Genetske bolesti DOWN SINDROM PATAU SINDROM EDWARDS SINDROM
Genetske bolesti DOWN SINDROM PATAU SINDROM EDWARDS SINDROM
Down sindrom – trizomija 21 Down sindrom je poremećaj 21. hromozoma koji uzrokuje umno zaostajanje, mikrocefaliju, nizak rast i karakterističan izgled lica. Na dijagnozu ukazuju tjelesni nedostaci i poremećeni razvoj, a potvrđuje se analizom kariotipa. Liječenje ovisi o specifičnim manifestacijama i malformacijama. Sveukupna incidencija među živorođenom djecom iznosi oko 1/800, ali postoje značajne razlike koje ovise o životnoj dobi majke: u majki <20 god. , incidencija je oko 1/2000, u majki >40 god. života se povećava na oko 1/40. Međutim, budući da većinu žive djece rađaju mlade žene, samo 20% djece s Downovim sindromom rađaju majke starije od 35 godina.
Down sindrom – trizomija 21 Poremećaj nastaje usljed viška jednog hromozoma ili dijela hromozoma u jezgri. Naime, kod zdravih osoba, jezgra sadrži 46 hromozoma, odnosno 23 para koji su naslijeđeni od oba roditelja. Downov sindrom uzrokuje pogrešan prenos hromozoma tokom ćelijske diobe polnih ćeloija te se posljedično u jednoj ćeliji nađe višak cijelog ili dijela jednog hromozoma. Naziva se još i poremećaj 21. hromozoma jer upravo na tom hromozomu dolazi do trizomije (T 21). Od te činjenice nastao je i datum obilježavanja Svjetskog dana osoba s Downovim sindromom jer 21. 03. simbolizuje tri hromozoma u 21. paru.
Simptomi I znakovi Novorođenčad koja boluje od ovog sindroma je obično mirna, rijetko plače i ima hipotoniju mišića. Većina pokazuje spljošteni profil lica (posebno korijen nosa). Čest je nalaz spljoštenog potiljka i viška kože u tom području. Vanjski očni uglovi su ukošeni prema gore a obično postoje nabori epikantusa u unutrašnjim uglovima očiju. Obično su vidljive Brushfieldove mrlje (sive do bijele mrlje nalik na zrnca soli oko ruba šarenice) koje nestaju tokom prvih 12 mjeseci života. Usta se često ne mogu potpuno zatvoriti zbog toga što je jezik velik i isplažen. Ušne školjke su često malene i okruglog oblika. Šake su kratke i široke i često pokazuju majmunsku brazdu (samo jednu brazdu na dlanu). Prsti su kratki i pokazuju klinodaktiliju (skvrčenje) 5. prsta, koji se često sastoji od samo dvije falange. Stopala mogu pokazivati široki razmak između palca i drugog prsta, a plantarni jastučić se često proteže sve do stražnje strane stopala. Koža dlanova i stopala pokazuje karakteristične dermatoglife.
Simptomi i znakovi Oko 40% bolešću pogođene novorođenčadi ima prirođenu srčanu grešku; najčešće su defekt ventrikularnog septuma i atrioventrikularni kanal. U njih je povećana incidencija gotovo svih drugih prirođenih malformacija, posebno atrezije duodenuma. U mnogih ljudi s Downovim sindromom se razvija bolest štitnjače (najčešće hipotireoza). Kako bolesna djeca rastu, zaostajanje u tjelesnom i umnom razvoju brzo postaje očito. Rast je nizak a prosječni koeficijent inteligencije (IQ) iznosi oko 50. Čini se kako je starenje ubrzano. Prosječna dob u kojoj dolazi do smrti iznosi 49 god; međutim, mnogi prežive i do pedesetih ili šezdesetih godina. Očekivani životni vijek je skraćen ponajprije zbog srčanih bolesti, a u manjoj mjeri i zbog podložnosti infekcijama i akutne mijeloične leukemije. Osim toga, tokom starenja se u ljudi s Downovim sindromom mogu razviti poteškoće sluha i vida. Mnogi od njih razvijaju znakove Alzheimerove bolesti u ranoj životnoj dobi, te prilikom obdukcije mozak odraslih osoba s Downovim sindromom pokazuje tipične mikroskopske osobine. U žena pogođenih bolešću postoji 50% mogućnost da će i njihov fetus imati Downov sindrom. Međutim, mnogi zahvaćeni fetusi se spontano pobacuju. Muškarci s Downovim sindromom su neplodni, osim onih s mozaičnim oblikom bolesti.
Terapija Liječenje zavisi o specifičnim simptomima. Osnovni se poremećaj ne može izliječiti. Liječenje bi takođe trebalo uključivati genetsko savjetovanje porodice, društvenu podršku i obrazovne programe koji odgovaraju nivou intelektualne funkcije. Neke srčane greške se hirurški ispravljaju. Hipotireoza se liječi nadomještanjem hormona.
