EKONOMIKA PREDUZEA IIIDIO Prof dr Sadik Bahti PROIZVODNJA

EKONOMIKA PREDUZEĆA III-DIO Prof. dr. Sadik Bahtić

PROIZVODNJA �Proizvodnja je svrsishodna ljudska djelatnost u kojoj se određeni skup resursa - inputa, transformiše u određene proizvode outpute koji služe zadovoljenju ljudskih potreba. �Outputi ili proizvodi mogu biti materijalne prirode, a mogu biti i raznovrsne usluge namjenjene određenoj grupi korisnika.

PROIZVODNJA �Pod proizvodnjom se podrazumjeva aktivnost na izradi fizičkog predmeta pomoću ljudi, opreme i materijala. �Sama proizvodnja se realizuje kroz brojne tehnološke procese.

PROIZVODNJA �U nastojanjima da prilagdi prirodu svojim potrebama i tako održi i reprodukuje svoj život, čovek je nailazio i danas nailazi na mnoge teškoće. �Priroda je vječito pružala otpor, krila u sebi tajne, i time iznova stimulisala čovjeka na nove akcije.

PROIZVODNJA Proizvodnja obuhvata : 1. proizvodnju, 2. raspodjelu (razmjenu) i 3. potrošnju. Proizvodnja ima odlučujući značaj za cjelokupnu oblast ekonomskog života ljudi.

PROIZVODNJA Proizvodnja ima: 1. pripremnu, 2. osnovnu i 3. završnu fazu.

PROIZVODNJA � Širi aspekt proizvodnje obuhvata i područje usluga. � Proizvodnja se bavi izradom i isporukom proizvoda i pružanjem usluga.

FUNKCIJA PROIZVODNJE U proizvodnji poslove možemo klasificirati u četiri (4) grupe: 1. poslovi pripreme, 2. poslovi neposrednog izvšenja, 3. poslovi održiavanja sredstava i 4. poslovi transporta-transportna funkcija.

POSLOVI PRIMPREME 1. Poslovi pripreme Poslovi pripreme obuhvataju: 1. Tehničku pripremu; obuhvata brojne poslove u vidu projektovanja i konstruisanja proizvoda, priprema materijala, priprema radionica i sl. 2. Operativna priprema; treba da omogući da se ograničenja što više smanje i da se proizvodne mogućnosti koriste u najvećoj mogućoj mjeri.

POSLOVI NEPOSREDNOG IZVOĐENJA 2. Poslovi neposrednog izvođenja To je "kičma" proizvodne funkcije, tj. njena suština, gdje zaposleni uz pomoć sredstava za rad djeluju na predmete rada stvarajući time novostvorenu vrijednost.

POSLOVI ODRŽAVANJA 3. Poslovi održavanja Značaj ove funkcije u procesu proizvodnje je veliki, jer svaki zastoj usljed kvara, loma i s 1. , znači gubitak vremena i nekorištenje proizvodnih kapaciteta.

POSLOVI TRANSPORTATRANSPORTNA FUNKCIJA 4. Poslovi trnsporta-Transportna funkcija Osnovni zadatak transporta je da prenosi proizvedena materijalna dobra iz jednog mjesta u drugo. Transport možemo posmatrati kao vanjski i unutrašnji. �Vanjski se bavi dopremanjem proizvoda van preduzeća, dok se unutrašnji zasniva na transportu unutar preduzeća, najčešće transport roba do magacina.

VRSTE PROIZVODNJE Vrste proizvodnje su : 1. pojedinačna proizvodnja, 2. masovna proizvodnja, 3. serijska proizvodnja, 4. automatska proizvodnja, 5. „just in time“ proizvodnja.

POJEDINAČNA PROIZVODNJA �Pojedinačna proizvodnja orijentisana je na proizvodnju malih količina proizvoda, i to po narudžbinama. �Pojedinačna proizvodnja radi, po pravilu, bez zaliha gotovih proizvoda, za poznatog kupca i ne obnavlja se u narednom periodu. �Pojedinačna proizvodnja organizuje se najčešće u zanatstvu.

MASOVNA PROIZVODNJA �Ovaj tip proizvodnje se karakteriše po proizvodnji jednog proizvoda ili sličnih proizvoda u velikim količinama. �U masovnoj proizvodnji radi se sa specijalizovanim mašinama i opremom. �U njoj postoji malo prisustvo živog rada, odnosno najveći dio operacija u proizvodnom procesu obavljaju mašine, odnosno roboti i kompjuteri.

