HIPOTIREOIDIZAM dr Vladanka Stoki Dom zdravlja Bijeljina 30
HIPOTIREOIDIZAM dr Vladanka Stokić Dom zdravlja Bijeljina, 30. 5. 2019
�Hormoni štitne žlijezde- T 3, T 4 �Luče se pod dejstvom TSH (hipofiza) �C ćelije- kalcitonin
Hipotireoza- nedovoljna količina biološki aktivnih hormona na tkivnom nivou ili nesposbnost tkiva da koristi tireoidne hormone
KLASIFIKACIJA Prema vremenu nastanka: � Kogenitalni hipotireodizam � Stečeni hipotireoidizam Prema tkivnoj strukturi (odgovornoj za hipotireoidizam): � Primarni (tireoidna žlijezda) � Sekundarni (hipofiza) � Tercijarni (hipotalamus) � Kvaternalni (periferna rezistencija tkiva na hormone) Prema kliničkoj slici: � Klinički-manifestni � subklinički
ETIOLOGIJA primarni poremaćaj (štitna žlijezda) 98%, ostali uzroci 2% UZROCI PRIMARNI HIPOTIREOIDIZAM (IZOSTANAK KONGENITALNI HIPOTIREOIDIZAM STEČENI HIPOTIREOIDIZAM KARAKTERISTIKE T 4 I T 3) TIREOIDNA DISGENEZIJA (90%): -AGENEZIJA (30 %) -EKTOPIJA (60 %) TIREOIDNA LOŽA PRAZNA POREMEĆAJ SINTEZE HORMONA (10%) -GENOPATIJE ŽLIJZDA UVEĆANA HASHIMOTOV TIREOIDITIS (AUTOIMUNI TIREOIDITIS) DIFUZNO UVEĆANA ŠTITNA ŽLIIJEZDA, PALPATORNO BEZBOLNA ATROFIČNI TIREOIDITIS ŠTITNA ŽLIJEZDA SMANJENA , JEDVA PALAPABILNA OPERATIVNO UKLONJENO TIREOIDNO TKIVO LOKALNI NALAZ ZAVISI OD STEPENA OPERATIVNE INTERVNCIJE PRIMJENA JODA U LIJEČENJU TIREOKSIKOZA DIFUZNO ILI MULTINODOZNO UVEĆANJE ŠTITNE ŽLIJEZDE EKSTERNO ZRAČENJE VRATA ZBOG TUMORA GLAVE (VRATA) SMANJENA ATROFIČNA ŠTITNA ŽLIJEZDA (STRUMA)
Sekundarni hipotireoidizam-izostanak sekrecije TSH : -tumori hipofize -stanje nakon operacije i zračenja hipofize Štitna žlijezda je smanjena Tercijarni hipotireoidizam-izostanak sekrecije TRH -tumori hipotalamusa -infekcije (encefalitis) -sistemske bolesti (sarkoidoza) Štitna žlijezda je smanjena
Faktori rizika: � Prisutvo difuzne ili nodozne strume � Ranije liječenje od hashimotovog tireoiditisa, gravesove bolesti, subakutnog tireoiditisa, pospartalnog tireoiditisa � Pozitivna porodična istorija autoimune tireoidne bolesti � Ranije intrevencije na štitnoj žlezdi � Upotreba lijekova koji utiču na tireoidnu funkciju (litijum karbonat, amiodaron, interferon, talidomid, stavudine � Postpartalni period � Pozitivna lična ili porodična anamneza autoimunih bolesti � Bolesti hipofize � Hipotalamusne bolesti � Down-ov sindrom, primarna pulmonalana hipretenzija, multipla skleroza
DIFERNCIJALNA DIJAGNOZA BOLEST-STANJE KARAKTERISTIKE HRONIČNA BUBREŽNA INSUFICIJENCIJA Klinička slična hipotireoidizmu U ovim stanjima mogu da se dobiju niske vrijednosti ukupnog tiroksina, zbog poremećaja transportnih proteina za tireoidne hormone NEFROTSKI SINDROM TEŠKE ANEMIJE EUTIREOIDNA HIPOTIROKSINEMIJA U TEŠKIM Provjerava se FT 4 i TSH HRONIČNIM BOLESTIMA Razlikovanje je važno, jer u ovim bolestima nije potrebna supstituciona terapija tireoidnim hormonima PARKINSONOVA BOLEST ALCHAJMEROVA BOLEST U početku, bolesti imaju sličnu kliničku sliku
KLINIČKA SLIKA v v v UMOR BOLNOST MIŠIĆA, GRČEVI U MIŠIĆIMA SMANJENJE KONCENTRACIJE OSLABLJENA MEMORIJA, MENTALNO USPOROVANJE NEPODNOŠENJE HLADNOĆE OPSTIPACIJA BRADIKARDIJA BLIJEDA, SUVA HLADNA KOŽA HRAPAV GLAS NEREGULARNI MENSTRUALNI CIKLUSI, STERILITET HIPERLIPIDEMIJA STRUMA
v v v v v MIKSEDEM POVEĆANJE TJELESNE TEŽINE HIPOTERMIJA NIŽI KRVNI PRITISAK OSLABLJENO DISANJE ATAKSIJA LOMLJIVA KOSA ILI OPADANJE KOSE PERIORBITALNI EDEM, OTOK LICA DEPRESIJA KOMA
DIJAGNOSTIKA
FIZIKALNI PREGLED � Mjerenje tjelesne težine (povećanje) � Mjerenje krvnog pritiska (često niži krvni pritisak) � Palpacija pulsa (bradikardija) � Palapacija štitne žlijezde (može biti prisutna struma) � Koža: blijeda, suha, peruta se, hladna � Kosa lomljiva i opada � Neurološki pregled (usporen govor, usporen tok misli) � Prisustvo edema: periorbitalno, otok lica, pretibijalno
LABARATORIJSKE PRETRAGE Glavni pokazatelj hipotireoidizma- snižena koncentracija hormona štitne žlijezde T 3 (<0, 75 nmol/L) i T 4 (<58 nmol/L) te povišena koncentracija TSH (>5, 00 m. J/L)
-Dijagnoza primarnog hipotireoidizma se postavlja se mjerenjem nivoa FT 4 i TSH. -Ako je TSH visok a FT 4 nizak, dokazan je hipotireoidizam -Pristupa se utvrđivanju uzroka-mikrosomalna antitijela ( Hashimotov tireoiditis) -Nizak TSH i niži FT 4 ukazuju na hipofizno porijeklo poremećaja. -Tada se ispituju i drugi hipofizni hormoni, naročito pre početka liječenja!
