GALEB JONATHAN LIVINGSTON pria o ovjekovim mogunostima Richar

GALEB JONATHAN LIVINGSTON – priča o čovjekovim mogućnostima

Richar Bach, poznati je američki književnik , rođen 23. lipnja 1936. godine. Slavu je stekao romanom "John Livingston Seagull. Poznat je i po svojoj velikoj ljubavi prema letenju koje mu je postalo hobi još dok je imao 17 godina. Richard Bach rođen je u Oak Parku u državi Illinois. Svoje školovanje završio je na Fakultetu Long Beach 1955. godine. Uskoro nakon što je završio fakultet pridružio se mornarici SAD-a kao rezerva, a uskoro nakon toga uključio se u program Nacionalne garde borbene jedinice 108. Nakon toga se pridružio borbenoj jedinici 141. eskadrili, poznatijoj kao Fighter Squadron USAF, kao pilot letjelice F-84 F. Počeo je pisati o različitim metodama letenja. Autor je brojnih djela uključujući i „Galeba Jonathana Livingstona“ (1970. ), zahvaljujući kojem postiže svjetski uspjeh. Pisao je o galebu koji je letio zbog ljubavi prema letenju, o nevjerojatnim opisima njegova leta. Izdavači nisu nalazili interes za tiskanje ove priče, pa je rukopis bio odbijen od mnogih. S vremenom su izdavači otkrili kako se radi o pravom potencijalu koji je ubrzo srušio sve moguće rekorde te koji se prodao u više od 1. 000 primjeraka. 1973. godine snimljena je filmska adaptacija koja je doživjela komercijalni fijasko, ali je istoimeni album s pjesmama iz filma postao veliki hit.

Roman ili veća pripovijetka predstavlja svojevrsnu modernu basnu čiji je protagonist morski galeb po imenu Jonathan Livingston. Radnja prati njegova nastojanja postanka savršenog letača, koja će rezultirati dolaskom na višu razinu postojanja. Ovaj filozovsko alegorijski roman obučen u ruho moderne bajke upravo nam govori otkrivanju čovjekovih mogućnosti

Moderna basna Da bi odletio bilo kamo brzinom misli- reče, moraš početi od spoznaje da si već stigao na željeno mjesto Ovo je priča fantastičnog sadržaja koja započinje rečenicom: Pravom galebu Jonathanu, koji živi u svima nama. Ovo je, samo na prvi pogled, priča o Jonathanu Livingstonu, galebu koji se dosađivao dnevnim obvezama, upravo dnevnim svađama oko hrane. Priča o galebu koji se nije zadovoljavao svakodnevnicom, koja se ponavljala i ograničavala njegovu kreativnost i razvoj. Ovo je priča o galebu koji nije prihvaćao nametnute zakone većine koji nisu prihvaćali drukčije od sebe. Stoga je ova priča upravo alegorijska priča o ljudskom društvu i pojedincu koji želi ispitati granice svojih mogućnosti. Pojedincu drukčijem od većine. Svi se mi, čitači ove knjige, možemo upitati tko smo? Što je smisao našeg postojanja? Hoćemo li se uklopiti u pravila većine, ukoliko nas ona sputavaju, ili ćemo izazvati svijet i biti izolirani.

U povijesti, je na sreću, bilo puno pojedinaca koji su se oduprli pravilima većine, pravilima koja su sputavala njihove mogućnosti. Jesu li postigli ili dostigli savršenstvo? Za nekoga jesu, za nekoga nisu. Bitno je kako su se oni osjećali. Bitno je da su istrajali u svom pravu na izbor i na taj način, nama, pokazali kolika je snaga ljudske upornosti, volje i htjenja, ali i vjere u vlastite mogućnosti. Ovo je djelo prepuno ideja o smislu ljudskog postojanja. Možda zbog toga, nas mlađe čitatelje, na nekim mjestima ostavlja zbunjenim, možda na nekim mjestima ne možemo shvatiti jačinu alegorije. Ali jedno je sigurno. Ovo je priča koja nas ne ostavlja ravnodušnima.

