G U Z S itajte mirno i polako

G. U. Z. S. Čitajte mirno i polako, klikajte prema svojim sposobnostima praćenja. . .

Što je G. U. Z. S. ? Uvjeren sam, mnog s pedeset i više godina starosti, ovdje će se prepoznati. . . Kao što se prepoznah i ja. . . Nedavno mi je utvrđen G. U. Z. S. – odnosno: (Gubitak Učinkovitosti Zbog Starenja. ) Primjerice:

Htio sam eto oprati svoj automobil. . . Uputio sam se zato bodro put garaže, ali usput spazih – na kuhinjskom stolu još uvijek leži nedirnuta pošta. . . Prema tome, prvo pogledati poštu – moglo bi tu biti nešto važno! Zato odložim ključeve automobila na kuhinjski stol, izvukoh račune is prispjele pošte, a reklame namjerih baciti u posudu za otpatke. . . Kad, gle: posuda je puna do vrha!!! Tako vratih poštu na stol, kako bih ponajprije – prije nego zaboravim – ispraznio posudu za otpatke. Spremnik za otpadni papir stoji pokraj poštanskog sandučića, te moram poći do tamo, pa je bolje ako prije toga ipak pregledam račune i sredim doznake. . .

Uzeo sam knjižicu s nalozima za plaćanje, ali – gle vraga! Svi su nalozi potrošeni. . . Nema više ni jednoga u knjižici. . . Drugu knjižicu imam u uredu. Pa pođem tamo, gdje uz tipkovnicu svojega računala nađem napola ispijenu limenku cole. . . Zato odložim knjižicu s nalozima, jer prije toga mora obveznu ispiti colu – prije nego li se, na nesreću, na prevrne na tipkovnicu. . . Ali, k vragu. . . ! Cola se smlačila, a to nikako nije fino. . . Znači, prvo s njom u hladnjak, kako bi se rashladila! I tako, noseći colu u kuhinju, spazim svenulo cvijeće u vazi – hitno mu treba vode!!! To se ne smije odlagati!!! Nema mi druge, odmah odlužim colu na pomoćni stolić. . . A tu, gle čuda, nađem svoje naočale za čitanje – gdje sam im nesvjesno odložio (a panično ih tražim još od jučer. . . )

Dobro, naočale su važne. . . Ali najbolje je ako odmah dodam vode cvijeću u vazi, prije nego li odnesem svoje naočale natzrag u ured. . . Zato vratim naočale na pomoćni stolić, napunim kanticu s vodom – ali tad spazim na kuhinjskoj polici daljinski upravljač za TV! Netko ga je ostavio upravo tu, u kuhinji. . . !!! I pomislim. . . Kad namjerimo navečer gledati TV, ponovno ćemo posvuda tražiti daljinski upravljač! No tad nitko više ne će znati, kako taj leži ovdje u kuhinji. . . Prema tome, neodložno idem odložiti daljinski upravljač na stolić pokraj kauča. No svejedno moram ponajprije naliti vode u vazu, kako se cvijeće ne bi osušilo! I tako, držeći upravljač, počnem dolijevati cvijeću vode, ali pritom zapnem za otvorena vrata i razlijem vodu po podu. . .

Tja, odlužim upravljač ponovno na policu, odem po krpu i vedro, te obrišem razlivenu vodu – kako ne bih smočio noge u papučama. . . Napokon se sada mogu zaputiti natrag do ulaza u stan, ali. . . K vragu! Nikako se ne mogu prisjetiti, što sam zapravo namjerio učiniti? ! Pokušavam se domisliti, ali sve je uzalud. . . I tako razbijam glavu sve do večeri. . . Ništa! Ništa. . . !!! Ne mogu s sjetiti i gotovo. . . A navečer: – automobil nije opran. . . – računi nisu plaćeni. . . – mlačna cola stoji na radnom stoliću u kuhinji. . . – cvijeće je dobilo premalo vode. . . – posuda za otpatke nije ispražnjena. . .

– Gdje mi je ostala knjižica s nalozima za plaćanje? – Ne mogu više naći daljinski upravljač za TV. . . ? ! – Ne znam kamo su dospjele moje naočale za čitanje. . . - I nigdje ne mogu naći ključeve za automobil. . . I tako, na kraju, moram zaključiti: premda danas nisam ništa dovršio, ipak nikako ne mogu pojmiti kako sam to cijeli božji dan bio toliko žestoko zaposlen, te sam na koncu konaca zapravo sada umoran kao pas!!! Jasno mi je, zapao sam u grdnu nevolju. . . I moram negdje i od nekoga zatražiti pomoć. Ipak, prije toga, još ću na brzinu isprazniti svoj sandučić elektroničke pošte. . . Hoćeš li mi Ti učiniti jednu uslugu?

Pošalji ovo izvješće svojim prijateljima i poznanicima, jer zapravo ne znam više, kome sam ga već poslao? ! I pritom se uopće ne bi trebao smijati, jer ako ne danas – i Ti si sutra na redu da Ti se nešto slično dogodi!!! Starenje je neizbježno, Mudrost je tek jedna mogućnosti, Ali smijati se na svoj račun: to je terapija!!!

Eh, oprosti. . . Ali kome sam ovo zapravo poslao. . . ? !? !? !