NESPECIFIČNE LABARTORIJSKE PRETRAGE KKS, lipidni status, jonogram, kreatinin fosfokinaza (CPK), AST, ALT, LDH, prolaktin, kao i urea , kreatinin , klirens kreatinina , urin ( radi diferencijalne dijagnoze insuficijencije bubrega i nefrotskog sindroma). EKG Bradikardija, QRS kompleksi niskih amplituda i izravnani ili obrnuti T talasi. Navedene labaratorijske pretrage i EKG porodični ljekar može da uradi prije upućivanja na referalni nivo.
INDIKACIJE ZA UPUĆIVANJE ENDOKRINOLOGU � Kod sumnje na hipotireozu radi definitvne dijagnoze i uvođenja terapije � Kontrola pacijenta koji koriste supstitucionu terapiju svaka 2 mjeseca dok se ne postigne stabilno stanje, a zatim na svakih 6 mjeseci � Pacijent sa pridruženim kardiološkim bolestima � Pacijent sa drugim endokrinološkim bolestima � Pacijenti koji imaju strumu, noduse ili druge strukturalne promjene štitne žlijezde.
Nadležnost endokrinologa su sledeće pretrage: Tireoidna autoantitijela-povišene vrednosti anti-Tg i antio TPO-at ukazuju na autoimunu bolest (Morbus Basedow. Graves, thyreoditis chronica Haschimoto ili atrofični tireoidtis) Ultrazvučni pregled štitne žlijezde-vizuelizuju se oblik, veličina i ehostruktura. Heteroehogena i/ili hipoehogena struma se najčešće vidi u hroničnom tireoidtisu Aspiraciona citodijagnostika Scintigrafija štitne žlijezde
LIJEČENJE -Cilj liječenja da se nivo hormona dovede u referentne vrijednosti tj. postigne eutireoidno stanje. -U tretmanu hipotireoidizma koristi se supstituciona terapija. -Najjednostavniji i najefikasniji način lečenja je uzimanje tablete levotiroksina, aktivnog sintetskog horomona tireoidne žlezde. -Preporučuje se da se lijek uzima prije doručka u dozi od 1, 7 mikograma/kg. -Doza lijeka se proverava i nekada prilagođava mjesecima prije nego što se dobije dobra nadoknada.
-Period u kome se može očekivati stabilna koncentracija hormona nakon promjene doze je period od dva mjeseca, tako da funkcionalni test ( FT 4 i TSH) ne treba raditi u kraćim intrevalima. -U osoba iznad 40 godina i naročito ako postoji sumnja na ishemjsku srčanu bolest počinje se sa malom dozom od 25 mikogram dnevno (1 -2 nedelje) -Zatim se povećava na 50 mikograma (2 nedelje), zatim na 75 mikograma (2 nedelje) i dalje se podiže za po 25 mikograma svake dve nedelje dok se ne postigne zadovoljavajući nivo TSH i FT 4.
Kod većine bolesnika optimalna doza (doza s kojom se postiže da je nivo TSH normalan i da je pacijent bez simptoma) levotiroksina je 75 -150 mikograma. Prekomjerna terapija hipotireoidizma može da prouzrokuje pogoršanje angine pektoris, aritmija, infarkta miokarda i osteoporoze. Kada se postigne terapijski cilj, kontrola hormona i endokrinologa treba vršiti jednom u 6 mjeseci.
PREVENCIJA Nema pravih preventivnih mjera, i nastanak hipotireoze je praktično nemoguće spriječiti. Važno je što ranije prepoznati i spriječiti nastanak komplikacija. Kod urođenih hipotireoza kao posledica neprepoznavanja bolesti javlja se kretenizam, koji je sve reži zbog skrining hipotireoidizma u porodilištu (neonatlni TSH)
Potencijalne opasnosti od hipotireoidizma STRUMA (kompenzacijska)-rezultat pokušaja da se kompenzuje funkcijski nedostatak. MIKSEDEMSKA KOMA- ako se ne pristupi lečenju hipotireoidizma-po život opasno stanje!
HVALA NA PAŽNJI !
- Slides: 23