JOHNATAN Jonahtan je, prvenstveno, mladi usamljeni galeb koji ne mari za običaje i zakone jata, nego slijedi svoju unutarnju želju za znanjem, odnosno letetenjem. Većina galebova ne želi naučiti ništa više osim osnovnih zakona letenja – kako stići od obale do hrane i natrag. Naime, njih ne zanima let i letenje, već hrana. A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Uporan je i hrabar u ostvarivanju svojih snova. Zna kako se do željenog cilja ne dolazi lakoćom. Svijstan je cijene koju mora platiti kako bi ostvario svoje želje i snove. Ali snaga koja ga je vukla naprijed bila je jača od svega što mu je predstavljalo prepreku. Johnatan letenjem nije htio pribrati slavu i divljenje jata. Njegov je cilj bio otkriti vlastite mogućnosti, doći do krajnjih granica i proći ih. Svojom upornošću i voljom uspio je prijeći granice ograničenih galebova i pronaći smisao života. . Koliko je sad život bogatiji! To je smisao života, a ne ono sumorno vucaranje oko ribarskih brodica i natrag! Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni, možemo naučiti letjeti. . .

svojih mogućnosti. Na uporne molbe svojih roditelja da počne živjeti kao i sve ostale ptice, Jonathan se nekoliko dana trudi udovoljiti njihovim željama: leti s jatom, kriči s ostalim galebovima i zaranja u more za ostacima hrane. Tada konačno shvaća besmislenost takva života i opet se povlači u osamu. Živi daleko na pučini, gladan i sretan što uči letjeti. . . Njegov cilj bila je brzina i već nakon tri tjedna vježbanja, Jonathan je znao o brzini više nego bilo koji drugi galeb na svijetu. Ipak, bio je daleko od savršenstva: mučilo ga je što pri velikoj brzini gubi kontrolu nad krilima i nekontrolirano se ruši u more. Uporno vježba okomito poniranje s visine od tristo metara, međutim, svaki put završava u vodi. Pri jednom takvom pokušaju, kad je postigao svjetski rekord u brzinskom letu za galebove, brzinu od sto šezdeset pet kilometara na sat, srušio se u more onesvijestivši se. Kad se osvijestio plutajući po moru, bila je već noć. Umoran i nesretan zbog neuspjeha, začuje u sebi glas koji mu je govorio da je on ipak ograničeni galeb i da mora prihvatiti tu svoju ograničenost. Obećava sebi da će se vratiti jatu, poslušati svoga oca i živjeti kao svi ostali galebovi ovoga svijeta. Prisilio se poletjeti prema obali. U tom trenutku začuje u sebi opet glas koji ga je upozoravao kako galebovi ne lete po mraku. Nije se obazirao na taj glas uzbune, nego je nastavio letjeti. Glas je, međutim, bivao sve jači i upozoravao ga da galebovi nemaju oči ni krila za noćni let, da bi imao kratka sokolova krila kad bi trebao letjeti noću. Najednom Jonathan shvati bit - kratka krila! Treba samo presaviti svoja duga krila i letjeti samo njihovim vršcima. Tada će moći kontrolirati svoj let i pri velikim brzinama. Ne razmišljajući o opasnosti, Jonathan se odmah diže u visine kako bi isprobao svoju ideju. Uspio je: obrušio se s visine od šesto metara krila priljubljenih

Čitav svoj život podredio je tom snu, toj želji. Želja ga je dovela do dvostrukog rezultata: s jedne strane doživio je savršenstvo, no s druge strane jato ga je izopćilo. Vrlo je upečatljiv i snažan događaj kada Jonhatan dolazi do jata vjerujući kako će se jato radovati njegovom uspjehu i novoj spoznaji koju može podijeliti s njima. Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti! Jato ga je čekalo na okupu. Sav ushićen zbog onog što je upravo otkrio Jonhatan ni ne sluti ono što slijedi. Progonstvo. No, prije toga, vođa jata ga je optužio kako je svojim nepromišljenim ponašanjem povrijedio dostojanstvo i tradiciju obitelji galebova, kako je neodgovoran, kako radi protiv prirodnih zakona jela i opstanka. Stoga će biti izopćen iz društva galebova, što je značilo kako mora otići samotnički živjeti na Daleke Hridi.

