e er w Po I S P d













































- Slides: 45
e er w Po I S P d P J O ! V A O IM U S P R E Z E N T A C IJ I Ć E T E D A S A Z N A T E N E Š T O V IŠ E O Klik za: Pomoć a uk : L By ć ra Pa Klik za: Informacije o
TEKST Pas (lat. Canis lupus familiaris) je pripitomljeni sisar iz porodice Canidae. Arheološki nalazi dokazuju da pas najmanje 9. 000 godina živi uz čoveka, iako postoje indicije da se taj period produži na čitavih 14. 000 godina. Fosilni ostaci pokazuju da su preci modernog psa živeli uz čoveka još pre 10. 000 godina. Danas postoji oko 40 miliona pasa i oko 800 rasa (što je više nego bilo koja druga vrsta životinje) najrazličitijih dimenzija, fizionomije i temperamenta, i koje predstavljaju najrazličitije verijetete boje i vrste dlake. Pas je usko povezan sa čovekom, kome služi kao kućni ljubimac, kao čuvar, vodič, ovčar i dr. Pas je jedna od najrasprostranjenijih životinja na svetu čiju popularnost nadmašuje jedino mačka. Pas je podvrsta sivog vuka, za koga se veruje da je direktni predak psa. Najnovija istraživanja potvrđuju da je pas bio po prvi put pripitomljen na istoku Azije, najverovatnije u Kini. Takođe, nije sigurno da svi domaći psi potiču od iste grupe ili se proces domestikacije ponovio više puta na više mesta.
NEMAČKI OVČAR
NEMAČKI OVČAR U Nemačkoj je 1891. godine, osnovano društvo "Phylax" s ciljem standardizovanja pasmina pasa i uzgoja pasa s poželjnim osobinama poput: snage, spretnosti, brzine i dobrog njuha. Društvo se nakon par godina raspalo, zbog mimoilaženja oko ciljeva, Jedan od bivših članova Max von Stepanitz posebno je cenio radne pse. Na izložbi pasa 1899. , oduševio ga je pas imena Hektor Linksrhein, koji je bio rezultat dugogodišnjeg uzgoja, pokazao se kao snažan, inteligentan i veran pas. Von Stepanitz preuzeo je tog psa, nazvao ga je Horand von Grafath i prozvao ga prvim nemačkim ovčarom te je osnovao Udruženje nemačkih ovčara. Od tog prvog psa koji se pario sa ženkama sličnih karakteristika, nastali su brojni potomci, koji su činili jezgru pasmine nemačkih ovčara. Svi čistokrvni nemački ovčari potomci su tog prvog proglašenog nemačkog ovčara. Nemački ovčar prihvaćen je kao pasmina 1919. , kada ih je bilo 505 primeraka, a do 1926. , veći je bilo oko 8 000. Popularnost mu je porasla nakon što se pokazao koristan pas u ratu i kada su se pojavili nemački ovčari "Rin Tin" i "Strongheart" u filmskim ulogama. Nakon Drugog svetskog rata, imao je negativni odjek u javnosti, zbog nemačkog imena. U Engleskoj su stoga pasminu prozvali "alzaški ovčar" te su to ime koristili do 1977, kada su odlučili ponovo koristiti staro ime. U SAD-u je 2009. godine je bio drugi na popisu najbrojnih pasmina.
KADA JE U NEMAČKOJ OSNOVANO DRUŠTVO „PHYLAX“ 1891; 1899: 2016?
PEKINEZER
PEKINEZER Pekinezeri su pripadnici najstarije rase pasa, a nastali su u Kini. Njihovo ime dolazi od grada Pekinga. Maleni su, ali znaju biti iznenađujuće teški kad se podignu jer imaju teške kosti. Prema legendi, pekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako voleli. Pekinezer je vekovima živeo isključivo na carevom dvoru. Veoma su ga pazili, negovali i duboko poštovali. Smatrali su da on štiti svoga gospodara na onom svetu. U 19. veku odnose ih u Englesku, gde i dalje zahtevaju udobnost i obavezne šetnje. Pomalo su suzdržani prema ljudima. Samo vlasniku otvoreno pokazuju ljubav. Pekinezeri imaju jak karakter i pravi su zaštitnici jer se znaju dobro braniti. Iako su maleni, toliko su hrabri da to može preći u tvrdoglavost. Osećajni su i nezavisni. Povremeno ih je teško nahraniti jer žele pokazati da su dominantniji od vlasnika pa odbijaju hranu. Opet, ako previše jedu mogu postati gojazni. Katkad toliko vole vlasnika da postanu ljubomorni. Znaju dugo i bučno lajati. Nisu agresivni, ali lajanjem dokazuju svoju neizmjernu vernost. Dobri su za život u stanu i nije im nužno dvorište. Ipak, kako bi očuvali zdravlje, potrebno ih je redovno šetati i igrati se s njima.
