GRKA DRAMA POVIJEST Pripremila Marta Lonarevi prof grka

GRČKA DRAMA POVIJEST Pripremila: Marta Lončarević, prof.

grčka je civilizacija prva velika povijesna civilizacija Europe koja je dotad živjela u prapovijesti (u brončanom dobu) razvoj vrlo brz u usporedbi s drevnim civilizacijama (ahahajsko doba u 8. st. prije Krista na granici prapovijesti, a u 5. st. Prije Krista u tzv. Klasičnom dobu grčka umjetnost dostiže vrhunac)

Povijesne okolnosti Temeljne političke zajednice bili su gradovidržave (polisi): Atena, Sparta, Korint, itd) Grci osvajaju cijelo Sredozemlje=tadašnji poznati svijet Osvajanje i trajno naseljavanje gradova – kolonije (kod nas: Issa=Vis, Faros=Hvar, Korkyra=Korčula, Kairos=Trogir) Visoki zahtjevi skladnog razvoja tijela i duha (temelji sporta i filozofije) Umjetnost i kultura dobivaju univerzalni karakter Bogovi i mitologija (Olimp-prijestolnica bogova) Grčki alfabet Atenska demokracija

Krajem 6. st. pr. Krista Atenjani su svetom kamenju iznad Atene dali ime Akropola (akra = iznad; polis =grad). Najstarije zidine Akropole datiraju od mikenskog vremena, iz 12. st. pr. Krista. Akropola je izgrađena na četiri obronka iznad Atene. Hram boginji Ateni tu je podignut kako bi bio siguran od osvajača. Perzijanci su u osvajačkom pohodu uništili sve spomenike koji se u 5. st. pr. Krista, u zlatno doba atenske države, obnavljaju

Karijatide-stupovi u obliku žena

Veličanstveni hramovi na Akropoli: Propileji - ulazni trijem Hram božice Nike (Pobjede) Erehtejon - hram s trijemom karijatida Partenon – hram božice Atene. Njen golem kip sagradio je kipar Fidija. Bio je napravljen od zlata i slonovače. Ukraden je, a postolje na kojem je stajao promjera je 4, 09 x 8, 04 m.

Kip boginje Atene

Dioniz ili Bacchus Grčki bog vina, rađa se iz Zeusova bedra. Bio je prvi vinogradar, a poznat je i kao bog plodnosti, opuštanja i svih životnih užitaka. Njegov mitološki pratitelj je jarac koji se prinosi kao žrtva Dionizu. Jarac se na grčkom naziva tragos, a pjesma u čast Dioniza tragodia (tragedija).

Bacchus ili Dionis

Dioniz ili Bacchus Grčki bog vina, rađa se iz Zeusova bedra. Bio je prvi vinogradar, a poznat je i kao bog plodnosti, opuštanja i svih životnih užitaka. Njegov mitološki pratitelj je jarac koji se prinosi kao žrtva Dionizu. Jarac se na grčkom naziva tragos, a pjesma u čast Dioniza tragodia (tragedija). Svečanosti u slavu boga Dioniza obilježene su pjesmom i plesom. U njima je u okviru pjesme zvane ditiramb postupnim odvajanjem jednog pjevača i formiranjem zbora došlo do zametka tragedije. Vođa zbora = korifej, počeo se odvajati od zbora te se preobražava u različite likove, a zbor komentira radnju. Prve se takve izvedbe pripisuju Tespisu 534. pr. Krista. u Ateni. Putovao je svojim kolima i priređivao predstave u čast Dionizu.

Društveno-političke okolnosti u 5. st. pr. Krista Nestanak tiranije u atenskom društvu. Pobjeda nad perzijskim osvajačem. Pun razvoj demokracije. Pun procvat Atene u vojnom, kulturnom i gospodarskom pogledu Filozofski pogled: sofizam Krilatica: čovjek kao mjera svih stvari (Protagora ) Ljudi se sve više okreću sebi, a manje su okrenuti zajednici ( polisu ).

Antička drama Radnja drame zasniva se na mitu. Pjesnici su mogli mijenjati detalje, ali ne i osnovne odnose u mitu. Drama je uvjetovana PROSTOROM = scenski prostor i VREMENOM = jedinstvena i pregledna radnja. Zato drama nema epsku širinu ni lirske asocijacije. Lice iz drame sputano je i scenom i psihofizičkim mogućnostima svojeg tumača= glumca, živog čovjeka. Drama prikazuje odlučni preokret u čovjekovu životu koji definitivno rješava neku njegovu životno važnu dilemu. Obrat iz sreće u nesreću= tragedija. Obrat iz nesreće u sreću= komedija.

U drami je najvidljivija čovjekova ovisnost o silama koje ga nadrastaju i s kojima dolazi u susret ili sukob. Ishodište drame je dramatičnost čovjekova opstanka u povijesnom svijetu. Korijen dramatičnosti je u vječnom čovjekovom između: između htijenja i mogućnosti, sklonosti i dužnosti, pojedinca i društva, pravde i nepravde, istine i neistine, sadašnjice i ciljeva budućnosti. U drami se postavljaju pitanja o porijeklu bogova, heroj, naroda, pitanja o slobodi, pravednosti, snazi i slabosti čovjekovoj. Ta se pitanja postavljaju s puno strasti i oštrine i budila su na razmišljanje i raspravu brojnu publiku te zakonodavce, filozofe i državnike.

