EKONOMIJA Prof dr Miodrag Paspalj Prof dr Neboja
EKONOMIJA Prof. dr Miodrag Paspalj Prof. dr Nebojša Pušara 2020/2021
III DEO MAKROEKONOMIJA GLAVA 4 MONETARNA MAKROEKONOMIJA 8. 1
MONETARNA MAKROEKONOMIJA NOVAC Sva društva koja se bave trgovinom koriste novac u jednom ili drugom obliku. U dobrom delu sveta zalihe novca su u obliku računa u bankama, a ne u obliku novčanica i kovanica. Kada kažemo da neko ima novca, obično mislimo da je on ili ona bogat. Ekonomisti izraz novac koriste na drugačiji način. Za jednog ekonomistu, novac se ne odnosi na ukupno bogatstvo nego samo na jednu vrstu bogatstva: novac je stok aktive koji se može odmah koristiti za obavljanje transkacija.
FUNKCIJE I VRSTE NOVCA Novac ima tri namene. Kao zaliha vrednosti, novac je način na koji se kupovna moć prenosi iz sadašnjosti u budućnost. Naravno, novac je nesavršena zaliha vrednosti: ako se cene povećaju, iznos koji možete kupiti sa bilo kojom količinom novca opada. Pored toga, ljudi mogu držati novac zato što ga mogu razmenjivati pri kupovini roba i usluga u nekom vremenu u budućnosti. Kao obračunska jedinica, novac označava odnose pod kojima su one navedene i dugovi zabeleženi. Kao sredstvo razmene, novac je ono što koristimo da kupimo robe i usluge. Lakoća kojom se novac pretvara u druge stvari, robe i usluge, ponekad se naziva likvidnost.
FUNKCIJE I VRSTE NOVCA Novac ima više oblika. U ekonomiji svake zemlje transakcije se obavljaju jednom stvari čija je funkcija da služi kao novac: novčanica. Novac koji nema suštinsku (unutrašnju) vrednost zove se naredbodavni (fijat) novac, zato što je on ustanovljen kao novac državnim dekretom ili naredbom. Mada je naredbodavni novac danas pravilo u najvećem broju ekonomija, mnoga društva su u prošlosti kao novac koristila robu sa unutrašnjom vrednosti. Novac te vrste se zvao robni novac. Najrasprostranjeniji primer robnog novca je zlato. Kada ljudi koriste zlato kao novac (ili novčanicu koja je zamenljiva za zlato), za takvu ekonomiju se kaže da je u zlatnom standardu. Zlatni standard je bio zajednički širom sveta tokom devetnaestog veka.
MERENJE NOVCA Najočiglednija aktiva, kad je reč o količini novca, jeste valuta, zbir papirnog i kovanog novca u opticaju. Najveći deo svakodnevnih transakcija kao sredstvo razmene koristi valutu. Druga vrsta aktive koja se koristi za transakcije jeste depozit po viđenju, novčana sredstva koja ljudi drže na svojim čekovnim računima.
MERENJE NOVCA U tabeli su date su četiri mere novčanog stoka na osnovu kojih se radi obračun za potrebe ekonomije SAD-a. C M 1 M 2 M 3 Valuta uvećana za depozite po viđenju, putnički čekovi i ostali čekovni depoziti M 1 uvećan za tržište novca mutual fund, štedni ulozi (uključujući i depozite tržišta novca) i kratkoročni vremenski depoziti M 2 uvećan za dugoročne depozite sporazume o ponovnoj kupovini. Evrodolari i institucionalno tržište novca mutual funds
KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA Veza između transakcija i novca izražava se sledećom jednačinom koja se zove kvantitativna jednačina: Novac x Brzina = Cena x Transakcije M x V =P x. T T predstavlja ukupan broj transakcija u izvesnom periodu vremena. P je cena tipične transakcije – količina dolara koja se razmenjuje. Proizvod cene transakcija i broja transakcija, PT jednak je količini dolara koja se razmenjuje godišnje. Leva strana kvantitativne jednačine nam govori o novcu koji se koristi za obavljanje transakcija. M je količina novca, V se zove transakciona brzina novca i meri brzinu kojom novac kruži u ekonomiji.
KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA Nevolja sa prvom jednačinom je u tome što je broj transakcija teško izmeriti. Da bismo rešili ovaj problem, broj transakcija T se zamenjuje ukupnim ekonomskim autputom Y. Transakcije i autput su povezani, jer što je više ekonomskih proizvoda, više se roba kupi i proda. Ako sa Y obeležimo sumu autputa, a sa P obeležimo cenu jedne jedinice autputa, onda je dolarska vrednost autputa PY. Y je realan GDP, P je deflator GDP-a, a PY je nominalni BDP. Kvantitativna jednačina postaje: Novac x Brzina = Cena x Autput M x. V =P x. Y
FUNKCIJA TRAŽNJE ZA NOVCEM Kada se analizira kako novac deluje na ekonomiju, često je korisno izraziti količinu novca u vidu količine roba i usluga koje on može da kupi. Ovaj iznos M/P zove se realni novčani saldo. Funkcija tražnje za novcem je jednačina koja pokazuje šta određuje količinu realnog novčanog salda koji ljudi žele da drže. Jednostavna funkcija tražnje za novcem je prikazana sledećom formulom, gde je k konstanta koja govori koliko novca ljudi žele da drže na svaki dolar dohotka. (M/P)d = k. Y Ovom jednačinom se tvrdi da zahtevana količina realnog novčanog salda srazmerna realnom dohotku. Funkcija tražnje za novcem je slična funkciji tražnje za drugim robama.
KAMATNA STOPA I TRAŽNJA ZA NOVCEM Kada se zajmoprimac i zajmodavac slože oko nominalne kamatne stope, oni ne znaju kako će se stopa inflacije kretati u toku trajanja zajma. Zato moramo razlikovati dva koncepta realne kamatne stope: Realne kamatne stope koju zajmoprimac i zajmodavac očekuju kada se zajam dogovara, a koja se zove realna kamatna stopa ex ante i realna kamatna stopa koja se stvarno realizuje, a koja se zove realna kamatna stopa ex post.
INFLACIJA Na primer: Večernje novosti su 1970. godine koštale 5 dinara, litar mleka je koštao 10 dinara, a prosečna plata 4. 000, 00 dinara. Večernje novosti danas koštaju 50 dinara, litar mleka je 100 dinara, a prosečna plata 40. 000, 00 dinara. Ovo opšte povećanje cena zove se inflacija. Ako pitate prosečnu osobu zašto je inflacija društveni problem, verovatno će odgovoriti da ga inflacija osiromašuje. “Svake godine moj gazda mi daje povišicu, ali cene rastu, što mi uzima deo povišice”.
POJAM I VRSTE INFLACIJE Inflacija je povećanje ukupnog nivoa cena. Jedan od glavnih ciljeva vladine politike je da se inflacija što više smanji. Naročito problematične su hiperinflacije odnosno periodi veoma brzog rasta ukupnog nivoa cena. Neki od primera hiperinflacije možemo videti u tabeli. Zemlja Period Stopa inflacije% Učestalost dupliranja cene Nemačka 1921 -1924 3. 25 × 106 49 sati Grčka 1941 -1944 8. 55 × 109 28 sati SR Jugoslavija 1993 -1994 5 × 1015 16 sati Mađarska 1945 -1946 4. 19 × 1016 15 sati
DEFLACIJA Smanjenje ukupnog nivo cena se naziva deflacija i predstavlja suprotnost inflacije. Deflacija se dešava kada se ponuda robe povećava brže nego ponuda novca ili potražnja robe. Deflacija može biti jednako pogubna po ekonomiju države i to zbog: Suzdržavanje od kupovine. Potrošači se odlučuju da ne kupe određeni proizvod ukoliko cena opada jer se nadaju da će kroz pola godine isti kupiti po nižoj ceni, a time se smanjuje cirkulacija novca. Povećanje dugova. Stvarna vrednost duga raste kada opšti nivo cene opada, a ovo ima za posledicu da se potrošači ne odlučuju na kupovinu.
