HIGIJENA Osobne uslugepediker Predmet Tehnologija pedikerstva 1 razred

HIGIJENA Osobne usluge/pediker Predmet: Tehnologija pedikerstva 1. razred Prezentaciju izradila : Branka Grabar Tripalo dr. med.

Definicija: ■ Higijena je znanost o očuvanju i unapređenju zdravlja tj. znanost o sprečavanju i suzbijanju bolesti ■ Cilj higijene : očuvati zdravlje pojedinca , čitavih kolektiva te svih ljudi na svijetu

Termin "higijena" Hygijeja - grčka božica zdravlja, čistoće i sanitacije - sestra Panacee božice liječenja Ova porodična podjela urodila je poslovicom “ Higijena je pola zdravlja. “ ■

POVIJEST HIGIJENE ■ ■ ■ U starih naroda svi higijenski propisi temeljili su se na iskustvu i zapažanjima Propašću Rimskog carstva počinju propadati tekovine rimske kulture i civilizacije te padaju u zaborav higijenske navike U tom periodu nazadovanja higijenske kulture, u Europi se javljaju epidemije zaraznih bolesti. Krajem 18. st. dolazi do preporoda higijene Javljaju se naučna ispitivanja uzroka bolesti i mjera za sprečavanje širenja bolesti

dr. Ignaz Phillip Semmelweiss ■bečki liječnik , sredinom 19. st primijetio je da se učestalost babinje groznice može drastično smanjiti uvođenjem higijenskih mjera pranja ruku medicinskog osoblja te je uveo obavezno pranje ruku otopinom klornog vapna prije svakog vaginalnog pregleda

Razvoj Higijenskih instituta ■ � � � 1885 g. u Berlinu , osnivač Robert Koch njemački bakteriolog, otkrio uzročnik Tbc - a i kolere 1888. u Parizu, osnivač Louis Pasteur francuski kemičar i biolog, otkrio uzročnika bedrenice, babinje groznice, kolere peradi priredio cjepivo protiv bjesnoće uveo postupak pasterizacije

Andrija Štampar ( 1888. – 1958. ) otac higijene - postavio je temelje javnozdravstvenoj službi i osnovao niz socijalnomedicinskih ustanova (Škola narodnog zdravlja u Zagrebu i široka mreža dispanzera ) -

Zdravlje - Definicija Svjetske zdravstvene organizacije Zdravlje je potpuno tjelesno, duševno i društveno blagostanje, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti ■ ■ Zdravlje je stanje u kojem ne trpimo bol , niti smo ometani u obavljanju djelatnosti u svagdašnjem životu ( Galen – starorimski liječnik ) ■ Bez zdravlja znanost je bezvrijedna, umjetnost ništavna, sila slaba, blagostanje beskorisno, a rječitost nemoćna (Herofil – grčki liječnik)

Bolest ■ ■ je poremećaj normalnog života organizma pod utjecajem različitih štetnih čimbenika karakterizirana je smanjenjem sposobnosti prilagođavanja okolini i smanjenoj radnoj sposobnosti

UPAMTI!! ■ Svaki čovjek može značajno utjecati na svoje zdravlje i na zdravlje drugih, na tjelesnu kondiciju, radnu sposobnost, duševno zadovoljstvo i duljnu života ako nastoji sebe i druge čuvati od mogućnosti da obole

Podjela higijene Osnovne grane su: ■ Osobna higijena – bavi se pojedincom Kolektivna ili socijalna higijena – bavi se većim skupinama ljudi pa i cijelim narodima ■

Podjela higijene Generativna h. - izučava čimbenike nasljeđa i mjere za spriječavanje rađanja duševno i tjelesno bolesnih ■ Školska h. - brine se za očuvanje i unapređenje zdravlja učenika ■ H. dojenčadi i male djece - bavi se zdravstvenom zaštitom razvojne dobi , od začeća do školske dobi ■ Prehrambena h. – bavi se problemima ljudske hrane i prehrane ■ Mentalna h. - brine se za očuvanje i unapređenje duševnog i živčanog zdravlja čovjeka ■ H. okoliša - Istražuje utjecaje ekoloških čimbenika na ljudsko zdravlje ■