SERIJSKA PROIZVODNJA �Serijska proizvodnja je takav vid proizvodnje koji se svrstava između pojedinačne i masovne proizvodnje. �Ovdje se proizvodi ne izrađuju pojedinačno, ni kontinuirano, ali ni masovno, već u određenom broju, tj. seriji.

JUST IN TIME PROIZVODNJA �Sistem „Just-in-time“ je vrlo efikasan sistem upravljanja u industriji. �Proizvodnja „Just-in-time“ znači da se proizvodi samo ono što se traži od strane tržišta i to u najmanjim mogućim serijama, sa nultom greškom i u tačno predviđenom vremenskom roku.

SISTEM PROIZVODNJE-LINIJSKA PROIZVODNJA Serijska proizvodnja može biti organizovana po sistemu: 1. Linijska -serijska proizvodnja i 2. Serijska -smaknuta proizvodnja 1. Linijska -serijska proizvodnja �Kod linijske serijske proizvodnje mašine su poredane onim redom kojim se obavlja tehnološki proces.

SISTEM PROIZVODNJE-SERIJSKA PROIZVODNJA 2. Serijska-smaknuta proizvodnja �U serijskoj-smaknutoj proizvodnji mašine su raspoređene po grupama istorodnih mašina. �Na jednoj vrsti mašina obavljaju se samo operacije za koje su te mašine namjenjene.

REPRODUKCIJA �Reprodukcija je stalno ulaganje u proizvodnju sa ciljem ostvarivanja rezultata proizvodnje. �Stalnost ulaganja je uslovljena realizacijom proizvoda na tržištu, ali i naplatom na tržištu. �Ostvarivanje dobiti je cilj reprodukcije.

REPRODUKCIJA Rezultati reprodukcije su: 1. proizvod, 2. ukupan prihod, 3. Dobitak (dobit) ili gubitak.

REPRODUKCIJA �Proces reprodukcije započinje određenim ulaganjima, a nazivamo ih još i elementima inputa (ulaza) i rezultira određenim učincima odnosno elementima outputa (izlaza).

REPRODUKCIJA Elementi ulaza-inputa procesa reprodukcije su: 1. Sredstva za rad, 2. Predmeti rada, 3. Rad-radna snaga

REPRODUKCIJA Elementi izlaza-outputa procesa reprodukcije su: 1. obim proizvodnje, 2. vrijednost proizvodnje, 3. dohodak i 4. dobitak ili gubitak.

VRSTE REPRODUKCIJE 1. Prosta reprodukcija – je takva da se u sljedeći period ulaže sredstva u istoj kolićini , 2. Proširena( složena) reprodukcija (uvećana) je takva da se u sljedeći procesa aganžuje više kapitala (sredstva za rad, predmeta rada i rada).

ULAGANJE U REPRODUKCIJU �Proces reprodukcije započinje ulaganjem elemenata proizvodnje – radne snage, sredstava za rad i predmeta rada (materijala). �Da bi se nabavili ovi elementi potreban je novac koji se angažovanjem u nabavci sredstava za rad ustvari blokira za duži vremenski proizvod, sredstva se dakle pretvaraju u naturalni oblik.

REPRODUKCIJA Količine novca koje je potrebno uložiti su određena: 1. Obimom proizvodnje, 2. Tehničkim zahtjevima proizvodnje, 3. Uslovima nabavke sredstava proizvodnje na tržištu.

REPRODUKCIJA Glavni cilj reprodukcije je : „OSTVARITI MAKSIMALNI REZULTAT UZ MINIMALNA ULAGANJA“ Osnovni principi reprodukcije 1. Produktivnost: ostvariti određeni fizički proizvod s minimalnim utrošcima radne snage. 2. Ekonomičnost: ostvariti određenu cijenu proizvodnje uz minimalne troškove. 3. Rentabilnost: ostvariti maximalni dobitak uz minimalno angažovanje sredstava.

ANGAŽOVANJE SREDSTAVA U REPRODUKCIJU Pod angažovanjem sredstava u reprodukciji se podrazumjeva ulaganje sredstava u proces reprodukcije s ciljem da se time omogući bilo proizvodnja, bilo razmjena u procesu reprodukcije. Transformacijom angažovanih sredstava u gotove proizvode stvaraju se određeni rezultati preduzeća: 1. fizički obim proizvodnje, 2. vrijednost proizvodnje 3. dobit.

