EKONOMIKA PREDUZEA IIDIO Prof dr Sadik Bahti PREDUZEE

EKONOMIKA PREDUZEĆA II-DIO Prof. dr. Sadik Bahtić

PREDUZEĆE U ovom bloku upoznat ću vas detaljnije o: �preduzeću-pojmu preduzeća, �šta je to zapravo preduzeće, �čime se ono bavi, �ko može da osnuje preduzeće, �kakva preduzeća postoje, �šta je potrebno da bi se osnovalo jedno preduzeće? Privreda ne može da postoji bez preduzeća.

PREDUZEĆE �Preduzeća su nastala kada su domaćinstva prestala da budu samodovoljna i kada su počela da proizvode za drugog, odnosno za razmjenu. �Preduzeća nastaju sa pojavom tržišne privrede, kada su domaćinstva počela da se specijalizuju za jednu vrstu proizvodnje i da svoje proizvode razmjenjuju na tržištu.

PREDUZEĆE �Preduzeće se osniva radi stjecanja dobiti a i cilj svakog preduzeća je ostvariti dobit (PROFIT). �Kada odlučuju o proizvodnji i ponudi, preduzeća nastoje da svoje proizvode ( usluge ) prodaju po takvim cijenama, kako bi pokrili cijene koštanja i ostvarili određeni iznos dobiti odnosno profita.

PREDUZEĆE Osnovne karakteristike preduzeća su: �Preduzeća imaju svoju ekonomiju, �Ekonomiju ostvaruju u okruženju, �Preduzeće je složen, dinamički, ekonom. sistem, �Preduzeće je poslovno – finansijski entitet te se kao takav rukovodi, prije svega, poslovnofinansijskim ciljevima, �Procesima i pojavama u preduzeću upravlja kompetentan menadžment.

PREDUZEĆE Od brojnih definicija preduzeća najadekvatnija bi bila ova: �Preduzeće je samostalna, ekonomska, tehnička, tržišnofinansijska i društvena cjelina u privatnom i javnom vlasništvu, koja proizvodi dobra ili usluge za potrebe tržišta, uz korištenje ljudskih i materijalnih resursa, snoseći pritom poslovni rizik, a u cilju maksimiziranja dobiti i drugih ekonomskih i društvenih ciljeva.

PREDUZEĆE �Preduzeće predstavlja najefikasniji oblik organizacije privredne aktivnosti i zato je preduzeće osnovna institucija svake tržišne privrede. �Preduzeće je samostalna organizacija ekonomskih resursa u kojoj se uloženi resursi transformišu u rezultate i stvara vrijednost sa ciljem da se ostvari profit.

PREDUZEĆE Samostalnost preduzeća znači da vlasnik/menadžer samostalno donosi odluke: �Koje proizvoditi (Šta? ), �Kako proizvoditi (Kako? ), �Kako raspoređivati ostvarene rezultate (Za koga? ).

ŽIVOTNI CIKLUS PREDUZEĆA �Svako preduzeće funkcioniše kao živ organizam. �Ono se rađa i razvija, uči i raste, prolazi kroz razne faze i izazove. �Za razliku od ljudskog organizma, na konačni ishod tog procesa se može uticati. �To nam potvrđuju velike svjetske firme koje su uveliko nadživjele svoje osnivače i egsistiraju vjekovima.

ŽIVOTNI CIKLUS PREDUZEĆA Životni ciklus preduzeća ima ukupno (7) sedam faza: � 1. faza ideje, � 2. faza početka, � 3. faza rasta, � 4. faza stabilizacije, � 5. faza širenja, � 6. faza zrelosti i � 7. faza izlaza.

ŽIVOTNI CIKLUS PREDUZEĆA 1. FAZA IDEJE – ova faza je značajna jer u njoj osmišljavamo kojim biznisom ćemo se bavit, istražujemo tržište i oučavamo mogućnosti za uspjeh. 2. FAZA POČETKA – obično karakteriše aspekt „početne sreće“ u toj fazi mora se bit izuzetno pažljiv. 3. FAZA RASTA – povećava se broj kupaca, ali i troškovi. Primjetili su nas i konkurenti, počinje ozbiljna tržišna borba.

ŽIVOTNI CIKLUS PREDUZEĆA 4. FAZA STABILIZACIJE – ovo je faza da se razmisli, šta ćemo i kako dalje, odnosno da se razmisli o daljem razvoju firme. 5. FAZA ŠIRENJA – u ovoj fazi širimo se na ostala tržišta 6. FAZA ZRELOSTI – u ovoj fazi bilježimo opadajući trend, konkurencija nas prestiže, postajemo sve slabiji da se borimo sa konkur. 7. FAZA IZLAZA – zadnja faza u eri preduzeća, preduzeće prestaje sa djelatnošću, izlazi sa tržišta.

CILJEVI PREDUZEĆA Ciljevi preduzeća treba da odraze interese: 1. potrošača, 2. države, 3. vlasnika preduzeća, 4. menadžera i 5. zaposlenih.

VRSTE I PODJELA PREDUZEĆA Svako preduzeće ima niz specifičnosti, zato se podjela može izvršiti na više načina: 1. Prema djelatnosti, 2. Prema veličini, 3. Prema pravnom obliku, 4. Prema vlasništvu, 5. Ostale podjele.

PODJELA PREDUZEĆA 1. Podjela preduzeća prema djelatnosti: 1. Proizvodna, 2. Trgovinska, 3. Uslužna, 4. Finansijska i druga.

PODJELA PREDUZEĆA 2. Podjela preduzeća prema veličini: 1. Mala, 2. Srednja i 3. Velika.

PODJELA PREDUZEĆA 3. Podjela preduzeća prema pravnom obliku: 1. Inokosno preduzeće-preduzetnik, 2. Društva lica, 3. Društva kapitala, 4. Zadruge, 5. Djelovi inostranih društava (preduzeća

PODJELA PREDUZEĆA 4. Podjela preduzeća prema vlasništvu: 1. Privatna, 2. Državna-javna, 3. Mješovita, 4. Društvena.

PROIZVODNA PREDUZEĆA Proizvodna preduzeća su preduzeća koja se bave određenim proizvodnim procesom u cilju dobivanja proizvoda. Vrste proizvodnih preduzeća su: 1. Industrijska preduzeća, 2. Rudarska preduzeća, 3. Poljoprivredna preduzeća, 4. Građevinska preduzeća, 5. Prehrambena itd.

RUDARSKA PREDUZEĆA Rudarska preduzeća �Rudarska preduzeća se bave ekspolotacijom rudnog bogatstva iz zemlje (uglja, nafte, željezne rude, bakra, cinka, soli itd. ). �Pored istraživanja i vađenja rude iz zemlje rudarska preduzeća oplemenjavaju dobivene sirovine tj.

POLJOPRIVREDNA PREDUZEĆA Poljoprivredna preduzeća Bave se određenom poljoprivrednom proizvodnjom a javljaju se u obliku slijedećih grana: 1. ratarstvo, 2. stočarstvo, 3. vočarstvo, 4. prerada poljoprivrednih proizvoda itd.

GRAĐEVINSKA PREDUZEĆA Građevinska preduzeća �Bave se proizvodnjom, gradnjom građevinskih objekata za privredne svrhe ili za potrebe društvenog standarda (stambene zgrade, škole, bolnice i sl. ).

TRGOVINSKA PREDUZEĆA TRGOVAČKA PREDUZEĆA Trgovačko preduzeće je samostalna, privredna, tehnička i društvena cjelina u vlasništvu određenih subjekata, koja proizvodi proizvode ili usluge za potrebe tržišta, koristeći se odgovarajućim resursima, i snoseći poslovni rizik, radi ostvarivanja dobiti i drugih ekonomskih i društvenih ciljeva.