DEFLACIJA Stvarna cena pozajmice raste. Stvarne kamatne stope će rasti ako nominalne kamatne stope ne padaju u skladu sa cenama. Niže margine profita. Niže cene mogu značiti smanjene prihode i profite za preduzeća, a to može dovesti do povećanja nezaposlenosti kako firme nastoje da smanje troškove proizvodnje. Poverenje i štednja. Opadanje cene aktive, kao što je deflacija cene na tržištu nekretnina ima udar na sektor ličnog bogatstva i samopouzdanja – što dovodi do daljeg pada potražnje agregata.
INFLACIJA Prema intenzitetu, razlikuju se puzeća, umerena, galopirajuća i hiperinflacija. O blagoj ili puzećoj inflaciji govorimo kada stopa inflacije na godišnjem nivou ne prelazi 5%. Umerenu inflaciju karakteriše rast opšteg nivoa cena u rasponu od 5 -15% godišnje. Kada cene rastu sporo, onda ljudi imaju poverenje u novac. Galopirajuća inflacija postoji kada godišnja stopa inflacije pređe 15%. Ona unosi nesigurnost u privredu. U takvim uslovima novac postepeno gubi svoju vrednost, a realna kamatna stopa je često negativna. Galopirajuća inflacija po pravilu vrlo brzo prelazi u hiperinflaciju. U uslovima hiperinflacije ljudi žele da se što pre otarase gotovog novca, jer novac ubrzano gubi svoju vrednost.
INFLACIJA U zavisnosti od inicijalnog uzroka rasta opšteg nivoa cena možemo da govorimo o inflaciji tražnje, inflaciji troškova i strukturnoj inflaciji. Inflacija tražnje uslovljena je viškom agregatne tražnje nad agregatnom ponudom. Inflacija ponude ili troškova uzrokovana je rastom neke komponente troškova u strukturi cena, kao što su zarade, porezi itd. Uzrok strukturne inflacije je nedovoljna sektorska usklađenost ponude i tražnje. Zaostajanje čitavih grana za potrebama privrede utiče na rast cena njihovih proizvoda, čak i u uslovima odsustva viška agregatne tražnje.
INFLACIJA Inflacija se može podeliti i prema: Ø Dužini trajanja (na latentnu, jednokratnu i hroničnu), Ø Geografskom poreklu (uvoznu i domaću) i Ø Uticaju na cene (aktivna i prigušena-prikrivena inflacija). Pored pomenutih vrsta inflacije u ekonomskoj literaturi se često može naići na izraz stagflacija, koji je skovan od reči stagnacija i inflacija. Stagflacija označava takvo stanje gde je privreda u stagnaciji, postoji inflacija, a da ne postoji višak agregatne tražnje.
IZRAČUNAVANJE STOPE INFLACIJE
UZROCI INFLACIJE Različiti izvori inflacije potiču sa obe strane tražnje i ponude privrede. Inflacija može biti rezultat povećanja agregatne tražnje ili povećanja troškova na strani ponude ili neka kombinacija oba, što dovodi do sledećih termina: Ø Inflacija izazvana tražnjom, Ø Inflacija izazvana cenama i Ø Inflacija izazvana očekivanjima. Inflacija izazvana tražnjom je termin koji se koristi da sumira razne faktore koji vode ka inflaciji i koji proizilaze sa strane tražnje u ekonomiji ili promena u agregatnoj tražnji. Inflacija izazvana cenama je termin koji se koristi da opiše pritisak na cene zbog faktora na strani ponude koji prouzrokuju promene u agregatnoj ponudi. Pored toga, inflatorni pritisak se može desiti od efekta izazvanim očekivanjem – ako se očekuje rast cene ili troškova proizvodnje, a to unapred može izazvati i reakcije strane ponude i na taj način, u stvari, uzrokuje (odnosno indukuje) inflaciju.
