Evolucija meunarodnog humanitarnog prava Pripremila doc dr Bojana
Evolucija međunarodnog humanitarnog prava Pripremila: doc. dr Bojana Lakićević
Ratna pravila od praistorije do građanskih revolucija �Praistorijsko �Stari vijek doba
Srednji vijek � Opšte karakteristike � Ran i klasični feudalizam � Kasni feudalizam
Poslije građanskih revolucija � Prva polovina XIX vijeka � Druga polovina XIX vijeka � Haške konferencije( 1899. i 1907. ) do Ženevskih konferencija ( 1949)
Praistorijsko doba � Oružani sikobi/učesnici/svi odrasli pripadnici plemena/ratnici i radnici � Naoružanje – sjekira, koplje, luk, strijela = oružje i oruđe � Cilj sukoba- protjerivanje protivnika sa teritorije i otimanje plijena � Plemenski sukobi - slučajni a ne planirani ( plijen zajednička svojina)
Da li su postojala neka pravila u sukobima u praistoriji?
� Neprecizna, nejasna i parcijalna običajna pravila � Ne može se govoriti o običaju kao pravničkom terminu � Preteča nekih pravila o ratnim zarobljenicima, ranjenicima, bolesnicima
Pojam protivnika u praistoriji � Nemilosrdno ubijan ili oslobođen � Adopcija- punopravni članovi plemena � Uhvaćeni protivnik likvidiran � Glad/ kanibalizam � Običaj da se uhvaćeni neprijatelj primi za punopravnog člana plemena � Razlozi samilosnog postupka prema uhvaćenom neprijatelju
Ropstvo � Pojam ropstva � Potreba za radnom snagom � Zarobljavanje protivnika ekonomski potencijal � Nije se pravila razlika između zarobljenika po polu ( muškarci/teške fizičke poslove , žene i djeca/ posluge, pastiri)
Stari vijek � Pod pojmom stari vijek podrazumijeva se, najčešće, razdoblje od uvođenja pisma odnosno početka civilizacije do početka srednjeg vijeka (sredina petog stoljeća). � Antičko doba- način proizvodnje/rad robova � Rat-spoljnji izvor ropstva � Cilj rata osvajanje tuđih teritorija � Potreba za robovskom radnom snagom
Karakteristike prvobitnog ratnog prava ( stari vijek) 1. Ne pravi se razlika između civila i vojnika 2. Ranjenici, bolesnici i ratni zarobljenici češće se ostavljaju u životu u odnosu na praistorijsko doba 3. Odnos pobijeđeni-rob; uhvaćeni protivnik je zarobljenik koji se smatra ratnim plijenom
Pojam neprijatelja u starom vijeku � Običaj uništavanja neprijatelja u potpunosti i bez milosti � Na prostore uništenog neprijatelja naseljavalo se stanovništvo pobjednika � Potpuno uništenje neprijatelja/ ekonomski razlozi/ gubi korist od rata � Želja za osvetom � Primjer Srednjeg istoka i stare Indije
Pravila ratovanja u starom vijeku � Nijesu postojala priznata i pisana pravila koja postoje danas � Pravila rata bila običajna i veoma nepouzdana � Postojala pravila prema ratnim zarobljenicima (pošteda života licima koja su se sklonila u neko svetilište ili predala ) � Postupanje sa zarobljenicima- selektivno
Ubijanje zarobljenih protivnika u starom vijeku -Poraženi vojnik u potpunoj vlasti svog neprijatelja -Pojam vladara - Primjeri ( Stari Egipat, Rim) - Pravilo zabrane ubijanja protivnika koji se predao nije postojalo - Običaj ubijanja u čast trijumfa bio prisutan kod starih Egipćana i Rimljana
� Pojam žigosanja � Zarobljeni neprijatelji – primjeri � Osnovni razlog vođenja ratova antičkih država jeste ropstvo � Rat predstavljao spoljni izvor ropstva � Nije se pravila razlika između vojnika i civila već prema polu i uzrastu � Ustanova sticanja prava svojine nad robom- sub hasta
Primanje zarobljenika u vojsku pobjednika u starom vijeku � Prisutno u faraonskom Egiptu � Primjer stare Sparte � Ratni zarobljenik –pojam � Oslobađanje ratnog zarobljenika � Primjer Indije � Postupak oslobađanja je pokazatelj statusa ratnog zarobljenika � Slučaj Josifa Flavija
� Čin oslobađanja – brisanje statusa ratnog zarobljenika � Primanje uglednih zarobljenika u službu protivnika � Herodot (484. pne. ― oko 425. pne. ) je antički grčki pisac i » otac istorije «. Na više mjesta u svojoj Istoriji govori o primanju uglednih zarobljenika u službu protivnika
Pojam otkupa � Oblik oslobađanja pojedinih bogatih ratnih zarobljenika (vladari i istaknute vojskovođe) � Neprincipijelna primjena ovog oblika oslobađanja � Rat vodio zbog nabaljanja robova � Ustanova otkupa kod naroda Indijskog potkontinenta � Mahabharata- najveći ep o svjetskoj književnosti � Indijski Zakonik Manu- III vijek p. n. e
Ranjenici i bolesnici u starom vijeku � Po običaju ubijani bez milosti � Ostavljani porodicama � Puna počast mrtvima
Sredstva koja su se primjenjivala u ratovima � Nepouzdana pravila � Upotreba nekih vrsta hemijskog oružja � Primjer Peleponeskog rata- nekvašeni sumpor � Hamurabijev zakonik-( predstavlja najpoznatiji i najbolje sačuvani zakonik drevne Mezopotamije. Pisan je klinastim pismom. Hamurabijev zakonik pronađen je 1901. god. u iranskom gradu Suzi) propisivao sankciju za one koji su u ratu upotrebljavali otrovno oružje � Indijski Zakonik Manu- pravila u cilju zaštite lica u oružanim sukobima
SREDNJI VIJEK Za početak Srednjeg vijeka uzima se propast Zapadnog Rimskog carstva, koja se dogodila u 5. vijeku (476). Za kraj Srednjeg vijeka uzima se otkriće novog kontinenta Amerike 1492. od strane Kristofora Kolumba. Taj događaj se smatra početkom Novog vijeka.