USLUŽNA PREDUZEĆA �Ova preduzeća se formiraju i funkcionišu u tercijalnom sektoru-sektoru usluga. �Uslužno preduzeće obavlja svoju djelatnost pružajući usluge kroz proces transformacije ulaganja u rezultate, odnosno pružanje usluga svojim klijentima.

FINANSIJSKA PREDUZEĆA �Finansijska preduzeća ili finansijske institucije, su posrednici na finansijskom tržištu. � Zadatak im je prikupljati novčana sredstva i usmjeravat ih u finansijske plasmane. �Najvažnija finansijska institucija je banka, koja je i depozitna ustanova.

FINANSIJSKA PREDUZEĆA Vrste finansijskih institucija: 1. Centralna banka, 2. Komercijalne banke, 3. Investicione banke, 4. Poslovne banke, 5. Osiguravajući fondovi.

FINANSIJSKA PREDUZEĆA Pored nabrojanih finansijskih institucija, imamo i nefinansijske u koje spadaju: 1. štedionice, 2. investicioni fondovi, 3. penzioni fondovi, 4. osiguravajuća društva itd.

MALA PREDUZEĆA Svjetska banka definiše mala preduzeća sljedećim pokazateljima: � Broj zaposlenih kreće se od 10 do 50. � Ukupan prihod od 100 000 EURA do 3 000 EURA. � Ukupna sredstva od 100 000 EURA do 3 000 EURA. Evropska Unija definiše mala preduzeća pokazateljima. � Broj zaposlenih od 10 do 50. � Ukupan prihod do 7 000 EURA. � Ukupna sredstva ( aktiva ) do 5 000 EURA.

MALA PREDUZEĆA Karakteristike malih preduzeća: 1. mali obim poslovanja, 2. mali broj zaposlenih, 3. mali uložen kapital, 4. nizak stepen specijalizacije, 5. visok stepen tržišne fleksibilnosti, 6. niski fiksni troškovi. 7. pokrivaju mala tržišta, 8. imaju malo tržišno učešće, 9. lako se prilagođavaju zahtjevima tržišta, 10 imaju fleksibilnu organizaciju.

SREDNJA PREDUZEĆA Svjetska banka definiše srednja preduzeća sljedećim pokazateljima: �Broj zaposlenih od 50 do 300. �Ukupan prihd od 3 000 EURA do 15 000 EURA. �Ukupna sredstva ( aktiva ) od 3 000 EURA do 15 000 EURA. Evropska unija definiše srednja preduzeća sljedećim pokazateljima: �Broj zaposlenih od 50 do 250. �Ukupni prihod od 7 000 EURA do 40 000 EURA. �Ukupna sredstva ( aktiva ) od 5 000 EURA do 27 000 EURA.

SREDNJA PREDUZEĆA Karakteristike srednjih preduzeća: 1. visok stepen specijalizacije poslova, 2. zaokruženost radnog i tehnološkog procesa, 3. niski fiksni troškovi, 4. dobra organizacija rada zasnovana na naučnim principima, 5. primjena, nauke, tehnike i tehnoligije veća je nego kod malih preduzeća, 6. fleksibilna su na tržišne i tehnološke promjene, 7. razvijena podjela rada.

VELIKA PREDUZEĆA Evropska Unija definiše velika preduzeća po sljedećim pokazateljima: 1. Zapošljavaju preko 250 uposlenika. 2. Godišnji prihod preko 50 000 EURA. 3. Vrijednost ukupnih sredstava preko 43 000 EURA.

VELIKA PREDUZEĆA Karakteristike velikih preduzeća: 1. veliki obim poslovanja, 2. veliki broj zaposlenih, 3. raspolažu sa velikim kapitalom, 4. velika finansijska moć, 5. pokrivaju velika tržišta, 6. veliko učešće na tržištu, 7. velika tržišna moć, 8. raspolažu sa najmodernijom opremom, 9. prednjače u inovacijama, 10. visok stepen specijalizacije 11. proizvodnja i promet imaju masovni karakter, 12. velika ulaganja u naučnoistraživačke i razvojne projekte.

PODJELA PREDUZEĆA PREMA PRAVNOM OBLIKU Preduzeće stiče svojstvo pravnog lica upisom u sudski registar. Praksa brojnih zemalja poznaje sljedeće forme i oblike preduzeća: 1. Inokosno preduzeće-preduzetnik, 2. Društva lica, 3. Društva kapitala, 4. Zadruge, 5. Djelovi inostarnih društava(preduzeća).

PRAVNI OBLICI PREDUZEĆA U Bi. H Zakon o privrednim društvima Bi. H oblike preduzeća posmatra kao privredna društva. Kao oblike privrednih društava ovaj zakon navodi: 1. Društvo sa neograničenom odgovornošću-ortačko društvo, 2. Komanditno društvo, 3. Društvo sa ograničenom odgovornošću i 4. Dioničko-akcionarsko društvo.

OSNIVANJE PREDUZEĆA Prilikom osnivanja preduzeća donosi se osnivački akt preduzeća. �Lica koja osnivaju privredna društva i druge oblike preduzeća su osnivači. �Svi osnivači su dužni da potpišu osnivački akt, a njihovi se potpisi sudski ovjeravaju. Osnivački akt preduzeća može biti u obliku: 1. ugovora o osnivanju, 2. odluke o osnivanju preduzeća (ako je donosi pojedinac), 3. odluke državnog organa (za javna preduzeća i institucije).

OSNIVAČKI AKT PREDUZEĆA Osnivački akt preduzeća obavezno sadrži: 1. naziv firme i sjedište preduzeća, 2. podatke o osnivačima, 3. djelatnost preduzeća, 4. osnivački ulog svakog osnivača, 5. prava, obaveze i odgovornosti osnivača, 6. način utvrđivanja i raspodjele dobiti i gubitka, 7. zastupanje preduzeća, 8. zaštitu životne sredine.

OSNIVANJE PREDUZEĆA �Preduzeće se osniva na neodređeno vrijeme, ako osnivačkim aktom nije određen rok na koji se ono osniva. �Preduzeće je dužno da posluje u skladu sa zakonom, dobrim poslovnim običajima i principima poslovnog morala. Kontrolu zakonitosti poslovanja u preduzeću vrše: 1. nadzorni odbor, 2. revizori i 3. nadležni državni organi.

OSNIVANJE PREDUZEĆA �Djelatnost preduzeća-preduzeće može obavljati sve zakonom dozvoljene djelatnosti, upisane u sudski registar. �Djelatnosti od opšteg interesa određuju se i regulišu zakonom. �Preduzeće može promijeniti svoju djelatnost na način predviđen njegovim osnivačkim aktom, ukoliko za to ispuni uslove. �Ono može da zaključuje ugovore samo u okviru djelatnosti upisanih u registar.

OSNIVANJE PREDUZEĆA �Pod istom firmom ne mogu biti upisana dva (2) ili više preduzeća. �Preduzeće može pred sudom tražiti zaštitu registrovane firme od drugog preduzeća, koje je kasnije registrovano pod istim nazivom. � Firma se može prenositi na drugo preduzeće samo zajedno sa preduzećem koje pod tom firmom posluje. �Preduzeće ima i matični broj kojim se vodi kod nadležnog organa za statistiku i poreskih organa.

OSNIVANJE PREDUZEĆA �Sjedište preduzeća je mjesto u kome preduzeće obavlja djelatnost. �Ako se djelatnost obavlja u više mjesta, sjedištem se smatra mjesto u kome je uprava preduzeća. �Preduzeće zastupa direktor ili lice određeno osnivačkim dokumentom preduzeća. �Ogranićenja zastupnika preduzeća , kao i ogranićenja ovlaštenja upisuju se u sudski registar. �Zastupnik je dužan da se pridržava ovlaštenja određenim statutom preduzeća.