NOMINALNE I STVARNE VARIJABLE I FIŠEROV EFEKAT stvarna kamatna stopa = nominalna kamatna stopa – stopa inflacije nominalna kamatna stopa=stvarna kamatna stopa + stopa inflacije Kada se poveća stopa rasta novca, to inicira veću stopu inflacije, ali i veću nominalnu kamatnu stopu. Usklađivanje nominalne kamatne stope prema stopi inflacije naziva se Fišerov efekat. Po Fišerovom efektu, postoji bliska veza između nominalne kamatne stope inflacije: kada stopa inflacije raste, raste i nominalna kamatna stopa.
POSLEDICE INFLACIJE Deformacija u strukturi relativnih cena šalju se pogrešni signali ekonomskim učesnicima što ima za posledicu pogrešnu alokaciju resursa. Poremećaji u odnosima relativnih cena znače da cene više ne odražavaju troškove i tražnju na tržištu. Inflacija smanjuje motivaciju za rad i štednju budući da se kupovna moć stanovništva smanjuje iz dana u dan, ono težište svoje aktivnosti prebacuje na potrošnju, a ne na štednju. U uslovima visoke inflacije potrošači troše unapred svoj budući dohodak, tako što svoju potrošnju finansiraju zaduživanjem, čime dodatno podstiču inflaciju.
POSLEDICE INFLACIJE Inflacija utiče na funkcionisanje ekonomskog sistema, a posledice tog uticaja su mnogobrojne, one u prvom redu zavise od intenziteta inflacije. Može se reći, da su najčešće posledice inflacije, u slučaju kada postoji galopirajuća inflacija, velike stope porasta cena. Nezavisno od intenziteta inflacije, odnosno, od veličine stope porasta cena, sam porast cena je najveća i najizrazitija posledica inflacije. Inflacija utiče i na povećanje investicione tražnje. Budući da je u uslovima visokih stopa inflacije realna kamatna stopa (razlika između nominalne kamatne stope inflacije) često negativna, povećava se investiciona tražnja. Istovremeno menja se struktura investicija u korist kratkoročnih projekata.
POSLEDICE INFLACIJE Inflacija utiče na povećanje plata radnika u javnim službama, povećanje transfernih prihoda ugroženih kategorija stanovništva, povećanje troškova u javnim službama i tako doprinosi rastu javnih rashoda. Zbog bržeg rasta cena u zemlji nego u inostranstvu, izvoznicima postaje rentabilnije da svoju robu prodaju u zemlji, a uvoznicima se više isplati da kupuju u inostranstvu i prodaju u zemlji. Na taj način inflacija pogoršava stanje u bilansu tekućih transakcija. Inflacija utiče i na preraspodelu bogatstva. Oni slojevi stanovništva koji imaju veću sposobnost prilagođavanja, ostvaruju enormne zarade, dok onaj deo stanovništva koji ne shvata posledice inflacije nije u stanju da joj se prilagodi.
POSLEDICE INFLACIJE Već je pomenuto da ima i onih koji ostvaruju korist od inflacije. Budući da inflacija smanjuje vrednost realnog duga svi dužnici su u povlašćenom položaju. Tu se posebno misli na državu, jer inflacija smanjuje realnu vrednost javnog duga. Na taj način se vrednost redistribuira od neto poverioca prema neto dužnicima, inflacija odgovara državi iz još jednog razloga. Svaku odštampanu novčanicu država može da koristi za razna plaćanja: za kupovinu dobara i usluga, za finansiranje subvencija ili otplatu javnog duga. Država na taj način izmiruje svoje obaveze odštampanim novcem, ali se postavlja pitanje na čiji teret se vrše ova plaćanja. Inflacija predstavlja svojevrsni porez nametnut stanovništvu, tzv. „inflacioni porez”, zbog čega se smanjuje količina dobara koja može da se nabavi za istu svotu novca.