(citat)Kada je sletio na obalu, ugleda zbor galebova i učini mu se da su sakupljeni već dulje vrijeme. Zapravo su ga čekali. – Galebe Jonathane Livingstone! Stani u sredinu! – Riječi Starješine zazvučale su izrazito svečano. Stajati u sredini značilo je ili veliku sramotu ili veliku čast. Na taj se način iskazivala čast vođama galebova. "Naravno, " pomisli, "Jutarnje jato vidjelo je moj rekord! Ali ja ne želim počasti. Ne želim postati vođa. Samo želim podijeliti s njima svoje otkriće i upozoriti ih na nove mogućnosti za sve nas. " Stupio je naprijed. – Jonathane Livingstone – oslovi ga Starješina – stani u sredinu, na svoju sramotu, tako da te sva braća galebovi vide! Kao da ga je tko tresnuo daskom po glavi. Koljena su mu , perje mu se objesilo, a u ušima mu je šumilo. "Zar ja da stojim u sredini na svoju sramotu? Nemoguće! A moj rekord? Oni to ne razumiju! To je zabuna, pogreška!" –. . . zbog svoje nepromišljene neodgovornosti – ozbiljni je glas odjekivao – zbog povrede dostojanstva i tradicije porodice galebova. . . Biti pozvan u sredinu zbog nekog sramnog čina značilo je biti izopćen iz društva galebova, prepušten samotničkom životu na Dalekim Hridima. –. . . Jednog ćeš dana,

Iako se galeb ne smije suprotstaviti zboru jata, Jonathan nije mogao prešutjeti tu nepravdu. Pokušao je jatu objasniti kako sada ima razloga za život, a to je težnja prema slobodi, nasuprot jadnoj trci za ribljim glavama – Neodgovornost? Braćo! – uzvikne. – Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite mi da vam pokažem što sam naučio. . .

Jato je, međutim, ostalo nijemo i okrenulo mu je leđa. U sudaru slobode znanja s ograničenošću onih koji vladaju pobjeđuje njihov zakon. Ostatak života Jonathan je proveo u samoći, koja ga nije boljela ni izdaleka koliko činjenica da njegova braća žive u neznanju i duhovnoj bijedi. On je, naprotiv, svakim danom učio sve više i više: savršeno je ovladao samim sobom, što mu je omogućilo nova, neslućena znanja. Dok su drugi galebovi čučali u magli i kiši, on se dizao do svijetlog, vedrog neba, znao se je bolje prehraniti, upoznao je snagu povoljnih vjetrova u visinama. Oslobodio se dosade, straha i gnjeva, koji su tištili ostale galebe. Dok je jedne večeri spokojno klizio nebom, doletješe do njega dva prekrasna galeba, zračeći blagošću i prijateljstvom. Pošto ih je podvrgnuo ispitu letenja, uvidio je da znaju letjeti savršeno kao i on, te ih upita tko su. Odgovorili su mu kako su oni njegova braća te da su ga došli povesti kući. Kad im je rekao da on nema kuće ni jata, kako je prognanik, dva su ga sjajna galeba obavijestila kako je upravo došlo vrijeme stupanja u jednu drugu školu letenja, i vrijeme odlaska svojoj kući. Jonathan je shvatio kako je taj trenutak svjetlosti i razumijevanja nosio u sebi cijeli svoj život, te se osjetio spremnim. Zajedno s dva sjajna galeba Jonathan Livingston je nestao u tamnom nebu.

