EMOCIJE I SUPERVIZIJA METODE SUPERVIZIJE 2019 KRISTINA URBANC

EMOCIJE I SUPERVIZIJA METODE SUPERVIZIJE 2019. KRISTINA URBANC

UVOD Supervizija koja je usmjerena na emocije uključuje: - kreiranje emocionalno sigurnog odnosa, - spremnost za povezivanje, - uspostavljanje odnosa i povezanosti, - praćenje emocija i regulacija tih emocija

Kako pri tome reagira supervizor • • Pokazuje iskreno zanimanje “Tuning“ ilii uglašavanje sa supervizantom/grupom Slušanje događaja u mislima, emocijama, tijelu Poštovanje prema supervizantovom iskustvu i njegovom doživljaju tog iskustva, uzima „za ozbiljno“ Poštenje/autentičnost, supervizor kao model, ogledalo etičnosti Ranjivost Samorazotkrivanje, kontakt sa sobom, otvaranje „pogleda u sebe“; produbljivanje razuzmijevanja vlastitog ponašanja i doživljavanja Regulacija emocija

Pregled pomažućih paradigmi od kraja 19. st. do danas Moderna - nastojanje da se ideje prirodnih znanosti prenesu na društvene • istinito je ono što je dokazivo znanstvenim metodama • provjerljivo - racionalno • fokus na pojedincu i njegovoj prošlosti, neovisno o soc. kontekstu • pomagač je bio objektivan, bez osobnog uključivanja • Decartes “Mislim, dakle jesam”

Fenomenološki pristup Početkom dvadesetog stoljeća započinje se naglašavati fenomenološki pristup (promatranje pojedinca iz njegovog kuta gledanja) • Adler-individualna psihologija • Frankl- 40 -50. ih god. -egzistencijalistička terapija • Rogers – humanistički pokret- pristup usmjeren na osobu • Maslow- humanistička psihologija • Geštalt terapija • Sistemski pristup- usmjerenost na recipročnost odnosa, podijeljenu odgovornost, što i kako (ne više zašto) se događa ovdje i sada • Iz sistemskog pristupa proizašlo je više vidova obiteljskih terapija

Postmoderni pristup Postmoderna - podrazumijeva postojanje više istina • terapeut ne zna ishod interakcije s klijentom • zauzima poziciju neznanja-pitanja postavlja temeljem klijentovih odgovora, a ne svoje kognitivne mape • pristup omogućava da u prvi plan izbije kvaliteta odnosa, a ne znanje • umjesto koncepta pomoći, naglašavaju se resursi korisnika, suradnja (osnažiti i aktivirati) • promjene u pomažućem odnosu prate promjene u odnosima društva (sistemsko djelovanje): demokratizacija, razvoj civilnog društva, odnos je vrijednost “per se”.

Kako su se ove promjene odrazile na superviziju? • Mijenjanje paradigme od pozitivistične prema relativističkoj znanosti. • U psihoanalizi se odstupa od teorije instinkta i psihoanalitičke neutralnosti; • U fokus dolazi svijest o važnosti odnosa i uzajamnosti (nasuprot subjekt-objekt) • Velike promjene unosi razvoj neuroznanosti • U superviziji to znači da se odustaje od hijerarhijskih odnosa i didaktičkog modela te se razvija relacijski model koji se temelji na ravnopravnosti i uzajamnosti (Rock 1997 (Mc. Kinney 2000, Brown i Miller 2002). • Teorija privrženosti u superviziji se primjenjuje kako bi se radilo na regluaciji emocija (npr. smanjenje anksioznosti, istraživanje stilova privrženosti supervizanta; supervizija kao sigurno utočište, supervizijski odnos je odnos privrženosti između dvije odrasle osobe Bennett i Deal 2009; Wrape et al. 2017).

Bennett i Saks, 2006

Pristup temeljen na teoriji privrženosti u superviziji Uspostavljanje odnosa u superviziji kojem jedan od partnera dijade (supervizor) djeluje kao sigurna baza za drugog (supervizanta). To znači da u tom odnosu/dijadi postoji motivacija za održavanje povezanosti i komunikacije, iako postoje nejednakosti i poteškoće - bez da se netko povuče i zatvori ili da oko sebe podiže zidove (Fosha 2001, Schore 2003; Rožič (2015).

Vježba (1) • Sjednite u parove i okrenite se jedan prema drugome • (1) Jedan od partnera zamisli događaj kada vam je nešto bilo dosadno, iritantno, živciralo vas (ali ne traumatsko iskustvo). • Zatim isključivo očimo, bez verbalnog komuniciranja, prenese partneru to iskustvo/situaciju kada ga je nešto iznerviralo. • Drugi partner ga također isključivo očima nastoji utješiti. • Zamijenite uloge. • (2) Istu vježbu ponovite ali uz upotrebu verbalnog, objasnite sada partneru riječima tu situaciju. • (3) Razmijenite kako vam je bilo.

Kako to koristimo u superviziji? • Da bismo superviziju osjećali kao sigurno mjesto, važno nam je da „ja znam da ti znaš da ja znam” • Po tome prepoznajemo siguran odnos, iskustvo da „ove oči znaju” i to je trenutak kada se naša uznemirenost koju osjećamo u tijelu i s kojom smo možda došli na superviziju smanji, na tjelesnoj razini se umirimo. • Nemir ostaje u nama toliko dugo dok ne uspijemo pronaći kontakt s njim „obratiti mu se”. • Kada supervizor osjeti taj nemir, može reći: „Danas je težak dan za sve nas. Kako bismo ga mogli olakšati? ” – umirivanje, motiviranje, ostvarivanje kontakta, empatije. . .

• To je ujedno i način kako „biti čovjek jedan drugome” • To omogućava da supervizija bude profilaksa za burn out. • Ovakvi momenti mikroregulacije omogućavaju nam da osjetimo tijelo, a taj kontakt s tijelom omogućava nam da duže radimo bez da izgorimo. • Važnost o tome što nam tjelo poručuje, u kojem dijelu tjela osjećamo neku emociju: osvijestiti vlastito tijelo, isprazniti glavu, izdahnuti – emocije su vezane uz tijelo, a ne uz razmišljanje (prije nego što pomislimo na to što se događa već smo odreagirali) • U superviziji to znači: • Npr. ako postoji ljutnja – važno je ići na aktivnost (što ćemo napraviti, jer samo razgovor o ljutnji dovodi do bespomoćnosti, u ljutnji je puno energije koju treba usmjeriti u nešto konstruktivno) • Ako je prisutna tuga, tu nema energije, ne fokusiramo se na aktivnost, inicijativu već je potrebno pažnju usmjeriti na to što nam znači taj gubitak (odnos, osoba koju smo izgubili). Tek kada znamo da je ta tuga regulirana, možemo prijeći na aktivnost.