) s tri fakulteta (Teološki, Pravni, Filozofski) ü Potaknut rad JAZU ü Potaknuta kulturna djelatnost (osnivanje društva pravnika, arheologa…, rad časopisa Vijenac, izdavačka djelatnost Matice ilirske, razvoj sportskih aktivnosti – Hrvatski sokol, itd. )

• 1875. g. izbio je ustanak u Bi. H, ban Mažuranić i hrvatska javnost podržavaju ustanak i pomažu izbjeglicama, no razočarani su nakon što je na Berlinskom kongresu AU dobila pravo na okupaciju Bi. H • Ugarska vlada sputavala je modernizaciju Hrvatske i jačala mađarizaciju • 1880. Mažuranić je podnio ostavku, pa se nakon toga posvetio književnom i znanstvenom radu

Ukidanje Vojne krajine, 1881. • Pitanje razvojačenja Vojne krajine postavljeno već puno ranije, • Carskim ukazom Krajina je razvojačena tek je 1881. • Ban i Sabor preuzeli su upravu nad Krajinom

Protumađarski pokret, 1883. • Za vrijeme Mažuranićevog nasljednika unionista Ladislava Pejačevića pojačana je mađarizacija • Mađarski jezik nametnut je na željeznicama, u pošti i uredima • Na zgradama financijskih uprava u Zagrebu pojavili su se uz hrvatske i natpisi na mađarskom jeziku • 1883. izbijaju nemiri protiv dvojezičnih grbova koji prerastaju u protumađarski pokret • Dvojezični grbovi zamijenjeni su “nijemim grbovima” bez natpisa, a Mađari su Hrvatima nametnuli novoga bana

Deveto čudo svijeta ili Hrvatsko-ugarska nagodba u teoriji

Banovanje Khuena Hedervarya 1883. – 1903. • Postavljanjem novog bana Mađari su nastojali što više podčiniti Hrvatsku i pretvoriti je u pokrajinu koju bi lako gospodarski iskorištavali • Željezničke pruge su se nalazile pod kontrolom Mađara, nameti za prijevoz robe između hrvatskih gradova bili su puno veći nego između Mađarske i Hrvatske • Službeni jezik na željeznici je bio mađarski

• Na izborima 1884. pobijedila je Narodna stranka, no Khuen Hedervary je uskoro uspio ubaciti svoje pristalice u tu stranku (oportunizam) • Zbog priklanjanja dijela narodnjaka (Iso Kršnjavi) Khuenovoj politici došlo je do podjele u Narodnoj stranci, pa je osnovana Neodvisna narodna stranka, a njeni su članovi po novinama “Obzor” nazvani obzoraši • Khuen se koristio politikom podmićivanja, zastrašivanja i falsificiranja izbornih rezultata

• 1895. – na otvaranje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu došao je car Franjo Josip II. • Carev dolazak iskoristili su zagrebački studenti da iskažu svoje nezadovoljstvo • Grupa studenata na čelu sa Stjepanom Radićem spalila je mađarsku zastavu na Jelačićevu trgu • Sudionici tog čina osuđeni su i izbačeni su sa Sveučilišta • Školovanje su nastavili u Pragu gdje su došli pod utjecaj češkog profesora prava Tomaša Masaryka

Izidor Kršnjavi Zgrada HNK

Svečani doček cara Franje Josipa I. pred Banskim dvorima

Pokret 1903. • Nagomilalo se nezadovoljstvo zbog Khuenovog režima • U Zagrebu i drugim gradovima organizirane su javne skupštine sa zahtjevima po građanskim slobodama i financijskoj samostalnosti Hrvatske • Khuen je zabranio demonstracije, a na nezadovoljne seljake u Zaprešiću poslao vojsku koja je pucala u njih • Pokret su podržali Hrvati izvan Banske Hrvatske, a o zbivanjima je pisao i europski tisak • Khuen je premješten iz Hrvatske i postavljen za ministra predsjednika ugarske vlade

Vojska na Jelačićevu trgu

Politički pokreti i stranke u Hrvatskoj početkom 20. st. • Protumađarski pokret iz 1903. je potakao je razvoj političkog života, te su nastale nove političke stranke • Stranka prava (domovinaši, osnovana 1895. ) i Neodvisna narodna stranka stopile su se u Hrvatsku stranku prava. Čista stranka prava (frankovci, 1895. ) nastavila je samostalno djelovati.