Napuštajući Zemlju, Jonathan je primijetio kako je i njegovo tijelo postalo sjajno poput tijela njegovih pratitelja te da sada može letjeti bolje nego ikada prije. Isprobavajući svoja nova krila, znatno je nadmašio najveću brzinu koju je bio postigao na Zemlji, no ipak je bio pomalo razočaran kada je shvatio kako je i njegovo novo tijelo ograničeno. Pomislio je kako na nebu ne bi smjelo biti ograničenja. Potom je ugledao morsku obalu nad kojom je letjela nekolicina galebova. Pitao se zašto je tako malo galebova, jer nebo bi trebalo vrvjeti od njih! U sjećanju su mu polako blijedjela sjećanja na život na Zemlji. Desetak galebova doletjelo je da ga pozdravi; komunicirali su bez riječi. Osjetio je da je to njegov novi dom i da je dobrodošao. Zamijetio je da su svi galebovi sletjeli ne mašući krilima kao on. Iako gaje ta vještina letenja zanimala, bio je preumoran da bi je isprobao. Zaspao je na obali. Idućih dana Jonathan je shvatio da ovdje može naučiti o letenju koliko i u prošlom životu, samo - ovdje se je nalazio među istomišljenicima. Svi su ti galebovi voljeli let, cilj im je, kao i njemu, bio doseći savršenstvo u letenju. Provodili su sate i sate usavršavajući svoj let i izvodeći akrobacije u zraku.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote kako bi došao do ovoga. ____________________________ I na drugim razinama, kamo je stigao nakon ovog života, Jonathan je zadržao svoje duhovne vrednote: težnju za znanjem, za savršenstvom, upornost u dostizanju svoga cilja. No u njemu je rasla i plemenitost, koja se najjasnije očitovala u osjećaju odgovornosti za one galebove koje je ostavio na Zemlji: I što je Jonathan dulje vježbao kako da bude dobar, i što je više proučavao pravu prirodu ljubavi, to je više težio vraćanju na Zemlju. Iako je njegova prošlost bila ispunjena samoćom, bio je stvoren postati učiteljem, te je i svoju ljubav iskazivao tako što je htio prenijeti djelić istine, koju je spoznao, galebu koji bi pokazao makar samo želju da tu istinu i sam spozna.

Iako su ga ti isti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. Johnathan je znao oprostiti. Oko sebe je skupio skupinu izopćenika poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu. Stvoren za učenje, galeb Jonathan Livingston upravo je simbol težnje za savršenstvom, simbol upornosti, dokaz dokle naše vlastite mogućnosti mogu ići. U sebi je nosio želju za znanjem, hrabrost, upornost, samopouzdanje, odgovornost i plemenitost. Nije prihvaćao zadane granice, nije prihvaćao prihvaća besmislene granice i prepreke. Spoznao je ljubav kao osnovni zakon postojanja.

Nakon dugo vremena Jonathan se sjetio jata iz kojeg je došao. Svoga je instruktora, galeba Sullivana, pitao zašto je ovdje tako malo galebova, gdje su ostali. Saznao je da svaki galeb živi mnogo života, na tisuće njih, kako bi shvatio pravi životni smisao. Tako se, prelazeći iz jednog u drugi život, idući svijet bira prema onome što si naučio u ovom. Ne naučiš li ništa, odabireš život jednak prijašnjem. Tada mu Sullivan reče: - Ti si, Jonathane, naučio sve odjednom i nisi morao proći onolike živote kako bi došao do ovoga. Cjang je bio galeb starješina - za njega se pričalo da će uskoro napustiti jato jer je svladao sve vještine koje ovdje može naučiti. Jonathan ga jedne večeri upitao postoji li uopće nebo. Cjang mu je odgovorio kako nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. Zadivio je Jonathana mogućnošću pojavljivanja gdje zaželi, jer - savršenstvo nema granica. Jonathan je silno želio naučiti tako letjeti te je zamolio Cjanga da ga uputi. Ovaj ga je poučio kako se mora osloboditi osjećaja ograničenog tijela - da mora shvatiti kako je njegova prava priroda savršenstvo, koje je istodobno svugdje u vremenu i prostoru. Kad pojmi to savršenstvo, onda će bez problema svladati i vrijeme i prostor.