Podjela higijene H. Rada ■ Higijena prostora - rad je biološka i fiziološka potreba � bavi se čišćenjem i održavanjem čovjeka, ali i opterećenje za higijene u interijerima i organizami moguće opasnosti po eksterijerima zdravlje i život ako se predvide � produkt potrebe za redovnim i neki štetni čimbenici na radnom kvalitetnim uklanjanjem mjestu prljavštine na stručan način iz - vodi brigu o maksimalnom trajanju prostorija i okoline gdje živimo radnog vremena, vremenu odmora tijekom dnevnog rada, ■ Komunalna h. trajanju godišnjeg odmora, mjerama za uklanjanje - razmatra higijenske mjere u urbaniziranim sredinama, štetnih fizikalnih i kemijskih gradskim i seoskim naseljima, te čimbenika, nepovoljnih klimatskih u većim javnim objektima uvjeta. . . - Cilj : prevencija od profesionalnih bolesti ■

Osobna higijena ■ odnosi se na higijenske postupke koje neka osoba održavanjem čistoće provodi radi skrbi o vlastitom tjelesnom zdravlju i blagostanju ■ Postupci osobne higijene uključuju: posjet doktoru, zubaru redovito pranje (kupanje ili tuširanje) tijela redovito pranje ruku četkanje i njegovanje zubi osnovnu manikuru i pedikuru žensku higijenu i zdravu prehranu -

RAZLOZI ZA REDOVITO PRANJE I KUPANJE ■ ■ Dnevno lučimo 1 l znoj je po kemijskom sastavu sličan mokraći. ( voda, natrijev klorid, mokraćna kiselina, amonijak, hlapljive masne kiseline) Znoj se miješa s mrtvim epitelnim površinskim stanicama, izlučevinom lojnica, a na pojedinim područjima tijela s mokraćom i ostacima fekalija Na koži se talože i čestice prašine i druge prljavštine tijekom dana Na koži su prisutni brojni mikroorganizmi

ODRŽAVANJE HIGIJENE tuširanje mlakom vodom od 25 do 28 *C uz uporabu blagog sapuna ■ nisu nužna razna pomoćna sredstva kao što su: spužve, četke i dr. . . , jer su ona sabirališta prljavštine, bakterija i gljivica. ■ po završenom pranju treba tijelo dobro istrljati frotir – ručnikom, a to je ujedno i masaža tijela. ■ sredstva za njegu tijela služe kao dopuna ( ne nadomjestak) pravilne higijene i njege ■ redovito i često prati ruke u tijeku dana, jer se njima mogu prenijeti uzročnici bolesti u vlastito tijelo, a isto tako zaraziti i druge osobe ■ ruke treba dobro oprati sapunom i toplom vodom nakon ispražnjenja mjehura i/ili crijeva, odnosno bezuvjetno prije svakog obroka ■ redovito podrezani nokti također su važan čimbenik osobne higijene, jer se pod nepodrezanim noktima sakuplja nečistoća i različiti mikroorganizmi ■ ■ Održavanje osobne higijene treba postati redovitom navikom pojedinca, radi očuvanja vlastita zdravlja i zdravlja bližnjih.

RADNA HIGIJENA Svaki djelatnik se mora u svom radu pridržavati osnovnih mjera zaštite od infekcija poštujući pravila osobne zaštite i zaštite klijenta Osnovne mjere zaštite od infekcije su: ■ ■ ■ ■ redovito pranje i dezinfekcija ruku upotreba zaštitne odjeće upotreba maski, rukavica i zaštitnih naočala održavanje čistoće radnog prostora pravilna organizacija rada pravilno provođenje svih mjera antisepse i asepse pravilno rukovanje sterilnim materijalom

HIGIJENA RADNOG MJESTA ■ ■ ■ Osnovna pravila su: Na radnom mjestu trebo bi biti isključivo pribor i alat koji je zaista potreban za odvijanje tretmana kako ne bi na neiskorišten alat i pribor sjela fina prašina nastala od brušenja noktiju. Prije i poslije svakog tretmana obavezno očistiti i dezinficirati ruke i aparaturu Prije i poslije svakog tretmana obavezno sterilizirati potreban alat i dezinficirati radne plohe Postoji li i najmanja mogućnost ozljede tretiranog područja kože, istu je potrebno prije obrade dezinficirati Šiljaste , oštre i lomljive predmete koji se koriste prilikom rada moguće je baciti u kućno smeće isključivo ako su predhodno dezinficirani i spremljeni u posebne i sigurne spremnike

