Homeopatija Iva Lojber mag cin UD Dora Pejaevi
Homeopatija Iva Lojber , mag. cin UD Dora Pejačević Zagreb, 2020.
DRAGE UČENICE, Došlo nam je proljeće, biljke su u punom cvatu i rastu. Zbog toga sam se odlučila na jedan drugačiji, (alternativni) način približiti vam homeopatski način liječenja. Pročitajte ovo samo kao informaciju, prokomentirajte s ukućanima, proguglajte o bilju i bacite se u potragu i avanturu!
HOMEOPATIJA Homeopatija (grč. hómoios (isti) + páthos (bol) metoda je alternativne medicine kojoj je pravilo slično se liječi sličnim (lat. Similia similibus curentur). Homeopatija, kao grana komplementarne medicine, pripada području cjelovitoga (holističkoga) pristupa životu i zdravlju koji čovjeka promatra kao fizičku, emocionalnu i mentalnu cjelinu.
POVIJEST HOMEOPATIJE Model homeopatije postavio je njemački doktor Samuel Christian Friedrich Hahnemann (1755. - 1843. ). Hahnemann je razvio i objavio 1796. godine u knjizi Materia Medica svoje zaključke do kojih je došao prevodeći rad o malariji. Kada je pročitao da je kinin lijek za malariju zato jer je gorak, zamislio se jer je poznavao i druge gorke supstance koje nemaju terapeutsku vrijednost. Da bi bolje razumio djelovanje kinina, odlučio ga je isprobati na sebi i otkrio da razvija simptome slične malariji koju liječi. Tada je Hahnemann započeo eksperimentirati i s drugim, do tada poznatim, lijekovima po abecednome redu postavivši osnove homeopatije. Njegov je rad nastavio James Tyler Kent.
HOMEOPATSKA I KLASIČNA MEDICINA Klasična se medicina temelji na propisivanju lijekova koji djeluju protiv simptoma određene bolesti. Druga je osobina klasičnoga liječenja činjenica da se različite bolesnike s istom dijagnozom liječi gotovo istim lijekovima bez obzira na sveukupnost i različitost simptomatologije. Značajno za klasičnu medicinu jest i istovremena primjena većega broja lijekova od kojih je svaki namijenjen jednome simptomu bolesti protiv kojega djeluje često dovodeći do neželjene, ponekad vrlo opasne, njihove interakcije.
HOMEOPATSKA I KLASIČNA MEDICINA Homeopatija, pak, nastoji stimulirati kod bolesne osobe vlastiti prirodni kapacitet samoizlječenja. Temeljni je zakon homeopatije, kako je spomenuto, slično se liječi sličnim. Homeopatski lijek djeluje tako da potiče postojeću simptomatologiju nemajući štetnih sporednih učinaka na zdravlje liječene osobe. Osim toga, obilježje je homeopatskoga lijeka nepostojanje kontraindikacije za njegovu primjenu, a nije uočena niti interakciju s drugim lijekovima. Propisivanje homeopatskoga lijeka posve je individualizirano što znači da bolesnici s istom simptomatologijom na fizičkome planu vjerojatno neće dobiti isti homeopatski lijek. Homeopatija je, stoga, metoda liječenja koja ima posve individualan pristup pacijentima promatrajući ga u njegovoj sveukupnosti kao jedinstvenu osobu.
