ESOP dionicarstvo zaposlenika Prof dr sc Boris Sisek

ESOP – dionicarstvo zaposlenika Prof. dr. sc. Boris Sisek

GLAVNA OBILJAŽJA ESOP-a l l ESOP (engl. Employee Share Ownership Plan) je poseban financijski plan s poreznim olakšicama kojim se zaposlenike uključuje u kupnju dionica poduzeća u kojem rade. Sam koncept ESOP-a uključuje porezno kvalificirani plan pomoću kojega neko poduzeće može u trust (fond) davati kontribucije oslobođene poreza (u dionicama ili gotovini) te se ta imovina raspodjeljuje između članova trusta koji mogu njome raspolagati prema određenim zakonskim i statutarnim odredbama. Originalni ESOP je plan kontribucija za stjecanje vlasništva ili određenih pogodnosti za zaposlene i u tom smislu se ne razlikuje od ostalih planova kontribucija, a to su: stock bonus plan; profit-sharing plan; thrift plan; money-purchase pension plans; 401(k) plan. Ciljevi svih kvalificiranih planova jesu povećanje vlasništva zaposlenih, porast primanja, motivacija za rad u poduzeću i povećanje socijalne sigurnosti zbog neprekidnog ulaganja u mirovinske fondove.

l l l Učestala je praksa da se ESOP transakcije obavljaju putem zajma, kojom prilikom se ostvaruju višestruke porezne olakšice u svezi s otplatom glavnice i kamata. Tipična ESOP transakcija odvija se na sljedeći način. Poduzeće – sponzor koje je prihvatilo ESOP program osigurava potrebna sredstva za kupnju vlastitih dionica. Ono najprije izdaje dionice ESOP-u, a zatim mu iz poslovnog rezultata uplaćuje kontribucije iz kojih trust podmiruje svoje obveze glede dionica. Prema tome, za američki ESOP je bitno da postoje plan i fond (trust) te poduzeće mora i formalno prihvatiti dokumente o planu i fondu koje šalje američkoj poreznoj upravi. To je neophodno kako bi poduzeće moglo dobiti potvrdu da na temelju tog programa ima pravo ostvariti porezne olakšice. Dijapazon motiva za uvođenje ESOP-a, a oni se mogu navesti kako slijedi (Frisch, 2001, str. 8 -9 i 83 -84): a) porezne olakšice raznih vrsta, b) program ESOP-a kao zaštita od neprijateljskog preuzimanja, c) sredstvo motivacije radnika za veću proizvodnost i veću uključenost u sve ekonomske procese u poduzeću, d) veća sigurnost zaposlenja i bolji poslovni rezultati, što povećava socijalnu sigurnost pri umirovljenju, e) smanjena fluktuacija radne snage i f) raznovrsnija i šira vlasnička struktura u kompaniji.

Individualni racuni zaposlenika l l l Te su uplate razmještene na individualne račune zaposlenika unutar fonda. Postoje različiti načini te alokacije ovisno o udjelu u platnom fondu, radnom stažu ili nekoj njihovoj kombinaciji, ili se svima podjeljuje jednak iznos. Zaposlenici dobivaju udio u njihovu računu pri prekidu članstva, invalidnosti, odlaskom u mirovinu ili u slučaju smrti. Ta raspodjela može biti u obliku paušalnog iznosa ili obročno tijekom određenog perioda vremena. U slučaju invaliditeta ili smrti, oni ili njihovi nasljednici ostvaruju pravo na udio odmah. Tipično je za javna dionička društva da zaposlenici mogu prodati na tržištu njihove raspodijeljene udjele. U tzv. zatvorenim kompanijama (closely held companies) kompanija mora zaposlenicima ponuditi put opcija na dionice u roku od 60 dana nakon raspodjele.

l l l Prema Zakonu o poreznoj reformi iz 1986. godine učesnicima ESOP programa sa deset godina sudjelovanja u ESOP-u i koji su navršili 55 godina starosti mora biti omogućeno da diverzificiraju 25 % dionica stečenih nakon 1986. godine. Oni imaju pravo na diverzifikaciju svog individualnog računa u ESOP-u 90 dana nakon završetka planske godine. Ukoliko navrše 60 godina života postotak dozvoljene diverzifikacije je 50 %, a sa 65 godina mogu diverzificirati 100 %. Pri tome moraju imati tri investiciona izbora koji su različiti od dionica njihove kompanije. Kampanja za sve jačom diverzifikacijom individualnih računa članova ESOP-a aktualizirana je bankrotima velikih američkih poduzeća u 2001. i 2002. godini (Enron, World Com). Veliki gubici i poteškoće koje se javljaju u djelovanju klasičnih mirovinskih fondova izvršili su dodatni pritisak na preispitivanje mirovinskog sustava.