Provođenje higijenskih mjera je osnovni uvijet stjecanja povjerenje korisnika usluge ■ ■ ■ Za osobnu higijenu važno je pripaziti na eventualni napad gljivicama. Prašina koja se stvara kod brušenja noktiju može biti vrlo zarazna, te prilikom udisanja izazvati reakciju u bronhima ili plućima. Zbog toga je preporučljivo imati masku na licu za vrijeme brušenja noktiju, jer možda je in fekcija još u početnom stadiju, pa se ne prepoznaje. Svaki korisnik usluge mora imati svoju vlastitu strugalicu ili se nakon njene uporabe mora dezinficirati. Samo na taj način možemo biti sigurni da se eventualna infekcija neće proširiti na nokte drugih korisnika

Zaštitna odjeća ima zadaću da zaštiti osobnu garderobu odnosno da štiti zaposlenika od ozljeda u radnom procesu ■ mora biti čista ■ ne smije biti tijesna, već slobodno mora obavijati tijelo kako bi dobro propuštala zrak i ispareni znoj ■ mora se lako održavati ( prokuhavati s detergencijama i glačati) ■

Sanitarni nadzor Provodi sanitarna inspekcija ■ Obuhvaća nadzor nad provedbom zakona i pravilnika o higijenskim uvjetima rada, da bi se zaštitili interesi i zdravlje potrošača. ■ ■ Kontrolira se zdravstveno stanje zaposlenika, higijenski uvjeti radnog prostora, sanitarnog čvora, skladišnog prostora, zdravstvena ispravnost, trajnost kozmetičkih proizvoda. . ■ Često se uzimaju brisevi s radnih površina, pribora , alata, s ruku zaposlenika s ciljem dobivanja potpunog nadzora nad provođenjem higijensko sanitarnih mjera

INFEKCIJA (lat. Inficere – zaraziti) ■ je biološki proces koji nastaje ulaskom i razmnožavanjem patogenih mikroorganizama u tijelu domaćina, pri čemu dolazi do lokalne ili opće reakcije

Epidemiologija je nauka o bolestima koje zahvaćaju veće skupine ljudi Epidemiolozi - se bave uzrocima pojave bolesti među stanovništvom te njihovom kontrolom i sprječavanjem ■ ■ Uzročnici zaraznih bolesti su mikroorganizmi (mikrobi)

MIKROORGANIZMI ■ � � U mikroorganizme ubrajamo : bakterije viruse gljive praživotinje

BAKTERIJE najjednostavniji stanični organizmi, bez jezgre � imaju samo dugi prstenasti lanac molekule DNK. � razmnožavaju se vegetativno, običnom diobom, pri čemu se DNK lanac dijeli uzdužno Podjela: koki – kuglasta oblika, bacili – štapičastog oblika spirili, spirohete i vibriji - zavojite građe �

VIRUSI � dijelimo ih u DNA i RNA viruse. � nemaju stanične građe � nemaju vlastiti metabolizam � ne rastu ■ ■ Posebnu skupinu RNA virusa čine retrovirusi. Retrovirusi su u središtu pozornosti znanstvenika, jer se među njima nalazi i uzročnik AIDS –a, te različiti kancerogeni virusi.

GLJIVICE ■ ■ Gljivice su biljke bez klorofila. Njihovo tijelo može biti građeno od jedne ili više stanica. Budući da nemaju kloroplaste, gljive ubrajamo u heterotrofne organizme. Gljive su i saprofiti (hrane se organskim tvarima uginulih bića). Razmnožavaju se: nespolno (sporama i pupanjem) i spolno.

