EKTOPARAZITI IVINE Ektoparaziti ivine predstavljaju po broju vrsta
EKTOPARAZITI ŽIVINE
Ektoparaziti živine predstavljaju po broju vrsta najraznovrsniju populaciju parazita koje srećemo. Relativno su male specifičnosti prema domaćinima, tako da se, pored živine, sreću i kod velikog broja drugih vrsta ptica, a ne retko i kod drugih domaćina (sisara, ređe i gmizavaca). Ove infekcije uzrokuju dva najbrojnija filuma Artropoda - Arachnidae i Insecta tako da se kod ptica sreće veliki i bogat diverzitet infestanata.
Dermanyssus gallinae Crvena kokšija grinja, krljuš ili tekut je primarni infestant ptica širom sveta. Napada sisare i čoveka tako da se smatra profesionalnom akarozom radnika u živinarstvu. Parazitira na domaćinu tokom noći i može se naći bilo gde na koži. Tokom dana grinje se skrivaju u pukotinama ili na skrovitim mestima živinarnika, kaveza, pukotinama i drugim skrovištima gde ženka polaže jaja i gde se odvija kompletni metamorfni razvoj koji traje do 7 dana. Pri jakim infestacijama se sreće tokom celog dana u objektima i na živini
Parazit je jajastog oblika, nesegmentisanog tela dužine 0, 6 -0, 75 mm a po hranjenju do 2 mm. Kutikula je meka i tanka pa se beličaste ili svetlosive larve, nimfe i mužjaci lako razlikuju od nasisanih ženki koje su crvenoljubičaste ili crne boje. Boja tela varira što zavisi od toga kada su se grinje hranile krvlju. Čitav životni ciklus se kompletira za manje od 7 dana. mogu da živi do godinu dana bez krvnog obroka.
D. gallinae uzrokuje anemije koje mogu dovesti i do smrti ptica. Na mestima uboda javlja se crvenilo i svrab (isto je i kod ljudi). Kod infestirane živine javlja se bledilo kreste i podbratka, prisustvo grinja izaziva češanje, što dovodi do promene u ponašanju kod zaraženih ptica. Česti klinički znaci su gubitak težine, smanjena reprodukcija, anemija i smrt. Crvene kokošije grinje mogu da prenesu niz bolesti, kao što su Pasteurella spp. , boginje, oboljenje Newcastle i Chlamydia
Argasidae sp. Iz porodice Argasidae sp. najčešće se sreću Argas persicus i A. reflexus Za razliku od krpelja sa čvrstim telom, živinski krpelij nema dorzalni štit (skutum) i hrane se povremeno u svim stadijumima, sem kada su u stadijumu larve. Krpelji prolaze kroz tri stadijuma: larva, lutka i adult. Gladni krpelji se jasno mogu prepoznati na osnovu ravnog ovalnog oblika i smeđe-crvene boje. Polni dimorfizam je slabo izražen. Razlika među polovima se može utvrditi jedino upoređivanjem genitalnih otvora.
Jaja polažu u pukotinama kuća ili ispod kore drveća. Larvese izlegu nakon tri nedelje i pričvršćuje se za domaćina, ispod njegovih krila. Hrani se pet dana. Larva ima tri para dugih nogu i okruglo telo. Pošto se nahrane postaju sfernog oblika. Kada odpadnu sa domaćina, prelaze u stadijum lutke za otprilike sedam dana. Postoje dva stadijuma lutke. Koje se hrane na domaćinu pre nego što se za otprilike jednu nedelju transformišu u adulta. Adulti se hrane jednom u mesecu, dok ženke polažu jaja posle svakog obroka (20 -100 jaja). Lutke i adulti napadaju noću i mogu da prežive bez krvnog obroka više od 5 godina u pukotinama ili drugim odgovarajućim mestima.
Inficiranost živinskim krpeljem uzrokuje uznemirenost živine, gubitak perja, loš apetit (anoreksija), dijareju, mršavost, i smanjenu produkciju. Teška inficiranost argasidama može uzrokovati gubitak krvi što dovodi do anenije i eventualne smrti. Ovi krpelji prenose hemoparazite, bakterijske i viruse kao što su Leucocytozoon spp. , Aegyptinella spp. , Pasteurella multocida, Avian encephalomyelitis i dr.
Ornythonisus spp. takođe spadaju u grupu hematofagnih artropoda parazitira kod živine O. sylviarum se sreće samo u zonama sa umerenom klimom, napada živinu, golubove, više vrsta divljih ptica, sisare i čoveka. O. bursa srećemo u suptropskim i tropskim oblastima, glavni domaćini su vrabci i živina, golubovi, više vrsta divljih ptica, sisari i čovek. Mogu naći na koži tokom dana.