l l l Što su uplate u fond socijalne sigurnosti sve veće, to ima za posljedicu da business smanjuje svoj radni kapital i novčani tijek, a to sve utječe na smanjene proizvodne rezultate. Zbog toga se predlažu dvije mogućnosti za rješavanje navedenih problema. Treba povećati udio zaposlenika u obliku vlasništva dionica jer time postaju manje ovisni o državnom mirovinskom sustavu. Korporativne zarade koje zaposlenici uštede time što manje uplaćuju u javni sustav, moglo bi se koristiti na efikasniji način u kompanijama u kojima rade i čije dionice posjeduju. U nekim se zakonima (i prijedlozima zakona) zahtijeva brža diverzifikacija individualnih računa tj. da se smanji stvarna granica sa 55 godina starosti na 35 godina, a godine članstva u ESOP-u sa 10 godina na 5 godina

Uloga države u ESOP -u l l Država je u ovom slučaju u proturječnoj situaciji: s jedne strane želi povećati udio zaposlenika u dionicama njihovih poduzeća, a s druge strane želi spriječiti porezne manipulacije i nesigurnost kojoj su zaposleni izloženi (slučaj Enron), te time ograničuje broj i udio zaposlenika u ESOP-u. Država ima neophodnu ulogu u realizaciji ESOP programa jer stvara zakonski okvir za poticanje dioničarstva zaposlenih, prije svega pomoću poreznih olakšica. S druge strane, država mora voditi računa o javnoj koristi (općem dobru) jer se zbog ESOP programa smanjuju porezi, dakle netko drugi plaća taj porez. Kad se gleda ekonomska strana čitave transakcije onda bi "intervencija države morala pridonijeti većim prinosima od troškova koje društvo ima zbog manjih poreza".

Moguci nedostaci ESOP-a l l l l Mogućnost gubitka kontrole nad poduzećem od strane sadašnjih vlasnika Moguće porezne zlouporabe Štete od efekta razrjeđenja i poreznih olakšica na račun ostalih poreznih obveznika Nedostaci s motrišta jednog od modela industrijske demokracije Mogući veliki troškovi Nedovoljna diverzifikacija portfelja korisnika Dvostruki rizik korisnika

ISKUSTVO HRVATSKE S ESOP-om Privatizacija i dioničarstvo zaposlenih • • • Od samih početaka privatizacije vodile su se polemike o tome koji je model privatizacije pogodniji: onaj s dominacijom insajderskog (unutarnjeg) vlasništva ili autsajderskog (vanjskog)? To nije samo akademsko pitanje nego izbor ima svoje značajne posljedice. Naime, razni oblici privatizacije presudno utječu na pozicije i ponašanje raznih interesno – utjecajnih skupina. Proces privatizacije u Hrvatskoj započeo je još u okviru bivše Jugoslavije donošenjem Zakona o privatizaciji ("Markovićev zakon") iz 1989. godine. Zakon je davao zaposlenicima 20 % početnog popusta na nominalnu vrijednost dionica (uvećano za 1 % popusta za svaku godinu radnog staža) s maksimalnim iznosom kupnje od 20. 000 DEM (nominalne vrijednosti) i višegodišnjom otplatom, a ti su uvjeti vrijedili pri kupnji do 50 % vrijednosti kapitala poduzeća.

l l Iza toga je slijedila podjela portfelja od 12, 3 milijarde kuna stradalnicima Domovinskog rata u kuponskoj privatizaciji. Iako je uvedeni privatizacijski model favorizirao vlasništvo zaposlenika, ubrzo se pokazalo da vladajuća struktura i država imaju prvenstveni cilj da se privatizacijom okoriste oni ljudi koji su njihovi favoriti - "tajkuni". Dakle, politika je bila ta koja je odabrala pojedince (tajkune) koji su trebali preuzeti jedno ili više poduzeća. Tome je bila prilagođena kompletna podrška na svim razinama.