DIREKTOR PREDUZEĆA-PROKURA �Direktor preduzeća, uz saglasnost organa upravljanja može davati PROKURU , odnosno određena prava zastupanja drugom licu. �PROKURA sadrži ovlaštenja za zaključivanje ugovora i vršenje pravnih poslova i radnji u vezi registriranih djelatnosti �PROKURA ne može imati ovlaštenja za otuđivanje imovine preduzeća. �Prokura može biti pojedinačna i kolektivna i ne može se prenositi na treća lica.

PROKURA �Prokura je zakonska forma ovlaštenja kojom privredno društvo ovlašćuje jedno ili više lica za zaključivanje pravnih poslova i radnji u vezi sa djelatnošću društva. �Davanje prokure je u pismenoj formi, koja je obavezna i uslov je njene pravne valjanosti, može se dati samo fizičkom licu i ona je neprenosiva. �Prokura se može dati kako za cijelo privredno društvo, tako i za njegov ogranak ako i samo ako se to izričito naglasi u prokuri, ukoliko takve naznake u prokuri nema, smatra se da je ona data za cijelo privredno društvo. �Privredno društvo može opozvati prokuru u svako doba, bez ispunjenja bilo kakvih uslova ili pozivanja na bilo kakve razloge.

IMOVINA PREDUZEĆA Imovinu preduzeća čine: 1. pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, 2. novčana sredstva i hartije od vrijednosti. 3. Imovinu čine i druga imovinska prava (legati, nasljedstva, i sl. ).

PRIVREDNA DRUŠTVA Privredno društvo je prema zakonu o privrednim društvima Federacije Bi. H pravna osoba koja samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vršenja usluga radi sticanja dobiti. Mogu ga osnovati domaće i strane fizičke i pravne osobe , ako zakonom nije drugačije određeno. Prema Zakonu o preduzećima, u našoj privredi, preduzeća mogu biti organizovana u formi: 1. društva lica i 2. društva kapitala.

PRIVREDNA DRUŠTVA U društva lica se ubrajaju: 1. ortačko društvo-društvo sa neograničenom odgovornošću i 2. komanditno društvo. U društva kapitala se ubrajaju: 1. dioničarsko-akcionarsko društvo i 2. društvo sa ograničenom odgovornošću.

DRUŠTVA LICA �Društva lica odlikuju personalna svojstva, međusobno poznanstvo i povjerenje članova, iz čega i proizilazi preuzimanje neograničene odgovornosti (uključivanje cijelokupne imovine) za obaveze društva. � Smrt ili istupanje nekog člana društva bitno se odražavaju na funkcionisanje društva, mogu dovesti do njegove likvidacije. �Također se prijenos udijela trećim licima

DRUŠTVA KAPITALA �Društva kapitala karakteriše iščezavanje personalnih svojstava i dominacija interesa kapitala. � Udijeli u društvu su relativno lako prenosivi i društvo ne prestaje da postoji zbog činjenica vezanih za njegove članove (smrt, istupanje, poslovna nesposobnost, itd. ). � Obaveza snošenja gubitaka u poslovanju svodi se na visinu sredstava uloženih u rad društva.

PRIVREDNA DRUŠTVA Oblici organizovanja preduzeća se razlikuju po tome: 1. ko je osnivač preduzeća, 2. na koji način se obezbjeđuju sredstva za poslovanje preduzeća, 3. na koji način osnivači preuzimaju obaveze preduzeća, 4. kako se upravlja preduzećem, 5. kako se vrši raspodjela ostvarenih rezultata.

INOKOSNO PREDUZEĆEPREDUZETNIK �INOKOSNA PREDUZEĆA su vlasništvo jednog lica koje cijelokupnom svojom imovinom pokriva obaveze prema poslovnim partnerima i državi. �Ono samostalno upravlja preduzećem i zapošljava još nekoliko članova porodice ili radnika. �Ovaj tip preduzeća najčešće se javlja u onim privrednim djelatnostima koje pokrivaju svakodnevne potrebe građana (prodavnice, restorani, servisi i sl. ) i ne zahtijevaju velike početne sume kapitala. �Preduzetnik ulaže kapital i imovinu u inokosno preduzeće i vodi ga kao svoj privatni biznis

ORTAČKA DRUŠTVA Ortačko društvo nastaje udruživanjem dva ili više fizičkih lica, u namjeri da pod zajedničkom firmom, uz neograničenu solidarnu odgovornost svih članova za obaveze društva, obavljaju neku privrednu djelatnost. U slučaju neuspijeha u poslovanju cjelokupna imovina svih članova ovog društva ulazi u fond za pokrivanje postojećih obaveza. Članovi učestvuju u dobiti društva i snošaju gubitaka srazmijerno svojim ulozima i u skladu sa ugovorom o osnivanju.

KOMANDITNO DRUŠTVO �Komanditno društvo je društvo koje se osniva ugovorom dva ili više lica radi obavljanja djelatnosti pod zajedničkom firmom. �Odgovornost je ugovorom regulisana tako da nekoliko članova odgovaraju društvu cjelokupnom svojom imovinom. �To su tzv. komplementari. � Ostali članovi društva odgovaraju do visine sredstava uloženih u društvo, tj. solidarno ograničeno. �Oni se nazivaju komanditori. �Komplementar može biti samo fizičko lice, a komanditor i fizičko i pravno lice.

DIONIČKO-AKCIONARSKO DRUŠTVO �Dioničko društvo predstavlja društvo kapitala koje osnivaju jedno ili više pravnih ili fizičkih lica radi obavljanja određene djelatnosti pod zajedničkim poslovnim imenom, čiji je osnovni kapital utvrđen i podjeljen na dionice. �Dionice imaju nominalnu vrijednost, zbir nominalnih vrijednosti svih dionica čini osnovni kapital dioničarskog društva.

DIONIČARSKO DRUŠTVO Vlasnici dionica - dioničari na osnovu svog udjela u kapitalu preduzeća imaju tri (3) grupe prava: 1. pravo na dividendu (dio profita koji se isplaćuje dioničarima), 2. pravo učestvovanja u odlučivanju (odnosi se na izbor uprave preduzeća), 3. pravo na dio likvidacione mase u slučaju likvidacije preduzeća.

DIONICA je vrijednosni papir čiji izdavalac može biti dioničarsko društvo ili komanditno društvo na dionice. Opšti pojam vrijednosnog papira glasi: “to je pisana isprava ili elektronski zapis koji sadrži prava i koja se bez istih ne mogu ni ostvariti ni prenositi”.

DIONICA Bitni sastojci dionica 1. Dionice se vode na računu vlasnika kod registra koji vlasniku izdaje certifikat. Certifikat sadrži: 1. ime i prezime, odnosno naziv vlasnika računa, 2. naziv, sjedište i adresu eminenta, 3. klasu, broj i nominalnu vrijednost dionica.

ORGANI DIONIČARSKOG DRUŠTVA 1. Skupština je obavezan organ. Skupština donosi osnovne strateške odluke o statusu društva, kapitalu i raspodjeli. Uporedna prava razlikuju: 1. generalnu, 2. redovnu i 3. vanrednu skupštinu.

SKUPŠTINA D. D. Naše pravo poznaje tri(3) vrste skupšine: � 1. osnivačku, koju sazivaju osnivači o pitanjima vezanim za osnivanje društva, � 2. redovnu, koja se saziva najmanje jednom godišnje od strane upravnog odbora; i � 3. vanrednu, koju mogu sazvati i dioničari koji imaju 10% dionica u društvu. Redovna skupština održava se jednom godišnje i to najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja finansijskih izvještaja upravnom odboru za svaku poslovnu godinu ili 6 mjeseci po završetku poslovne godine. Vanredna sjednica skupštine može se sazvati: � 1. na zahtjev upravnog odbora, � 2. na zahtjev likvidatora društva, ako je društvo u likvidaciji, � 3. po pisanom zahtjevu dioničara najmanje 10% dionica sa pravom glasa.