Grčko kazalište Dramske izvedbe bile su dio Dionizova kulta izvođene o svetkovinama tog boga: na prijelazu siječnja i veljače te u ožujku i travnju. Organizator svečanih igara je država, izvode se u obliku natjecanja: tri pjesnika tragičara bore se za nagradu koju dodjeljuje službeni žiri. Svaki natjecatelj nastupa s tri tragedije i jednim veselim igrokazom, tzv. satiričkom igrom. Tragedije: povezane su sadržajem ili su samostalne, sastavljena od tri nezavisna dramska komada Kazalište: na otvorenom, na obronku brežuljka Sastoji se od: POZORNICE = SCENE, na kojoj su igrali glumci; PLESIŠTE = ORKESTRA, TJ. PROSTOR ZA KOR; GLEDALIŠTE = TEATAR (stepenice na kojima sjede gledatelji)

DIONIZOVO KAZALIŠTE U EPIDAURU

Najpoznatije kazalište antičke Grčke je ono u Epidauru koje je moglo primiti oko 40 000 gledatelja. Akustika je bila izvrsna, glumci nose tipizirane maske (tragičke, komičke ili satiričke). Drama je nalikovala današnjim mjuziklu: bilo je glazbe, pjevanja, plesa, izmjenjivali su se govoreni (recitirani) i pjevani dijelovi. Pjevane dijelove izvodi kor, a govorne glumci.

Dramske konvencije ženske su uloge igrali muškarci; nisu se smjela prikazivati ubojstva; ona se izvode iza kulisa i o njima izvještava glasnik RADNJA: odvija se u dijalozima između glumaca (najviše 4 - zato su glumci igrali više uloga) Pjevani dijelovi bili su komentar, izraz raznih duševnih stanja lica, odraz njihova raspoloženja

Predstavama su mogli prisustvovati svi slobodni građani, robovi te hetere (obrazovane bludnice). Predstave su bile besplatne. Prvi je red uz orkestru rezerviran za Dionizove svećenike, ugledne goste i poslanike drugih gradova. Za kazališnih svečanosti prestaju političke rasprave, sudski procesi i vojni pothvati.

Kazalište je u staroj Grčkoj igralo veliku ulogu. Pratilo je suvremena povijesna zbivanja ali i s puno zanimanja govorilo o bitnim pitanjima čovjekova opstanka, njegove egzistencije.

Dramske vrste Tragedija Komedija Drama u užem smislu Festival drame u staroj Grčkoj uvijek je završavao komedijom, podsjetnikom da se život treba uživati. Najznačajniji komediograf toga doba bio je ARISTOFAN

SOFOKLO 5. st. prije Krista

Rođen je oko 497. g. a umro s 92 godine. Otac mu je vlasnik radionice oružja. Sofoklo je bio vješt u pjesmi i plesu. Glumio je u svojim prvim dramama. Bile su mu povjerene visoke političke i vojne dužnosti. Zajedno s Periklom i još desetoricom drži najviše vojničke časti u Ateni. Teorije o njegovoj smrti: - zagušio se bobicom nezrela grožđa; - od radosti kad je čuo za pobjedu u kazalištu - počeo je recitirati dugačku rečenicu iz "Antigone" i zbog nedostatka zraka izdahnuo. Napisao je 123 dramska djela, na dramskim natjecanjima pobijedio 18/20/24 puta (nije potvrđeno).

Sofoklove inovacije Povećao je broj članova kora s 12 na 15 Uveo je trećeg glumca Prvi je prešao na pisanje pojedinačnih, sadržajno zaokruženih drama Uveo je oblikovanje scenske zgrade: kulise Sofoklo je bio miljenik atenske publike. U svojim tragedijama napušta mitološki svijet te se fokusira na čovjekove strasti i djelovanja. Radnju više ne pokreće božanstvo, već slobodna ljudska volja

Aleksandrijska knjižnica posjedovala je 123 njegove drame. Od 123 drame 96 ih je dobilo prvu nagradu. Antigona je izvedena 442 puta.

Tragedija Aristotel je smatrao tragediju najvrednijom umjetničkom vrstom jer govori o onome što se može dogoditi. Tragedija pobuđuje u ljudima osjećaje samilosnog zajedništva (sympathia) sa svakom patničkom sudbinom jer prikazivanje obrata iz sreće u nesreću dovodi do pročišćenja (katharsis), osjećaja samilosti i straha za tragičkog junaka. Tragički junak nije ni zao ni dobar već sličan nama, a njegova propast proizlazi iz tragičke pogreške = iz neznanja okolnosti koje ga uništavaju. Tragedija je ta koja ukazuje na slabosti čovjeka i njene strašne posljedice te budi osjećaj opreza, uči suzdržanosti u djelovanju.

Aristotel: teorija tragedije Tragediju tvori neka zgoda koja mora biti oblikovana na određen način (jedinstvo mjesta, vremena i radnje) Mora sadržavati: 1. tragičnog junaka 2. tragičnu krivnju 3. tragični završetak 4. uzvišeni stil 5. katarzu: probuđeni osjećaji sažaljenja kod gledatelja i time pročišćenje gledateljevih osjećaja

Antigona Lica: Antigona - Edipova kći, Izmenina sestra Izmena - Edipova kći, Antigonina sestra Kreont - njihov ujak, tebanski kralj Tiresija - prorok Hemon - Kreontov sin Euridika - Kreontova žena Stražar Glasnici Zbor