Obilježja i posljedice takvog modela tajkunske privatizacije su bile sljedeće: a) državno kontrolirane banke bile su jako uključene u taj proces tako što se dug poduzeća prema njima pretvarao u udjele, što je zajedno sa sumnjivim metodama dokapitalizacije dovelo do toga da su banke preuzele mnoga poduzeća; b) u uvjetima rata i slabog materijalnog standarda, kao i zbog raznih metoda pritisaka, zaposlenici su bili primorani prodati dionice drugima u bescjenje; c) oni zaposlenici koji nisu mogli otplaćivati dionice bili su prisiljeni vraćati ih u državno vlasništvo tj. Hrvatskom fondu za privatizaciju; d) nedostatak znanja i informacija o dioničarstvu također je doprinio takvom ishodu; e) mnoga poduzeća su propala zbog kriminalnih i raznih drugih ilegalnih aktivnosti; f) propala tajkunska poduzeća ostala su dužna svojim dobavljačima što je izazvalo novi val propasti poduzeća, povećanja nezaposlenosti i prijevremenih mirovina, a samo se može pretpostavljati gdje je završio novac kojim su se okoristili tajkuni i g) nastalo je veliko nepovjerenje u državu i njene institucije od strane zaposlenika, malih dioničara, ratnih veterana i drugih grupa koje su bile uključene u privatizaciju. Stav javnosti da je privatizacija izrazito nepravedna, da je ona sinonim za korupciju i favoriziranje politički podobnih ljudi dovodi svaku vladu u situaciju da bitno gubi na svom legitimitetu.

Nalazi Državnog ureda za reviziju Uočen je niz nepravilnosti: • • • Potraživanja banaka pretvorena su u udjele na temelju revalorizacije već otplaćenih kredita. Dokapitalizacije također nisu obavljene u skladu s programom i pravilima pretvorbe. Odmah su rasprodali onu imovinu poduzeća koja nije bila uključena u procjenu njegove vrijednosti. Novcem iz tekućeg poslovanja kupovani su udjeli u drugim poduzećima, imovina jedne novostečene firme stavljena je pod hipoteku (često više puta) da bi se stekla druga. Temeljni kapital analiziranih poduzeća smanjio se za pola milijarde DEM, broj zaposlenih smanjio se sa 93. 194 na 33. 270 radnika, ali to otpuštanje nije dovelo do boljih poslovnih rezultata. Niti jednoj dosadašnjoj vlasti u Republici Hrvatskoj nije stalo do identificiranja i kažnjavanja krivaca za promašenu privatizaciju. Takva praksa odvraćala ih je od kupnje dionica (vlastitog poduzeća ili tuđeg) i usmjeravala njihove uštede u banke ili nekretnine.

Oblikovanje i provedba ESOP programa u Hrvatskoj • • • U Hrvatskoj se imenom ESOP nazivaju razni program koji se u mnogim aspektima ne podudaraju s američkim originalnim ESOP-om, naime svi programi zaposleničkog otkupa postojećih ili novoizdanih dionica poduzeća neovisno o vrsti, obliku ili načinu provedbe Nedostatak adekvatnog zakonskog okvira za te programe doveo je do toga da su se oni pojavili kao svojevrstan oblik neregulirane privatizacije poduzeća. Mirovinska štednja zaposlenika ili porezne olakšice nisu predstavljali potencijalni motiv za uvođenje ESOP-a. Istovremeno, rezultati provedenih anketa pokazuju da je glavni pokretač ESOP programa u većini hrvatskih poduzeća – uprava društva tj. vrhovni menadžment.

Oblikovanje modela američkog ESOP-a • • Oblikovanje modela zaposleničkog dioničarstva zahtijeva niz preciznih i vremenski usklađenih postupaka koji nužno dovode do konzistentnosti samog modela. Sam postupak osnivanja ESOP-a započinje utvrđivanjem ciljeva formiranja ESOP-a, odnosno definiranjem plana koji će najbolje služiti interesima kompanije (je li naglasak na planu mirovinske štednje, kompenzacijskom menadžmentu ili instrumentu financiranja kompanije). Nakon toga se utvrđuju specifičnosti ESOP-a u konkretnom poduzeću. Utvrđuje se izvedivost samog programa i daju odgovori na krucijalna pitanja: Tko će sudjelovati u planu i kako će biti alocirane dionice na sudionike? Kakva su glasačka prava? Kako je reguliran prijenos vlasništva (ulaz i izlaz iz programa) i distribucija na individualne račune članova ESOP-a? Zatim slijedi financijska analiza kojom se dokazuje mogućnost ESOP programa da ispuni sve financijske obveze.