MERE ZA SUZBIJANJE INFLACIJE Koje će se mere primeniti za suzbijanje inflacije zavisi od primarnog uzroka inflacije. Inflacija u svakoj privredi ima svoje specifičnosti koje zahtevaju da se u z avisnosti od konkretnih uslova donese adekvatan antiinflacioni program. U okviru fiskalne politike može da se deluje preko poreza i javnih rashoda. Povećanjem poreza ili uvođenjem novih poreza utiče se na smanjenje lične potrošnje, a smanjivanjem javnih rashoda dolazi do smanjenja budžetske potrošnje. Kako inflacija nikad nije rezultat delovanja samo jednog faktora, mogu se primenjivati i druge mere koje deluju na ostale troškove inflacije troškova. Kada je u pitanju strukturna inflacija, mere monetarne i fiskalne politike ne mogu da pruže značajnije rezultate.
CENTRALNA BANKA Centralna (emisiona) banka je monetarna institucija i osnovni stožer bankarskog sistema svake zemlje. Centralna banka je emisiona banka, ima monopol, koji joj je zakonom dodeljen, da proizvodi, izdaje, povlači domaći novac za opticaj, snabdeva komercijalne banke i čuva rezerve komercijalnih banaka u sklopu svojih rezervi i njima samostalno upravlja. S obzirom na funkciju i činjenicu da zauzima centralno mesto u monetarnom i bankarskom sistemu svake zemlje, centralna banka često se naziva i „banka banaka“. Centralna banka predstavlja značajnu nezavisnu instituciju pravne države i tržišne privrede sa dominacijom državnog vlasništva, čiji su ciljevi i zadaci da osigura funkcionisanje finansijskog tržišta i realizaciju tržišnih finansijskih institucija.
CENTRALNA BANKA U pogledu organizacije funkcionisanja centralne banke možemo razlikovati tri osnovna tipa centralne banke: Ø Jedinstvena centralna banka, Ø Složeni sistem centralnih banaka i Ø Nadnacionalna centralna banka. Danas je u svetu najviše zastupljen koncept jedinstvene centralne banke, po principu jedna država – jedna centralna banka, a to znači da se funkcija vrhovne monetarne vlasti zemlje nalazi u rukama jednog privrednog subjekta. Smatra se da ovakav tip organizacije centralne banke odgovara više unitarnim državama, monopolitnim nacionalnim strukturama.
CENTRALNA BANKA Višenacionalne države federalnog ili konfederalnog tipa češće se odlučuju za složeni sistem centralnih banaka, gde u jednoj državi postoji više banaka koje obavljaju funkciju centralne banke, pri čemu se jedna od njih nalazi na čelu i koordinira rad celokupnog sistema centralnih banaka. Mada bi se moglo zaključiti da je u ovom slučaju teže obezbediti efikasno funkcionisanje vrhovne monetarne vlasti u zemlji, nego što je to slučaj pri postojanju jedinstvene centralne banke, u praksi to ne mora da bude slučaj. Nadnacionalna centralna banka pojavljuje se kod grupe zemalja koje su ušle u veoma visok nivo ekonomske integracije i koje su između sebe stvorile monetarnu uniju. U tom slučaju zemlje se odriču svoga monetarnog suvereniteta i svoje nacionalne novčane jedinice.
CENTRALNA BANKA Mnoge centralne banke imaju ulogu poslednjeg utočišta, gde komercijalne banke rešavaju pitanja likvidnosti kada iscrpe sve prethodne mogućnosti, a što može da utiče na likvidnost i sigurnost celog bankarskog sistema. Kontrolu likvidnosti bankarskog sistema, centralne banke mogu ostvariti: Ø Kreditiranjem komercijalnih banaka, Ø Regulisanjem stope obavezne rezerve, Ø Politikom delovanja na otvorenom tržištu, Ø Supervizijom bankarskog sektora, Ø Podrškom za obavljanje platnog prometa i njegovom likvidnošću i Ø Funkcijom povezanom sa ulogom centralne banke kao fiskalnog agenta države u međunarodnom platnom prometu.