SREDNJI VIJEK � Feudalizam (Feudalizam je bio oblik izrabljivačkog društva u kojem su se razlikovale dvije suprostavljene klase: feudalci (plemići)i kmetovi (seljaci)) i feudalni društveni odnosi � Rani srednji vijek � Razvijeni srednji vijek � Kasni srednji vijek
Opšte karakteristike srednjeg vijeka � Partikularizam ustupa mjesto centralizmu � Naturalna privreda/feud � Bogastvo se određuje na osnovu veličine posjeda i broja kmetova na njemu � Rodovsko- plemeska uređenja � Uticaj religije � Rat veoma prisutan oblik suprostavljanja
Opšte karakteristike srednjeg vijeka � Slobodni gradovi � Uspostavljanje apsolutističkih monarhija � Ratovi su česti i predstavljaju sredstvo za rješavanje sukoba � Ratovi vođeni kao privatni poduhvati kraljeva � Pojavljuju se prva pravila u ratu � Javni i privatni ratovi
Pravila u ranom feudalizmu � Ropstvo prestalo da bude osnov ekonomskog i društvenog sistema � III lateranski koncil 1179. godine � Dušanov zakonik � Sismondisrednjovjekovni pisac Porobljavanje � Zarobljenici/ropstvo/ot kup � Prodaja zarobljenika � Osnov za ostavljanje zarobljenika u životu � Razmjena- 16. v. običaj sklapanja sporazuma Otkup
Pravila u ranom feudalizmu �U toku i na kraju rata � Pustanje na riječ uglednih zarobljenika � Bezuslovno oslobađanje svih zarobljenika posle rata i uz otkup- 17. v. � Davanje talaca –oblik zarobljeništva � Karakter surovosti � Unakazivanje zarobljenika � Pravo na oružje � Ubijanje pobijeđenog protivnika � Smaknuća civila i vojnika � Primjeri Osbobađanje zarobljenika Rat
Rani i razvijeni feudalizam � Sklapanje ugovora između zaraćenih strana � Ričard I 1189. god. sastavio pravilnik o vojsci/Ricard II 1385 � Statutes ordonnances and customs to be observedin the army – Zakoni, dekreti i običaji da budu zadržani u vojsci � Razlikovanje civila i vojnika
XVI i XVII vijek � Skoro sve veće države posjeduju neka pravila o ratu � Pojam pravila/pojam zaštite /začetak vojnog sudstva � Pojam ugovora između zaraćenih strana � Pravila rata na suvom(malo pravila u ratu na moru)
Kasni feudalizam (15. do 18. vijeka) � Apsolutističke monarhije � Pravo na rat (predmet sukoba kralja i države ) � Ograničenje anarhije (porast proizvodnje, mali državni budzet i promjene u načinu ratovanja) � Ratni zarobljenici predstavnici neprijateljevih regularnih oružanih snaga � Pojam zaštite civiljnog stanovništva
Kasni feudalizam (15. do 18. vijeka) � Pošteda zarobljenih vojnika � Status ratnih zarobljenika- pripadnici određene države � Pravilo oslobađanja zarobljenika u trenutku zaključenja mira � Sporazum o razmjeni i otkupu ratnih zarobljenika iz 17. i 18. vijeka � Zaštita ratnih zarobljenika – oskudna � Oslobađanje ratnih zarobljenika na riječobičaj( oslobađanje oficira)
Kasni feudalizam (15. do 18. vijeka) � Poboljšan � Primjeri � Surovo položaj ratnih zarobljenika ubijanjen-kontraproduktivan efekat � Filozofi 18. vijeka i njihov uticaj (Monteskje i Ruso) � Pravila ratovanja i sredstva nisu bila pravno uređena � Viteška pravila
Razvoj međunarodnog humanitarnog prava poslije građanskih revolucija
Razvoj međ. hum. prava od Francuske revolucije do Haške konferencije 1899. god. � Francuska revolucija od 1789. do 1793. godine � Jednakost, sloboda, bratstvo, zaštita ljudskih prava � Vestfalski mir iz 1648. god. - zaključenje ugovora svih evropskih sila � Kodifikacija ratnog prava – druga polovina XIX vijeka � Pojam i značaj kodifikacije