SKUPŠTINA D. D. U zakonsku nadležnost skupštine ulazi odlučivanje o : 1. statutu, njegovim izmenama i dopunama, 2. povećanju i smanjenju osnovne glavnice, 3. emisiji dionica postojeće iste klase i/ili emisiji dionica nove ili novih klasa, 4. godišnjem finansijskom izveštaju sa izveštajima nadzornog odbora i lica i organa za reviziju, 5. raspodeli i upotrebi dobiti i isplati dividende, 6. pokriću gubitka, 7. spajanju sa drugim društvima i pripadanju drugih društava dioničkom društvu ili dioničkog društva drugom društvu, osim spajanja ili pripajanja supsidijarnog društva, 8. prestanku i podjeli društva, 9. promjeni oblika dioničkog društva, 10. izboru i razrješenju članova nadzornog odbora pojedinačno, izboru lica za reviziju.

UPRAVA D. D. 2. Uprava 1. Sistemi uprave (jednodomni, dvodomni i mješoviti sistemi sa određenim specifičnostima), 2. Zatvoreno društvo (direktori ili upravni odbor/predsjednik), 3. Otvoreno društvo (upravni odbor), 4. Statusna pitanja i ostvarivanje djelokruga.

UPRAVA D. D. �Otvoreno dioničko društvo ima izvršni odbor direktora (članovi upravnog odbora mogu biti članovi izvršnog odbora i to manje od polovine – izvršni direktori – u radnom odnosu u društvu) – članovi upravnog odbora koji nisu članovi izvršnog odbora su neizvršni direktori nemoraju biti u radnom odnosu u društvu), �Članove izvršnog odbora bira upravni odbor (zato većina članova upravnog odbora moraju biti neizvršni direktori, )

UPRAVNI ODBOR 3. Upravni odbor je dužan da donese odluku o prihvatanju ili odbijanju sazivanja vanredne skupštine u roku od 10 dana od dana prijema zahtjeva. �Sjednice društva koje nema više od 10 dioničara mogu se odvijati i putem konferencijske veze. �Ako se godišnja skupština ne održi u propisanom roku ili vanredna u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva za održavanje nadležni sud može naložiti njeno održavanje na zahtjev bilo kog dioničara sa pravom glasa ili člana upravnog odbora ako se radi o redovnoj skupštini ili bilo kog akcionara koji je potpisao zahtjev za održavanje vanredne skupštine. �Pisani poziv za redovnu skupštinu upućuje se svakom dioničaru najranije 60 dana, a najkasnije 30 dana prije njenog održavanja.

NADZORNI ODBOR 4. Nadzorni odbor je obavezan i stručan organ dioničarskog društva koji bira i razrješava skupština, a koji vrši funkciju upravljanja društvom između njena dva zasjedanja i donosi meritorne odluke iz domena operativnog upravljanja i strategijskog poslovodstva. U našem pravu, N. O. (nadzorni odbor) mora imati predsjednika i najmanje dva (2) člana.

NADZORNI ODBOR Nadležnosti N. O. akcionarskog društva: � nadzire poslovanje društva, � nadzire rad direktora, � usvaja izvještaj direktora o poslovanju po polugodišnjem i godišnjem obračunu, sa bilansom stanja i bilansom uspjeha, � podnosi skupštini društva godišnji izvještaj o poslovanju, � imenuje i razrješava direktora društva, � predlaže raspodjelu i način upotrebe dobiti i način pokrivanja gubitka, � donosi opšte pravne akte društva, osim statuta i akta direktora, � saziva skupštinu društva � obrazuje stalne odbore i komisije i povremena tijela, � brine se za izvršenje odluka skupštine.

DIREKTOR 5. DIREKTOR je jedini obavezan organ u svim vrstama privrednih društava u svim slučajevima, jer je to organ koji organizuje i vodi poslovanje društva, zastupa i potpisuje društvo, pa ono ne može poslovati bez ovog organa. Izvršni odbor direktora privrednog društva je uvek fakultativan organ.

DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU �Društvo sa ograničenom odgovornošću je oblik preduzeća u koje se udružuje više lica (pravnih i/ili fizičkih) sa ciljem da pod zajedničkom firmom, uz odgovornost ograničenu na unaprijed određeni imovinski ulog, učestvuju u određenom privrednom poduhvatu radi koga se društvo osniva. �Ovaj oblik društva kapitala služi najčešće za organizovanje malih i srednjih preduzeća.

D. O. O �Dobit se dijeli među članovima društva u srazmjerici sa visinom udjela, ako drugačije nije ugovoreno. �Društvo ima skupštinu koju čine svi članovi društva. �Ukupan iznos osnovnog kapitala društva predstavljen je u skupštini sa 100 glasova, a član društva ima broj glasova srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu društva.

D. O. O. Društvo s ograničenom odgovornošću prestaje, u skladu sa zakonom i statutom: 1. Spajanjem, pripajanjem i podjelom, 2. Odlukom skupštine, 3. Odlukom suda i 4. Stečajem. Kada D. O. O prestane na osnovu odluke skupštine ili odluke suda, pokreće se postupak likvidacije.

JAVNO PREDUZEĆE �Javno preduzeće se osniva i posluje u skladu sa saveznim zakonom kojim se uređuje pravni položaj preduzeća, kao i zakonom kojim se uređuje obavljanje djelatnosti od opšteg interesa. �Državni kapital u J. P. podijeljen je na akcije ili udjele određene nominalne vrijednosti i upisuje se u registar. �Državni kapital u J. P. čine novčana sredstva uložena od strane države i pravo korišćenja nad stvarima i pravima koja su u državnoj svojini.

JAVNO PREDUZEĆE Javno preduzeće je preduzeće čiji je većinski vlasnik država. Formiraju se u oblastima interesantnim za državu : 1. elektroprivreda, 2. telekomunikacije-Ptt, 3. željeznica itd. Često javna preduzeća imaju monopolski položaj na tržištu, što odmah poskupljuje uslugu i prouzrokuje niži kvalitet.

JAVNO PREDUZEĆE Organi javnog preduzeća su: 1. Upravni odbor, kao organ upravljanja, 2. Direktor, kao organ poslovođenja, 3. Nadzorni organ, kao organ nadzora. Upravni odbor i direktor javnog preduzeća čine upravu javnog preduzeća. Osnivačkim aktom ili statutom javnog preduzeća može se utvrditi da se u javnom preduzeću bira i izvršni odbor direktora. Predsednika i članove upravnog odbora J. P. imenuju i razrješavaju saglasno osnivači.

ZADRUGE KAO OBLIK PREDUZEĆA Zadruge predstavljaju specifične pravne oblike organizovanja privrednih djelatnosti u zemljama tržišne ekonomije. Zadruge čine društva koja se formiraju udruživanjem članova sa ciljem da se njihovo poslovanje podstiče i pospješuje zajedničkim, odnosno kolektivnim preduzetništvom. Zadruge kao institucionalne oblike organizovanja karakteriše: 1. ravnopravnost članova, bez obzira na visinu njihovog uloga u kapital zadruge, 2. učešće svih zadrugara u upravljanju i organima zadruge, 3. neprofitni karakter udruživanja u zadruge.

KORPORACIJE-MKO �Najčešći oblici organizovanja velikih poslovnih sistema u svijetu danas su KORPORACIJEMULTINACIONALNE KOMPANIJE. �Korporacije posjeduju veliku finansijsku i proizvodnu moć i njihova privredna snaga stalno raste. �Tako nastaju multinacionalne kompanije čija je privredna snaga nekad jača od mnogih država.