NEZAVISNOST CENTRALNE BANKE U većini zemalja centralna banka je u državnom vlasništvu, a moderne centralne banke uživaju sve veći stepen autonomije, što podrazumeva nemogućnost vladine intervencije u monetarnoj politici. U gotovo svim slučajevima centralne banke su odgovorne za sprovođenje monetarne politike, pri čemu može doći do konflikta, naročito sa izvršnom vlašću. Među tri bitna faktora koja obezbeđuju visok stepen institucionalne nezavisnosti centralne banke od izvršne i zakonodavne vlasti, u slučaju SAD, Švajcarske i Nemačke, spadaju zakonom precizirani: Ø Način donošenja odluka o monetarnoj politici, Ø Procedura imenovanja upravljačkih tela i imenovanih lica centralne banke i Ø Finansijska autonomija centralne banke.
NEZAVISNOST CENTRALNE BANKE Najznačajnija iskustva iz prošlosti u radu Nemačke Bundesbanke, a koja su se u potpunosti prenesena na Evropsku centralnu banku (ECB) i evro su: Ø U slučaju konflikta unutrašnja monetarna stabilnost je važnija od spoljne stabilnosti, tj. stabilnosti deviznog kursa, Ø Najbolji doprinos monetarne politike ekonomskom rastu i zaposlenosti je održavanje trajne stabilnosti Ø Dugoročno posmatrano u interesu je privrede, ali i samih političkih lidera, da se proces odlučivanja o monetarnoj politici odvija što dalje od uticaja dnevne politike.
FUNKCIJE CENTRALNE BANKE U savremenim uslovima centralne banke u svim zemljama obavljaju po pravilu, sledeće osnovne funkcije: Ø Emisiona funkcija (izdavanje novčanica i kovanog novca), Ø Funkcija monetarnog regulisanja, Ø Funkcija banke banaka, Ø Funkcija bankara države, odnosno, vlade, Ø Kontrola funkcija (funkcija bankarskog nadzora), Ø Funkcija organizacije platnog prometa i Ø Spoljnotrgovinska funkcija.
FUNKCIJE CENTRALNE BANKE 1. Emisiona funkcija (izdavanje novčanica i kovanog novca). Države daju centralnim bankama, kao svojim predstavnicima, monopol na izdavanje novčanica i kovanog novca. Centralna banka donosi odluku o puštanju u opticaj i povlačenje iz opticaja novčanica i kovanog novca, i utvrđuje apoene i njihova obeležja. 2. Funkcija monetarnog regulisanja. Centralna banka ima ključnu ulogu u definisanju i sprovođenju monetarne politike koja je u isto vreme, jedan od najvažnijih elemenata u sklopu opšte politike zemlje. Međutim, u poslednje vreme sve je jasnija tendencija ka povećanju nezavisnosti centralne banke i većoj primeni tržišnih u odnosu na administrativne instrumente monetarnog regulisanja. Instrumenti monetarnog regulisanja su: Sistem obavezne rezerve – diskontna stopa – operacije na otvorenom tržištu
FUNKCIJE CENTRALNE BANKE - Stopa obavezne rezerve je minimalna stopa rezerve koji, po nalogu centralne banke, komercijalne banke moraju držati u obliku gotovine. Komercijalne banke mogu držati u rezervama veći iznos gotovine od obima obavezne rezerve koji je propisala centralna banka, ako je to u skladu sa njihovom poslovnom politikom. Banke, međutim, ne smeju da drže manji iznos gotovine od stope koju je propisala centralna banka. - Diskontna stopa je kamatna stopa koju naplaćuje centralna banka kada se komercijalne banke zadužuju kod nje. Određivanjem diskontne stope na nivou iznad tržišne kamatne stope, centralna banka prisiljava komercijalne banke da se same odluče da drže veći obim gotovine u obliku rezerve nego što je propisana.
