Fitogeografija 1 Kartiranje i kartografija areala Areal n

  • Slides: 22
Download presentation
Fitogeografija 1. Kartiranje i kartografija areala

Fitogeografija 1. Kartiranje i kartografija areala

Areal n n n Areal biljnih i životinjskih vrsta, kao jedan od osnovnih objekata

Areal n n n Areal biljnih i životinjskih vrsta, kao jedan od osnovnih objekata istraživanja biogeografije, predstavlja deo teritorije ili akvatorije koju zauzima određena biljna ili životinjska vrsta. Teritorija odnosno prostor koji naseljava određena vrsta nije običan, apstraktni geometrijski prostor, već ekološki prostor ispunjen svim mogućim ekološkim sadržajem. Areal je deo biosfere koju naseljeva konkretni organizam.

n n n Kompleksnija i u suštini ispravnija definicija areala, pod ovim pojmom pored

n n n Kompleksnija i u suštini ispravnija definicija areala, pod ovim pojmom pored prostora podrazumeva i samu vrstu, odnosno skup svih njenih konkretnih populacija, te na taj način određuje areal kao prostorno- ekološko-vremensku dimenziju vrste. U tom smislu areal predstavlja objektivan fenomen, koji u prirodi realno postoji, koji ima svoje jasno definisane karakteristike i svoju izuzetno složenu istoriju i dinamiku. Areal nastaje, razvija se i nestaje, i na taj način uslovno pokazuje jednu od osnovnih odlika živih sistema – rađanje, starenje i smrt. Areal karta predstavlja grafički prikaz, odnosno model areala konkretne vrste. S obzirom da se radi o modelu, areal karta je samo apstraktni prikaz koji nam na manje ili više precizan način daje informacije o arealu, odnosno o prostornoj dimenziji vrste.

Kartiranje areala n n To je postupak prikupljanja podataka o rasprostranjenju biljaka i životinja,

Kartiranje areala n n To je postupak prikupljanja podataka o rasprostranjenju biljaka i životinja, kao i postupak unošenja tih podataka na areal karte. Preduslov da se areal neke vrste predstavi kartografski jeste da se data vrsta, odnosno njeni individualni primerci ili populacije, prethodno pronađu na što je moguće većem broju mesta unutar svog areala, odnosno da se utvrdi što veći broj njenih nalazišta ili lokaliteta na kojima živi, idealno bi bilo pronaći sve lokalitete.

Metode prikupljanja podataka o rasprostranjenju vrsta n 1. 2. 3. 4. Sistematsko utvrđivanje rasprostranjenosti

Metode prikupljanja podataka o rasprostranjenju vrsta n 1. 2. 3. 4. Sistematsko utvrđivanje rasprostranjenosti pojedinih vrsta, zasniva se na sledećim izvorima: Terenska istraživanja kao izvor podataka Herbarijumske zbirke kao izvor podataka Literatura kao izvor podataka Usmena saopštenja kao izvor podataka

1. Terenska istraživanja n n Sakupljanje materijala Preparovanje materijala Određivanje materijala Obeležavanje materijalaherbarske etikete

1. Terenska istraživanja n n Sakupljanje materijala Preparovanje materijala Određivanje materijala Obeležavanje materijalaherbarske etikete

Izgled definitivne herbarske etikete n n n 1. Herbarijum (zvanično ime i oznaka herbara

Izgled definitivne herbarske etikete n n n 1. Herbarijum (zvanično ime i oznaka herbara u kome je deponovana biljka) 2. Naučno ime biljke (latinski naziv i autor) 3. Lokalitet (šire određenje) 4. Lokalitet (uže određenje) 5. Stanište 6. Nadmorska visina 7. Podloga 8. Datum sakupljanja 9. Legit (Leg. Osoba koja je biljku sakupila) 10. Determinativ (Det. - osoba koja je biljku odredila) 11. Kolektorski broj pod kojim je biljka zavedena u herbaru Izgled navoda: Aquilegia pancicii Degen, Suva planina, Mosor, Quercetum frainetto-cerris, 400 m, krečnjak, 14. jun 1997, leg. Lakušić, D. Det. Lakušić, D. 3681, BEOU n

Herbarijumske zbirke kao izvor podataka n Sređivanje herbarijumske zbirke se vrši na dva osnovna