KORPORACIJE-MKO �Multinacionalne kompanije su glavni nosioci procesa globalizacije. �Globalisti svoje interese ostvaruju preko multinacionalnih kompanija, kojima je profit na prvom mjestu i koje žele svakim danom da budu veće i moćnije, te da ostale subjekte u svijetu unište ili stave pod svoju kontrolu �U oblasti svjetske proizvodnje 1999. godine postojalo je oko 60. 000 transnacionalnih kompanija sa više od 500. 000 filijala širom svijeta, koje su kontrolisale više od 25% svjetske proizvodnje. �Multinacionalne kompanije kontroliraju sve grane u svijetu, između ostalog procjenjuje se da danas u svijetu ima oko 350 korporacija, od čega 49 najvećih i da kontroliraju sav svijet.

KORPORACIJE-MKO Multinacionalne kompanije imaju: 1. moć, 2. kapital i 3. znanje. Znači, mali broj ljudi ima veliko bogatstvo i vlada svjetskom ekonomijom. Cilj im je samo PROFIT.

KORPORACIJE-MKO U ostvarenju svojih ciljeva i interesa MKO ne biraju sredstva: 1. kupuju, 2. potkupljuju, 3. ucjenjuju, 3. špijuniraju, 4. prijete, 5. podržavaju i izazivaju ratove , 6. a ako nikako ne ide onda likvidiraju - ubijaju.

KORPORACIJE-MKO Svoju moć MKO ostvaruju putem kontrole tri najznačajnija tržišta: 1. tržišta roba 2. finansijska tržišta 3. tržišta informacija i znanja MKO u ostvarivanja vlastitih interesa angažiraju: 1. vlade i ukupan državni establišment svojih zemalja, 2. državni establišment drugih zemalja, 3. establišment međunarodnih organizacija i institucija, 4. značajan broj različitih institucija i organizacija –npr (NVO).

KORPORACIJE-MKO Danas MKO kontroliraju: 1. više od 2/3 svjetske proizvodnje, 2. 3/4 međunarodnog transfera tehnologije. U obezbjeđivanju ove kontrole uz naprijed navedeno treba istaći da MKO u posjedu imaju veliki kapital i koncetraciju vrsnih menadžera.

KARTELI �KARTELI predstavljaju ugovorno udruživanje preduzeća koja prilikom udruživanja zadržavaju svoju pravnu i ekonomsku samostalnost. �Glavni cilj udruživanja preduzeća u kartele je izbjegavanje konkurencije i ostvarivanje monopolskog položaja na tržištu. Kartelski dogovori obuhvaćaju: 1. jedinstvene prodajne i poslovne uslove, 2. utvrđivanje prodajnih cijena, 3. određivanje prodajnih kvota proizvodnje radi kontrole ponude na tržištu,

HOLDING PREDUZEĆA �HOLDING je preduzeće koje ima u svojini dionice ili udjele zavisnih preduzeća. �Holding predstavlja složeni oblik organizovanja velikih poslovnih sistema. �U svom sastavu HOLDING ima više preduzeća, od kojih jedno predstavlja matično ili upravljačko preduzeće, a ostala su zavisna ili kontrolisana preduzeća. �Uobičajeni naziv za matično preduzeće je i mati -preduzeće, a za zavisna preduzeća -kćerke.

TRANZICIJA �Tranzicija podrazumijeva prelazak neefikasnih i nedovoljno razvijenih privreda u tržišno orijentisane i razvijene privrede. �Tranzicija je proces prelaska preduzeća i nekadašnjih socijalističkih zemalja na tržišne uslove i kriterije poslovanja sa ciljem postizanja veće efikasnosti u korištenju raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa i u poslovanju preduzeća kao tržišnog subjekta.

RESTRUKTURIRANJE PREDUZEĆA Restrukturiranje preduzeća se može opisati kao određivanje ciljnih tržišta, preuređivanje strukture ponude sa ciljem da se ostvari i održi konkurentska prednost i tržišna atraktivnost, čime se poboljšava tržišna pozicija preduzeća. Restrukturiranje preduzeća obuhvata promjene u: 1. vlasništvu, 2. organizaciji i 3. načinu upravljanja.

TRANZICIJA Tranzicijske aktivnosti su: 1. privatizacija državnih/društvenih preduzeća, 2. liberalizacija tržišta, 3. restrukturiranje velikih javnih preduzeća, 4. zasnivanje tržišta roba usluga i faktora proizvodnje, 5. reforma društvenih ustanova; i 6. reforma sistema socijalnog osiguranja.

TRANZICIJA Tranziciju karakterišu dva (2) procesa: 1. Privatizacija i 2. Liberalizacija. Oni predstavljaju 2 uporedna procesa. Privatizacija je pretvorba džabne u privatnu svojinu. Liberalizacija je otvaranje tržišta. Prelazak s dogovorne na tržišnu ekonomiju.

POSLOVNE FUNKCIJE PREDUZEĆA �Ostvarivanje bilo kojeg zadatka u preduzeću nemoguće je bez funkcionalnog usklađivanja njegovih komponenata. �FUNKCIJA predstavlja skup povezanih poslova i postupaka kojima se najsvrsishodnije obavljaju zadaci preduzeća.

PODJELA FUNKCIJA Osnovne podjele funkcija u preduzeću su: 1. vertikalna i 2. horizontalna podjela funkcija u preduzeću. 1. U vertikalne funkcije spadaju : 1. funkcije upravljanja, 2. rukovođenja i 3. funkcija izvršavanja.

HORIZONTALNE FUNKCIJE 2. U horizontalne funkcije spadaju: 1. funkcija proizvodnje, 2. funkcija nabavke, 3. funkcija informisanja, 4. kadrovska funkcija, 5. funkcija kontrole, 6. funkcija istraživanja i razvoja, 7. funkcija planiranja.

KADROVSKA FUNKCIJA �Kadrovska funkcija obezbjeđuje kadrove potrebne za funkcionisanje preduzeća. �Kadrovi su najvažniji resurs svakog preduzeća, svake države. �Multinacionalne kompanije vladaju svijetom putem krupnog kapitala i kvalitetnih kadrova. �Odabir i pitanje kadrova su najvažniji faktor za uspješnost poslovanja svakog preduzeća.

INVESTICIJE �INVESTICIJE predstavljaju neophodan uslov za ostvarenje progresa i realizaciju stalnog nastojanja čovjeka da ovlada prirodnim silama i iskoristi ih za što efikasnije zadovoljenje svojih potreba. �Bez investicija nema tehnološkog progresa a ni napretka u cjelini. �Investicije predstavljaju neophodan uslov za ostvarenje prosperiteta , a što se ogleda kroz proširenje kapaciteta proizvodnje, tehničko –tehnološki razvoj, zapošljavanje , usavršavanje stručnjaka itd.

PODJELA INVESTICIJA Prema namjeni investicije se dijele na: 1. Privredne i 2. Neprivredne. 1. Privredne ili kapitalne investicije obuhvataju ulaganja u osnovna i trajna tekuća sredstva ili u određene oblike dugoročnih potraživanja (plasmane) kao što su udružena sredstva, obveznice dugoročnih zajmova, oročene depozite itd. Kako se vidi , privredne investicije su ulaganja u objekte proširene reprodukcije.

NEPRIVREDNE INVESTICIJE �Neprivredne investicije predstavljaju ulaganja u izgradnju investicionih građevinskih objekata namjenjenih stvaranju povoljnih uslova za život zaposlenih u preduzeću. Tu ubrajamo: 1. izgradnja stanova , 2. restorana, 3. odmarališta, 4. objekata za kulturu i društveni zajednički život , 5. dječijih jaslica i vrtića, 6. zdravstvenih stacionara i sl.

INVESTICIONI PROGRAM Da bi se pristupilo investicionim ulaganjima potrebno je uraditi investicioni projekat. Znači, bez kvalitetnog investicionog programa nema ni racionalnog planiranja. Izrada investicionog programa svodi se na četiri (4) faze i to: 1. priprema investicionog projekta koja uključuje pojavu ideje o potrebi investiranja, 2. ocjena investicionog projekta koja obuhvata procjenu koristi i troškova projekta, te izbor projekta koji će se prihvatiti za izvedbu, 3. izvedba investicionog projekta koja podrazumijeva radove prijeko potrebne da projekt zaživi, 4. kontrola investicionog projekta.

