Genetika linosti Genetika ponaanja bihevioralna genetika nastoji opaene

Genetika ličnosti

Genetika ponašanja (bihevioralna genetika) - nastoji opažene razlike između pojedinaca pripisati genetskim i okolinskim izvorima. Koeficijent heritabilnosti (h 2) - broj koji nam pokazuje procjenu stupnja poligenskog utjecaja na određenu crtu. On je jednak omjeru Vg/Vp, pri čemu je Vg genetska varijanca izazvana nasljeđivanjem različitih genetskih varijacija, a Vp je fenotipska varijanca (opaženo obilježje ili opažena varijacija); odnosi se na pojedino obilježje unutar određene populacije u određeno vrijeme. Dva tipa okolinskih efekata, zajednička i nezajednička okolina – zajedničku čine svi okolinski utjecaji koji pojedince čine sličnima (npr. ista socijalna klasa), dok se specifična okolinska komponenta odnosi na utjecaje koji imaju jedinstvene efekte na svakog pojedinca (npr. red rođenja).

Molekula DNA

Replikacija DNA

Metode bihevioralne genetike - studije blizanaca i studije usvojene djece. Studije blizanaca - uspoređivanje jednojajčanih (monozigotnih) i dvojajčanih (dizigotnih) blizanaca; monozigotni blizanci su duplo više genetski slični nego dizigotni; pretpostavka je da su okoline monozigotnih blizanaca jednako slične kao i kod dizigotnih. Studije usvojene djece – usvojena djeca genetski su sličnija svojim biološkim roditeljima, a po okolinskim efektima roditeljima koji su ih usvojili. Kombinacija studije blizanaca i usvojene djece Istraživanja na usvojenim osobama pokazuju da je genetski doprinos manji nego istraživanja zasnovana na mono i dizigotnim blizancima – efekt neaditivne genetske varijance (dominacija i epistaza), uparivanja po sličnosti, nejednak utjecaj okoline.

Poligenski utjecaji – genetski utjecaji na složena obilježja kao što su ličnost, temperament, sposobnosti i sl. uključuju veći broj gena od kojih svaki ima mali efekt. 1. Selekcijska istraživanja na miševima i štakorima - karakteristike temperamenta kao što je npr. emocionalnost pokazuju sporo ali kontinuirano povećanje nakon većeg broja selekcioniranih generacija, što pokazuje da je u takve karakteristike ponašanja uključen veći broj gena. 2. Do danas nije pronađena evidencija o glavnom doprinosu jednog gena nekom od tih obilježja. 3. Nisu pronađene kromosomske veze o jednom ili glavnom genetskom efektu. 4. Suvremena istraživanja na području gentike biljaka pružaju vrlo jaku evidenciju da su kompleksne karaktersitike tipično pod utjecajem većeg broja gena.

Zaključci: 1. Gotovo sve crte ličnosti pokazuju umjerenu heritabilnost, 2. Varijanca okoline je također važna, međutim, gotovo isključivo ona koju nazivamo nezajednička okolinska varijanca.

Zaključci: 1. Procjene vršnjaka pokazuju gotovo jednak genetski utjecaj kao i samoprocjene, 2. Uglavnom su isti genetski faktori uključeni i u samoprocjene i u procjene vršnjaka

Ostali nalazi: 1. Genetski faktori djeluju i na situacijske promjene u ponašanju, 2. Genetski faktori doprinose promjenama i kontinuitetu ličnosti 3. Okolinske mjere koje se koriste u psihologijskim istraživanjima također su pod genetskim utjecajem

Ljudski spermij

Nalazi za dodirna područja socijalne psihologije i psihologije ličnosti: Veze • Postoji snažan genetski utjecaj na različite aspekte veza, i to ne samo između roditelja i djece, nego i između braće/sestara i prijatelja. • Genetski faktori nisu uključeni u tip romatične veze (sa stajališta DNA ljubav je slijepa). • Rana istraživanja seksualne orijentacije na muškim homoseksualcima nalazila su čak 100% slaganja za identične i oko 15% za dvojajčane blizance (Kallmann, 1952). Novija istraživanja na blizancima nalaze umjerenije slaganje od 52% i 22%, te 22% za genetski nepovezanu, ali braću po usvojenju (Bailey i Pillard, 1991). Slični rezultati dobivaju se i kod žena (Bailey i sur. , 1993).

Samopoštovanje Istraživanja etiologije samopoštovanja bila su jako usmjerena na obiteljske faktore (Harter, 1983), a uopće nisu bila usmjerena i na genetske faktore. Suvremena istraživanja na blizancima i usvojenoj djeci koja se zasnivaju na procjenama nastavnika i roditelja djece u srednjem djetinjstvu (Niderhiser i Mc. Guire, 1994), te na procjenama nastavnika, roditelja i samoprocjenama u adolescenciji (Mc. Guire i sur. , 1994) pokazuju umjeren genetski utjecaj na samopoštovanje, te nikakav utjecaj zajedničkih okolinskih faktora. Stavovi Genetski faktori snažno doprinose individualnim varijacijama u stavovima. Npr. jedna od ključnih dimenzija stavova, tradicionalizam 50% je pod utjecajem genetskih faktora, a 15% pod utjecajem zajedničkih okolinskih faktora (Eaves i sur. , 1989).

Heritabilniji stavovi manje su osjetljivi na socijalni utjecaj i važniji su za interpersonalnu privlačnost (Tesser, 1993). Vokacijski interesi pod sličnim su utjecajem genetskih faktora kao i osobine ličnosti, a genetski faktori utječu i na radne vrijednosti i zadovoljstvo poslom.

Mc. Gue i Bouchard (1998)

A-genetska varijanca; C-zajednička okolina; E-nezajednička okolina i varijanca pogreške

Genetski utjecaji na poremećaje ličnosti Tablica 3. Rizik za poremećaje ličnosti kod srodnika s mentalnim poremećajima

Antisocijalni poremećaj ličnosti i kriminalno ponašanje Srodnik prvog stupnja muške osobe koja ima ovaj poremećaj ima pet puta veću vjerojatnost za razvoj istog poremećaja, bez obzira živi li skupa s njim ili odvojeno. Za srodnike prvog stupnja ženske osobe s tim poremećajem rizik se povećava 10 puta. Na upitnicima ličnosti koji mjere simptome antisocijalnog poremećaja ličnosti prosječne korelacije među identičnim blizancima su 0. 50, a za dvojajčane 0. 22 (Nigg i Goldsmith, 1994). Za ovaj poremećaj ličnosti genetski faktori rastu od adolescencije do odrasle dobi, a zajednički okolinski faktori se smanjuju (Di. Lalla i Gottesman, 1989).

Identifikacija gena U dva zasebna istraživanja DNA marker (dopamin D-4 receptor, D 4 DR) bio je povezan s crtom traženja novosti (Benjamin i sur. , 1996; Ebstein i sur. , 1995).

Centralna dogma molekularne biologije

Probabilističko-epigenetički model razvoja (Gottlieb, 2000)