Finansije i finansijsko pravo ponavljanje Via asistentica Nejra

Finansije i finansijsko pravo (ponavljanje) Viša asistentica Nejra Neimarlija Roić nejra. n. roic@pfk. edu. ba

Priprema za ispit Pojam finansija i finansijskog prava (3) Vrste finansija (2) Valuta, devize, strana valuta (1) Inflacija, hiperinflacija, deflacija (1)

Ponavljanje Finansijsko pravo - skup pravnih normi kojima se regulišu finansijskopravni odnosi do kojih dolazi prilikom prikupljanja, upravljanja, raspodjele i trošenja sredstava namijenjenih zadovoljavanju javnih rashoda. Finansije i finansijska ekonomija kao puniji pojam javlja se dosta rano, još u srednjem vijeku. Sam naziv finansije potiče od latinske riječi finantio (plaćanje uopće). Pored toga, postojao je i uži i izraz finantia pecuniaria (novčana plaćanja). Nauka o finansijama se može podijeliti kao: u širem smislu obuhvata sve poslove koji se zasnivaju na novčanim odnosima kojima novac služi kao osnova. Finansije u užem smislu koje se odnose samo na jedan dio koji izučava sistem formiranja, prikupljanja i i trošenja novčanih sredstava javnopravnih tijela države u zadovoljavanju potreba u vršenju njenih sve brojnijih funkcija. Pojam finansija u užem smislu se danas uglavnom odnosi na javne ili društvene finansije ( državne finansije, tj. finansije javnog sektora)

Ponavljanje Javne finansije - Finansijska aktivnost države u pravcu prikupljanja, čuvanja i trošenja javnih sredstava u zadovoljavanju općih društvenih potreba Monetarne finansije - Skup mjera, pravila kojima se reguliše dinamika i struktura novčane mase, tj. kretanje (cirkulacija) novca u fazi prometa u društvu Poslovne finansije - proces poslovanja, prihodi, rashodi, troškovi, kapital, obaveze i sredstva preduzeća Fiskalne finansije – Ekonomska i finansijska aktivnost države u ostvarivanju određenih razvojnih, socijalnih, stabilizacionih, redistributivnih ciljeva u društvu Inflacija – porast općeg nivoa cijena; deflacija – pad općeg nivoa cijena Hiperinflacija – izuzetno visoka inflacija, javlja se u onim zemljama u kojima vlade štampaju previše novca da bi platile svoju potrošnju.

Ponavljanje Kvantitativna teorija novca (5) Brzina opticaja novca (2) Likvidnost i solventnost (1) Funkcije novca (5)

Ponavljanje Kvantitativna teorija novca - koristi se da bi objasnila dugoročne determinante nivoa cijena i stope inflacije. Inflacija je ekonomski fenomen koji se tiče vrijednosti sredstva za razmjenu tj. novca. Kada raste opšti nivo cijena, dolazi do pada vrijednosti novca. Raspoloživa količina novca u ekonomiji određuje vrijednost novca. Rast količine novca predstavlja osnovni uzrok inflacije. Jednačina kvantitativne teorije pokazuje da porast količine novca u ekonomiji mora da se odrazi na jednu od tri preostale varijable: Ili nivo cijena mora da se poveća, ili količina autputa mora da se poveća, ili brzina opticaja novca mora da se smanji. v Brzina opticaja novca se odnosi na brzinu po kojoj jedna novčanica ide iz ruke u ruku u nekoj privredi.

Ponavljanje v Funkcije novca: Ø Novac kao sredstvo razmjene (prometa) - Novac kao sredstvo razmjene predstavlja predmetnu vrijednost koju kupci, kada kupuju robe i usluge daju prodavcima. Novac u funkciji sredstava očuvanja vrijednosti predstavlja predmetnu vrijednost koju ljudi mogu da upotrijebe za prijenos kupovne moći iz sadašnjeg u budući period. Ostale funkcije novca: novac kao mjerilo vrijednosti, novac u štednoj i kreditnoj funkciji, novac u funkciji depozita, avansa, kapare, akreditiva, kaucije itd.

Ponavljanje Novčani agregati (5) Monetarni multiplikator (5) Instrumenti monetarne politike (5) Devizno tržište i devizni kurs (3) Devizna arbitraža (2)

Ponavljanje Novčani agregati – alternativne mjere novca: M 1 - gotovina i depoziti po viđenju; M 2 - M 1 + novac na dohvat ruke, odnosno kratkoročni transakcioni depoziti i HOV (osim depozita centralne banke); M 3 - M 2 + devizni kratkoročni depoziti (instrumenti tržišta novca, štedne obveznice, evrodolarski depoziti) M 4 – M 3 + dugoročni depoziti

Ponavljanje Monetarni multiplikator - Proces stvaranja novca se zasniva na umnožavanju ili multiplikaciji primarnog novca kao osnove novčanog sistema. To se odvija kroz kreditne i depozitne operacije poslovnih banaka. Ključne dvije veličine za konačan efekat formiranja ukupne ponude novca su: 1. odnos rezervi banaka prema njenim depozitima, 2. odnos gotovine koju žele da drže privredni i drugi subjekti prema bančinim depozitima. Obje ove veličine utiču na visinu monetarnog multiplikatora (m) koji pokazuje koliko se povećava primarni novac (obilježen sa H) u odnosu na polaznu novčanu osnovu.

Ponavljanje CB kontroliše ponudu novca u ekonomiji, a potrebno je sagledati monetarnu politiku sa stanovišta (instrumenti monetarne poltike): a) operacija na otvorenom tržištu; b) obaveznih rezervi i c) eskontne stope. a) Operacije na otvorenom tržištu. � CB mijenja ponudu novca kupnjom ili prodajom obveznica na tržištu obveznica. b) Obavezna rezerva – minimalna rezerva za banke koju određuje CB c) Eskontna stopa - kamatna stopa na kredite koje CB daje bankama.