KRUŽENJE ANGAŽOVANIH SREDSTAVA U REPRODUKCIJI �Angažovana sredstva u proizvodnom procesu su u neprekidnom kretanju. �To kretanje se ispoljava kao proces pretvaranja novca (N) u materijalne elemente proizvodnje: sredstva za rad i predmete rada, tj. sredstva za proizvodnju (SP) i zarade radnika, tj. radnu snagu (Rs).

KRUŽENJE ANGAŽOVANIH SREDSTAVA U REPRODUKCIJI Kruženjem angažovana sredstva u reprodukciji prolaze kroz određene promjene a te promjene su: � 1. Iz novčanog u robni oblik- ova promjena angažovanih sredstava nastaje kupovinom potrebnih sredstava za proizvodnju: materijala za reprodukciju, mašina, uređaja, alata. � 2. Iz robnog oblika u prelazni tehnološki oblik- vrši se prema utvrđenoj tehnologiji, ulaganjem sredstava za proizvodnju u sam proces stvaranja materijalnih dobara, u proces transformacije predmeta rada, pod dejstvom ljudskog rada, preko sredstava za rad. � 3. Iz prelaznog tehnološkog oblika u robni oblik- ova promjena angažovanih sredstava nastaje završetkom tehnološkog procesa i formiranjem materijalnog dobra. � 4. Iz robnog u novčani oblik- ova promjena nastaje prodajom proizvedenih materijalnih dobara i naplatom njihovih prodajnih cijena.

KOEFICIJENT KRUŽENJA SREDSTAVA 1. Koeficijent kruženja sredstava (Kk) je mjerna veličina efikasnosti kruženja angažovanih sredstava i predstavlja kvantitativni izraz odnosa realizovane vrijednosti ostvarene proizvodnje (Q ⋅ Cg) izražene ukupnim prihodom (UP) i angažovanih sredstava za ostvarenje te proizvodnje. UP Kk=------- As

KOEFICIJENT ANGAŽOVANJA SREDSTAVA 2. Koeficijenta angažovanja sredstava Koeficijent angažovanja sredstava izražava se odnosom angažovanih sredstava i ostvarenih troškova. As Ka=--------- UT

KOEFICIJENT REPRODUKOVANJA SREDSTAVA 3. Koeficijenta reprodukovanja sredstava Koeficijent reprodukovanja izražava se odnosom akumulacije i angažovanih sredstava. Ak Kres=---------- As

TROŠENJE KAO OBLIK ULAGANJA U REPRODUKCIJU NATURALNI IZRAZ TROŠENJA 1. Utrošci materijala �Materijal predstavlja predmet rada u procesu reprodukcije, te se nad njim odvijaju djelovanja radnom snagom, pomoću sredstava za rad, u tehnološkom procesu, radi dobijanja novih upotrebnih kvaliteta, podobnih za podmirivanje potreba čovjeka.

MATERIJAL Materijal se u proizvodnju unosi postepeno, a tako unesena količina utroši se odjednom. RALIKUJEMIO TRI VRSTE MATERIJALA 1. osnovni materijal, 2. pomoćni materijal i energija i 3. režijski materijal.

UTROŠCI SREDSTAVA ZA RAD 2. Utrošci sredstava za rad Pod utrošcima sredstava za rad podrazumjeva se: �fizičko i �ekonomsko trošenje.

UTROŠCI SREDSTAVA ZA RAD �Sredstva za rad, kao instrumenti koji se stavljaju između radne snage radnika i predmeta rada koji se pomoću njih obrađuje, unose se u proces proizvodnje ukupnim svojim obimom i upotrebnim kvalitetom. �Vijek upotrebe sredstava za rad je ograničen.

UTROŠCI RADNE SNAGE 3. Utrošci radne snage Radna snaga predstavlja pokretački i stvaralački element proizvodnje, bez kojeg bi sredstva za proizvodnju činila samo gomilu mrtvih stvari.

FINANSIJSKO IZRAŽAVANJE TROŠENJA �Elementi proizvodnje kao ekonomske vrijednosti u tržišnoj privredi izražavaju se u novcu. �Iznos novca po jedinici mjere nekog od ovih elemenata izražava se kao cijena, kada su u pitanju sredstva za rad i materijal, odnosno kao zarada, kada je riječ o radnoj snazi.

