EPIKA osnovni pojmovi epikaepos gr rije pjesnika pripovijest

EPIKA osnovni pojmovi

-epika-epos (grč. )-riječ, pjesnička pripovijest -naziv za pripovjedačku književnost u stihu i prozi -književni rod koji pripovijeda o događajima i crta situacije Epika u stihu ep u prozi epska pjesma roman pripovijetka novela

VANJSKA UNUTRAŠNJA FABULA KOMPOZICIJA NARATIV SVEZNAJUĆI/ NEPOUZDANI PRIPOVJEDAČ EPIKA PROSTOR/ VRIJEME LIKOVI PRIPOVJEDAČKE TEHNIKE OPISIVANJE U 1. /3. LICU EPSKE TEHNIKE TEMA PRIPOVIJEDANJE DIJALOG MONOLOG RETARDACIJA INVOKACIJA IN MEDIAS RES

TEMA-ono o čemu pisac piše-životna tema koju pisac umjetnički obrađuje-intimne, društvene, povijesne, političke, nacionalne, egzistencijalne KOMPOZICIJA- način na koji je književno djelo sastavljeno, raspored dijelova u djelu. Unutrašnja kompozicija- unutrašnja logika kojim se razvija književno djelo(kronološka, retrospektivna, uokvirena) uvod, zaplet, kulminacija, rasplet Vanjska kompozicija-podjela na poglavlja, ulomke… FABULA-niz događaja u djelu poredanih onako kako bi se mogli dogoditi u zbilji (uzročno-posljedičnim redom)

-NARATIV –način na koji je fabula oblikovana u tekst, prerađena fabula prema rasporedu govorenja -LIKOVI - književni junaci-nositelji zbivanja i ideja. Karakterizacija lika je zbir postupaka i sredstava kojima se pisac služi da bi oblikovao lik. Ostvaruje se na više načina: -opisivanjem vanjskog izgleda -pripovijedanjem(naracijom) -dijalogom(razgovor dvaju ili više likova) -monologom -piščevim komentarom Vrste karakterizacije: a) fizička – portretiranjem (vjernim opisivanjem) autor nam pomaže da zamislimo vanjski izgled lika

b) govorna-uključivanjem izvornoga govora u dijaloge i monologe pisac pokazuje razlike između svoga govora – pripovijedanja i govora likova. govor lika kazuje o njegovoj društvenoj pripadnosti, obrazovanju… c) socijalna-sredina na neki način uvjetuje način života, poglede na svijet, međusobne odnose. d) etička- moralni nazori lika e) psihološka-otkrivaju se unutarnja stanja, proživljavanja (voljna, emocionalna, intelektualna)

-PRIPOVJEDAČ-imaginarna osoba koja pripovijeda o nečemu što se dogodilo, kad se dogodilo, gdje se dogodilo i tko je u tome sudjelovao. Pripovjedač prema pripovjednom obzoru (točka gledišta s koje pripovjedač sudjeluje u priči)može biti: a) sveznajući pripovjedač - preuzima ulogu osobe koja sve zna o likovima i zbivanjima b) ograničeni pripovjedač – vidi događaje iz nekog posebnog kuta, ima ograničeno znanje c) skriveni pripovjedač - priča priču, ali se nikad ne očituje kao lik, nismo svjesni njegova postojanja

d) anonimni pripovjedač – priča priču, ali ne znamo tko je. Može zauzeti poziciju sveznajućeg ili objektivnog pripovjedača ili pripovjedača lika e) objektivni ili vanjski – ne pripada vremenu ili događaju o kojem govori, ali o njemu sve zna f) infantilni pripovjedač – pripovijedanje oblikuje iz gledišta djeteta, poistovjećuje se s njegovim iskustvima, osjećajima, obzorima očekivanja -PROSTOR I VRIJEME -u epskom djelu uvijek postoje ove kategorije, ali one ne moraju biti realno prikazane-radnja romana može se odvijati i u jednom danu, prostor može biti izmišljen

-PRIPOVJEDAČKE TEHNIKE-načini iznošenja teme: a) PRIPOVIJEDANJE-postupak nizanja motiva prema načelu “što se dalje dogodilo”- obuhvaća neki događaj i njegov slijed u vremenu. Može biti u 1. ili 3. licu. PRIČANJE – u njemu se oglašava pripovjedač PRIKAZIVANJE – u njemu govore sudionici događaja b) OPISIVANJE-nizanje motiva tako da se navodi dio po dio osobina nekog predjela, stvari, osobe

c) DIJALOG- razgovor između likova, služi za iznošenje stavova i razmišljanja likova d) MONOLOG- služi za iznošenje stavova i razmišljanja lika. Podvrsta monologa jest UNUTRAŠNJI MONOLOG -monolog, dijalog, komentar – oblici raspravljanja– prikazuju se ideje, misli, uvjerenja Književni se tekst gradi od pripovjednih (služi za oblikovanje priče ili narativa), opisnih, raspravljačkih i dijaloških dijelova. TOČKA GLEDIŠTA – događaji, likovi, predmeti mogu se gledati s određene točke promatranja: a) nulta – ne može se odrediti perspektiva iz koje se vide događaji i likovi

b) unutarnja – priča se izlaže iz jedne , unutarnje točke, obično iz svijesti lika, može biti stalna, promjenjiva ili višestruka c) priča se izlaže iz jedne točke koja je izvan lika o kojem se priča -EPSKE TEHNIKE-načini na koji se prikazuju zbivanja u epskom djelu. Mogu biti: a) invokacija-kratki uvod na početku epa u kojem se zaziva pomoć bogova pri pisanju epa i iznosi osnovna tema djela

b) in medias res (lat. u središte zbivanja) -epsko djelo najčešće počinje pripovijedanjem događaja u njegovom vrhuncu, a retardacijom doznajemo što mu je prethodilo c) retardacija -postupak zadržavanja radnje. Ostvaruje se : digresijom(usporavanje pripovijedanja dužim opisom nekog predmeta, osobe, događaja) epizodom(veća, zaokružena digresija koja se može izdvojiti iz cjeline) ponavljanjima (riječi, stihova, rečenica…)