• 1904. osnovana je Hrvatska pučka seljačka stranka – braća Antun i Stjepan Radić • Politički program stranke: – opće pravo glasa – što veća uloga seljaštva u političkom životu – poštivanje građanskih prava – veću samostalnost za Hrvatsku – ujedinjenje hrvatskih zemalja i federalizacija Monarhije • Pokrenuli časopis Dom da bi obrazovali seljake

Politika “novog kursa” • Hrvatski političari u Dalmaciji nezadovoljni politikom Austrije reagirali su na zbivanja u Banskoj Hrvatskoj 1903. i tada su kreirali politiku “novog kursa” • Politiku su predvodili Ante Trumbić i Frano Supilo • Osmislili su da treba stvoriti savez s mađarskom oporbom koju je predvodio Ferenz Kossuth

• Zalažu se za ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom • Supilo i Trumbić uspjeli su u Rijeci okupiti gotovo sve vodeće političare (osim pripadnika Čiste stranke prava) te je u jesen 1905. potpisana Riječka rezolucija, kojom je podržan zahtjev mađarske opozicije za potpunu nezavisnost Ugarske • Zauzvrat je traženo da se dopusti ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, da se uvede sloboda tiska i sastajanja, te ukine mađaronski režim • Taj je program privukao i srpske političare u Dalmaciji pa je nakon dva tjedna potpisana i Zadarska rezolucija

• Suradnja srpskih i hrvatskih političara dovela je 1905. do stvaranja nove političke stranke Hrvatsko-srpske koalicije • Koalicija je pobijedila na izborima 1906. , i do sloma Austro-Ugarske Monarhije bila je najjača stranka u Hrvatskoj • Međutim mađarska oporba je uskoro odustala od zahtjeva za nezavisnost Ugarske i priklonile se dualističkoj politici, pa je Hrvatsko-srpska koalicija prekinula suradnju s Mađarima

Veleizdajnički proces 1908. i Friedjungov proces 1909. • Aneksija Bi. H obilježila je političke događaje u Hrvatskoj • Dvor je suradnju Srba i Hrvata smatrao velikom opasnošću te je na različite načine progonio Koaliciju • Na Veleizdajničkom procesu u Zagrebu optužena su 53 Srbina za suradnju sa Srbijom u cilju rušenja Monarhije • Friedjungov proces u Beču bio je usmjeren protiv najutjecajnijeg političara Koalicije – Frana Supila

• U oba se slučaja falsificiranim dokumentima Koaliciju prikazivalo kao stranku koja zastupa interese Kraljevine Srbije • Iako je nevinost Koalicije dokazana stranka je onemogućena u radu, Frano Supilo se povukao, a njegovo mjesto preuzima Svetozar Pribičević • Koalicija počinje voditi oportunističku politiku

Hrvatska uoči 1. svjetskog rata • Ove situacije utjecale su na pojavu radikalnih mišljenja među mladim ljudima, pa izlaz nalaze u atentatima (anarhizam) • 1912. ban Slavko Cuvaj uvodi komesarijat i ukida ustavne slobode • na taj događaj reagira se štrajkovima i atentatima: – Luka Jukić pokušava atentat na Cuvaja – Stjepan Dojčić pokušava atentat na bana Ivana Skerlecza (1913. g. )

ZAKLJUČAK: • Hrvatske zemlje neujedinjene • veliki val iseljavanja u prekomorske zemlje (najviše u SAD) • ne postoji jasna politička orijentacija o hrvatskom pitanju • nedostaje autoritet (vođa) koji bi imao jasnu viziju i u politici preuzeo vodstvo • nedosljednost u političkom životu, oportunizam • previše političkih stranaka • nepripremljenost na sudbonosne trenutke