(citat)Pod Cjangovim vođenjem Jonathan je brzo napredovao. Učio je bez straha. Svladao je let u prošlost i budućnost, a starješina ga je upozoravao daje vrhunac letenja, ono najteže i najmoćnije u isto vrijeme - letenje kao spoznaja dobrote i ljubavi. Potom je Cjang nestao. Jonathan je ostao i radio s galebovima pridošlicama, željnima znanja. Svi su ga gledali s poštovanjem, a on je sve češće mislio na Zemlju, na galebove iz prošlog života. Želio je vratiti se tamo i pomoći nekom galebu koji, kao i on sam nekada, želi naučiti savršeno letjeti. Osjećao je da se mora tamo vratiti i pokazati tom galebu put. Iako su ga svi odgovarali od toga, on je to sve jače želio, tako te se jednog dana snagom misli prenese u neko drugo vrijeme i prostor.

FLACHER Flacher je bio mlad, posve mlad galeb, ali je ipak znao kako je jato bilo nepravedno prema Jonahtanu I kako ga je nepravedno kaznilo. Divio mu se potajno, želio je biti poput njega, pokazati svima koliko je zadovoljstvo I užitak osjećati kako možeš više i više od onog što je proglašeno granicom mogućnosti. Uz pomoć svog učitelja Jonahtana shvatio je kako je svaki galeb neograničeni simbol slobode, a tijelo svakog galeba nije ništa doli sama njegova misao. Naučio je gledati pomoću razumijevanja, istraživati ono što već zna jer tada že shvatiti ono što želi – kako se leti.

Na Dalekim Hridima našao je galeba Fletchera Lynda, kojeg je jato upravo izopćilo zbog istog razloga kao i Jonathana nekoć - želio je naučiti letjeti. Nakon Fletcherova obećanja da će se vratiti jatu kad nauči letjeti, Jonathan ga je počeo poučavati. Fletcher je bio savršen učenik: mlad, radoznao, brz, vješt, a iznad svega - želio je letjeti. Nakon tri mjeseca Jonathan je već imao šest učenika, sve same prognanike koji su željeli učiti. Poučavao ih je s mnogo strpljenja i vještinu i smisao letenja, no bilo im je zaista teško shvatiti da njihovo tijelo nije ništa doli misao. Uskoro im Jonathan reče da je došlo vrijeme za povratak u jato. Nakon početnog oklijevanja uputiše se njih osmorica prema žalu. Poslije prvog šoka, na zapovijed starješine, cijelo im jato okrene leđa. No Jonathana to nije smelo. Poučavao je svoje učenike mirno, kako je činio svaki dan, a oni su pred jatom izvodili sve vještine koje su naučili.

