Gotfrid Vilhelm Lajbnic G W LEIBNIZ Roen je
Gotfrid Vilhelm Lajbnic
G. W. LEIBNIZ Rođen je 1646. u Lajpcigu Studirao matematiku (otkrio infinitezimalni račun) Studirao i doktorirao prava Bio je i diplomata (diplomatska misija u Parizu) Prvi predsednik naučnog društva koje je kasnije preraslo u Prusku akademiju nauka Pokušavao da ujedinji katolike i protestante 2
RAZLIKOVANJE ISTINA UMA I ČINJENIČKIH ISTINA Iskazi se dele na umske i činjeničke istine. 3
UMSKE ISTINE Umske istine predstavljaju nužne istine: one su ili samoočevidni iskazi ili se mogu svesti na takve iskaze. Ako stvarno znamo značenje iskaza onda shvatamo da njihova protivrečnost ne može biti istinita. Sve umske istine su nužne i njihova istinitost počiva na principu protivrečnosti. Ne može se negirati istina uma a da se ne zapadne u protivrečnost. Saznaju se INTUICIJOM Njihova istina je SAMOOČEVIDNA 4
UMSKE ISTINE Primeri umskih istina: princip identiteta: „svaka stvar je identična samoj sebi“ A = A princip neprotivrečnosti: ◦ a) „ono što je A ne može biti ¬A“ (kad govorimo o stvarima) ◦ b) „iskaz ne može biti istovremeno istinit i lažan“, tj, od dva protivrečna iskaza, jedan mora biti lažan (princip primenjen na istinitost iskaza) ◦ „Petar postoji i ne postoji“ je logički nemoguće. (Predstavlja kršenje principa neprotivrečnosti prema kojem stvar ne može da ima svojstvo A i njemu suprotno svjstvo ¬A „Toplota nije isto što i boja“ (znamo da je tačno već na osnovu značenja, čim znamo šta znače izrazi „toplota“ i „boja“. Ne treba nam dokaz ili iskustvena 5 provera)
ČINJENIČKE ISTINE (faktičke istine) Nisu nužni iskazi, već su kontingentni (slučajni). Njihove suprotnosti se mogu zamisliti i mogu se negirati bez logičke protivrečnosti. Iskaz „Petar se oženio sa Marijom“ nije nužan iskaz. Zamislivo je, tj, nije protivrečno da je suprotni iskaz tačan: „Petar se nije oženio sa Marijom“. Kontingentne istine ne možemo da dedukujemo ni iz jedne apriorne samoočigledne istine. Istinitost činjeničkih istina saznajemo a 6
ČINJENIČKE ISTINE (faktičke istine) Činjeničke istine počivaju na NAČELU DOVOLJNOG RAZLOGA (sve ima razlog zašto je tako, a ne drugačije, tj ništa se ne događa a da nema tazloga zašto je to tako) Kontingentna istina je ona čija suprotnost ne implicira protivrečnost. Postojanje bilo koje stvari u svetu nije nužno. Dakle, možemo poricati egzistenciju svake stvari bez protivrečnosti. Činjeničke istine zavise od božje volje. 7
NAČELO SAVRŠENSTVA Niz postojećih stvari nije nužan. Svet nije morao biti ovakav kakav jeste, mogao je biti drugačiji. „Postoje razni mogući svetovi“. „Kao što ima raznih kombinacija mogućih stvari, od kojih su neke bolje od drugih, tako ima i mnogo mogućih kosmosa“ „Ceo kosmos mogao je biti drugačije sačinjen“ Nije bilo nikakve apsolutne nužnosti koja je primorala boga da odabere neki poseban 8
NAČELO SAVRŠENSTVA Ako je od mnogih mogućih svetova bog slobodno izabrao jedan poseban svet da bi ga stvorio, postavlja se pitanje zašto je bog stvorio baš taj svet. (Setimo se, bog ne može da čini a da ne postupa s razlogom; mora postojati dovoljan razlog za božji izbor). Načelo dovoljnog razloga kaže da je morao postojati dovoljan razlog da bog stvori baš ovaj svet, a ne neki drugi. Ovo načelo nam ne kaže KOJI je to razlog, već samo da ga mora biti. Potrebno je još jedno načelo – to je NAČELO SAVRŠENSTVA. Prema ovom načelu, bog hoće da čini i čini sve stvari na najbolji mogući način. On je slobodno odabrao svet koji ima najveći stepen savršenstva. Bog uvek i izvesno, mada slobodno, bira objektivno najbolje. Stvaranje nije nužno (bog je mogao da ne stvori ništa), ali ako bog stvara, on izvesno stvara najbolji mogući svet. Bog je tako stvorio čoveka da on čini ono što mu se ČINI da 9 je najbolje.