PEKINEZERI SU NASTALI U. . . Kini; Pekingu; Belgiji.
AMERIČKI STAFORD TERIJER
AMERIČKI STAFORD TERIJER Američki stafford terijer je snažan pas pun energije. Nastao je početkom 19. veka u Velikoj Britaniji ukrštanjem bulldoga i terijera kako bi se dobio manji, snažan i okretan pas. Tako dobijeni psi koristili su se za tada vrlo popularne borbe pasa a bili su poznati pod imenom "Bull and Terrier" ili "Half and half". Svi oblici borbe pasa zabranjeni su 1835. godine, ali su se u nekim krugovima i dalje održavali u tajnosti. Čak i tada, u toj ranoj fazi ljudi su prepoznali njihove glavne karakteristike: stabilnost, pouzdanost, hrabrost, ljubav prema deci i porodici. Kolonizacijom Amerike ljudi su poveli i svoje četveronožne ljubimce, pa se tako ovaj pas brzo proširio novim kontinentom. Oko 1870. godine "Bull and Terrier" počinje se koristiti drugo ime - "Pit Bull Terier". Grupa lovaca u SAD-u je 1898. g. osnovala registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Prva pasmina koja je ušla u taj registar bio je Pit Bull Terrier. Zbog naglaska na autohtonost pasmine u ime su dodali još i "American" Početkom 19. veka ljudi su otkrili da su ovi psi veći od svojih rođaka u Engleskoj, te je bio nezamenjiv u čuvanju imanja, uključujući sukobe sa vukovima, kojotima i drugim velikim grabežljivcima. Potom su se se u uzgoju izdvajali psi koji su bili veći, imali viša ramena i jači grudni koš kako bi još bolje obavljali dužnost čuvara.
PUNO IME STAFORDA JE. . . Pit Bull Terier; Terier.
BIGL
BIGL Bigl ima izrazito dobro razvijen njuh. Naime, svaka njegova moždana ćelija povezana je sa njegovim nosom. Tako će vaš ljubimac sve potrebne informacije dobiti upravo putem ovog čula. To bi mogao biti problem kod šetnje, zato bi bilo najsigurnije da ga ne puštate s uzice, dok se ne nađete u nekom ograđenom prostoru. Takođe, pripremite se na njegovo vođstvo u šetnjama, dok prati sve mirise na terenu. Bigl će uvek pre odabrati njuškanje unaokolo nego slušanje vaših naredbi. Upravo zato, on vam neće biti dobar partner za trčanje, jer će svako malo stati kako bi istražio sve mirise. Ako želite da nabavite jednog, pripremite se na njegovo lajanje i zavijanje na bukvalno sve i svakoga. Upravo je to razlog zašto mnogi ljudi odustanu od kupovine, iako redovni treninzi mogu pomoći u kontrolisanju prekomerne bučnosti. .
BIGL IMA DOBRO RAZVIJEN. . . Njuh; Sluh; vid.
ZLATNI RETRIVER
ZLATNI RETRIVER Lord Tweedmouth je 1865. pario žutog labrador retrivera kovrdžave dlake s danas izumrlim tweed water španijelom. U razdoblju od 1865. do 1890. lord Tweedmouth je pažljivo dalje uzgajao tu liniju. Ukrštao je još jednog tweed water španijela, dva crna retrivera, jednog irskog setera i jednog krvoslednika boje peska. Prvi put se uvodi u knjigu uzgoja Kennel Club of England 1903. uz naziv "Flat-Coated retriever". Britanski Kennel Club 1913. priznaje zlatnog retrivera kao zasebnu pasminu i time postaje udruženje koje vodi knjigu uzgoja te pasmine. Nakon toga, pasmina u Engleskoj i SAD-u brzo postaje vrlo popularna. Početkom 1980 -ih pasmina dolazi pojačano na kontinent, da bi 1990 -ih doživjela pravu ekspanziju (uz sve negativne usputne pojave). Danas se zlatni retriver ubraja u najomiljenije pasmine, a prema statistici uzgoja koju vode nadležni uzgojni savezi i u najbrojniju rasu u anglosaksonskog i nemačkog govornog područja. Uz to je široko rasprostranjen u zemljama Beneluksa i Skandinavije. No, mogu se sresti i u Francuskoj, a u poslednje vrijeme u ograničenom broju i u zemljama južnim i istočnim evropskim zemljama.