Patau sindrom – trizomija 13 Trisomija 13 nastaje usljed prekobrojnog 13. hromozoma što dovodi do brojnih mana: malformacije prednjeg dijela velikog mozga, malformacija u srednjoj liniji lica i poremećaja razvoja oka; teške umne zaostalosti i male porođajne težine i dužine. Trizomija 13 je zabilježena u oko 1/10. 000 živorođene djece; u oko 80% slučajeva je nađena potpuna trizomija. Uznapredovala dob majke povećava mogućnost pojavljivanja, a prekobrojni hromozom obično potiče od majke.
Patau sindrom – trizomija 13 Trizomija 13 - Patau sindrom je numerička hromozomska aberacija, treća po učestalosti hromozomopatija u živorođene novorođenčadi. U najvećem broju slučajeva je posljedica svježe mutacije sa nerazdvajanjem hromozoma u mejozi. Udružena je sa velikom učestalošću spontanih pobačaja. Kliničku sliku, kao u većini hromozomopatija, čine anomalije lica, šaka, stopala, udružene sa anomalijama unutrašnjih organa - centralnog nervnog sistema, srca, urogenitalnih i intestinalnih organa.
Patau sindrom – trizomija 13 Djeca su obično nedostaščad. Karakteristične su malformacije u srednjoj liniji tijela (npr. nedostaci kože glave, kožni sinusi). Holoprozencefalija (nepodijeljenost velikog mozga na dvije polutke) je česta. Popratne malformacije lica mogu uključivati rascjep usne i nepca. Takođe su česti mikrooftalmija, kolobomi (pukotine) šarenice i displazija mrežnjače. Supraorbitalni lukovi su nenaglašeni. Oko 80% slučajeva ima teške prirođene kardiovaskularne malformacije; česta je dekstrokardija. Ušne školjke su obično nisko položene. Česta je i gluvoća. Na zadnjoj strani vrata se često nalaze labavi, suvišni kožni nabori. Polni organi su u oba pola često izmijenjenog izgleda; u dječaka se pojavljuju kriptorhizam i poremećaji skrotuma a u djevojčica dvoroga materica. Takođe su česti majmunska brazda (jedna brazda na koži dlana), polidaktilija i hiperkonveksni uski nokti. Napadi apneje su u ranom djetinjstvu česti. Umna zaostalost je teška.
Patau sindrom – trizomija 13 BILATERALNI RASCJEP USNE KOD BEBE SA PATAU SINDROM
Edwards sindrom – trizomija 18
Edwards sindrom – trizomija 18 Trisomija 18 je posljedica suvišnog (prekobrojnog) 18. hromozoma što obično izaziva brojne mane u razvoju: umnu zaostalost, malu porođajnu težinu i dužinu te mnoge razvojne malformacije u koje spadaju mikrocefalija, izbočeni potiljak, nisko smještene malformirane ušne školjke i karakterističan zgužvani izgled lica. Trizomija 18 se javlja u 1/6000 živorođene djece, ali se često spontano pobacuje. Više od 95% zahvaćene djece ima potpunu trizomiju 18. Suvišni hromozom je skoro uvijek porijekla majke, a uznapredovala životna dob majke povećava opasnost od ove bolesti. Omjer ženske i muške djece iznosi 3: 1.
Edwards sindrom – trizomija 18 U većini slučajeva ova aberacija se ne nasljeđuje, već se javlja kao slučajna pojava tokom obrazovanja spermatozoida ili jajnih ćelija (spermatogeneza, oogeneza). Tokom mejoze (ćelijske diobe) dolazi do nerazdvajanja hromozoma pa se obrazuju reproduktivne ćelije sa abnormalnim brojem hromozoma (umjesto jednog, sadrže dva hromozoma 18). Kada se takva polna ćelija prilikom oplođenja spoji sa normalnom, nastaće embrion sa jednim hromozomom 18 u višku u svim tjelesnim ćelijama.
Edwards sindrom – trizomija 18 U anamnezi često postoji podatak o slaboj pokretljivosti fetusa. Veličina na porodu je upadljivo malena u odnosu na gestacijsku dob, uz hipotoniju i izrazitu hipoplaziju mišićnog i potkožnog masnog tkiva. Plač je slabašan, a reakcija na zvučne podražaje slaba. Orbitalni lukovi su hipoplastični a očni otvori kratki, usta i donja vilica malene, što sve daje licu zgužvani izgled. Česti su mikrocefalija, izbočeni potiljak, nisko smještene malformirane ušne školjke, uska karlica i kratki sternum. Obično se nalaze stisnute šake, kod kojih postoji preklapanje kažiprsta preko 3. i 4. prsta. Distalne brazde na malom prstu obično nema, a na jagodicama prstiju je kožni crtež slabo izražen. Nokti su hipoplastični a palac je skraćen i često u dorzifleksiji. Isto tako, često se nalazi ekvinovarus i konveksno stopalo (stopalo poput stolice za ljuljanje). Obično se nalaze urođene srčane mane, posebno otvoreni ductus arteriosus i ventrikularni septalni defekt kao i malformacije pluća, dijafragme, GI sistema, trbušnog zida, bubrega i mokraćovoda. Česte su i hernije i/ili dislokacije ravnih mišića trbušnog zida, kriptorhizam i suvišni nabori kože (posebno na vratu).
HVALA NA PAŽNJI!
- Slides: 15