CIJENA SREDSTAVA ZA PROIZVODNJU Cijene sredstava za proizvodnju Cijena je kvantitativni izraz vrijednosti materijalnih elemenata proizvodnje u novčanom obliku, od čije visine zavisi i veličina troškova. Cijena je vrijednosti izraz robe.

ZARADE ZA IZVRŠENI RAD �Zarade predstavljaju izraz društvenog priznanja vrijednosti izvršenog rada, odnosno utrošene radne snage. �Ona se isplaćuje na osnovu primjenjene upotrebne vrijednosti radne snage, što se iskazuje u obavljenom procesu rada, koji je trajao određeno vrijeme, a obično je to mjesec dana.

UTVRĐIVANJE REZULTATA REPRODUKCIJE �Ostvarivanje dobiti je cilj reprodukcije. �Preduzeće za svaku godinu utvrđuje rezultat. �Finansijski rezultat je razlika između prihoda i rashoda.

UKUPAN PRIHOD �Ukupan prihod predstavlja realizovanu vrijednost rezultata poslovanja preduzeća. �On predstavlja finansijski izraz ostvarenih prihoda preduzeća u određenom vremenskom periodu.

VRSTE PRIHODA Postoje i razne vrste prihoda �Poslovni prihodi su prihodi koji dovode do povećanja sopstvenih poslovnih sredstava ili do povećanja sopstvenog kapitala. Poslovni prihodi dijele na: 1. Redovne ili poslovne prihode i 2. Vanredne prihode.

VRSTE PRIHODA 1. Redovni prihodi su oni prihodi koji se javljaju redovnom u poslovanju preduzeća i odraz su normalnog poslovanja preduzeća. Redovni prihodi su prihodi od realizacije usluga, realizacije robe ili realizacije gotovih proizvoda. 2. Vanredni prihodi se javljaju neredovno u poslovanju i oni nisu odraz normalnog poslovanja preduzeća.

POSLOVNI PRIHODI �Poslovni prihodi nastaju kao rezultat poslovanja preduzeća, a u cilju preduzeća je da ova vrsta prihoda bude što veća. U poslovne prihode spadaju: �Prihodi od prodaje proizvoda i usluga, �Prihodi od prodaje materijala, rezervnih dijelova ili slično, �Prihodi od dotacija, subvencija, kompenzacija i slično, �Prihodi iz kooperacije, �Prihodi od zakupnina i drugi.

PRIHODI OD FINANSIRANJA Prihodi od finansiranja se tretiraju kao redovni prihodi, a tu spadaju: 1. prihodi od finansijskih ulaganja, 2. kamata, 3. pozitivne kursne razlike i 4. slično. Prihodi od finansiranja su rezultat finansijskih transakcija preduzeća.

PRIHODI OD FINANSIRANJA �Učešće preduzeća na tržištu vrijednosnih papira odnosno vlasništvo dionica i obvenznica može donijeti značajne prihode od finansiranja. �U prihode od finansiranja također spadaju prihodi od dividendi ili od dobiti povezanih preduzeća u kojima preduzeće ima dionice ili udio. �U prihode od finansiranja također spadaju prihodi od kursnih razlika koje je preduzeće ostvarilo u obračunskom periodu. �Prihodi od finansiranja predstavljaju direktnu oplodnju kapitala preduzeća koju preduzeće ostvaruje nezavisno od rashoda finansiranja

VANREDNI PRIHODI �Vanredni prihodi se javljaju neredovno u poslovanju i oni nisu odraz normalnog poslovanja preduzeća. �Vanredni prihodi su rezultat nepredviđenih i vanrednih okolnosti. �Vanredni prihodi se ne mogu planirati.

VANREDNI PRIHODI U vanredne prihode spadaju: �prihodi od prodaje stalnih sredstava, �prihodi od naplaćenih kazni, �prihodi od osiguranja, �viškovi materijala, robe i gotovih proiz. �naplata štete i otpisanih potraživanja iz ranijih godina, �razne nagrade kao i naplata šteta itd.

RASHODI �Rashodi nastaju poslovanjem preduzeća i obuhvataju najveći dio ukupnog rashoda preduzeća. �Poslovni rashodi su oni rashodi koji dovode do smanjenja sopstvenih poslovnih sredstava ili do smanjenja trajnog kapitala.

