Gaj Institucije ius quod ad actiones pertinet Pravo

Gaj, Institucije: ius quod ad actiones pertinet Pravo koje se odnosi na tužbe (postupak)

Actio Tužba (zahtev) Postupak (agere)

(Gajeve) podele tužbi actiones in rem – in personam 4. 1. Superest, ut de actionibus loquamur. et si quaeramus, quot genera actionum sint, uerius uidetur duo esse, in rem et in personam. (Ostaje da govorimo o tužbama. I ako istražujemo koliko ima vrsta tužbi, ispravnije je gledište da ih ima dve vrste, stvarne (in rem) i lične (in personam).

Actio in personam 4. 2. In personam actio est, qua agimus, quotiens litigamus cum aliquo, qui nobis uel ex contractu uel ex delicto obligatus est, id est, cum intendimus DARE FACERE PRAESTARE OPORTERE. (Lična tužba je ona koju podižemo protiv nekog koji nam je obavezan ili ugovorom ili deliktom, tj. kada u zahtevu stoji: treba da nam da (prenese svojinu) ili učini ili preda).

Actiones in personam Iz ugovora npr: actio empti, actio pro socio, actio locati, actio conducti, actio depositi, actio praescriptis verbis. . Iz delikta: actio furti, actio iniuriarum, actio legis Aquiliae. . .

Actio in rem G. 4. 3. In rem actio est, cum aut corporalem rem intendimus nostram esse aut ius aliquod nobis conpetere, uelut utendi aut utendi fruendi, eundi, agendi aquamue ducendi uel altius tollendi. . . (Stvarna tužba je ona kod koje u zahtevu stoji da je neka telesna stvar naša ili da nam pripada neko pravo, kao što je pravo upotrebe ili uživanja plodova, pravo prelaza, progona stoke, vodovoda, pravo na podizanje zgrade preko određene visine. . .

Actio in rem ili vindicatio G. 4. 5: Appellantur autem in rem quidem actiones uindicationes. (Stvarne tužbe se nazivaju vindikacije. ) npr. Rei vindicatio Vindicatio servitutis Vindicatio ususfructus Vindicatio pignoris

Reipersekutorne, penalne i mešovite tužbe G. 4. 6. Agimus autem interdum, ut rem tantum consequamur, interdum ut poenam tantum, alias ut rem et poenam. (Katkad pokrećemo tužbu samo da bismo dobili stvar, katkad samo da bi se neko kaznio, a ponekad i radi stvari i radi kažnjavanja). Reipersekutorne su u načelu tužbe iz ugovora, a penalne su tužbe iz delikata.

Ostale podele Actiones stricti iuris – actiones bonae fidei Actiones civiles – actiones honorariae

Legis actiones (zakonske tužbe i načini postupanja) Gaj, Institucije; 4. 11 -12: One tužbe koje su naši preci upotrebljavali nazivaju se zakonskim tužbama, bilo zato što su ustanovljene zakonom, bilo stoga što su koristile reči koje zakon predviđa. . . Po zakonu se na pet načina vodio spor: sacramentum , iudicis postulatio, condictio, manus iniectio, pignoris capio.

Manus iniectio i Zakon XII tablica III. 1. – AERIS CONFESSI REBUSQUE IURE IUDICATIS XXX DIES IUSTI SUNTO (Gell. , 15, 13, 11 ; 20, 1, 42 -45 ; Gaius, 3, 78 ; D. , 12, 1, 4, 5. 7). • 2. – POST DEINDE MANUS INIECTIO ESTO. IN IUS DUCITO (Gell. , 20, 1, 42 -45 ; Gaius, 4, 21). • TERTIIS NUNDINIS PARTIS SECANTO. SI PLUS MINUSVE SECUERUNT, SE FRAUDE ESTO (Gell. , 20, 1, 48 -52 ; Quint. , 3, 6, 84 ; Tertul. , Apol. , 4 ; Dion Cass. , 12). •

Manus iniectio – Gajev opis Gaj, Institucije 4. 21: Postupak per manus iniectionem (stavljanje ruke na dužnika) primenjivan je isto tako u onim slučajevima u kojima je neki zakon propisivao, kao što je Zakon XII tablica određivao protiv onih protiv kojih postoji presuda. Taj postupak je ovako izgledao. Tužilac bi izgovarao: “Budući da si osuđen da mi platiš deset hiljada sestercija, a kako nisi platio, na osnovu toga stavljam ruku na tebe zbog dosuđenih deset hiljada sestercija” i u isto vreme bi ga uhvatio za neki deo tela. Nije dopušteno da optuženi sam otkloni ruku niti da za sebe vodi spor, već je davao vindeksa, koji je obično vodio spor u svoje ime; ko nije dao vindeksa, vođen je tužiočevoj kući i stavljan u okove.