FUNKCIJE CENTRALNE BANKE - Operacije na otvorenom tržištu su aktivnosti centralne banke kojima ona kupuje ili prodaje različite vrednosne papire na tržištu čime se smanjuje ili povećava količina novca u opticaju. 3. Funkcija banke banaka Za nesmetano odvijanje procesa reprodukcije i potreba stalno rastuće privrede neophodno je da centralna banka obezbedi optimalnu likvidnost celokupnog sistema. Glavni klijenti centralne banke su poslovne banke koje su neka vrsta posrednika između centralne banke i sektora privrede i stanovništva. Zbog toga centralna banka preko kreditiranja poslovnih banaka (koje sa svoje strane kreditiraju privredu i stanovništvo) vrši snabdevanje makrosistema potrebnom količinom novčane mase i na taj način obezbeđuje njegovu optimalnu likvidnost.
FUNKCIJE CENTRALNE BANKE U praksi postoje, uslovno rečeno, dve vrste kredita koje centralna banka odobrava poslovnim bankama, a to su: - Standardni ili redovni krediti To je jedan od kanala emisije centralne banke koji je prisutan u ekonomski nedovoljno razvijenim zemljama i preko ovog kanala dobrim delom se obezbeđuje likvidnost makrosistema. - Krediti za likvidnost Ovu vrstu kredita centralna banka odobrava poslovnim bankama samo u izuzetnim slučajevima, kada dolazi do neusklađenosti u prilivu i odlivu sredstava, a iscrpljeni su svi drugi načini uravnoteženja priliva i odliva novčanih sredstava poslovne banke.
FUNKCIJE CENTRALNE BANKE Ostale funkcije Centralne banke: 4. Funkcija bankara države, odnosno, vlade 5. Kontrolna funkcija (funkcija bankarskog nadzora) 6. Funkcija organizacije platnog prometa 7. Spoljnoekonomska funkcija 8. Razvojna funkcija 9. Informaciono-istraživačka funkcija
KREDIBILITET CENTRALNE BANKE U literaturi i akademskim krugovima kredibilitet određuje jedan od tri sledeća faktora: Ø Averzija prema inflaciji Ø Obevezujući ugovor Ø Preuzimanje obaveze Da bi se otklonio, odnosno izbegao, teret inflacije, potrebno je uraditi sledeće: prvo, centralna banka treba da izgradi antiinflacionu reputaciju kod javnog sektora - javnosti; drugo, treba provesti institucionalnu reformu čiji je cilj uspostavljanje nezavisne i antiinflaciono opredeljene centralne banke.
KREDIBILITET CENTRALNE BANKE Centralne banke teže ka postizanju određenog nivoa kredibiliteta, a visok stepen kredibiliteta za centralnu banku značajan je iz sledećih razloga: Ø Pomaže da troškovi obuzdavanja inflacije budu niži, Ø Olakšava održavanje niske inflacije, Ø Omogućava fleksibilnije menjanje taktike centralne banke, Ø Garantuje provođenje funkcije davaoca poslednjeg utočišta, Ø Olakšava zaštitu deviznog kursa, Ø Obavezuje centralnu banku da bude otvorena i transparentna i Ø Obezbeđuje podršku javnosti za nezavisnost centralne banke.
Bob Hope (1903 -2003) BANKA JE MESTO GDE TI POZAJMLJUJU NOVAC UKOLIKO DOKAŽEŠ DA TI NIJE POTEBAN Američki glumac i komičar. Rodom iz Britanije Nastupao na Broadwayu, na radiju, filmu i televiziji.
HVALA NA PAŽNJI!
- Slides: 42