Hasanaginica narodna balada Podela narodne knjievnosti Narodna knjievnost

Hasanaginica narodna balada

Podela narodne književnosti Narodna književnost Poezija Lirska Proza Epsko-lirska Epska Duži prozni oblici Kraći prozni oblici Obredne Ljubavne Balade Pesme starijih vremena Pripovetke Legende Zagonetke Brzalice Običajne Porodične Romanse Pesme srednjih vremena Novele Anegdote Pitalice Izreke Mitološke Religiozne Pesme novijih vremena Bajke Priče o životinjama Poslovice Različiti oblici kazivanja Posleničke Basne

Ključni pojmovi • balada - lirsko-epska pesma u kojoj je opevan neki tužan događaj. • Vuk Stefanović Karadžić narodne balade odredio je kao pesme na međi između ženskih (lirskih) i junačkih (epskih) pesama. Smatrao je da se balade, kao i junačke pesme, pripovedaju, ali za razliku od njih ne pripovedaju o junacima i megdanima. Njihova radnja je prožeta emocijom, što balade čini srodnim lirskim pesmama. Odlikuje ih i dramski karakter oblikovanja radnje, zbog čega su bogate dijalozima i monolozima

Hasanaginica • Putovanje u Dalmaciju (Viaggio in Dalmazia), Venecija, italijanskog naučnika, opata Alberta Fortisa (1774) Među prvim prevodiocima ove pesme bio je slavni nemački pesnik Gete (1775). • nastaje negde između 1646 -49. godine

Šta se b'jeli u gori zelenoj? Al' je snijeg, al' su labudovi? Da je snijeg, već bi okopnio, Labudovi već bi poletjeli; Nit' je snijeg, nit' su labudovi, ; Nego šator age Hasan-age, On boluje od ljutijeh rana, Oblazi ga mati i sestrica, A ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam' bolje bilo, ; On poruči vjernoj ljubi svojoj: "Ne čekaj me u dvoru b'jelomu, "Ni u dvoru, ni u rodu momu. " Kad kaduna r'ječi razumjela, Još je jadna u toj misli stala; Jeka stade konja oko dvora; Tad' pobježe Hasanaginica, Da vrat lomi kule niz pendžere; Za njom trče dv'je ćere djevojke: "Vrati nam se, mila majko naša!; "Nije ovo babo Hasan-aga, "Već daidža Pintorović beže. " I vrati se Hasanaginica, Ter se vješa bratu oko vrata: "Da moj brate, velike sramote!; "Gdje me šalje od petoro djece! Beže muči, ništa ne govori, Već se maša u džepe svione, I vadi joj knjigu oprošćenja, Da izumlje potpuno vjenčanje, ; Da gre s njime majci u natrage. Kad kaduna knjigu proučila, Dva je sina u čelo ljubila, A dv'je ćerke u rumena lica, A s malahnim u bešici sinkom; Od'jelit' se nikako ne mogla, Već je bratac za ruke uzeo I jedva je s' sinkom rastavio, Ter je meće k sebi na konjica, S njome grede dvoru bijelomu. U rodu je malo vr'jeme stala, ; Malo vr'jeme, ni nedjelju dana, Dobra kada i od roda dobra, Dobru kadu prose sa svih strana, A najviše Imoski kadija. ; Kaduna se bratu svome moli: "Aj tako te ne želila, braco! "Nemoj mene davat' ni za koga, "Da ne puca jadno srce moje "Gledajući sirotice svoje. "; Ali beže ništa ne hajaše, Već nju daje Imoskom kadiji. Još kaduna bratu se moljaše, Da napiše listak b'jele knjige, Da je šalje Imoskom kadiji: ; "Djevojka te l'jepo pozdravljaše "A u knjizi l'jepo te moljaše: "Kad pokupiš gospodu svatove, "I kad pođeš njenom b'jelu dvoru, "Dug pokrivač nosi na djevojku, ; "Kada bude agi mimo dvora, "Da ne vidi sirotice svoje. Kad kadiji b'jela knjiga dođe, Gospodu je svate pokupio, Svate kupi, grede po djevojku. ; Dobri svati došli do djevojke, I zdravo se povratili s njome; A kad bili agi mimo dvora, Dv'je je ćerce s pendžera gledahu, ; "Svrati nam se, mila majko naša! "Da mi tebe užinati damo. " Kad to čula Hasanaginica, Starješini svata govorila: ; "Bogom brate, svata starješina! "Ustavi mi konja uza dvora, "Da darujem sirotice moje. " Ustaviše konje uza dvora. Svoju djecu l'jepo darovala: ; Svakom sinu nože pozlaćene, Svakoj ćeri čohu do poljane; A malomu u bešici sinku, NJemu šalje uboške haljine. A to gleda junak Hasan-aga, ; Pak dozivlje do dva sina svoja: "Hod'te amo, sirotice moje! "Kad se ne će smilovati na vas "Majka vaša srca kamenoga. " Kad to čula Hasanaginica, ; B'jelim licem u zemlju ud'rila Uput se je s dušom rastavila, Od žalosti gledajuć' sirote.

Fabula OBRT Hasanaginica odvedena nazad „svome rodu“, njen brat, beg Pintorović, udaje je za kadiju. ZAPLET Hasan-aga poručuje svojoj ženi Hasanaginici da ga ne čeka u „dvoru b`jelomu“, jer se ljuti što ga ona ne posećuje ranjenog. RASPLET Hasanaginica umire u susretu sa svojom decom.

te tri molbe neuslišene, i pretvaraju se u ono od čega ona najviše strepi. da joj pokrije glavu u svadbenoj povorci da je ne udaje da je ne tera od dece neprebolna žalost zbog aginih reči i rastanak sa decom strah, sramota i tuga zbog rastanka sa decom Za njom trče dv'je ćere djevojke: "Vrati nam se, mila majko naša!; stid Tri puta se nesrećna Hasanaginica obraća bratu u sudbinskim trenucima svoga života Dv'je je ćerce s pendžera gledahu, ; "Svrati nam se, mila majko naša!

Stilske figure slovenska antiteza, gradacija, ponavljanje, stalni epiteti

Likovi • Hasanaginica – stid, tragična materinska osećanja, poštovanje brata, strah od Hasanage • Hasanaga – nepromišljen, nagao, plahovit, surov • Beg Pintorović – čvrst, ponosan, neosetljiv