ZLO Bog deluje uvek u prilog onome što je najbolje tako da ovaj svet mora biti najbolji od svih mogućih svetova. Ova tvrdnja Lajbnica obavezuje da opravda postojanje zla. Tome je posvećeno delo „Teodiceja“ Bog je mogao stvoriti svet u kojem nema zla, ali nije jer to ne bi bio najbolji mogući svet. Sloboda volje je veliko dobro. U svetu bez ikakvog zla ona ne bi mogla postojati. Bog nije mogao istovremeno da podari čoveku slobodu volje i da spreči mogućnost 10
UČENJE O SUPSTANCIJI – „MONADOLOGIJA“ Primećujemo da su vidljiva tela deljiva, to znači da su ona agregati ili složevine nedeljivih, prostih delova. Tela su, dakle, složena od prostih supstancija koja su bez delova. Te proste supstancije od kojih su sastavljene sve vidljive stvari Lajbnic naziva MONADAMA. One su „istinski atomi prorode i, jednom rečju, elementi stvari“ („Monadologija“). Monada nije isto što i Leukipov, Demokritov i Epikurov atom. 11
UČENJE O SUPSTANCIJI – „MONADOLOGIJA“ Monada nema protežnost i oblik. (analogno duši – ona postoji na takav način) Nema delove (prosta je) Prosta stvar ne može biti protežna (da je protežna, bila bi deljiva). Složene stvari mogu nastajati i iščeznuti spajanjem i rastavljanjem monada, ali monade same ne mogu ni nastati, ni nestati. S obzirom da su proste, ne podležu tim procesima. One nastaju stvaranjem (božjim) i nestaju uništavanjem. Broj monada se ne može prorodnim putem povećavati ili smanjivati 12
UČENJE O SUPSTANCIJI – „MONADOLOGIJA“ Premda su monade bez protežnosti i oblika, one se ipak razlikuju jedna od druge po STEPENU OPAŽANJA I ŽUDNJE. Svaka monada se razlikuje od svake druge. Kosmos je organizovan u harmoničan sistem u kojem postoji bezbrojna raznovrsnost supstancija tako povezanih da čine savršenu harmoniju. Svaka supstancija ili monada je načelo i izvor svojih aktivnosti i samorazvoja. Sila, energija i aktivnost pripadaju suštini supstancije. U monadi postoji princip delatnosti, ona sadrži „conatus“, pozitivnu težnju ka delanju koja se ostvaruje ako nije 13
UČENJE O SUPSTANCIJI – „MONADOLOGIJA“ PERCEPCIJA I APETICIJA Sve monade imaju percepciju (opažanje) i apeticiju (žudnju). Svaka monada odražava u sebi čitav kosmos, tj, svaka monada OPAŽA. PERCEPCIJA (OPAŽANJE) je definisano kao „stanje monade kojim se predstavljaju spoljašnje stvari“). Svaka monada ima sukcesivne opažaje koji odgovaraju promenama u okolini. To znači da svaka monada odražava promene u svojoj okolini. Monade imaju prirodnu sklonost da odslikavaju sistem čiji su član. Promena jednog opažaja u drugi je zavisna od unutrašnjeg načela koje naziva APETICIJOM. (jer nema interakcija između monada) APETICIJA je „delovanje unutrašnjeg načela koje prouzrokuje promenu ili prelaz jednog opažaja u 14
UČENJE O SUPSTANCIJI – „MONADOLOGIJA“ STUPNJEVI OPAŽANJA (PERCEPCIJA I APERCEPCIJA) Percepcija je „unutrašnje stanje monade kojim se predstavljaju spoljašnje stvari“ Apercepcija je SVEST ili refleksivno znanje o svom unutrašnjem stanju. Apercepciju nemaju sve monade. Ovu sposobnost imaju ljudske duše. One imaju viši stepen opažanja: opažaj praćen svešću i sećanjem, jasno i razgovetno opažanje. To su RACIONALNE DUŠE. One su sposobne za poznavanje nužnih i večnih istina. Duša je dominantna monada u čoveku. Neke monade poseduju samo konfuzne opažaje, bez svesti, bez sećanja, bez jasnosti, nerazgovetno. One su na nižem stupnju opažanja Monade su piramidalno HIJERARHIJSKI uređene. Od položaja u piramidi zavisi šta ona može da „vidi“. Više monade su svesnije, a niže vide manje. Vrhovna monada je bog – ona vidi sve. Niže monade imaju nejasnu predstavu 15