Tijekom mjesec dana postupno se stvarao krug slušača oko Jonathana, a tada im pristupi prvi galeb iz jata, koji je zbog toga čina proglašen izdajicom i prognanikom. Iduće noći došao je galeb Kirk Mavnard, koji je imao ukočeno jedno krilo, a silno je želio letjeti. Pod Jonathanovim utjecajem galeb Mavnard poletio je brzo i jednostavno. Do jutra je oko njih bilo već tisuću ptica, privučenih ovim događajem. Jonathan im je pričao o slobodi galeba da leti, da dostigne savršenstvo, poučavao ih je da treba odbaciti sve što ih sputava u tome, bilo zakone, bilo strahove. Skup oko Jonathana povećavao se iz dana u dan. Jednoga dana, dok je Fletcher tumačio brzinski let skupini novaka, ispriječi mu se na putu neko mladunče. Kako bi izbjegao sudar, Fletcher naglo skrene i velikom brzinom udari u granitnu stijenu. Mislio je da je mrtav, no uto začuje glas galeba Jonathana, koji mu je tumačio da nije umro, nego samo promijenio razinu svijesti. Objasnio mu je da može birati hoće li ostati na toj razini, puno višoj od one iz koje je došao, ili se vratiti u jato i nastaviti rad. Fletcher je izabrao povratak, osjećajući obvezu prema učenicima.

Beživotno Fletcherovo tijelo na obali pokrenulo se nakon laganog Jonathanova dodira vrškom krila. To je izazvalo opće zaprepaštenje galebova, koji su, zbunjeni onim što su vidjeli, počeli kričati da je Jonathan vrag, krećući prema njima da ih napadnu. Njih dvojica, međutim, snagom misli već su se našli kilometar daleko. Fletcheru nikako nije bilo jasno kako Jonathan može voljeti rulju koja ga je upravo htjela ubiti. Jonathan mu objasni da on ne voli mržnju i zlo kod galebova, nego pomaže da svaki od njih u sebi spozna istinskog galeba. To je ona prava ljubav. Potom Jonathan reče da odlazi drugim jatima, a Fletchera ostavlja za instruktora svome jatu. Rekavši još da su tjelesne oči ograničene, i da valja gledati s pomoću razumijevanja, Jonathan iščezne. Dolje je ostao galeb Fletcher sa skupinom novaka, željnih učenja. Spoznavši u jednom trenu da njegov učitelj Jonathan nije bio nimalo nadnaravniji od njega, Fletcher se predade učenju i poučavanju, uvjeren da će se uskoro na nekoj drugoj obali, u nekom drugom vremenu sresti s Jonathanom Livingstonom

ODNOS JONAHTANA I JATA JONAHTAN JATO

JATO Između Johnatana i jata bratstvo je bilo razvrgnuto. Okrenuli su mu leđa i oglušili se na svaku njegovu riječ, proglasili su ga nepromišljenim i neodgovornim. Naredili su mu da stane u sredinu, na svoju sramotu, glede povrijede dostojanstva i tradicije u obitelji galebova. Tek nakon sat vremena odjeknuše riječi Starješine. Ne osvrćite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam će biti prognan. Galeb koji se divi prognaniku krši zakon jata - Ali za razliku od jata koje svakog prognanika gleda s mržnjom, Jonahtan nije bio strog u osudi prema jatu, oprašta mu i voli ga. Zna da time što su protjerali njega i Fletchera nisu naudili njima nego sebi. Također zna kako će to i sami spoznati jednog dana. Jednom, na Fletcherevo pitanje kako može voljeti rulju koja ga je htjela ubiti, Jonathan odgovori: . . . Oh, Fleche, to se ne voli. Ne volimo mržnju i zlo. Treba učiti istinski spoznaju o istinskom galebu, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

Iako su ga ti galebovi prognali, odbacili od sebe, on - kao pravi učitelj - osjeća odgovornost za svoju zajednicu i još jednom pokušava otvoriti im oči i poučiti ih. To je, vjerojatno, najveća Jonathanova vrijednost: oprostio im je i vratio se da im pomogne. Oko sebe okuplja skupinu izopćenika poučavajući ih snagom istinskog učitelja: Sate i sate Jonathan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige. Letio je s njima kroz noć i oluju, radi puke zabave, dok je jato mrzovoljno čepilo dolje, na kopnu. Jato je opet reagiralo kao i prije: odbacujući ih. Kad su galebovi iz jata uvidjeli koliko je Jonathan snažan u svome znanju i vještini, ne mogavši pojmiti njegovo savršenstvo, prozvali su ga vragom i htjeli linčovati. Jonathan im, međutim, ne zamjera: Ne volimo mržnju i zlo, dabome. Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i sami to vide u sebi. To je ljubav o kojoj sam ti govorio. Sasvim je zgodno kad prokljuviš u čemu je stvar.