UVOĐENJE NOVOG PROIZVODA �Novi proizvod za kompaniju predstavlja ključni faktor uspješnog poslovanja preduzeća. �Preduzeće na različite načine dolazi do novih proizvoda i uključuje ih u svoju marketing strategiju. �Ono to može da učini sopstvenim istraživačko -razvojnim radom, kupovinom licence, zajedničkim ulaganjima, integracijom sa drugim preduzećima. . . �Postavlja se pitanje zbog čega preduzeća uvode nove proizvode u svoj asortiman? !

UVOĐENJE NOVOG PROIZVODA �Preduzeće ne može da se duže zadrži na istom proizvodnom programu ne uvodeći nikakve izmjene. �Upravo zbog toga, ključno pitanje nije da li treba uvesti novi proizvod, nego u kom pravcu se treba kretati prilikom njegovog uvođenja. �Većina novih proizvoda odnosi se na proizvode koji nadopunjuju već postojeće linije i predstavljaju promjene u aromi, boji, veličini pakiranja i slično, ili na proizvode koji su u određenom smislu poboljšani.

FAZE UVOĐENJA NOVOG PROIZVODA Postoji šest (6) faza u postupku uvođenja novog proizvoda u proizvodni program i to: 1. ideja o novom proizvodu, 2. selekcija ideja, 3. poslovna analiza, 4. razvoj koncepta proizvoda, 5. marketing testiranje i 6. komercijalizacija. Svaka faza uključuje odluku da li proizvod ide u sljedeću fazu, da li da se obustavi ili da se prikupe novi podaci.

ŽIVOTNI CIKLUS PROIZVODA Za proizvode, kao iza ljude može se reći da imaju životni ciklus. Ne postoji tačno određeno vrijeme koliko će trajati životni ciklus proizvoda. Koncept životnog ciklusa opisuje četiri (4) faze kroz koje prolazi novi proivod na tržištu: 1. uvođenje, 2. rast, 3. zrelost i 4. opadanje.

PROBLEM POSLOVANJA PREDUZEĆA U Bi. H �Poslovanje u Bi. H je veoma stresan i komplikovan proces, koji zahtjeva mnogo odricanja, a na žalost, malo dobiti uz veoma velik rizik. �Također, Bi. H je po uslovima za pokretanje biznisa proglašena za najgoru zemlju u Evropi, nakon što nas je, prema ocjenama Međunarodne finansijske korporacije (IFC) i Svjetske banke, prestigla čak i država Kosovo.

PROBLEMI POSLOVANJA PREDUZEĆA U Bi. H �U izvještaju svjetske banke se navodi da je Bi. H u posljednje tri godine ukinula jednu proceduru, smanjila nivo troškova i za tri dana skratila vrijeme otvaranja fime, ali je, i pored toga, ostala na 162. poziciji među 185 rangiranih zemalja svijeta, jer su drugi napredovali brže. �Danas, da bi pokrenuli biznis na prostoru Bosne i Hercegovine potrebno je puno vremena, papirologije i novca.

PROBLEMI POSLOVANJA PREDUZEĆA U Bi. H �Ukoliko želite osnovati preduzeće u F-Bi. H, potrebno je da prođete 13 koraka. �Međutim, dok na Novom Zelandu faza registracije traje jedan(1) dan; Australiji i Makedoniji dva (2) dana; Albaniji i Belgiji četiri (4 )dana, Mađarskoj, Kanadi, Portugalu, Holandiji pet (5 ) dana, u Bosni i Hercegovini traje tridest i sedam (37 ) dana.

POZITIVNI PRIMJERI OTVARANJA PREDUZEĆA U SVIJETU �U nekim zemljama, kao što su mnoge države SAD-a, procedure za sticanje odobrenja za rad mogu biti pojednostavljene elektronskim registracijskim obrascima uz minimalnu naknadu. �U Hong Kongu, na primjer, sticanje dozvole za rad zahtjeva popunjavanje jednostavnih obrazaca, putem interneta, tako da proces može biti kompletiran u nekoliko sati.

KRIMINAL, MITO I KORUPCIJA KAO PROBLEM U POSLOVANJU PREDUZEĆA U Bi. H �Bosna i Hercegovina treba odlučnije da krene u borbu protiv kriminala, mita i korupcije. �Kriminal, mito i korupcija su veliki problem u Bi. H i negativno djeluju na dolazak investicija, poslovanje preduzeća i ekonomiju Bi. H. �Kriminal, mito i korupcija su nešto najgore što može zadesiti jedno društvo, jednu državu, nažalost, to zlo zadesilo je i Bi. H te ušlo u sve pore privrednog i društvenog života.

KRIMINAL, MITO I KORUPCIJA �Niko neće da ulaže u državu gdje mora da daje mito i gdje nije siguran za svoj novac. �Novac je kao zec, najveća kukavica i on se ulaže samo tamo gdje je sigurno i gdje se može oploditi. �Korupcija, također, negativno utiče i ugrožava podršku međunarodnih finansijskih institucija, MMF-a i Svjetske banke. �Međunarodni kreditori su zabrinuti, jer njihov novac ne završava tamo gdje je namjenjen, najčešće se oper i iznese vani. �Korupcija stimuliše postojanje organiziranog kriminala i sprečava demokratske procese.

KRIMINAL, MITO I KORUPCIJA �Posebno je korupcija prisutna kod javnih nabavki , gdje se operu ogromna javna sredstav, tako da nam se 25 do 30 %poskupljuju cijene i usluge. �Sve države u svijetu su postale moćne i ekonomski jake tako što je pravna država iznad svega i nema nedodirljivih, pred zakonom su svi isti. �NA PRIMJER; SAD zemlja sa 300 miliona stanovnika ima 3 miliona zatvorenika.

TENDER �Vezano za javne prodaje i tendere u kojima svako preduzeće sa izmirenim obavezama za javne poreze ima pravo da učestvuje, ali zbog čega, kada se u našoj državi već odavno zna ko će biti izabran za najpovoljnijeg ponuđača za svaki tender. �Tenderi u našoj državi se objavljuju samo zbog toga što u zakonu tako piše. �I pravilo da se ponude ne otvaraju do dana predviđenog za to gdje će se sve ponude otvoriti, po privi puta, i predstavnicima ponudioca se uopšte ne poštuje, jer pošto je već unaprijed „ugovoreno“ ko će biti izabran �Šansa da dobijete TENDER u Bi. H na legalan način skoro pa je i nemoguće.

RAD NA CRNO-SIVA EKONOMIJA �Statistički pokazatelji u Bi. H pokazuju da svaki treći zaposlenik radi „na crno“, odnosno više je od 240. 000 zaposlenih koji nisu prijavljeni na obavezno osiguranje. �Zbog izuzetno visokog udjela rada na crno u ukupnoj zaposlenosti, procjenjuje se da budžeti u Bi. H godišnje gube oko 250 miliona KM.

RAD NA CRNO-SIVA EKONOMIJA Držeći radnike na crno, poslodavci krše zakon pitanje je da li ih podržati ili ne, jer po mišljenju nekih što manje novca imamo u budžetima države, to manje novca ima za preskupi državni aparat i korupciju. �Jedino rješenje za ovaj problem jeste da se smanje doprinosi koji su najveći teret poslodavaca. �Njemačka, država koja je u svemu razvijenija od Bi. H ima manje poreze na doprinose od Bi. H i mnogo manje radnika na crno.

