G D Z S itaj mirno i polako

G. D. Z. S. Čitaj mirno i polako, klikći prema svojim sposobnostima praćenja. . .

Što je G. D. Z. S. ? Uvjeren sam da će se mnogi s pedeset i više godina starosti ovdje prepoznati. . . Kao što se prepoznah i ja. . . Nedavno mi je utvrđen G. D. Z. S. – odnosno: (Gubitak Djelotvornosti Zbog Starenja. ) Na primjer. . .

Htio sam, eto, oprati svoj automobil. . . Krenuo sam zato čilo prema garaži, ali usput spazih da na kuhinjskom stolu još uvijek leži nedirnuta pošta. . . Prema tome, valja prvo pogledati poštu; moglo bi tu biti nešto važno! Zato odložih ključeve automobila na kuhinjski stol, izvukoh račune iz prispjele pošte, a reklame htjedoh baciti u košaru za smeće. . . Kad, gle, košara je puna do vrha!!! Tako vratih poštu na stol kako bih najprije, prije nego što zaboravim, ispraznio koš za smeće. Kontejner za smeće je vani, pa se moram obuti, ali je bolje ako ipak prije toga pregledam račune i sredim uplatnice. . .

Uzeo sam blok s uplatnicama, ali – gle vraga! Sve uplatnice su potrošene. . . Nema više ni jedne u bloku. . . Drugi blok imam u radnoj sobi. Odem tamo te uz tipkovnicu svog računala nađem dopola ispijenu limenku cole. . . Zato odložim blok s uplatnicama, jer moram obvezno popiti colu prije nego što se, kojim zlom, ne prevrne na tipkovnicu. . . Ali, vraga. . . ! Cola je mlaka, a takva je bljutava. . . Znači, prvo s njom u hladnjak, kako bi se rashladila! I tako, noseći colu u kuhinju, vidim uvenulo cvijeće u vazi – žurno mu treba vode!!! To ne trpi odlaganje!!! Nema mi druge, odmah odlažem colu na pomoćni stolić. . . A tu, gle čuda, nađem svoje naočale za čitanje koje sam ovdje nesvjesno odložio (panično ih tražim još od jučer. . . )

Dobro, naočale su važne. . . Ali najbolje je ako odmah dolijem vodu cvijeću u vazi, prije nego što odnesem svoje naočale natrag u radnu sobu. . . Zato vratim naočale na stočić, napunim kanticu s vodom – ali tad ugledam na kuhinjskoj polici daljinski upravljač za TV! Netko ga je ostavio baš tu, u kuhinji. . . !!! I pomislim. . . Kad navečer budemo htjeli gledati TV, opet ćemo posvuda tražiti daljinski upravljač! Ali tada nitko više ne će znati da je on u kuhinji. . . Znači, odmah idem ostaviti daljinski upravljač na svoje mjesto, na stočić pored kauča. No, svejedno moram prvo doliti vodu u vazu, kako cvijeće ne bi uvenulo! I tako, držeći upravljač, dotočim vodu u vazu, ali vraćajući je na mjesto – zapnem za prag i prolijem vodu po podu. . .

Tja, ostavljam upravljač ponovno na policu, odem po krpu i vedro te obrišem prolivenu vodu – kako ne bih namočio noge u papučama. . . Konačno, sada mogu otići prema ulaznim vratima stana, ali. . . K vragu!!!!! Nikako se ne mogu sjetiti što sam zapravo namjeravao uraditi? ! Pokušavam se prisjetiti, ali sve je uzalud. . . I tako razbijam glavu sve do večeri. . . Ništa! Ništa. . . !!! Ne mogu se sjetiti i gotovo. . . A navečer: – automobil nije opran. . . – računi nisu plaćeni. . . – mlaka cola stoji na radnom stočiću u kuhinji. . . – cvijeće je dobilo premalo vode. . . – koš za smeće nije ispražnjen. . .

– Gdje mi je ostao blok s uplatnicama? – Ne mogu više naći daljinski upravljač za TV. . . ? ! – Ne znam gdje su mi naočale za čitanje. . . - Nigdje ne mogu naći ključeve od automobila. . . I tako, na kraju, moram zaključiti: mada danas nisam ništa dovršio, ipak se nikako ne mogu oteti dojmu da sam cijeli božji dan bio žestoko zaposlen – zato sam na kraju krajeva sada ovako umoran kao pas!!! Jasno mi je, zapao sam u grdnu nevolju. . . Moram negdje i od nekoga zatražiti pomoć. Ipak, prije toga, još ću na brzinu isprazniti svoj Inbox. . . Hoćeš li mi Ti učiniti jednu uslugu?

Pošalji ovo svojim prijateljima i poznanicima, jer ja više ne znam kome sam ovu e-poruku već poslao? ! I pritom se uopće ne bi trebao smijati, jer ako ne danas – i Ti si sutra na redu da Ti se dogodi nešto slično!!! Starenje je neizbježno, mudrost je tek jedna mogućnost. . . Ali smijati se na svoj račun, to je terapija!!!

Eh, oprosti. . . Ali kome sam ovo zapravo poslao. . . ? !? !? ! www. miljenko. info