Izvori međ. humanitarnog prava � Pariska deklaracija iz 1865. god. –prvi multilateralni ugovor (odnosila se na pomorsko pravo) � Ženevska konvencija (1864) � Petrogradska deklaracija (1868) � Briselska deklaracija (1874) � Haške konvencije iz 1899. i 1907. godine � Liberova upustva (1863)
� Ratna pravila po međunarodnom pravu Kneževine Srbije iz 1877. godine � Britanski War office iz 1912. godine � Francuski Zakon suvozemnog rata
Razvoj međ. hum. prava do prve polovine XIX vijeka � Dekret nacionalne skupštine 4. maja 1792. godine- regulisanje tretmana ratnih zarobljenika � Dekret od 16. 09. 1792. god. - razmjena ratnih zarobljenika i oslobađanje civila � Kraj XVII vijeka učesnici u oružanim sukobima smatrali punopravnim borcima � Status punopravnih boraca � Pojam civila
Razvoj međ. hum. prava do prve polovine XIX vijeka � Francuski dekreti od 1794. godine zabranjivali davanje pomilovanja vojnicima � Praksa oslobađanja ratnih zarobljenika bez otkupa � Razmjena zarobljenika � Praksa otkupa ratnih zarobljenika prestala završetkom Francuske revolucije � Ugovor o prijateljstvu i trgovini iz 1785. godine-promjena položaja ratnih zarobljenika
Razvoj međ. hum. prava u drugoj polovini XIXvijeka � Nacionalna pravila o vođenju rata i pravila u ratu- period usvajanja � U Francuskoj je usvojeno pravilo o ratnim zarobljenicima 1859. god. i 1893. god. � Liberova upustva – Opšti priručnik o ratnim pravilima i običajima � Diplomatska konferencija 22. avgust 1864. godine –Konvencija o poboljšanju sudbine vojnih ranjenika u vojskama u ratu (I put reguliše položaj ranjenika i bolesnika )
Briselska deklaracija iz 1874. godine � Prvi put u istoriji kodifikovana običajna pravila � Uzor državama pri izdavanju ratnih pravila � U sukobima služila kao poluzvanično pravilo � Osnova Haškim konvencijama i za dalji razvoj međunarodnog prava
� Okfordski priručnik iz 1880. godine –korak u razvoju pravnog položaja ratnih zarobljenika � Institut za međunarodno pravo � Prva multilateralna konvencija koja se bavila pitanjem ratnih zarobljenika –HAŠKI PRAVILNIK iz 1899. i njegova nova verzija iz 1907. godine. � Status ratnog zarobljenika
� Ustanova otkupa – prisutna u odnosima SAD i varvarskih zemalja u prvoj polovini IX vijeka � Ratna pravila Kneževine Srbije-pojam i značaj � Zabrana nasilja prema ratnim zarobljenicima � Civilizovane/necivilizovane zemlje
Od Haške konvencije 1899. do Ženevske konvencije 1929. god. �I svjetski rat (1914. do 1918. god. ) � Sedam miliona ranjenika, bolesnika, ratnih zarobljenika � Pitanje humanizacije rata/ nivo totalnog rata � Međunarodni komitet Crvenog krsta � Međunarodna agencija za ratne zarobljenike � Nacrt Konvencije o ratnim zarobljenicima 1923. god.
Od Ženevske konvencije 1929. do Ženevskih konvencija 1949. god. � Drugi svjetski rat je naziv za oružani sukob, odnosno seriju međusobno povezanih oružanih sukoba koji se između godine 1939. do 1945. vodio između dva bloka država tzv. Sila Osovine na čelu s Njemačkom i tzv. Savezničkih sila na čelu sa SAD, SSSR i Velikom Britanijom, a u kome su pobijedili Saveznici.
� Tretman ratnih zarobljenika – bolji nego za vrijeme I sv. rata � Kršenje norme u vezi sa statusom boraca � XVII međunarodna konferencija Crvenog krsta � Četri Ženevske konvencije od 12. avgusta 1949. godine � Značaj Ženevskih konvencija
HVALA NA PAŽNJI!
- Slides: 45