G D Z S itaj mirno i polako

G. D. Z. S. Čitaj mirno i polako, klikaj prema svojim sposobnostima praćenja. . .

Što je G. D. Z. S. ? Uvjeren sam da će se mnogi sa pedeset i više godina starosti ovdje prepoznati. . . Kao što se prepoznah i ja. . . Nedavno mi je utvrđen G. D. Z. S. – odnosno: (Gubitak Djelotvornosti Zbog Starenja. ) Na primjer:

Htio sam, eto, oprati svoj automobil. . . Krenuo sam zato odlučno prema garaži, ali usput spazih da na kuhinjskom stolu još uvijek leži nedirnuta pošta. . . Prema tome, treba prvo pregledati poštu; moglo bi tu biti nešto važno! Zato odložih ključeve automobila na kuhinjski stol, izvukoh račune is pristigle pošte, a reklame htjedoh baciti u kantu za smeće. . . Kad, gle, kanta je puna do vrha!!! Tako vratih poštu na stol, kako bih prvo, prije nego što zaboravim, ispraznio kantu za smeće. Kontejner za smeće je vani, pa se moram preobuti, ali bolje da prije toga ipak pregledam račune i sredim uplatnice. . .

Uzeo sam blok sa uplatnicama, ali – gle vraga! Sve uplatnice su potrošene. . . Nema više ni jedne u bloku. . . Drugi blok imam u radnoj sobi. Odem tamo, gdje uz tipkovnicu svog računala nađem dopola ispijenu limenku Cole. . . Zato, odložim blok sa uplatnicama, jer prije toga bi trebalo popiti Colu, prije nego što se, kojim zlom, ne prevrne na tipkovnicu. . . Ali, kvragu. . . ! Cola je mlaka, a takva je bljutava. . . Znači, prvo s njom u frižider, kako bi se rashladila! I tako, noseći Colu u kuhinju, vidim uvenulo cvijeće u vazi – hitno mu treba vode!!! To ne trpi odlaganje!!! Nema mi druge; odmah odlažem Colu na pomoćni stolčić. . . A tu, gle čuda, nađem svoje naočale za čitanje, koje sam nesvjesno odložio (a panično ih tražim još od jučer. . . )

Dobro, naočale su važne. . . Ali najbolje je ako odmah dolijem vodu cvijeću u vazi, prije nego što odnesem svoje naočale nazad u radnu sobu. . . Zato vratim naočale na stolčić, napunim kanticu s vodom – ali tad ugledam na kuhinjskoj polici daljinski upravljač za TV! Netko ga je ostavio baš tu, u kuhinji. . . !!! I pomislim. . . Kad navečer budemo htjeli gledati TV, opet ćemo svuda tražiti daljinski upravljač, ali tada nitko više neće znati da je on u kuhinji. . . Znači, odmah idem ostaviti daljinski upravljač na svoje mjesto, na stolčić pored kauča. No svejedno moram prvo doliti vodu u vazu, kako cvijeće ne bi do kraja uvenulo! I tako, držeći upravljač, dolijem vodu u vazu i vraćajući je na mjesto, zapnem za prag i prolijem vodu po podu. . .

Tja, ostavljam upravljač ponovno na polici, odem po krpu i kantu i brišem prolivenu vodu – kako ne bih smočio noge u papučama. . . Konačno sada mogu otići prema ulaznim vratima stana, ali. . . Kvragu!!!!! Nikako se ne mogu sjetiti što sam zapravo namjeravao uraditi? ! Pokušavam se prisjetiti, ali sve je uzalud. . . I tako razbijam glavu sve do večeri. . . Ništa! Ništa. . . !!! Ne mogu se sjetiti i gotovo. . . A navečer: – Automobil nije opran. . . – Računi nisu plaćeni. . . – Mlaka Cola stoji na radnom stolčiću u kuhinji. . . – Cvijeće je dobilo premalo vode. . . – Kanta za smeće nije ispražnjena. . .

– Gdje mi je ostao blok sa uplatnicama? – Ne mogu više naći daljinski upravljač za TV. . . ? ! – Ne znam gdje su mi naočale za čitanje. . . - I nigdje ne mogu naći ključeve od automobila. . . I tako, na kraju, moram zaključiti: Mada danas nisam ništa dovršio, ipak se nikako ne mogu oteti dojmu da sam cijeli božji dan bio žestoko zaposlen i zato sam na kraju krajeva sada ovako umoran kao pas!!! Jasno mi je, zapao sam u grdnu nevolju. . . I moram negdje i od nekoga zatražiti pomoć. Ipak, prije toga, još ću na brzinu isprazniti svoj Inbox. . . Hoćeš li mi ti učiniti jednu uslugu?

Pošalji ovo svojim prijateljima i znancima, jer ja više ne znam kome sam mail već poslao? ! I pri tom se uopće ne bi trebao ili trebala smijati, jer ako ne danas - i ti si sutra na redu da ti se nešto slično dogodi!!! Starenje je neizbježno, mudrost je tek jedna mogućnost, ali smijati se na svoj račun: to je terapija!!!