Legis actio sacramento Zakona XII tablica Gaj, Institucije 4. 14: Iznos sakramenta bio je petsto ili pedeset asa. U sporovima čija je vrednost hiljadu ili više asa, sakrament je bio pet stotina asa, a u manjim obavezan je sakrament od pedeset asa – tako je, naime, propisivao Zakon XII tablica.

Legis actio sacramento in rem Gaj, Institucije, 4. 16: Ako je podizana stvarnopravna tužba povodom pokretne stvari ili stvari koja se sama kreće, koja se dakle može doneti ili dovesti, zahtevana je ta stvar na sledeći način: onaj koji vindicira držao je štapić i ruci, zatim bi uhvatio sam predmet spora, na primer roba i ovako govorio: “tvrdim da je ovaj čovek moj po kviritskom pravu, prema pravnom osnovu. Kako sam rekao, tako sam ti, evo, položio na njega štap” i u isto vreme bi stavio svoj prut na roba.

Vindicatio Protivnik u sporu bi isto izgovorio i učinio. Kada obojica izvrše vindikaciju, pretor bi rekao: “Pustite obojica čoveka” i ovi bi puštali. Onaj koji je prvi zahtevao pitao je ovako drugog: “Zahtevam da kažeš po kom si osnovu vindicarao”, a ovaj bi odgovarao: “Svoje pravo sam izvršio kada sam položio štap. ” Zatim je ona, koji bejaše prvi zahtevao, izgovarao: “Budući da si neosnovano vindicirao, pozivam te na opkladu od petsto asa”, a protivnik bi rekao: “I ja tebe isto tako. ”

A ako je stvar vredela manje od hiljadu asa, određivana je opklada od pedeset. . Štap je upotrebljavan umesto koplja. .

Legisakcioni postupak - osobine Dvodeoba (in iure, iurisdictio– apud iudicem, iudicatio) Usmeni formalizam (u postupku in iure) Samopomoć Laičko suđenje (princip slobodnog uverenja kod ocene dokaza) Jednostepeno suđenje

Legisakcioni postupak - faze In ius vocatio In iure Litis contestatio Apud iudicem Iudicium Manus iniectio

In ius vocatio Zakona XII tablica I. 1. – SI IN IUS VOCAT, ITO. NI IT, ANTESTAMINO : IGITUR EM CAPITO (Porph. , ad Hor. Sat. , 1, 9, 76 ; Cic. , de leg. , 2, 4, 9 ; Gell. , 20, 1, 25 ; Auct. , Her. , 2, 13, 19 ; Fest. , P. 76, 105).

Formularni postupak Lex Aebutia Formalizam formule, u pisanoj formi

Delovi formule G. 4. 39. Partes autem formularum hae sunt: demonstratio, intentio, adiudicatio, condemnatio. (Delovi formule su sledeći: demonstratio, intentio, adiudicatio, condemnatio).

Demonstratio 40. Demonstratio est ea pars formulae, quae principio ideo inseritur, ut demonstretur res, de qua agitur, uelut haec pars formulae: QVOD AVLVS AGERIVS NVMERIO NEGIDIO HOMINEM VENDIDIT, item haec: QVOD AVLVS AGERIVS APVD NVMERIVM NEGIDIVM HOMINEM DEPOSVIT. (Demonstratio je deo formule koji se stavlja na početak da bi se pokazalo šta je predmet spora kao npr. ovaj deo formule:

Intentio G. 4. 41. Intentio est ea pars formulae, qua actor desiderium suum concludit, uelut haec pars formulae: SI PARET NVMERIVM NEGIDIVM AVLO AGERIO SESTERTIVM X MILIA DARE OPORTERE; item haec: QVID PARET NVMERIVM NEGIDIVM AVLO AGERIO DARE FACERE OPORTERE; item haec: SI PARET HOMINEM EX IVRE QVIRITIVM AVLI AGERII ESSE. (Intentio, zahtev, je deo formule u kojoj tužilac izlaže ono što želi, kao ovaj deo formule:

Adiudicatio G. 4. 42. Adiudicatio est ea pars formulae, qua permittitur iudici rem alicui ex litigatoribus adiudicare, uelut si inter coheredes familiae erciscundae agatur aut inter socios communi diuidundo aut inter uicinos finium regundorum. nam illic ita est: QVANTVM ADIVDICARI OPORTET, IVDEX, Titio ADIVDICATO.