POSLOVNI RASHODI Zavisno od toga da li se javljaju redovno ili neredovno u poslovanju preduzeća, poslovni rashodi se dijele na: 1. Redovne rashode i 2. Vanredne rashode i 3. Rashodi od finansiranja.

REDOVNI POSLOVNI RASHODI 1. Redovni poslovni rashodi su oni rashodi koji se redovno i stalno javljaju i odraz su normalnog poslovanja preduzeća. Nazivaju se još i troškovima poslovanja. U redovne poslovne rashode spadaju: �amortizacija, �troškovi materijala, �sitnog inventara, �električne energije, �namaterijalni troškovi, i �slično.

VANREDNI POSLOVNI RASHODI 2. Vanredni rashodi su rashodi koji se javljaju neredovno u toku poslovanja preduzeća i nisu odraz normalnog poslovanja preduzeća. U vanredne rashode spadaju: �manjkovi na materijalu, robe, �naknade štete, �plaćanje kazni, �penali, �otpis potraživanja, �elementane nepogode itd. �rashodi iz ranijih godina.

DOBITAK Situacija u kojoj preduzeće posluje s dobitkom nastaje kada je ukupni prihod preduzeća veći od ukupnih rashoda.

DOBITAK Dobitak preduzeća se može predstaviti slijedećom formulom: D= Pu – Ru gdje je: D-Dobit preduzeća, Pu-Ukupni prihodi, Ru-Ukupni rashodi

DOBITAK-DOBIT PREDUZEĆA �Dobit preduzeća naravno zavisi i od veličine ukupnog prihoda kao i od veličina ukupnog rashoda. �Porast ukupnog prihoda povećava dobit, dok porast ukupnog rashoda smanjuje dobit. �Dobit preduzeća je motiv svakog preduzeća i cilj kojem svako preduzeće teži.

RASPODJELA DOBITI Raspodjela dobiti preduzeća predstavlja posljednju aktivnost u jednoj poslovnoj godini. Raspodjelom se dobit preduzeća usmjerava za : 1. Opću i zajedničku potrošnju u vidu poreza i doprinosa iz dobiti, 2. Razvoj preduzeća – po osnovu izdvajanja za akumulaciju, 3. Povećanje standarda zaposlenih – po osnovu izdvajanja zarada i zajedničke potrošne.

DOBIT PREDUZEĆA Ukupna dobit preduzeća se obavezno dijeli na: 1. Obavezna izdvajanja iz dobiti, a u koja spadaju porezi i doprinosi, učešće u dobiti drugih pravnih lica po osnovu zajedničkih ulaganja, pokriće eventualnog gubitka preduzeća iz prethodnih godina, isplata dividendi vlasnicima dionica, te kamate na izdate dionice preduzeća. 2. Neto dobit, koja čini preostali dio dobiti nakon oporezivanja a dalje se može raspoređivati na dividende, povećanje trajnog kapitala preduzeća, dio dobiti za rezerve, dio dobiti za zaposlene, te dio dobiti može ostati kao neraspoređena dobit.

BRUTO DOBIT �Preduzeće ne može raspolagati ukupnom bruto dobiti, već je potrebno istu rasporediti. �Bruto dobit preduzeća potrebno je rasporediti na obavezna izdvajanja u koja spadaju porezi i doprinosi iz dobiti, pokrivanje gubitka iz prethodnih godina, isplata dividendi vlasnicima dionica.

BRUTO DOBIT �Prema zakonu iz bruto dobiti se prvo izdvajaju obaveze prema državi u koje spadaju porez na dobit i pripadajući doprinosi. �Nakon što su iz bruto dobiti plaćene sve obaveze iz dobiti ostaje neto dobit. �Bruto dobitak predstavlja ostvareni dobitak prije oporezivanja.

NETO DOBIT Neto dobitak ili čisti dobitak je najznačajniji neto rezultat nakon oporezivanja. Neto dobitak, kao čisti finansijski rezultat preduzeća, raspoređuje se prema zakonskim i internim odlukama na: �dio po osnovu rada (plate zaposlenih radnika), �dio po osnovu kapitala �neraspoređeni dobitak;

NETO DOBIT Neto dobitak na dio po osnovu kapitala, raspoređuje se za: �povećanje kapitala, �povećanje uloga, �stvaranje rezerve, �nakande ulagačima - dividende.