Herbarijumske zbirke kao izvor podataka n Sređivanje herbarijumske zbirke se vrši na dva osnovna načina: po filogenetskom sistemu (razvrstavanjem egzemplara u taksonomske grupefamilije, rodove , vrste) ili po abecednom redu. n Herbarijum je moguće urediti i po drugim principima, prema zajednicama, području, ekološkim uslovima ili prema značaju za ljude (lekovite, otrovne, sirovinske biljke itd. ). Istovremeno potrebno je da svaki podatak sa etikete koja se nalazi na herbarskom listu bude unet i u kartone kataloga ( u obliku kartoteke) koji prate takve zbirke. Podaci iz kataloga se mogu unositi u elektronske baze podataka, koje omogučavaju brzo i lako pronalaženje potrebnih egzemplara, kao i pretraživanje i sortiraje svih relevantnih podataka vezanih za biljne vrste koje se nalaze u herbarijumima. n

3) Literatura kao izvor podataka n n Kao izvor podataka o rasprostranjenju biljnih vrsta

3) Literatura kao izvor podataka n n Kao izvor podataka o rasprostranjenju biljnih vrsta mogu se koristiti Flore, specijalni floristički i horološki naučni radovi, fitocenološki naučni radovi, floristički spiskovi, dnevnici istraživača itd. Izgled literaturnog navoda: n Anemone ranunculoides L. Suva planina, podnožje, Quercetum frainettocerris, 400 m, krečnjak (Diklić, N. , 1970: 294)

Navođenje literature iz koje su podaci preuzeti: n A) Radovi ili poglavlja objavljena u

Navođenje literature iz koje su podaci preuzeti: n A) Radovi ili poglavlja objavljena u monografskim serijskim publikacijama: Autor 2. Godina publikacije 3. Naziv rada odnosno poglavlja u monografiji 4. Urednik ili urednici monografije 5. Naziv monografije 6. Broj monografije 7. Obim strana 8. Izdavač monografije 9. Mesto izdavača Izgled pravilno citirane literature (reference): Diklić, N. (1970): Rod Ranunculus L. Sect. Flammula Web. – In Josifović, M. (ed. ), Flora SR Srbije 1: 290 -296, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd. Akeroyd, J. (1983); Draba L. - In: Tutin T. G. et al. (eds), Flora Europaea (2 nd ed) 1: 335 -361, Cambridge. 1.

n 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. B) Radovi objavljeni u periodičnim publikacijama:

n 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. B) Radovi objavljeni u periodičnim publikacijama: Autor Godina publikacije Naziv rada Naziv časopisa (u slučaju da dva različita časopisa imaju isto ime onda se iza naziva časopisa u zagradi navodi i mesto izdavača- npr. Phyton (Horn), Phyton (Wienna)- mesto izdavača se dodaje iza malo poznatih časopisa – npr. Tokovi (Ivangrad); kod časopisa sa dugim nazivima koriste se zvanične međunarodne skraćenice – npr. Aligem. Bot. Zeitschr. = Allgemaine Botanische Zeitschift Broj časopisa (Volumen) Broj ili oznaka serije časopisa Obim strana Izgled pravilno citirane literature (reference): ADAMOVIĆ, L. (1896): Neue Beitrage zur Flora von Serbien. - Allge, . Bot. Zeitschr. 4: 57 -59. ADAMOVIĆ, L. (1904): DIe Sandsteppen Serbiens. – Bot. Jahrb. 33 (4): 555617.

4) Usmena saopštenja kao izvor podataka Imaju svoj značaj kao podatak o rasprostranjenju biljnih

4) Usmena saopštenja kao izvor podataka Imaju svoj značaj kao podatak o rasprostranjenju biljnih taksona, s tim što ih u nekim slučajevima treba primati sa rezervom. Ne mogu se verifikovati pošto nisu potkrepljeni dokaznim herbarskim materijalom niti je informacija istraživača o nalazu uvek pouzdana. Kod taksonomski problematičnih vrsta ili grupa ne može se često sa velikom preciznošću determinisati takson samo na osnovu zapažanja na terenu jer njihova identifikacija zahteva detaljniju laboratorijsku analizu (npr. Hieracium, Festuca, Viola, Rubus, Rosa, itd. ). Prilikom navođenja usmenih saopštenja, svaki navod mora takođe sadržati sledeće informacije: 1. Ime biljke (latinski naziv autora) 2. Lokalitet (šire određenje) 3. Lokalitet (uže određenje) 4. Stanište 5. Nadmorska visina 6. Podloga 7. Datum konstatovanja 8. Osoba koja je biljku konstatovala i identifikovala Izgled navoda usmenog saopštenja: Anemone nemorosa L. , Fruška Gora, Čerević, Fagetum montanum, 800 m, silikat, 14 jun 1997, Stojšić, V. , U. S. ! n

Metode unošenja podataka na areal karte n 1. 2. 3. Modeli areal karata Punktirajući

Metode unošenja podataka na areal karte n 1. 2. 3. Modeli areal karata Punktirajući način ili metod tačaka Konturni način ili metod konture Kombinovani metod