RAD NA CRNO-SIVA EKONOMIJA �Pretpostavka je da bi se prijavljivanjem većeg broja radnika, a smanjivanjem poreskih opterećenja mogao isti novac prikupljati kao i sada, ili čak i veći. �Za problem rada na crno ne možemo kriviti poslodavce ili zaposlenike, kriv je sistem i pogrešne politike vlade koja još i motiviše rad na crno i toleriše ga radi očuvanja socijalnog mira to jeste radi očuvanja svojih pozicija na vlasti, jer u Bi. H sve dok vlasti imaju dovoljno novca za svoje potrebe ostali mogu raditi šta hoće.

RAD NA CRNO-SIVA EKONOMIJA �Osim rada na crno, poslodavci se nerijetko odlučuju i na prijavljivanje radnika na minimalac, a ostatak ugovorenog iznosa plaće daju “na ruke”. �Prema nekim podacima, svaki treći radnik u Bi. H je prijavljen na minimalac. �Bosna i Hercegovina treba da podstakne zapošljavanje i poboljša konkurentnost kroz smanjenje troškova rada na značajno manji procenat blizu 40 % bliže prosjeku za nove članice Evropske unije od 35 posto troškova rada.

REGISTRACIJA MIKRO BIZNISA I PRIVREDNOG DRUŠTVA U Bi. H 1. REGISTRACIJA MIKRO BIZNISA Nakon što ste razradili vašu poslovnu ideju, odlučili ste se da je najpogodniji oblik za registraciju vašeg biznisa: 1. dopunska djelatnost (djelatnost za lica koja su u radnom odnosu – računovodstvene usluge, vodoinstalaterske usluge, električarske usluge, ostale zanatske usluge i sl. ), 2. samostalna privredna djelatnost (samostalna trgovinska radnja STR, samostalna ugostiteljska radnja SUR, samostalna zanatska radnja, samostalna prevoznička djelatnost i sl. ), 3. zadruga (, poljoprivredna, zanatska, studentska i sl. ), 4. kućna radinost, 5. poljoprivredna djelatnost.

REGISTARCIJA MIKROBIZNISA KORACI ZA REGISTRACIJU MIKRO BIZNISA Korak 1: Zahtjev za odobrenje za rad, Korak 2: Uvjerenje o poslovnoj sposobnosti, Korak 3: Diploma i/ili potvrda o stručnoj spremi/kvalifikacionom ispitu, Korak 4: Odobrenje za poslovni prostor, Korak 5: Poresko uvjerenje Korak 6: Ostali neophodni dokumenti – uvjerenje o državljanstvu, rodni list i sl. , �Korak 7: Uvjerenje da nemate zasnovan radni odnos Korak 8: Potvrda o nepostojanju zabrane obavljanja ove djelatnosti Korak 9: Općinsko rješenje – početak poslovne djelatnosti.

REGISTRACIJA PRIVREDNOG DRUŠTVA-PREDUZEĆA OTVARANJE PREDUZEĆA U Bi. H �Otvaranje preduzeća u Bi. H zahtijeva puno pripreme, znanja, vremena pa i novca. �Postoji niz zakona koji se pri tome moraju poznavati i pravila koja se moraju poštovati. �Važno je, također, napomenuti da postoje i razlike u zakonima između dva entiteta što može pojedincima dodatno otežati odluku da se usudi započeti vlastiti biznis i ući u proceduru registrovanja preduzeća.

REGISTARCIJA PREDUZEĆA U Bi. H Prema Zakonu o privrednim društvima, društvo može biti organizovano u jednom od slijedećih oblika: 1. društvo s neograničenom solidarnom odgovornošću (d. n. o. ), 2. komanditno društvo (k. d. ), 3. dioničko društvo (d. d. ), 4. društvo s ograničenom odgovornošću (d. o. o. ).

REGISTRACIJA PREDUZEĆA U Bi. H Postupak registracije d. d. i d. o. o za Federaciju Bi. H Registracija privrednog subjekta je postupak kod nadležnog organa kojim se dobija odobrenje za obavljanje određene djelatnosti na određenom teritoriju, na način i pod uslovima propisanim zakonom. Postupak registracije d. d. i d. o. o. u Federaciji Bi. H izgleda ovako: 1. Donošenje osnivačkog akta društva i statuta � Odluka o osnivanju d. d. i d. o. o. donosi se u slučaju da je osnivač jedno fizičko ili pravno lice. � Ugovor o osnivanju d. d. i d. o. o. zaključuje se kada društvo osnivaju dva ili više fizičkih ili pravnih lica.

REGISTRACIJA PREDUZEĆA Osnivački akt obavezno treba da sadrži: � Ime i prezime i adresu prebivališta ili firme i sjedište osnivača, � Iznos osnovnog kapitala društva, iznos uloga u novcu, opis i vrijednosti uloga u stvarima i pravima, broj i visina udjela članova, � Predmet poslovanja društva, � Prava i obaveze članova društva, � Postupak u slučaju kada neko od osnivača ne uplati svoj ulog do ugovorenog roka ili ne ispuni drugu obavezu, � Način izmirenja troškova osnivanja društva, � Imenovanje lica ovlaštenih za vođenje poslovanja i zastupanje društva i prijavu za upis osnivanja društva u registar društava; , � Posebnu odredbu ako se društvo osniva na određeno vrijeme.

REGISTARCIJA PREDUZEĆA 2. Otvaranje privremenog računa u nekoj od poslovnih banaka �Za početak se otvara privremeni račun na koji je potrebno položiti osnivački ulog u iznosu od 2. 000 KM. Nakon registracije društva, firma otvara žiro-račun uz prilaganje dokumentacije po zahtjevu banke. 3. Poresko uvjerenje �Poresko uvjerenje izdaje Poreska uprava općine i košta između 10 i 20 KM. Poresko uvjerenje je neophodno kako bi se nadležni organ uvjerio da poduzetnik nema drugih poslovnih aktivnosti u kojima nisu izmirene poreske obaveze.

REGISTARCIJA PREDUZEĆA 4. Izjave kao prilog dokumentima �Uz gore navedene dokumente, potrebno je priložiti dvije izjave: �Izjava da kao osnivač na području Federacije Bi. H budući poduzetnik ne posjeduje drugi privredni subjekt, �Izjava direktora o prihvatanju dužnosti (Izjavu potpisuje direktor društva). 5. Sudski obrasci za registraciju privrednog društva (preduzeća) �Ovi obrasci zajedno sa osnivačkim aktom predstavljaju osnov za Sudsku registraciju preduzeća, tj. upis u Sudski registar Kantonalnog ili Federalnog suda.

REGISTARCIJA PREDUZEĆA 6. Izrada pečata �Pečat firme se može izraditi kod ovlaštenih pečatorezaca. Naknada za izradu pečata se kreće između 20 i 50 KM. Uz narudžbu za izradu pečata prilaže se kopija Rješenja o upisu u Sudski registar. 7. Odobrenje za rad �Odobrenje za rad se dobija u nadležnom Odjelu tržišne inspekcije, nakon što se popuni obrazac, preda kopija Sudskog rješenja i izvrši uplata takse. Nakon predaje zahtjeva, inspektori izlaze na lice mjesta i sačinjavaju zapisnik, koji se koristi za dalje korake u registraciji. Sve što je potrebno za ovo odobrenje može se dobiti u Tržnoj inspekciji – zahtjev, uplatnice i žiro-račune na koje se treba uplatiti 100 KM + 50 KM.

REGISTRACIJA PREDUZEĆA 8. Dodijeljivanje statističkog broja Nakon dobijanja Sudskog rješenja o registraciji preduzeća, potrebno je i da se preduzeće registruje u Registar preduzeća kod Statističkog zavoda Federacije Bi. H Za dobijanje Rješenja o dodjeli statističkog broja potrebno je predati sljedeće dokumente: 1. Zatjev za dodjeljivanje statističkog broja, koji se dobija u statističkom uredu a iznosi od 2 do 3 KM, 2. Ovjerena kopija Sudskog rješenja o registraciji preduzeća, 3. Uplatnica sa iznosom na 100 KM. 4. Po završetku procedure Zavod za statistiku preduzeću dodjeljuje obrazac sa statističkim brojem.