• - Odbaciti – javi se glas iz mnoštva – zar i zakon jata? • Jedini je pravi zakon onaj što vodi do slobode – odgovori mu Jonathan. • – Nema drugog zakona!“ • Zakon većine, zakon jata, tu je da ograniči pojedince i spriječi ih da razmišljaju i probaju novo, u svrhu da ih i zaštiti od mogućih loših posljedica. No, ono što nas vodi do slobode je propitivanje, istraživanje, eksperimentiranje – novo znanje.

citati • A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti. – ljubav prema onome što radi. • Bio je živ, jedva je primjetno drhtao od oduševljenja, ponosan što je savladao strah – upornost i hrabrost. • „Nije ga toliko boljela samoća koliko spoznaja da njegova braća nisu htjela povjerovati u uzvišenost letenja; nisu htjela da otvore oči i vide. – želja da podijeli znanje, osamljenost u razmišljanju. • Sate i sate Johnatan je pratio svoje učenike leteći uz njih, pokazujući im i tumačeći, vodeći ih i bodreći često na još veće podvige. – ljubav prema drugima, spremnost za poduku i pomoć, radovanje tuđim uspjesima, čovjekoljublje (preneseno na ljudski rod). • Treba učiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i pomoći im da i samo ti vide u sebi. – mudrost i humanizam.

• Možemo se izdići iz neznanja, možemo postati umješna, pametna i savršena bića. Možemo biti slobodni! Možemo naučiti letjeti! – stalna težnja ka usavršavanju, ka osobnoj slobodi. • Tko je odgovorniji od galeba koji pronađe i slijedi smisao i viši cilj života? Tisuću godina mučimo se da dođemo do ribljih glava, a sad imamo razloga da živimo – da učimo, da otkrivamo i postanemo slobodni! – odgovornost ka budućnosti, vlastito usavršavanje u službi drugih generacija, u svrhu veće slobode = smisao života. • Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savršenstvo. • Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni. • Jer, svaki broj je ograničen, a savršenstvo nema granica. – težnja ka savršenstvu, nikad se ne prestaje učiti i težiti boljem. • Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati. – besmislenost života bez novih znanja.

• Ne vjeruj svojim očima. Njihove su mogućnosti ograničene. Gledaj s pomoću razumijevanja, istraži ono što već znaš i tada ćeš shvatiti kako se leti. – ne ograničavati se na ono što vidimo (i čujemo), već iskoristiti sposobnost uma da razumije i shvaća, te stvara nova znanja. • Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. - ako se ograničimo samo na ovdje i sada, propuštamo život u svojoj ljepoti, svodimo ga na jednu dimenziju. • Cijelo vaše tijelo, od vrška jednog krila do drugog – Jonathan im je govorio – nije ništa drugo doli vaša misao, u formi koja se može vidjeti. Ne ovladate li svojom misli, ne možete vladati ni svojim tijelom. -Ono što želimo postići moramo moći zamisliti, tek tada, kad želji damo oblik, ona može zaista i postojati.

• Nema granica Jonathane? - pomisli još jednom smiješeći se. I tako započne njegova trka za znanjem. • Jonathan je otkrio da su dosada, strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi žive kratko, a budući da se svega toga oslobodio, poživio je dugo i lijepo. (Ovo je pišćev jednostavan recept za ugodan život – uvijek nešto radi, ne strahuj od ničega i ne troši energiju uzalud na ljutnju!)

Bach Ricard: Galeb Jonahtan Livingston www. lektire. com slike: internet Marija Šegon I. c (2010. )