HOMEOPATSKA I KLASIČNA MEDICINA HOMEOPATSKI LIJEK KLASIČAN LIJEK Interakcija NE DA Nuspojave NE DA Kontraindikacija NE DA Štetnost djelovanja NE DA Polipragmazija NE DA
PRINCIPI HOMEOPATIJE Simillimum (sličnost) - bolest se liječi lijekom koji izaziva simptome jednake bolesti. Npr. , ako bolest izaziva vrućicu, prepisat će se preparat koji pojačava temperaturu što je različito od službene medicine Dinamizacija (razrjeđivanje) - otopina se razrjeđuje destiliranom vodom ili alkoholom. Ako je u pitanju kruta tvar, razrjeđuje se laktozom u procesu zvanom trituracija. Razrjeđenja se označavaju u omjeru 1: 10 (D) ili 1: 100 ©, a postoje još i veće 1: 1000 (M). Omjer označava potenciju pripravka. Sukusija (miješanje) - razrijeđene otopine se miješaju velikim brzinama. Holizam (cjelovitost) - homeopati promatraju čovjeka kao cjelinu i bolest shvaćaju kao stanje neravnoteže. Lijekovima nastoje uspostaviti ponovno energetsku ravnotežu (homeostazu). Heringov zakon izlječenja postavio je liječnik Constantine Hering koji je poznavao dr. Samuela Hahnemanna te je nastavio i sistematizirao njegov rad: a) odozgo prema dolje b) iznutra prema van c) iz centra k periferiji d) od važnijih prema manje važnim organima ili sustavu e) u obrnutome redoslijedu od njihovoga nastanka (simptoma)
PROIZVODNJA I DJELOVANJE HOMEOPATSKIH LIJEKOVA BILJKE I ŽIVOTINJE ANORGANSKE I ORGANSKE TVARI NAZODI (TKIVA)
PREGLED HOMEOPATA Najvažnijim se smatra prvi pregled pri kojemu se homeopat upoznaje sa zdravstvenim problemima bolesnika kao i brojnim drugim, na prvi pogled manje važnim, osobinama te kliničkom slikom razvijenom kod njega. Bolesnika se detaljno ispituje o njegovim poteškoćama (anamneza) i spoznaje slika bolesti. Osim spomenutoga, potreban je i fizikalni pregled kao i pregled rezultata različitih medicinskih dijagnostičkih i terapijskih postupaka (medicinska dokumentacija) koju bolesnik donosi sa sobom. Homeopat se zanima za sve simptome i znakove bolesti emocionalnome kako i na fizičkome, mentalnome planu tako i na postavljajući bolesniku brojna pitanja kojima saznaje i za neke prikrivene, neobične i rijetke simptome kao i osobitosti postojećih problema.
PREDNOSTI I NEDOSTATCI HOMEOPATSKOG LIJEČENJA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. PREDNOSTI individualan pristup bolesniku dobro odabran homeopatski lijek koji je visoko učinkovit (uočljive promjene kroz 3 tjedna do 2 mjeseca) „nježnost“ i sigurnost neizazivanje depresije, pospanosti, gubitka apetita uzimanje terapije na jednostavan način (najčešće se primjenjuje uzimanjem i stavljanjem lijeka pod jezik; lijek ima dobar okus, stoga ga vole i djeca) katkad samo jedna doza može dovesti do dugotrajnoga pozitivnog učinka cijena je homeopatskoga liječenja dugotrajno znatno ekonomičnija holistički način liječenja liječenje čitavoga organizma uključujući imunološki sustav; pomoć pri sprječavanju novih bolesti
PREDNOSTI I NEDOSTATCI HOMEOPATSKOG LIJEČENJA NEDOSTATCI Najčešće je navođeni nedostatak homeopatskoga liječenja dugotrajnost u postavljanju pravilne dijagnoze i odgovarajuće terapije jer ona mora odgovarati pacijentovoj osobnosti. U većini slučajeva liječenje homeopatskim pripravcima traje duže od liječenja službenom medicinom. Znanstveni dokazi o djelotvornosti homeopatskih postupaka ne postoje.
HOMEOPATIJA I SPORT Homeopatsko se liječenje može primjenjivati prije sportskoga nastupa, za vrijeme njegova trajanja ili nakon njegove provedbe; kod mišićnoga umora, traumatskih povreda; uganuća te iščašenja.
LITERATURA 1. http: //hr. wikipedia. org 2. http: //www. homeopatija. com 3. http: //www. homeopatija. org 4. Ropac, D. (2011. ) Homeopatijom do zdravlja. Naklada Ljevak
- Slides: 14