1) n n n Punktirajući način ili metod tačaka Svako utvrđeno nalazište ili lokalitet

1) n n n Punktirajući način ili metod tačaka Svako utvrđeno nalazište ili lokalitet date vrste nanosi se na odgovarajuće mesto na geografskoj karti u vidu tačke (punctum-tačka) ili kružića, kvadratića, trougla ili nekog drugog simbola Prednost: na najprecizniji način označava raspored populacija unutar areala, njihovu frekventnost, distribuciju i strukturu samog areala na osnovu čega sudimo o ekološkoj naklonjenosti date vrste određenim geografskim područjima i tipu staništa. Osnovno što saznajemo ovim metodom su struktura i veličina areala. Nedostatak: Ovaj metod ima punog smisla jedino ukoliko se radi o manjoj razmeri geografske karte, a pogodan je i za kartiranje horološki nedovoljno istraženih vrsta.

Stachys milanii Petrović Krajnje ugrožen takson, istočnomezijski endemit

Stachys milanii Petrović Krajnje ugrožen takson, istočnomezijski endemit

2) Konturni način ili metod konture n n n Primenjuje se u slučajevima kada

2) Konturni način ili metod konture n n n Primenjuje se u slučajevima kada je rasprostranjenost date vrste u dovoljnoj meri proučena (veliki broj lokaliteta) tako da nova nalazišta neće promeniti suštinsku sliku o njenom rasprostranjenju. Ako jednom linijom povežemo sve krajnje tačke rasprostranjenja date vrste ( sva granična nalazišta ) dobija se kontura areala koja ističe pre svega, oblik, granice i veličinu areala. Prednost: daje opštu sliku rasprostranjenja i pogodan je za klasifikaciju areala po tipu rasprostranjenja, a naročito za komparativna istraživanja i to ne samo rasprostranjenja pojedinih vrsta već i viših sistematskih kategorija. Nedostatak: gubi se ishodni činjenični materijal (konkretni podaci o položaju svih nalazišta od kojih se i pošlo primeni konturnog metoda).

3) Kombinovani metod n Danas se u radovima primenjuje kombinacija konturnog i punktirajućeg metoda

3) Kombinovani metod n Danas se u radovima primenjuje kombinacija konturnog i punktirajućeg metoda kao najpoželjnija i najbolja metoda putem koje se sve četiri osobine areala (oblik, struktura, granice i veličina) uočavaju istovremeno. Pri tome naravno treba voditi računa o predstavljanju granica areala odnosno o međuodnosima populacija, šta sve obuhvatiti granicom, tj. konturnom linijom.

Carex flava

Carex flava

Srbija se nalazi u UTM zoni 34, između 18° i 24° istočne geografske dužine,

Srbija se nalazi u UTM zoni 34, između 18° i 24° istočne geografske dužine, i segmentu T između 40° i 48° severne geografske širine, odnosno u UTM segmentu 34 T. U praksi se retko koriste kvadranti koji se dobijaju na ovaj način, već se za preciznije pozicioniranje koriste kvadranti manjih razmera

Svaki UTM segmenat je dalje podeljen na kvadrate veličine 100 x 100 km koji

Svaki UTM segmenat je dalje podeljen na kvadrate veličine 100 x 100 km koji se označavaju pomoću 2 alfabetska karaktera gde prvi definiše geografsku širinu (segmenti na x osi koji se menjaju po kolonama), a drugi geografsku dužinu (segmenti na y osi koji se menjaju po redovima). U cilju još preciznijeg pozicioniranja podatka ovi kvadrati se mogu podeliti na kvadrate 10 x 10 km koji se označavaju pomoću 2 numerička karaktera gde prvi, kao i u slučaju kvadrata 100 x 100 km označava istočnu, a drugi severnu lokaciju. Numeracija kvadrata 10 x 10 km kreće od donjeg levog ugla kvadrata 100 x 100 km i brojeva 00.

n n n n U Evropi se koristi sistem CGRS (Common European Chorological Grid

n n n n U Evropi se koristi sistem CGRS (Common European Chorological Grid Reference System) kod kojeg su kvadranti 100 x 100 podeljeni na po četiri kvadranta 50 x 50 km, koji se označavaju pomoću brojeva 1 -4. Kako to izgleda na konkretnom primeru? Vrsta Stachys milani (Lamiaceae) je u Srbiji pronađena u Lalinačkoj slatini nedaleko od Niša. Geografske koordinate lokaliteta su N 43° 20’ 42. 44” i E 21° 44’ 44. 72”. Položaj vrste na UTM mreži: 100 x 100 EN 50 x 50 EN 3 10 x 10 EN 69

Zadatak vežbe

Zadatak vežbe