Rezidentna mikroflora. - - mikroorganizmi koji su stalni «stanovnici» naše kože , jer površina naše kože nije sterilna imaju veliku ulogu u zaštiti od patogenih mikroorganizama, odnosno onih koji mogu izazvati bolest

Tranzitorna mikroflora. - Mikroorganizmi koji nisu stalno prisutni na koži ruku, nego se povremeno na njoj nakupljaju kontaktom s kontaminiranim površinama, predmetima, ljudima, životinjama, itd

Činbenici koji utječu na pojavu zaraznih bolesti su: 1. Izvor zaraze 2. Putevi prenošenja klica od izvora do novog domaćina 3. Prijemljivost ( osjetljivost ) novog domaćina 4. Dovoljan broj klica i njihova virulencija

Izvor zaraze ■ je zaražen ili bolestan čovjek (ili životinja) te okoliš. (tetanus, botulizam) ■ 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Uzročnici bolesti mogu napustiti tijelo domaćina: Izlučivanjem na kožu i sluznice iz probavnog sustava stolicom iz urogenitalnog mokraćom izlučevinama spolnih žlijezda, iz dišnog sekretom nosa kapljicama iz donjih dišnih putova i pluća iz krvi s mjesta ozljede i sl.

Putovi prenošenja 1. dodirom, kontaktom -posrednim ili indirektnim (preko rublja, instrumenata i pribora) - neposrednim ili direktnim kontaktom (rukama, sluznicom) 2. živežnim namirnicama 3. vodom 4. zrakom (kapljične infekcije, prašina) 5. zemljom 6. ugrizom i izmetima životinja i kukaca

Prijemljivost domaćina Dispozicija je sklonost čovjeka prema određenoj bolesti Rezistencije (otpornost) je prirođena ili stečena sposobnost zaštite od infekcije i bolesti. ■ ■ Važnu ulogu imaju unutarnji čimbenici ( dob, spol, trudnoća, dojenje) i vanjski čimbenici ( klima, nehigijenski uvjeti, slaba prehrana

Broj klica i virulencija � � � Količina klica koja je potrebna da izazove infekciju različita je kod različitih bolesti, a ovisi o virulenciji Ako je broj klica malen , imunološki sustav domaćina će ih uništiti Virulencija je sposobnost mikroba da nadvladaju obrambeni imunološki sustav

Ulazna vrata unosa uzročnika u tijelo � � � probavni sustav (usta), dišni sustav (nos), spojnica oka oštećena koža (veće ili manje rane na koži, ogrebotine) sluznica spolnih i mokraćnih organa

Vogralikov lanac. ■ ■ ■ Za nastanak bolesti potrebna je prisutnost svih čimbenika. Nedostaje li bilo koja karika Vogralikova lanca, neće doći do infekcije U prevenciji infekcije nastojimo ukloniti barem jedan čimbenik

Obrana tijela od infekcija ■ ■ Ljudsko se tijelo može u pravilu oduprijeti gotovo svim vrstama organizama ili toksina. Ta se sposobnost organizma naziva imunost. Imunost je prirođena ili stečena fiziološka sposobnost organizma da se brani od štetna djelovanja brojnih vanjskih, često štetnih čimbenika. Imunost tijelu osigurava imunosni sustav. Imunosna tkiva i organi: timus, koštana moždina, slezena i limfni čvorovi, te stanice u funkciji obrane tijela od infekcije: fagociti i limfociti.

Prirođena imunost ■ otpornost organizma na različite antigene koja je prisutna u tijelu od rođenja bez posebnih oblika pokretanja imunološke reakcije Antigen ■ Tvari koje uzrokuju nastanak imunološke reakcije, nazivamo antigenom (bjelančevine, lipoprotein ■ polipeptidi, polisaharidi. . )

Stečena imunost � � je otpornost organizma koja nastaje nakon unosa antigena u organizam. Pokreće se imunološka reakcija koja se sastoji od prepoznavanja antigena i reakcije protiv tog istog antigena.

Aktivna imunost može biti stečena prirodnim putem ili umjetnim putem ■ Prirodni put - predstavlja oblik imunizacije u ljudi koji su preboljeli neku zaraznu bolest ili osoba koja je bila zaražena ali nije oboljela. Takve osobe imaju gotova specifična protutijela s kojima mogu uništiti isti antigen u slučaju ponovnog unosa u tijelo. ■ Umjetni put - je oblik stečene aktivn imunizacije izazvane cijepljenjem od strane liječnika, tj. unosom u organizam produkte koji ne uzrokuju pojavu bolesti ali su zadržali svoju sposobnost imunizacije. ■ Pasivna imunost- stečena prirodnim putem omogućuje protutijelima koja kroz posteljicu prolaze iz majke u zametak. Ta protutijela je sintetizirala majka za svoje potrebe. Dio majčinih protutijela dojenče unosi u svoje tijelo sisanjem prvih dana života.