MALOFAGE ŽIVINE Najčešći ektoparaziti živine pripadaju redu Malophaga porodicama Amblucera i Ischnocera. Zovu se i perojedi, pipe ili pavaši. To su beskrilni, bočno spljošteni, žuto-smeđi paraziti, koji se brzo kreću po pticama. Telo im je obloženo dlakavom košuljicom i sastoji se od glave, grudi i trbuha. Na grudima se nalaze tri para člankovitih nogu, a zadnji člancni se završavaju kandžama u vidu štipaljki, kojima se paraziti čvrsto prikače za pera. Usni aparat podešen za grickanje i žvakanje pera se nalazi ventralno na glavi, kao i 2 -3 pipka. Veliki su između 1 i 6 mm, u zavisnosti od vrste. Čitav životni ciklus provode na jednom domaćinu. Ženke polažu ovalna, sjajno bela jaja (gnjide), koja su pričvršćena u grozdovima po perima domaćina pomoću specijalne lepljive tečnosti.
Na živini malofage uočavamo kao male žutosmeđe bubice, koje se brzo kreću između pera. Živina je nevoljna, razdražljiva, slabije nosi jaja i napreduje u prirastu. Ovi simptomi su razumljivi s obzirom da ovi paraziti, koji su u stalnom pokretu, nadražuju nervne završetke u koži i ne dozvoljavaju pticama da spavaju, ni da se odmore, a samim tim ometaju i njihove metaboličke procese. Malofage su čest predisponirajući faktor za virusne, bakterijske i protozoarne infekcije živine.
Menopon gallinae sreće se kod kokoši, goluba, fazana i više vrsta ptica. Parazitira duž celog tela krećući se brzo po koži Ovo je žućkasta malofaga. Mužjaci su dugi 1, 8 mm a ženke 1, 7 mm. Glava im je šira nego duža sa zaobljenim čelom i slepoočnim režnjevima koji nose velik broj dlačica od kojih su 4 izuzetno duge. Abdomen je slabo hitinizovan i na leđnoj strani od 1 -7 člančića ima 10 -12 dlaka Menacanthus stranieus, sreće se kod kokoši, paunova, fazana a ređe kod drugih vrsta ptica. Nalazi se na delovima tela koji su slabo operjali najčešće oko grudi, ispod krila i oko anusa. U pojedinim slučajima može probiti meke badrljice blizu osnove i hraniti se isteklom krvlju (najčešće u predelu kloake što ponekad uzrokuje pojavu kanibalizma)Mužjaci su dugi 3 mm a ženke 2, 7 -3, 2 mm. Ženka polaže jaja u grozdovima. Jaja su karakterističnog izgleda – imajufilament na prednjem kraju.
Cuclotogaster heterographus sreće se kod kokoši, goluba, fazana i prepelica. Nalazi se na perima glave i vrata (zato se zove i glavena vaš živine). Mužjaci su dugi 2, 43 mm a ženke 2, 6 mm. Žućkaste je boje. Glava im je u zadnjem kraju proširena i kod mužjaka je prvi člančić antenna debeo i dug. Abdomen je jajolik a kod ženki zaobljen kao bure sa tamno-braon laterarnom prugom. Ženke polažu jaja pojedinačno uz pera Goniocotes gallinae sreće se kod kokoši, goluba i fazana Nalazi se na koži uvelikom broju u paperju. Ovo su male žućkaste malofage širokog tela i kratke i široke glave. Mužjaci su dugi do 0, 9 mm a ženke do 1, 3 mm.
Lipeurus caponis sreće se kod kokoši, goluba i fazana i parazitira duž celog tela. Ova malofaga je žućkastobele boje sa tamnim pegama i crnkastim prugama, abdomen je izdužen sa izraženim prugama u srednjem delu. Mužjaci su dugi 2, 1 -2, 2 mm a ženke 2, 4 -2, 5 mm Columbicola columbae sreće se kod goluba, kokoši, fazana i više vrsta ptica. Nalazi se po celom telu, brzo se kreće i lako je uočljiva. Ovo su izduženi zagasitožuti paraziti. Mužjaci su dugi 2, 5 mm a ženke 2, 9 mm. Glava im je izdužena sa slabo uočljivim prelazom u torakalni deo. Abdomen je uzan, jako izdužen i slabo segmentisan. Na bočnim stranama abdominalnih člančića nalazimo retke parove dlačica (samo 5 parova).
