Geneza i organizaciona struktura investicionih banaka 1 Klasifikacija
• • • Geneza i organizaciona struktura investicionih banaka 1. Klasifikacija investicionih banaka Aktivnosti investicionih banaka su složene, rizične i veoma profitabilne; Prema tradicionalnom shvatanju, investicione banke obuhvataju poslove vezane za hartije od vrednosti; Pod pojmom investicionog bankarstva se podrazumeva preuzimanje i plasiranje korporativnih i državnih hartija od vrednosti na primarnom tržištu kao i pružanje posredničkih finansijskih usluga na sekundarnom finansijskom tržištu;
Investiciono bankarstvo obuhvata: § Aktivnosti koje stvaraju prihode i § Aktivnosti koje se odnose na podršku; § Aktivnosti prihoda obuhvataju primarno tržište, sekundarno tržište, trgovanje (špekulaciju i arbitražu), finansijski inženjering, konsalting, informacione usluge i dr; § Aktivnosti podrške obuhvataju kliring, istraživanje, interno finansiranje, informacione usluge;
Prema aktivnostima koje obavljaju, investicione banke delimo na: § Velike investicione banke sa velikom reputacijom na finansijskom tržištu – imaju veliku mrežu filijala, velik broj klijenata, velik broj zaposlenih uz pružanje svih usluga iz oblasti investicionog bankarstva (Goldman Sachs, Salomon Brothers, Merril Lynch); § Velike investicione banke sa manjom reputacijom na finansijskom tržištu – najvažnija aktivnost je potpisivanje emisije akcija i obveznica i učestvovanje u ostalim aktivnostima inv. bankarstva (Deutsche Bank, Barclay Bank); § Investicione banke okrenute regionalnim investitorima – manjeg kapaciteta u odnosu na nacionalne i velike investicione banke, pružaju usluge klijentima u okviru određene teritorije;
§ § Diskontne banke – okrenute trgovanju za račun svojih klijenata i to po nižim troškovima; Butik investicione banke – „specijalizovane prodavnice“ koje pružaju samo određene bankarske usluge; Merčent banke – obavljaju poslove fuzije i akvizicije; Istraživačke investicione banke – pružaju istraživačke usluge klijentima, vrše analizu poslovanja kompanija odnosno emitenata HOV;
2. Geneza poslova investicionih banaka Investicione banke najčešće obavljaju sledeće poslove: § Potpisivanje emisije HOV – osnovna delatnost svake inv. banke. Odnosi se na preuzimanje i plasiranje dužničkih i vlasničkih HOV. Investicione banke otkupljuju HOV od emitenata i preprodaju ih individualnim ili institucionalnim investitorima; § Trgovanje sa HOV – obavlja se na sekundarnom tržištu, a banke se tada javljaju u ulozi brokera i dilera; § Sekjuritizacija kredita – odnosi se na proces transformacije nelikvidnih kredita u likvidne HOV. Banke formiraju pul kredita te na osnovu toga emituju HOV koje će dalje prodavati; § Fuzija i akvizicija banaka – banke vrše procenu vrednosti ciljne kompanije, formulišu strategiju preuzimanja ciljne kompanije, strategiju finansiranja i dr;
§ § Merčent bankarstvo – podrazumeva maksimalno ulaganje sopstvenih sredstava od strane investicionih banaka kako u vlasničke tako i u dužničke HOV; Kreiranje i trgovanje finansijskim derivatima kao što su svop, fjučersi i opcije – finansijski derivati omogućavaju da se učesnici na tržištu zaštite od valutnih promena i promena kamatnih stopa kako bi se smanjio ili uklonio rizik finansijskih transakcija; Investicioni menadžment – predstavlja profesionalno upravljanje novčanim sredstvima individualnih i institucionalnih investitora; Savetodavne usluge – obuhvataju emisiju HOV, fuziju i akviziciju, investicioni menadžment, sekjuritizaciju i dr. Investicione banke mogu biti i finansijski savetnici što znači da mogu pomagati klijentima da zauzmu najbolje pozicije na tržištu;
§ § Istraživačke aktivnosti – odnose se na analizu emitenata HOV, razvoj kompleksne strategije trgovanja HOV, razvijanje novih oblika strategije investiranja, razvoj novih instrumenata finansiranja i dr. Preporuke analitičara mogu biti u sledećim oblicima: § „Obavezno kupite HOV“ – ovo znači da je cena HOV potcenjena i da se očekuje njen rast; § „Prodajte HOV“ – tada je vrednost HOV precenjena i očekuje se pad njihove vrednosti; § „Držite HOV“ – vrednost dotičnih HOV stagnira; Osiguranje imovine i poslovi sa nekretninama – stvaraju dodatni prihod investicionoj banci;
§ § § Prva investiciona banka pojavila se u Čikagu 1880. godine u vlasništvu firme Harris i Forbs; U SAD, investiciono bankarstvo se intenzivno razvijalo do pojave svetske finansijske krize 1929. godine, paralelno sa razvojem poslovnog bankarstva; Posle svetske finansijske krize, u SAD se posebnim zakonima razdvaja delatnost investicionog i poslovnog bankarstva; Od 1939. pa do sedamdesetih godina XX veka bio je prisutan intenzivan razvoj investicionog bankarstva; U poslednjoj deceniji XX veka nastavlja se intenzivan razvoj investicionog bankarstva i donošenje zakona kojima je dozvoljeno spajanje investicionog i komercijalnog bankarstva uz osnivanje filijala za pružanje usluga inv. bankarstva;