DOBIT-RASPODJELA �Osnovni princip raspodjele treba da bude uravnoteženje interesa doničara, menadžera i preduzeća. �Svaka država, putem različitih stopa poreza na dobit, reguliše zahvatanje iz dobiti preduzeća.

GUBITAK Kada je poslovni prihod preduzeća manji od poslovnog rashoda preduzeće ostvaruje gubitak. Gubitak može da nastane usljed dejstva većeg broja faktora: 1. društveni (visoki porezi, takse itd. ), 2. orgazicioni (viškovi zaposlenih u preduzeću, zastarjela oprema itd. ), 3. subjektivni (nedostatak motivacije za rad itd. ).

GUBITAK Situacija u kojoj preduzeće posluje s gubitkom može se predstaviti formulom: G=Pu < Ru gdje je: �G-Gubitak, �Pu-Ukupni prihodi, �Ru-Ukupni rashodi.

POKRIVANJE GUBITKA Gubitak se može pokriti: �otpisom potraživanja od strane povjerilaca, �dotacijama drugih preduzeća, dotacijom od države, �sredstva rezervi, �neraspoređeni dobitak, �smanjenjem sopstvene imovine ili kapitala, njenom prodajom itd. Ukoliko preduzeće nije u mogućnosti da pokrije gubitak, mora se naći drugo rješenje, a to je najčešće stečajni postupak, a ponekad i likvidacija preduzeća.

FINANSIJSKI POLOŽAJ PREDUZEĆA �Finansijski položaj preduzeća obrazuju njegova aktiva i pasiva. �Informacije za procjenu finansijskog položaja preduzeća su sadržana u bilansu stanja. �Informacije o prinosnom položaju nalaze se u bilansu uspjeha. �Bilans stanja i bilans uspjeha vezani su za kraj poslovne godine i zato predstavljaju godišnji obračun.

FINANSIJSKI POLOŽAJ PREDUZEĆA �U Bosni i Hercegovini preduzeća koja vode poslovne knjige sastavljaju i polugodišnji izvještaj. �Često se u teoriji i praksi umjesto termina finansijski položaj koriste termini finansijska pozicija ili finansijska situacija preduzeća.

FINANSIJSKI POLOŽAJ PREDUZEĆA Finansijski položaj preduzeća, posmatran sa aspekta predmetnih analiza kvalifikuje se kao: 1. dobar, 2. prihvatljiv i 3. loš.

DOBAR FINANSIJSKI IZVJEŠTAJ 1. Dobar je onaj finansijski položaj preduzeća, ako njegova finansijska ravnoteža obezbjeđuje likvidnost na dugi rok, ako je njegova finansijska struktura takva da obezbjeđuje nezavisnost društva u vođenju vlastite poslovne politike i istovremeno pruža sigurnost povjeriocima i ako društvo može obezbijediti finansiranje dijela proširene reprodukcije iz sopstvenih izvora finansiranja.

PRIHVATLJIV FINANSIJSKI IZVJEŠTAJ 2. Prihvatljiv je onaj finansijski položaj preduzeća u kom postoji apsolutna jednakost između dugoročno vezanih sredstava i kvalitetnih izvora (sopstveni kapital uvećan za dugoročni dug), čime se samo obezbjeđuje likvidnost ali se ne garantuje i sigurnost jer nedostaje likvidna rezerva. Prihvatljiv finansijski položaj imaju ona preduzećaa koja su u stanju da iz vlastitih izvora finansiraju samo prostu reprodukciju.

LOŠ FINANSIJSKI IZVJEŠTAJ 3. Loš finansijksi položaj preduzeća proističe iz narušene finansijske ravnoteže koja ne obezbjeđuje održavanje likvidnosti na dugi rok, loše finansijske strukture i nemogućnosti da društvo finansira prostu reprodukciju iz vlastitih izvora finansiranja.

FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE �Po završetku poslovne godine preduzeća su u obavezi da poslije knjiženja svih poslovnih promjena zaključuju poslovne knjige, kako bi se utvrdilo konačno stanje koje služi za sastavljanje finansijskih izvještaja. Finansijski izvještaji pružaju: 1. informacije o finansijskom položaju, 2. finansijskoj uspješnosti i 3. finansijskom položaju preduzeća.

FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE Finansijski izvještaju moraju obezbjediti informacije o: 1. sredsvima preduzeća, 2. obavezema, 3. kapitalu, 4. prihodima i rashodima (uključujući gubitke i dobitke) i 5. gotovinskom novcu.

FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE Kompletan set finansijskih izvještaja uključuje: 1. bilans stanja, 2. bilans uspjeha, 3. izvještaj o tokovima gotovine, 4. izvještaj o promjenama na kapitalu i 5. napomene uz finansijske izvještaj.

FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE Za finansijske izvještaje zainteresirani su: 1. Investitori, 2. Kreditori, 3. Zaposleni i 4. Država.

FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJE � 1. Investitori su zainteresovani za informacije koje će im pomoći da odluče o tome da li će povećati, zadržati ili povući kapital investiran u dato preduzeće. � 2. Kreditori su zainterosovani da dobiju informaciju o solventnosti preduzeća, odnosno o sposobnosti preduzeća kojom su dali kredite da svoje obaveze izmiruju u roku. � 3. Zaposleni u preduzeću žele da iz finansijskih izvještaja dobiju informaciju o tome, kako preduzeće posluje, koliko su sigurna njihova radna mjesta, o mogućnostima povećanja zarada itd. � 4. Država, odnosni poreski organi na osnovu informacija vrše procjene o ekonomskoj snazi poreskih obveznika.

IZVJEŠTAJNI BILANSI �U savremenom privrednom životu bilansi se koriste kad god treba izraziti stanje i rezultat neke privredne aktivnosti. �Veoma značajna karakteristika bilansa jeste bilansna ravnoteža. �Riječ bilans potiče od latinskih riječi bilanx libra(vaga sa dva tasa)što ukazuje da se bilansom nešto mjeri i iskazuje rezultat.

IZVEŠTAJNI BILANSI Polazeći od veze sa knjigovodstvenim računima razlikuju se dva (2) načina: 1. bilans stanja (račun izravnavanja) i 2. bilans uspjeha (račun dobitka i gubitka). Polazeći od pravnih normi koje čine osnovu bilansiranja, razlikuju se: 1. poslovni (izvještajni ) bilans i 2. poreski bilans.

IZVJEŠTAJNI BILANSI U izvještajne bilanse spadaju: 1. bilans stanja i 2. bilans uspjeha kojima se iskazuje imovinsko stanje i poslovni uspjeh ili neuspjeh preduzeća. Izvještajni bilansi sastavljuju se, ne samo kao godišnji bilansi, već i kao bilansi u kraćim vremenskim periodima u toku godine kao povremeni bilansi.

BILANS STANJA �Bilans stanja je finansijski izvještaj o stanju imovine, kapitala i obaveza na dan sastavljanja obračuna, odnosno na dan bilansiranja. �Bilans stanja se sastavlja u vidu dvostranog pregleda u kome se aktiva iskazuje na lijevoj a pasiva na desnoj strani. �Aktiva predstavlja konkretne oblike sredstava sa kojima raspolaže preduzeće a pasiva predstavlja izvore odnosno pripadnost sredstava preduzeću.

DUGOROČNA FINANSIJSKA RAVNOTEŽA Dugoročna finansijska ravnoteža preduzeća postoji, ako su dugoročno vezana sredstva u potpunosti jednaka kvalitetnim izvorima finansiranja (sopstveni kapital i dugoročni dug).

BILANS USPJEHA Bilans uspjeha predstavlja finansijski izvještaj u kome su prikazan prihodi i rashodi za dati obračunski period te finansijski rezultat. Bilans uspjeha smatran je povjerljivom informacijom preduzeća i dugo je bio u sjenci bilansa stanja. nije tretiran kao poseban finansijski izvještaj.

IZVJEŠTAJ O TOKOVIMA GOTOVINE �Izvještaj o tokovima gotovine pokazuje koliko je novca ostvareno iz redovnih poslovnih aktivnosti tokom godine, kao i koliko je novca upotrijebljeno ili obezbjeđeno iz aktivnosti investiranja ili finansiranja. �Ovaj izvješataj se sastavlja na propisanom obrascu. �Izvještaj o tokovima gotovine pruža informacije o svim finansijskim transakcijama i tokovima gotovine u toku perioda.

IZVJEŠTAJ O TOKOVIMA GOTOVINE Pod tokovima gotovine smatraju se: 1. naplate i isplate gotovog novca preko blagajne, žiro računa i deviznih računa, uključujući i 2. kompenzacije i cesije.

HVALA NA PAŽNJI