UČENJE O SUPSTANCIJI – „MONADOLOGIJA“ Ipak, svaka monada sadži i pasivnu komponentu koju Lajbnic naziva prvom materijom (to ne znači da je monada telesna!). Monade nisu čiste sile, one su osnova ne samo delatnosti, nego i otpora ili pasivnosti. (predmeti se opiru kretanju i prodiranju) Monade su nematerijalne, ipak one se spajaju i obrazuju složene supstancije, protežna tela. Protežnost nije nešto prvobitno i apsolutno, nije nešto čini supstanciju. Protežnost nije atribut samih stvari već je način na koji opažamo stvari. Ona pripada pojavnom (fenomenalnom) redu. „Protežnost nije ništo drugo do izvesno neograničeno ponavljanje stvari ukoliko su one 16
UROĐENE IDEJE Lajbnic je kritikovao Lokov (John Locke) napad na teoriju urođenih ideja (Lok: „Čovek je tabula rasa kad se rodi“; „Ništa nije u razumu što prethodno nije bilo u čulima“) Ideje čula (ideje koje nisu urođene) predstavljaju spoljašnje stvari. Urođene ideje: Neke ideje su proizvedene iz samog duha, izvedene iz refleksije, ne iz spoljašnjih čula, one su urođene. Npr: Princip neprotivrečnosti je urođena ideja. Primenjuje se na ideje izvedene iz duha, na urođene ideje. Npr: „Kvadrat nije krug“ Urođene ideje su i: uzrok, identitet, opažaj, biće, supstancija, jedinstvo, razlog. . . – to su pojmovi koje čula ne mogu dati. Istine matematike i logike su takođe urođene. One su “istinite u svim mogućim svetovima” 17
UROĐENE IDEJE (Ali to ne znači da je iskaz „Slatko nije gorko“ urođena istina. Ovde jeste primenjen princip protivrečnosti koji je urođen, ali ideje slatkog i gorkog nisu urođene. ) Urođene ideje su urođene u smislu da ih duh iz sebe izvodi. Potrebno nam je iskustvo da bismo eksplicirali urođena znanja. Ideje su virtuelno urođene. Duh ima moć da otrkrije ove ideje u sebi samom. Na primer, samorefleksijom duh shvata ideju supstancije. Ideja boga je takođe urođena. Lajbnic: „Ništa nije u razumu što prethodno nije bilo u čulima, osim razuma samog“ (odgovor Loku) 18
APRIORNI DOKAZ POSTOJANJA BOGA IZ VEČNIH ISTINA Večne, nužne istine (npr. matematički iskazi) su nužni i večni u smislu da je njihova istinitost nezavisna od postojanja bilo koje slučajne stvari. Tvrdnja da trougao ima tri strane je nužna istina bez obzira da li trouglovi postoje ili ne. DOKAZ: Ove večne istine nisu „fikcije“. One stoga zahtevaju neku metafizičku osnovu: „one moraju imati svoju osnovu u nekom subjektu apsolutno i metafizički nužnom, to jest, u Bogu“. Prema tome, 19
UZROČNOST (PRESTABILIRANA HARMONIJA) Postoji savršena hamonija mnoštva supstancija (monada) koje međusobno ne komuniciraju i ni na koji način ne deluju jedna na drugu. „Monade nemaju prozore“, IZGLEDA KAO DA postoji uzročno-posledična povezanost između monada. Bog čini da izgleda da stvari deluju jedna na drugu. On je celokupnu prirodu podesio onako kako bi dobar časovničar podesio časovnike koji ne greše: svi otkucavaju u isto vreme. Sinhrono delovanje monada stvara iluziju o međusobnom uticaju stvari jednih na druge. U univerzumu vlada PRESTABILIRANA HARMONIJA. 20 Tako savršena harmonija mora poticati iz
- Slides: 20