l l l Iza toga slijedi priprema formalnog planskog dokumenta, obično od strane pravnog zastupnika gdje su precizirane odredbe i svojstva (glavne karakteristike) odnosnog ESOP-a. Potrebno je odrediti tko će biti povjerenik fonda jer on ima fiducijarnu odgovornost za imovinu ESOP-a. Tu još dolaze pitanja administrativnih poslova u fondu i osiguranje financijskih izvora u slučaju ESOP-a na kredit. Važan postupak u provedbi modela je i formalno usvajanje dokumenata o planu i fondu od poduzeća – sponzora. Proces dizajniranja i implementacije modela ovisan o pomoći raznih ESOP udruženja koja, prvenstveno svojim članovima, olakšavaju uvođenje ESOP-a.

l l l Ta se pomoć vidi u informiranju poduzeća o svim relevantnim okolnostima koje su bitne za prisvajanje potencijalnih koristi od ESOP -a. Udruženje obavještava potencijalne kandidate za ESOP program o promjenama u zakonima vezanim za dioničarstvo zaposlenih. Osigurava suradnju vrhunskih konzultanata za ESOP širom SAD, kao i listu zainteresiranih zajmodavaca u slučaju ESOP-a na kredit. Isto tako osigurava priručnik za procjenjivanje vrijednosti dionica što je neophodno pri osnivanju ESOP-a u zatvorenim dioničkim društvima. Povezuje potencijalne uvoditelje ESOP-a s onim tvrtkama koje su već uvele program i izdaje svoj list jednom mjesečno gdje upoznaje korisnike s aktualnostima zaposleničkog dioničarstva. Međutim, još je veća pomoć i najvažnija zadaća udruženja utjecaj na državnu administraciju jer ona (Kongres) donosi zakone tj. stvara i upravlja ESOP-ima. Lobiranje pri donošenju pojedinih zakona koji se odnose prije svega na porezne olakšice. Utjecaj na regulatorne agencije

Provedba ESOP programa u Hrvatskoj • • • Uvedeni model i praksa privatizacije nisu predstavljali povoljno okruženje za bilo koji oblik zaposleničkog dioničarstva, a time niti ESOP-a. Zaposlenici su djelovali reaktivno tj. raznim oblicima ESOP-a htjeli su nadvladati probleme i teškoće koje je izazvao primarni model privatizacije. Zbog potrebne brzine, posebno u slučaju borbe protiv neprijateljskog preuzimanja, od samih početaka osnivanja ESOPa, izostali su neki nužni postupci, a to su: a) dobro definirana strategija tj. ciljevi koji se žele postići programom i b) suglasnost bitnih aktera programa (stakeholdera) o ciljevima koji se žele postići. Nakon toga je trebala uslijediti operacionalizacija procesa tj. dizajniranje i implementacija. Budući da, također, nije postojao adekvatan zakonski okvir koji bi olakšavao i djelovao stimulativno na uvođenje ESOP-a, nastao je konglomerat raznih ad hoc stvorenih programa zaposleničkog dioničarstva.

l l l Postojeći Zakon o trgovačkim društvima nedovoljno regulira sudjelovanje zaposlenika u vlasništvu i upravljanju poduzećem. u Hrvatskoj ne postoji povezanost mirovinskog sustava s dioničarstvom zaposlenih. U slučaju mirovinske reforme Zakon o mirovinskom osiguranju regulirao je prijelaz sa sustava generacijske solidarnosti na sustav pojedinačne kapitalizirane štednje. No taj je novi sustav pokazao neke nedostatke. Najveći dio portfolia obveznih mirovinskih fondova je u obveznicama, oko 80 % (od toga su 90 % državne obveznice), oko 4 % u dionicama, 8 % su ulaganja u inozemstvu, a ostatak su instrumenti tržišta novca. Poželjna struktura portfolia kojoj trebaju težiti mirovinski fondovi je: 30 % obveznice, 20 % instrumenti tržišta novca i 50 % dionice (to pokazuje konsolidirana aktiva svjetskih mirovinskih fondova). Za Hrvatsku je karakteristično da na tržištima kapitala nema dionica u koje bi obvezni fondovi mogli uložiti novac svojih osiguranika jer im je dozvoljeno kupovati samo dionice iz prve kotacije. Na dugi rok ulaganje samo u obveznice ne može značajnije povećati stvarnu kupovnu moć mirovinske štednje.

l l Predlaže se također i povećanje udjela imovine koja se može ulagati u inozemstvu (sada je ograničenje na 15 % imovine). U posljednje vrijeme osnovala su se četiri zatvorena dobrovoljna mirovinska fonda. No, veliko je pitanje hoće li se ti fondovi osnivati u većoj mjeri ako država ne odobri poslodavcima porezne olakšice na te uplate.