BORBA PROTIV INFEKCIJE Antisepsa Asepsa ■ je postupak kojem je cilj ■ je način rada kojim se u suzbijanje infekcije i medicini isključuje svaka uništavanje mogućnost vanjske mikroorganizama na kontaminacije radnog instrumentima, koži, polja i svega što se pri ranama, predmetima radu upotrebljava ■ Antiseptici koji se danas ■ Asepsu postižemo primjenjuju u praksi imaju različitim fizikalnim i dezinfirajuće djelovanje kemijskim postupcima: sterilizacijom i dezinfekcijom

Dezinfekcija ■ je skup postupaka pomoću kojih smanjujemo broj mikroorganizama u određenoj sredini ili na određenom predmetu i oslobađamo ih zaraznosti ■ dezinfekcijom smanjujemo broj i virulenciju mikroba na razinu na kojoj oni više nisu opasni za zdravlje ili više ne mogu štetiti na koji drugi način ■

Dezificijens je kemijsko sredstvo kojim se obavlja dezinfekcija. DJELOVANJE: ■ bakteriostatično, virustatično – sprečava rast i razvoj bakterija i virusa ■ baktericidno, virucidno, fungicidno – uništava bakterije, viruse, gljivice ■ inhibitorno – koči, usporava, ali ne sprečava rast i razvoj mikroorganizama ■

Dezinficirati možemo: ■ ■ ■ ■ kožu (naročito ruku) odjeću i obuću posteljinu i rublje podove, zidove, pokućstvo i radne površine operacijske dvorane i prostorije za prijeoperacijsku pripremu sanitarne prostorije i predmete u njima kuhinje, kuhinjski pribor za jelo instrumente koji se ne smiju sterilizirati

Metode dezinfekcije: 1. Prirodne metode: ■ sunčeva svjetlost – ultraljubičaste zrake: bakterije izložene sunčevoj svjetlosti relativno brzo ugibaju pri iznošenju predmeta na osunčana mjesta. ■ Dezinfekcijsko djelovanje ultraljubičastih zraka iz umjetnih izvora ( «kvarcne svjetiljke» ) primjenjuje se u zatvorenim prostorijama. ■ taloženje ■ vrtloženje ■ filitracija

2. Mehaničke metode: a) četkanje, ribanje, pranje, čišćenje, struganje. ■ Pri pravilnom pranju poda vodom i četkom može se sniziti broj klica za 22 -50%. ■ služe kao priprema za provođenje kemijske metode dezinfekcije i kao postupak nakon kemijske metode. (npr. instrumenti se nakon upotrebe operu četkom pod tekućom vodom, dezinficiraju potapanjem u kemijsko sredstvo i ponovno isperu tekućom vodom, da bi se odstranio dezinficijens).

b) Ventilacijom (propuhom): pokretanjem zraka u ■ prostorijama može se odstraniti iz zraka i do 60% mikroorganizama. Vrijeme prozračivanja mora potrajati najmanje 5 minuta, jer se u početku ventilacije podiže prašina i mikroorganizmi s poda i površine pokućstva.

3. Termičke metode a) spaljivanje je najstariji, najjednostavniji i najsigurniji postupak za uništavanje kontaminiranih predmeta bez veće vrijednosti (zavojni materijal, pribor za jednokratnu upotrebu). b) žarenje c) glačanje često se primjenjuje u kući. Za učinkovitije djelovanje potrebno je rublje ovlažiti i glačati glačalom na 200 0 C do sušenja tkanine koju glačamo ( zavojni materijal, ručnici, plahte). d) kipuća voda: kuhanjem u kipućoj vodi uništava se većina mikroorganizama već poslije 10 minuta.