GRINJE Syrinogliphus spp. su grinje badrljice pera Syrinogliphus bipectinatus S. columbae i S. uncinata Nalazi se u badrljici dugih pera krila i repa a kod goluba gaćana u snažnim perima gaća. Paraziti su dugi 07, -0, 8 mm i široki 0, 15 mm. Imaju četiri para kratkih nogu snabdevenih kukama. Usni aparat je sačinjen od ubodne čekinje, snažne sisaljke i pipka. Životni ciklus im traje oko mesec dana Kod infekcija sa ovim grinjama badrljice naopadnutih pera postaju neprovidna, a mikroskopski se u njima vide paraziti i njihov izmet. Pre mitarenja napuštaju perje koje treba da ispadne i ulaze u novo iznikla tako da ona postaju krta i bez sjaja i ispadaju bez mitarenja.
Laminosioptes cysticola grinje potkožnog tkiva sreće kod pilića, ćurki, fazana, golubova i guski gde parazitiraju u potkožnom vezivnom tkivu u predelu vrata, grudi, trbuha, butina i plućima. Telo parazita je izduženo sa karakterističnom poprečnom brazdom iza drugog para noguženke su duge 0, 25 mm i široke 0, 11 mm. Životni ciklus nije poznat u potpunosti Cytoides nudus (Vizioli, 1868) grinje vazdušnih kesa sreću se kod kokoši, fazana, golubova i drugih galinace. Živi u vazdušnim kesama i hrane se seroznom tečnošću Paraziti su beličaste boje i okruglastog oblika. rostrum je kupast a noge su duge, sastavljene od pet člančića na kojima se nalaze ambulakre. Mužjaci su dugi 450 -470 i široki 280 -300 mikrometara, ženke su duge 500 -600 i široke 350 -400 mikrometara. . Životni ciklus im nije poznat u potpunosti
Za sve navedene vrste malofaga je identičan biološki ciklus i načini prenošenja. Ženke polažu jaja na samom domaćinu pričvršćujući ih za pera specijalnom lepljivom tečnošću koja čvrsto fiksira jaja. Jaja su beličaste boje ovalnog oblika. Razvoj, po tipu nepotpune metamorfoze, traje 5 -6 dana. Zahvaljujući stalnoj toploti domaćina razmnožavaju se tokom cele godine. Van tela domaćina uginjavaju za par dana. Prenose se kontaktom zdravih i obolelih jedinki
ŠUGARCI Knemidocoptes spp. šugarci živine. K. gallinae parazitiraju kod kokoši, fazani, morkr, ćurke i druge ptice. Mužjak je dug 170180 i širok 120 -130 mikrometara, ženka je duga 310 -350 i široka 270 -300 mikrometara. Mužjak ima dve male kopulatorne pijavke a ženka ima fine pararelne i pravilno raspoređene nabore. K. mutans se nalazi ispod rožnatih tvorevina nogu odakle i potiče njen naziv “Grinja orožalih nogu-Krečna noga”; K. gallinae parazitira u koži. Mužjak je dug 190 -200 i širok 120 -130 mikrona, ženka je duga 410 -440 i široka 330 -380 mikrona. Sva četiri para nogu imaju ambulakre
BUVE ŽIVINE Buve su dorzoventralno spljošteni paraziti, striktnbe hematofage i dobri skakači. Parazitiraju kod sisara i ptioca pokazujući malu specifičnost prema domaćinima. Kod živine i ptica se osim Echidnophaga gallinacea koja je prava ptičija buva sreću mačija buva Cttenocephalides felis, pseća buva C. canis, čovečija buva Pulex iritans i još sijaset pripadnika ove porodice. Echidnophaga gallinacea je prava živinska buva koja se sreće kod kokoši, goluba, fazana i više vrsta ptica. Adult se pričvršćuje za kožu glave, često oko očiju u grupama od stotinu jedinki.
Ženke buva izbaci nekoliko jaja dnevno. Jaja se nalaze u stanju inkubacije u okolnom smeću i izležu se u vremenskom roku od 1 -2 nedelje. Larva se hrani suvom krvlju, fecesom i drugom organskom materijom, pre nego što se učauri. Trajanje stadijuma lutke varira i kreće se od 1 nedelje do nekoliko meseci. Pošto se oslobode čaure, buve traže domaćina. Posle uzimanja krvnog obroka, ove buve su spremne da polažu jaja. Nezrele jedinke mogu da prežive nedeljama i mesecima bez hrane. Takođe, adulti mogu da prežive nedeljama bez hrane, ali i više meseci ako imaju odgovarajućeg domaćina Kao posledica prisustva buva javlja se iritacija, gubitak krvi i anemija. Kod jakih infestacija one ozbiljno utiču na živinu i može doći i do smrti. Za ovu buvu nije utvrđeno da je prenosilac zaraznih bolesti *
- Slides: 20