Condemnatio G. 4. 43. Condemnatio est ea pars formulae, qua iudici condemnandi absoluendiue potestas permittitur, uelut haec pars formulae: IVDEX, NVMERIVM NEGIDIVM AVLO AGERIO SESTERTIVM X MILIA CONDEMNA. SI NON PARET, ABSOLVE; item haec: IVDEX, NVMERIVM NEGIDIVM AVLO AGERIO DUMTAXAT X MILIA CONDEMNA, SI NON PARET, ABSOLVITO; item haec: IVDEX, NVMERIVM NEGIDIVM AVLO AGERIO CONDEMNATO et reliqua, ut non adiciatur DVMTAXAT X MILIA. Condemnatio, presuđivanje je deo formule kojim se daje ovlašćenje sudiji da može osuditi ili osloboditi kao npr. ovo:

Formule – rei vindicatio Titius Rufus iudex esto. Si paret hominem Stichum ex iure Quiritium Auli Agerii esse neque ea res arbitrio iudicis Aulo Agerio restituetur, quanti ea res erit, tantam pecuniam iudex Numerium Negidium Aulo Agerio condemnato, si non paret absolvito. Ticije Ruf neka bude sudija. Ako se utvrdi da rob Stih pripada Aulu Ageriju po kviritskom pravu, a rob ne bude vraćen A. A. na osnovu sudijinog arbitrijuma, sudija neka osudi Numerija Negidija da plati toliku sumu novca koliko rob vredi, ako se to ne utvrdi, neka ga oslobodi).

Actio venditi (actio in personam) Titius Rufus iudex esto. Quod Aulus Agerius Numerio Negidio hominem Stichum vendidit, qua de re agitur, quid ob eam rem Numerium Negidium Aulo Agerio dare facere oportet ex fide bona, eius iudex Nm Nm Ao Ao condemnato, si non paret absolvito. (Ticije Rufus neka bude sudija. Ako je Aulo Agerije prodao roba Stiha Numeriju Negidiju, i o tome je reč, štogod Numerije Negidije treba da da li učini Aulu Ageriju na osnovu poštenja i poverenja (ex fide bona), njega Numerija Negidija neka sudija osudi, a ako se ne utvrdi neka ga oslobodi).

Actio stricti iuris Titius iudex esto. Si paret Nm Nm Ao Ao sestertium decem milia dare oportere qua de re agitur, si inter Am. Am et Nm Nm non covenit ne ea pecunia peteretur, vel in ea re aliquid dolo malo Ni. Ni factum est vel fit, iudex Nm Nm Ao Ao sestertium decem milia condemnato, si non paret absolvito. (Ticije neka bude sudija. Ako se utvrdi da je Numerije Negidje dužan da da Aulu Ageriju 10. 000 sestercija (po civilnoj obavezi iz stipulacije) i to je predmet spora, osim ako između tuženog i tužioca nije sklopljen pakt da se taj novac neće tražiti (pactum de non petendo) ili ako je u tom poslu tuženi prevarno postupio, sudija neka tuženog osudi, a u protivnom neka ga oslobodi.

Actio depositi (in ius – in factum) Neka Ticije bude sudija. Pošto je Aulo Agerije kod Numerija Negidija srebrni sto, o kome je spor, dao u ostavu, sve što na osnovu bona fides povodom toga Numerije Negidije treba da da ili učini, neka sudija N. N. osudi, ukoliko ne bi stvar vratio, ako se ne utvrdi neka ga oslobodi. Neka Ticije bude sudija. Ako se utvrdi da je Aulo Agerije ostavio srebrni sto kod Numerija Negidija i isto Numerije Negidije nije vratio Aulu Ageriju, kolika je vrednost stvari neka na toliki iznos novca sudija osudi N. N. da plati A. A. , a ako se to ne utvrdi neka ga oslobodi.