GRAEVINAR Stariji graevinar se spremao otii u mirovinu

GRAĐEVINAR Stariji građevinar se spremao otići u mirovinu. Poslodavcu je rekao da želi napustiti posao i živjeti miran život sa svojom obitelji iako će mu nedostajati prijatelji, suradnici i dobra plaća.

Poslodavcu je bilo žao jer je znao da ga napušta dobar i pouzdan radnik, stoga ga je zamolio da sa svojim timom izgradi još samo jednu kuću. Građevinar je pristao iako preko volje. Skupio je ekipu, opremu i materijal.

Budući je radio preko volje nije pronašao nikakvo zadovoljstvo u radu. Kad je kuća bila gotova poslodavac je došao provjeriti posao. Prišao je radniku i predao mu ključeve ulaznih vrata govoreći:

To je tvoja kuća, moj poklon tebi! Kakva neugodna situacija! Da je znao da kuću gradi sebi, napravio bi je bolje, puno bolje!

Sada će živjeti u kući, koju nije gradio sa srcem i koja zato nije najbolje sagrađena.

Zar s nama nije tako? Živote gradimo odsutno, idemo linijom manjeg otpora, ne prihvaćamo promjene. U bitnim trenucima našeg osobnog i profesionalnog života ne pokazujemo ono najbolje što nosimo u sebi.

A onda se zgražamo nad spoznajom da živimo u kući u kojoj ne želimo živjeti a moramo, jer smo ju sami izgradili. Da smo prije znali… gradili bismo drukčije!

Svakog dana gradimo svoju životnu kuću; zabijamo čavle, postavljamo podove, dižemo zidove. Mudar graditelj svakom opekom, svakim trenutkom zida svoj dom radosti i ljubavi.

Život je projekt koji gradimo po načelu “sam svoj majstor”! Naš današnji život je rezultat naših odnosa i izbora iz prošlosti. Naš sutrašnji život biti će rezultat naših sadašnjih odnosa i današnjih izbora.

Zato izaberimo uputiti osmjeh, pružiti potporu, pokazivati suosjećanje, podijelili radost, voljeli… Dobro pazimo kako gradimo svoje životne kuće! http: //vjeronaucni-portal. com prema prezentaciji pronađenoj negdje na Internetu