NAZIV PRVE KNJIGE UZGOJA JE. . . Kennel Club of England; Kennel Club; Samo Club.
BELGIJSKI OVČAR
BELGIJSKI OVČAR Belgijski ovčar je skladno proporcioniran, inteligentan, otporan, kvadratičan pas, naviknut na život pod vedrim nebom, građen da može odolevati nepogodama godišnjih doba i atmosferskim promenama tako čestim u klimi Belgije. Skladnošću svojih oblika, ponosnim držanjem glave, pas belgijski ovčar treba ostavljati utisak one elegantne čvrstine koja je postala osobinom selekcionarnih predstavnika radne pasmine. Sve pasmine ( osim GROENANDELA) imaju prepoznatljivu crnu "masku". Budući da im je fizička konstrukcija jednaka u raznim delovima sveta različito su priznate pasmine. Amerika priznaje tri pasmine , Vel. Britanija sva 4 varijeteta priznaje kao jednu pasminu, a F. C. I ih prepoznaje kao 4 različite pasmine.
BELGIJSKI OVČAR JE POREKLOM IZ: Velike Britanije; Nemačke, Amerike Ništa od ponuđenog
ŠARPLANINAC
ŠARPLANINAC Šarplaninac pasmina pastirskih pasa, navodno poreklom od molosa. Ime su dobili po Šarplanini na granici Kosova i Makedonije, gde se još uvek koriste za čuvanje ovaca.
ŠARPLANINCI SE NALAZE NA GRANICI: Srbija-Makeodnija; Kosovo –Makedonija; Grčka-Makedonija
SIBIRSKI HASKY
SIBIRSKI HASKY Haskiji su srednje veliki psi posebno uzgojeni za preživljavanje u polarnim uslovima. Srodni su samojedima i aljaskim malamutima. Postoje dve vrste haskija - krupniji sibirski i malo manji, aljaski. I jedni i drugi imaju plave ili smeđe oči, a 20 posto ih ima jedno plavo, a drugo smeđe oko. Neki pretpostavljaju da je ta pasmina vučje krvi. Prosečan životni vek iznosi 12 -15 godina. Nervozni su samo kad im je dosadno, kad se ne kreću dovoljno, te obično nisu agresivni prema ostalim psima. Iznimno su inteligentni, samostalni, ali i samovoljni. Haskiji obožavaju sneg i trčanje u zaprezi. Farma haskija u mjestu Kapalamaki, nedaleko od Rovaniemija u Finskoj, ima cca 160 sibirskih i aljaskih haskija.
FARMA S. HASKY-A SE NALAZI U/NA. . . Kapalamaki-u Palić-u Budapest-u
DALMATINAC
DALMATINAC Dalmatinac ili dalmatiner je hrvatska rasa psa lako prepoznatljiva po beloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama. Poznati tačkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene tačkaste oznake. Rasa je dobila ime po hrvatskoj regiji, Dalmaciji, za koju se veruje da je izvorno mesto dalmatinskog psa i ilirskom plemenu Dalmati. Pas Dalmatinac je veseo i razigrani pas, odan je svojoj porodici i treba mu društvo. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti hladno. Oči su okrugle i sjajne. Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bele. Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50 -60 cm, a težina mu može biti oko 25 -30 kg. Ženke mogu biti veoma plodne. Imaju dubok glas. Imaju sklonost da se okote gluvi, te je potrebno dobro proveriti štene pre uzimanja. Pasmina je registrovana u FCI pod rednim brojem # 153.