4. Kemijske metode: ■ ■ � � � se mogu kombinirati s mehaničkim i fizikalnim metodama radi postizanja boljih rezultata. podjela kemijskih dezinfekcijskih sredstava : prema mehanizmu djelovanja intenzitetu djelovanja kemijskoj strukturi

Anorganska dezinfekcijska sredstva: Kiseline (sumporna, solna, dušična) jaka baktericidna sredstva. Ne upotrebljavaju se često jer oštećuju tkiva i predmete. Borna kiselina (acidum boricum), u 3% otopini je blag antiseptik. Upotrebljava se za obloge i sl. Lužine (natrijeva, kalijeva, vapno). Halogeni elementi. U dezinfekciji upotrebljavaju se preparati klora i joda za dezinfekciju podova, zidova, stropova, stolova, kreveta, sanitarija i predmeta u njima. Jod ima snažno baktericidno djelovanje. U zdravstvu se danas koristi jodni preparat Povidon za dezinfekciju kože, okoline rane i operacijskog polja. ■

■ ■ ■ Oksidativna sredstva: u dodiru s organskim tvarima oslobađaju kisik i djeluju neposredno oksidativno na bakterije. U zdravstvu se primjenjuje vodikov superoksid (H 2 O 2 ) i kalijev permanganat (Kmn. O 4). Vodikov superoksid (Hydrogenium peroxidatum) upotrebljava se u 3%-tnoj otopini za dezinfekciju gnojnih rana. Ne treba ga primjenjivati tamo gdje nema gnoja. Pjeni se na odumrlom tkivu. U dodiru s gnojem oslobađa kisik i na taj način uništava mikroorganizme, dezodorira (otklanja neugodne mirise) i detoksicira (odstranjuje otrove). ■ Kalijev permanganat, se upotrebljava u 0, 03 – 0, 1% otopini za dezinfekciju kože i sluznica, djeluje isključivo površinski.

Organska dezinfekcijska sredstva: ■ ■ ■ ■ Fenol: karbolna kiselina, jedno je od najstarijih dezinfekcijskih sredstava. Zbog iritacije kože i sluznica i zbog neugodna mirisa uglavnom se više ne upotrebljava. Lizol: krezolov sapun upotrebljava se rijetko za dezinfekciju podova u 5%-tnoj otopini Formaldehid: se upotrebljava za kemijsku sterilizaciju aparata i pribora osjetljivih va visoku temperaturu. Alkohol: za dezinfekciju kože upotrebljava se 70%-tni etilni alkohol. Akridinske boje – Rivanol: za dezinfekciju rana upotrebljava se 0, 1%-tna otopina.

■ ■ ■ Svojstva idealnog dezinfekcijskog sredstva: u malim koncetracijama djeluje baktericidno i brzo ima širok spektar djelovanja (bakterije, virusi, gljivice) djeluje u prisutnosti organskih tvari (krv, gnoj) nije otrovno ne nadražuje kožu niti izaziva alergijske reakcije ne ugrožava biološku ravnotežu u ljudskoj okolini ne djeluje karcinogeno ni teratogeno ima ugodan miris ili je bez mirisa ne oštećuje kovinu, plastiku, tkanine niti mijenja njihovu boju djeluje na različitim temperaturama ekonomično je

VAŽNO! ■ pravilno pripremiti preporučenu koncentraciju dodati točno određenu količinu dezinficijensa dodati točno određenu količinu vode upotrijebiti čistu i suhu posudu za pripremanje otopine prije upotrebe dezinficijensa mehanički oprati prljavštinu baciti otopinu 24 h od pripreme nemarno upotrebljavanje dezinficijensa može pospješiti rast mikroorganizama i proširiti infekciju u dezinficijensu se ne čuvaju instrumenti ili pribor za čišćenje na već upotrebljavanu otopinu ne smije se dolijevati dezinficijens nikada ne upotrebljavati dva dezinficijensa ako jedan od njih nije alkohol u dezinficijens se ne dodaje deterdžent, jer to smanjuje učinak ■ ne smijemo očekivati od dezinficijensa da dezinficira prljavštinu i da ■ ■ ■ ■ ■ potpuno osigura od širenja infekcije

Sterilizacija ■ postupak kojim se uništavaju svi živi oblici mikroorganizama (patogeni, apatogeni, i njihove spore) na predmetima koji se steriliziraju (instrumenti, zavojni materijal, gumene rukavice, tekućine).

Postupci sterilizacije 1. Suha sterilizacija ( paljenje, žarenje , suhi vreli zrak ) 2. Vlažna sterilizacija ( kuhanje, grijanje do 80° C ) 3. Vrućom parom pod tlakom ( autoklaviranje )

HVALA NA PAŽNJI !!!