Ponavljanje Devizno tržište – mjesto gdje se trguje stranim valutama – devizama. Devizno tržište je jedinstveno, globalno i traje 24 sata Devizni kurs je cijena jedne valute izražena u drugoj. Devizni kurs jeste cijena JEDINICE strane valute izražena brojem jedinica domaće valute (DIREKTNO NOTIRANJE). Devizni kurs jeste cijena jedinice domaće valute izražena brojem jedinica strane valute (INDIREKTNO NOTIRANJE). Devizna arbitraža je istodobno kupovanje i prodavanje iste devize na različitim dijelovima deviznog tržišta i uz različite cijene (kursa)

Ponavljanje Vrste deviznih kurseva (3) Teorija pariteta kupovne moći (2) Javni prihodi i javni rashodi (1) Vrste finansijskih izvještaja (3) Vrste javnih prihoda (5)

Ponavljanje Devizni kursevi: fiksni, fluktuirajući, puzajuće prilagođavanje Teorija pariteta kupovne moći - objašnjava kretanje kurseva dviju valuta kao odnos kupovne moći tih dviju valuta, tj. kao funkciju promjene odnosa domaćih i vanjskih cijena. Vrste finansijskih izvještaja: bilans stanja, bilans uspjeha, bilans gotovinskih tokova, izvještaj o promjenama na kapitalu, računovodstvene zabilješke Javni prihodi su novčana sredstva koja država, odnosno društvena zajednica, prikuplja radi pokrivanja javnih rashoda (porezi, prihodi od javne imovine, doprinosi, takse, carine, parafiskalni prihod, javni dug države, pokloni i dr. ) Vrste prihoda: Redovni i vanredni prihodi, orginarni (izvorni) i derivatni (izvedeni), javnopravni i privatnopravni, prihodi od stanovništva i pravnih lica, destinirani (namjenski) i nedestinirani (nenamjenski), parafiskaliteti - kao poseban oblik prihoda (doprinos za socijalno osiguranje, za vode itd).

Ponavljanje Carine (2) Vrste carina (3) Samodoprinos (2) Karakteristike doprinosa (5) Uzroci stvaranja javnog duga (5)

Ponavljanje Porez je novčano davanje fizičkih i pravnih osoba, kao i javnih preduzeća, prema njihovoj poreskoj sposobnosti, koje ubira javna vlast, oslanjajući se pri tome na svoju silu i to bez direktne protivnaknade, a u cilju pokrivanja javnih tereta države i ostalih javnih teritorijalnih tijela, ili u cilju intervencije javne vlasti" Carine - jedan od osnovnih oblika javno-pravnih prihoda. Spadaju u posredne (indirektne) poreze i predstavljaju jedan od najznačajnijih instrumenata spoljnotrgovinske politike. Kao oblik posrednog poreza, carina se ubira od prometa robe, kada ova predje državnu odnosno carinsku granicu. Vrste carina: carine prema pravcu kretanja robe (uvozne, izvozne, tranzitne); carine prema načinu obračuna (od vrijednosti, specifične, kombinovane), carine prema karakteru trgovačkih odnosa prema inostranstvu (autonomne, konvencionalne), carine prema visini opterećenja proizvoda iz odredjenog područja ili destinacije (preferencijalne i retorzivne); carine prema njihovoj osnovnoj ekonomskoj funkciji (fiskalne i zaštitne).

Ponavljanje Karakteristike doprinosa – (1) prihodi koji predstavljaju takva davanja kod kojih je inkorporiran element protivusluge; (2) ne plaćaju ih, kao što je slučaj kod poreza, sva lica, već samo ona koja će imati neku korist od tako prikupljenih javnih sredstava; (3) predstavljaju prinudno plaćanje, odnosno obaveznu naknadu pojedinaca ili grupa za učinjene usluge ili radove koji se u potpunosti ili djelimično finansiraju doprinosom; (4) prikupljena sredstva su strogo namjenska sredstva, te ne prolaze kroz budžet i budžetsku proceduru.

Ponavljanje Samodoprinos - Samodoprinos je lokalni javni prihod. Uvodenje samodoprinosa u sistem prihoda rezultat je slobodno izražene inicijative i odluke samih budućih obveznika. Uzroci stvaranja javnog duga: (1) Izvanredni, uglavnom, veliki javni rashodi, (2) savremeni državni intervencionizam u privredi, za što su potrebna ogromna „dodatna" sredstva, (3) Vremensko nepoklapanje formiranja javnih rashoda, odnosno odgovarajućih prihoda, (4) Slab budžetski deficit koji nije moguće više pokriti redovnim javnim prihodima, (5) Vanredni javni rashodi.

Ponavljanje Javni rashodi (1) Vrste javnih rashoda (5) Vrste banaka (5) Banke (1)

Ponavljanje Javni rashodi predstavljaju izdatke koje država kao cjelina, ili pojedina društveno-politička zajednica, čini zbog zadovoljavanja određenih društvenih potreba. Vrste javnih rashoda: redovni i vanredni, produktivni i neproduktivni, rentabilni i nerentabilni, funkcionalni (investicioni) i transferni, lični i materijalni, obavezni i neobavezni, neodloživi i odloživi, rashodi centralnih i lokalnih organa. Banke – finansijske institucije za razmjenu novca Vrste banaka: depozitne, centralne, univerzalne, hipotekarne, poslovne, granske, investicione

Hvala na pažnji!