3. Faktori razvoja investicionih banaka § Razvoj investicionog bankarstva zavisi od nivoa razvoja bankarskog sistema zemlje; Najznačajniji faktori razvoja: § Deregulacija finansijskih propisa – predstavlja proces slabljenja državne kontrole u poslovanju investicionih banaka; § Novi zakonski propisi – cilj je vraćanje poverenja javnosti u finansijska tržišta i bankarski sistem; § Globalizacija – pružanje usluga na širem svetskom prostoru; § Razvoj tehnologije – posebno računarske i telekomunkacione utiče na njenu primenu u investicionim bankama. Internet tehnologija je posebno značajna u trgovanju sa HOV jer skraćuje proces i vreme neophodno za realizaciju transakcija;
§ § Konkurencija – rast konkurencije kao posledica deregulacije, globalizacije i donošenja novih zakona u sferi bankarstva; Integracija banaka – predstavlja koncentraciju kapitala, spajanje banaka sa osiguravajući kompanijama, štedionicama i dr; Ekspertiza – analiza neopipljive imovine u investicionim bankama koja počiva na profesionalnosti i stručnosti kadrova; Diversifikacija poslovanja banaka – predstavlja nužnost jer se vrši diversifikacija bankarskih prihoda i veća stabilnost zarade. Diversifikacija se odnosi na pružanje usluga iz oblasti bankarstva, finansija, osiguranja i poslova sa nekretninama;
4. Modeli organizacije investicionih banaka u visoko razvijenim zemljama Ne postoji univerzalna organizaciona struktura tipična za investicione banke; Svetsko finansijsko tržište u prvi plan ističe tri organizacione forme banaka: § Ortačka društva, § Konglomeratske jedinice i § Akcionarska društva. Ortačka društva podrazumevaju da su vlasnici kapitala u investicionoj banci odgovorni za funkcionisanje banke. Tipičan primer je „Goldman Sach“ koja je krajem XX imala 162 punopravna partnera i 60 partnera sa ograničenom odgovornošću;
Konglomeratske jedinice – kao organizacioni oblik investicione banke prisutna je kod fuzije investicionih banaka i njihovog preuzimanja od strane drugih organizacija. Tipičan predstavnik je „Salomon Brothers“; Investiciono bankarstvo u obliku akcionarskih društava je najčešće zastupljeno u praksi, vlasništvo se ostvaruje kupovinom akcija koje vlasnicima donose dividendu, a javnosti su dostupni svi podaci u vezi dobiti, zarada, dividende, s obzirom da se podaci javno objavljuju. Tipičan predstavnik ovih banaka je „Merri Lynch“.
Investicione banke se dele na: § Banke koje nude sve usluge svojim klijentima § Butik banke koje su specijalizovane samo za određene vrste poslova. Prva grupa banaka pruža širok spektar usluga počevši od potpisivanja emisije HOV, brokersko dilerskih usluga, fuzije i akvizicije i dr; Butik banke predstavljaju specijalizovane banke a s obzirom da ne pružaju širok spektar finansijskih usluga, ne nalaze se u sastavu većih finansijskih institucija; Investicione banke se klasifikuju s obzirom na: § Rang banke i § Funkcije koje banke obavljaju.
§ Rang banke se definiše na osnovu veličine banke, reputacije, stručnosti menadžmenta, s obzirom na klijente banke dok se funkcije koje investicione banke obavljaju odnose na poslove upisa i distribucije HOV, brokersko dilerske poslove, konsalting poslove i dr;
5. Modeli organizacije investicionih banaka u zemljama u tranziciji § Razvoj finansijskih tržišta u zemljama u tranziciji uticao je na promenu pravne infrastrukture u delu zaštite investitora, na promenu zakonske regulative u oblasti poslovanja sa HOV i na promenu korporativnog upravljanja u bankama dotičnih zemalja; § Analiza položaja zemalja u tranziciji ukazuje da je došlo do smanjenja broja banaka, velike zaduženosti banaka a proces restruktuiranja privrede je još uvek spor i neefikasan; § Usluge investicionih banaka obavljale su se u okviru odeljenja univerzalnih banaka namenjenih za poslovanje sa HOV;
Odeljenje za poslove sa HOV najčešće se sastoji iz: § Odeljenja za primarno tržište, § Odeljenja za posredovanje (brokersko dilersko odeljenje), § Odeljenje za restruktuiranje klijenata, § Odeljenje za finansijsko savetovanje klijenata; § § Osnovni problem bankarstva u zemljama u tranziciji je u nerazvijenosti tržišta kapitala, suženoj upotrebi finansijskih instrumenata, nedostatku iskustva i znanja; Političke prilike zemalja u tranziciji negativno utiču na makroekonomsku stabilnost zemlje, priliv stranog kapitala, promenu fiskalne politike što utiče na visoku rizičnost finansijskog tržišta;
- Slides: 16