PASMINA JE REGISTROVANA U „FCI“ POD REDNIM BROJEM: # 153 # 123 #136
MAĐARSKI PULIN
MAĐARSKI PULIN To je veoma gibak pas sa dobro razvijenim mišićima i veoma je cenjen kao ovčarski pas. Poseduje karakterističnu dlaku pretežno crne boje (može biti i u nijansama sive, bele i boje kajsije) koja je uvaljana i podseća na tzv. dreadlockse (slično užetu) koji čine krzno nepropusnim za vodu. Zbog ove osobine i znanja da je ovo pas koji vrlo rado pliva, pretpostavlja se da je u prošlosti korišten za lov u močvarnim područjima (zovu ga i mađarski vodeni pas). Telo mu je kvadratično i mišićavo, glava okrugla, oči boje kafe, viseće uši, a rep je savijen nad leđnom linijom. Visina za mužjake je 39 -45 cm, a za ženke 36 -42 cm. Težina je za mužjake 13 -15 kg, a za ženke 10 -13 kg. Puli se veoma malo linja, pa se treba voditi velika briga oko krzna da ne bi dobilo karakterističan "miris". Životni vek mu je do 14 godina.
ŽIVOTNI VEK MU JE DO: 14 godina; 18 godina; 29, 5 godina.
IRSKI VUČJI HRT
IRSKI VUČJI HRT Standard Američkog kenel kluba ovako opisuje ovu rasu ‚‚ Visokog rasta i impozantnog izgleda, irski vučji hrt je izvanredan u kombinovanju snage i brzine sa oštrim vidom. Najkrupniji i najveći od galopirajućih lovačkih pasa, generalno je grubog krzna, rasa koja liči na hrta; veoma mišićav, jak iako skladno građen; pokreti su mu laki i aktivni, glava i vrat visoko podignuti, rep podignut na gore delom sa malim zavojem ka ekstremitetima”. Boje koje dopušta Američki kenel klub su siva, prugasta, crvena, crna, čisto bela, bledomrka, boja pšenice i čelično siva. “ Američki kenel klub dozvoljava ‚‚bilo koju drugu boju koju ima rasa ‚‚deerhound”. Visina koju je odredio AKC je : ‚‚minimalna visina za odrasle mužjake: 81 cm (32 inča), za ženke 76 cm (30 inča) Minimalna težina: oko 55 kg (120 ibs) za mužjake, oko 48 kg (105 ibs)za ženke. Treba težiti ka velikom rastu uključujući visinu ramena i proporcionalnu dužinu tela, a poželjno je i da se čvrsto ustanovi rasa čiji psi imaju prosek ( minimum) od 81 cm do 86 cm (od 32 do 34 inča). ” Standardi visine i težine u Irskoj i Engleskoj se malo razlikuju.
VELIČINA MU JE MINIMUM: 85 cm; 99 cm; 81 cm.
BERNADINAC
BERNADINAC Bernandinac je pas za spasavanje. Englezi ga nazivaju svetac, jer su ovim psima svojstvene sposobnosti da unapred osete lavinu, nevreme i zemljotrese i da ih predskaže. Nasledna nastrojenost ove upečatljive pasmine za rad na polju spasavanja odgovara darovitosti ptičara ili lovačkog psa u području lova. Mada je Bernandinac svojom upotrebom u snegu postao legenda, danas se može posmatrati i kao čuvar kuće i strpljivi prijatelj dece, koju štiti uočavajuci opasnost i neustrašivo ih brani. Zahvaljujući veličini i snazi, bernandinac se ne boji nijednog protivnika. Pored svojih karakternih kvaliteta, ovaj pas objedinjuje lepotu, stabilnost i sposobnost prilagođavanja svakoj klimi, pa ga zahvaljujući tome žele mnogi prijatelji pasa kao svog pratioca, čuvara i zaštitnika.
BERNADINAC JE PAS ZA. . . Spasavanje; Vuču kočije; Prevoz robe.
HVALA NA GLEDANj. U! Nadam se da ste naučili nešto korisno u ovoj prezentaciji! Ponovo pogledaj prezentaciju:
Informacije o prezentaciji: § Tekst preuzet sa „Wikipediea Free Encyclopedia“ § Slike preuzete sa „Google-Images“(Mozilla Firefox) § Korišćen materijal Power. Point: Float In, Push and Shred § Korišćen program za pravljenje prezentacije: § „Microsoft Office Power. Point“ §Vrati se na prezentaciju:
Pomoć za prezentaciju: Taster za: Sledeći slajd: Taster za: Vrati se na prezentaciju: Taster za: Ponovo pogledaj prezentaciju: Taster za: Informacije o prezentaciji: Vrati se na prezentaciju:
BRAVO TAČNO Nastavi:
NAŽALOST NETAČNO Opet?