REGISTRACIJA PREDUZEĆA 9. Poreski identifikacioni broj �Sa ovjerenom kopijom Sudskog rješenja i Dozvolom za rad Tržišne inspekcije, predaje se Zahtjev za dodjelu poreskog identifikacionog broja u Poresku upravu. �Po završetku procedure Poreska uprava preduzeću dodjeljuje obrazac sa identifikacionim brojem.

REGISTARCIJA PREDUZEĆA 10. Otvaranje stalnog računa u banci Za otvaranje stalnog računa preduzeća u banci predaju se slijedeća dokumenta: �kopija Sudskog rješenja o registraciji, �kopija Rješenja o dodjeljivanju statističkog broja, �kopija Rješenja o dodjeljivanju poreskog broja, �popunjen bankovni obrazac za ovlaštena lica koja mogu raspolagati računom – ovaj obrazac se dobije u banci (negdje se ovaj obrazac naziva i “Karton ovlaštenih potpisnika” ili „Karton deponovanih potpisa“). Otvoreni račun u banci je odmah operativan te se može odmah raspolagati sa sredstvima na računu, uključujući i sredstva koja su uplaćena ranije kao osnivački kapital.

REGISTARCIJA PREDUZEĆA 11. Registracija obveznika PDV-a � Prijava obveznika PDV-a, vrši se kod nadležnog regionalnog centra Uprave za indirektno oporezivanje Bi. H. Obavezi prijavljivanja podliježu sva lica čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 50. 000, 00 KM. Za registraciju obveznika PDV-a, potrebno je dostaviti: � Zahtjev za registraciju PDV obveznika, � Rješenje suda sa obrascima 1− 4 (ovjerena kopija), � Potvrda o registraciji poreskog obveznika od Poreske uprave RS (ovjerena kopija), � Uplatnice na ukupan iznos od 15, 00 KM na ime troškova upisa, � Druge dokumente u zavisnosti od vrste registracije, a u skladu sa Pravilnikom o registraciji obveznika PDV-a. Po završetku upisa u registar poreskih obveznika, preduzeću se dodjeljuje obrazac sa PDV brojem.

REGISTRACIJA PREDUZEĆA 12. Upis u registar carinskih obveznika Prijava za upis u registar carinskih obveznika, vrši se kod Uprave za indirektno oporezivanje Bi. H. Prilikom prijave potrebno je dostaviti: � Pismeni zahtjev za upis u registar carinskih obveznika, � Rješenje suda sa obrascima (ovjerene kopije). Preduzeće mora biti registrovano za obavljanje spoljno-trgovinske djelatnosti, � Potvrda o registraciji poreskog obveznika od Poreske uprave (ovjerena kopija), � Karton deponovanih potpisa ovjeren od strane poslovne banke kod koje je račun otvoren, � Uplatnice na ukupan iznos od 15, 00 KM na ime troškova upisa. Po završetku upisa u registar carinskih obveznika, preduzeću se dodjeljuje obrazac sa carinskim brojem.

REGISTRACIJA PREDUZEĆA 13. Prijava preduzeća i zaposlenih Fondu za penzijsko invalidskog osiguranja FBi. H Prilikom prijave potrebno je Fondu dostaviti: �Obrazac koji se dobija u Fondu za PIO, �Rješenje suda sa obrascima (ovjerena kopija), �Akt o osnivanju preduzeća (na uvid ili ovjerena kopija), �Statistički broj (ovjerena kopija).

UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA Procjena vrijednosti preduzeća je složen postupak, koji se sastoji od velikog broja aktivnosti čiji je krajnji rezultat mišljenje o njegovoj vrijednosti na određeni dan. Prilikom procjene vrijednosti javljaju se brojna ograničenja kao što su: 1. nedostatak kvalitetnih informacija o preduzećima, 2. nedovoljno razvijeno finansijsko tržište, 3. neriješena imovinska pitanja u preduzećima, 4. nedostatak efektivnih regulatornih okvira iz oblasti procjene i druga ograničenja.

PROCJENA VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA Vrijednost poduzeća je veličina koja se različito definiše, zavisno od pristupa procjeni vrijednosti. Preporuka Evropskog saveza računovodstvenih, ekonomskih i finansijskih eksperata UCE koja bi se pri procjeni vrijednosti preduzeća trebala koristiti, definiše tri vrijednosti preduzeća: 1. objektivnu vrijednost, 2. subjektivnu vrijednost i 3. pravednu vrijednost.

PROCJENA VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA 1. Objektivna vrijednost preduzeća je ona vrijednost koju utvrđuje neutralni procjenitelj, a takva se vrijednost utvrđuje za bilo kojeg kupca, odnosno investitora. 2. Subjektivna vrijednost nekog preduzeća se manje ili više razlikuje od objektivne vrijednosti zbog činjenice što se uloga potencijalnog kupca formira na temelju njegove veze sa preduzećem kojem se procjenjuje vrijednost i njihovih vlastitih planova. 3. Pravedna vrijednost preduzeća je vrijednost koju utvrde ili predlože finansijski eksperti u ulozi arbitra između zainteresovanih sudionika-kupaca i prodavaca , vodeći računa o subjektivnim procjenama i jednih i drugih.

PROCJENA VRIJEDNOSTI PREDUZEĆA Drugačije rečeno, pravedna cijena se nalazi između objektivne i subjektivne vrijednosti, pri čemu prodavac nastoji da pravedna cijena bude viša, a kupac da pravedna cijena bude niža , što znači da su njihovi interesi konfliktni. A prava ili realna vrijednost preduzeća može se definisati kao vrijednost imovine preduzeća umanjene za njegove obaveze, odnosno može se definisati izrazom: V = I – O gdje je: V - vrijednost preduzeća I – vrijednost imovine preduzeća O – vrijednost obaveza preduzeća

PRESTANAK RADA PREDUZEĆA Razlozi prestanka rada preduzeća mogu biti raznovrsni kao što su: 1. nepostojanje prirodnih uslova koji su značajni za rad preduzeća, 2. nepostojanje ekonomski uslova za rad preduzeća, 3. prekršaj zakonskih normi, 4. neregulisanje zakonskih obaveza iz poslovanja, 5. ako se utvrdi ništavnost upisa u sudski registar itd. U praksi razlikujemo sljedeće oblike prestanka rada preduzeća: 1. stečaj, 2. redovna likvidacija i 3. ostali oblici prestanka.

STEČAJ �Stečaj je zakonom propisan i složen postupak koji se primjenjuje kada privredni subjekt ne može da pokrije svoje obaveze iz poslovanja. �Kod ovog postupka cjelokupna imovina prodaje se i služi za pokriće materijalnih obaveza povjerilaca koji prijavljuju svoja potraživanja. �Kada se stečajni postupak završi, onda se briše ime preduzeća ili društva iz sudskog registra i na taj način prestaje da postoji. �Prestanak rada preduzeća objavljuje se u službenom listu Federacije BIH.

LIKVIDACIJA �Redovna likvidacija je postupak prestanka rada privrednog subjekta, a primjenjuje se ako je istekao rok za rad i postojanje preduzeća ili ako se utvrdi da je postupak osnivanja ništavan i u drugim zakonski predviđenim slučajevima. �Postupak redovne likvidacije provodi se i u slučaju kada su prestali prirodni uvjeti, koji su bitni za privredne djelatnosti preduzeća, npr. rudnici uglja zatvaraju se postupkom redovne likvidacije kada više nema uglja za eksploataciju. �Postupak redovne likvidacije provodi sud i ovdje je imovina preduzeća obično veća od obaveza koje su stvorene tokom poslovanja. � Imovina služi za pokriće obaveza.

HVALA NA PAŽNJI