FRANZ KAFKA KAKO BI GA POKUALI RAZUMJETI OEVE

FRANZ KAFKA (KAKO BI GA POKUŠALI RAZUMJETI !? ? !!) OČEVE OČI -2. DIO

Kafkino doživotno strahopoštovanje spram nadmoćne SILE, započelo je s Hermannom Kafkom, njegovim ocem. Bojao se i mrzio učitelje u školi, ali ih je držao osobama koje se moraju poštovati samo zato jer imaju položaj autoriteta. To se nastavilo i kad je počeo raditi, a to se uvuklo i među njegove likove. Nikada se nije pobunio, okrenuo je svoj strah u samoponiženje. Za sve je krivio sebe. U glavi je stvorio odnos gospodara i roba, počeo je sebe promatrati očevim očima.

Kafka će nalaziti desetke načina kako se riješi sebe, sve do samog kraja, kada ga je tuberkuloza „riješila”, a on je vjerojatno, napokon poželio živjeti. Bolest mu je poslužila kao metafora za patnju svog življenja, ali i za još jedan način otuđivanja od obitelji, i naravno, od samoga sebe.

Patio je od nesanice, reumatskih bolova u leđima, nadražene kože, ostajao bez daha, upadao u paniku pri pomisli na opadanje kose ili slabljenje vida i bio tako pretjerano osjetljiv na buku da ga je to dovodilo do gotovo neprestane iscrpljenosti.

Dok je njegova obitelj jela šnicle i pečenke s kiselim zeljem, on je uglavnom jeo povrće, voće i orahe. I kao da to nije bilo dovoljno da razbjesni Hermanna Kafku, Franz je k tome otkrio ideje Amerikanca Horacea Flatchera, čiji je lijek protiv svih bolesti bilo ŽVAKANJE. Svaki zalogaj trebalo je žvakati više od deset puta.

Kafka je završio pravo na Karlovom sveučilištu u Pragu, čime se upravo pripremao za birokratsku službu, postavši Herr doktor Kafka. Zaposlio se u Zavodu za osiguranje radnika u slučaju nesreće Kraljevine Češke u Pragu i tu ostao gotovo do kraja života.

Preuzeto iz knjige: Kafka za početnike, D. Z. Mairowitza i R. Crumba Izvor: slika, Internet Zdenkabl (2017. )