DVANAEST APOSTOLA Mk 3 13 19 Lk 6

DVANAEST APOSTOLA

(Mk 3, 13– 19; Lk 6, 12– 16) Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. (Mt 10, 1 – 4)

Bio je ribar, vjernik židovske vjere, rodom iz gradića Betsaide, sjeverno od Galilejskog jezera, a živio je u kući u blizini jezera u Kafarnaumu. Petra je Isus zapazio dok je lovio ribu i rekao mu: » Pođi za mnom…učinit ću te ribarem ljudi. « Petar je ipak ostao nagle naravi te se znao i suprotstaviti Isusu, osobito kada nije bio spreman prihvatiti Isusov kraj na križu. Zvao se Šimun, dok ga Isus nije prozvao Petar, što na grčkom znači Stijena, kako bi označio njegovu vodeću ulogu u Crkvi. To se dogodilo nakon što je Isus upitao apostole: » A vi, što vi kažete, tko sam ja? «, a Petar mu je rekao: » Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga Živoga. « Petar je kasnije i postao rimski biskup i prvi papa. Postao je jedan od dvanaest apostola, kao i njegov brat Sveti Andrija. Petar je bio i jedan od prvih svjedoka praznoga Isusovog groba nakon uskrsnuća, te jedan od onih kojima se uskrsli Krist najprije ukazao.

Sveti Andrija, kao i brat mu Šimun Petar bio je jedan od dvanaest apostola i prvi biskup grada Carigrada , bio je ribar na Genezaretskom jezeru (tj. Galilejskom moru) u Kafarnaumu, kamo su obojica stigli iz rodne Betsaide. Andrija je bio prvi od apostola kojega je Isus pozvao, pa ga istočne crkve obično i nazivaju » Prvozvani «. On, kao i sveti Ivan Evanđelist, bio je isprva sljedbenik Ivana Krstitelja koji je propovijedao skori dolazak Mesije. Kad je na Jordanu pokazao na Isusa i rekao: » Evo Jaganjca Božjega «, Andrija i Ivan, pristupili su Isusu i počeli slijediti njega. Andrija je odmah otišao do svoga brata Šimuna, koji je biti prozvan Petar, te mu rekao: » Našli smo Mesiju « (usp. Iv 1, 41), zato ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvanog Passio (Muka), u kojem je opisano apostolovo mučeništvo. Predaja veli, da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju.

Njega se naziva Jakov Zebedejev (stariji), da bi ga se razlikovalo od Jakova Alfejeva (mlađega), koji je također jedan od apostola. Sin je Zebedeja i Salome, njegov brat Ivan je apostol i evanđelist. Prema Evanđelju po Marku (Mk 1, 19 -20) i Mateju (Mt 4, 21 -22), Jakov, Ivan i njihov otac Zebedej u lađi su krpali mreže, kada ih je Isus pozvao da ga slijede. Oni su među prvim učenicima, koji su slijedili Isusa. Prema Evanđelju po Marku (Mk 3, 17), zvali su ih "Boanerges" ("Sinova Groma"). Jakov je bio u krugu najbližih Isusovih učenika zajedno s apostolima Ivanom i Petrom. Oni su prisustvovali Isusovom preobraženju na gori Tabor. Prisustvovao je i uskrsnuću Jairove kćeri, Isusovoj muki u getsemanskom vrtu. Imao je naglu narav što se vidi u zgodi iz Isusova života, kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. "Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi? " Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo" (Lk 9, 54 -56) [1]. U Djelima apostolskim je zapisano, da je kralj Herod Agripa I. dao pogubiti Jakova mačem (Dj 12, 1 -2). Tako je on prvi apostol, koji je umro mučeničkom smrću.

Pisac Evanđelja po Ivanu, Prve, Druge i Treće Ivanove poslanice te knjige Otkrivenja. Porijeklom Židov iz Galileje. Roditelji su mu bili Zebedej i sveta Saloma, a brat mu bijaše sveti Jakov Stariji. Prvotno je s obitelji bio ribar na Galilejskom moru pa učenik i suradnik sv. Ivana Krstitelja. Prvi je sa sv. Andrijom pošao za Kristom. Nalazi se, uz sv. Petra i sv. Jakova Starijega, svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus u određenim okolnostima uzima sa sobom. Prvog dana Pashe zajedno s Petrom, s kojim je uvijek gajio najdublje prijateljstvo, po Isusovom zahtjevu priprema i posljednju večeru (Lk 22, 8). Unatoč opasnosti, najveću vjernost i hrabrost pokazao je kada je ostao, kao jedini od apostola, zajedno sa Djevicom Marijom, Isusovom tetom Marijom Kleofinom i Marijom Magdalenom podno raspetog Isusa (Iv. 19: 25). Tada je Isus svoju Majku povjerio baš njemu, da se za nju brine (Iv 19, 26). Smatra se da je sv. Ivan bio najmlađi od dvanaet Isusovih izabranika te da ih je sve nadživio. Doživio je duboku starost te bijaše jedini od apostola koji nije prošao kroz mučeničku smrt. Umro je oko 101 g. za vrijeme treće godine vladavine cara Trajana u Efezu.

U Novom zavjetu, Filip se spominje više puta, najviše u Evanđelju po Ivanu. Isus je našao Filipa u Galileji i rekao mu: "Pođi za mnom (Iv 1, 43) [1]", što je i učinio. Filip je bio iz grada Betsaide, odakle su bili i apostoli Petar i Andrija. Bio je prijatelj Ivana apostola i evanđeliste s kojim je skupa pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja. [2] Filip je Nathanielu poručio, da je Isus obećani Mesija: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta" (Iv 1, 45). Kasnije se spominje, kako su neki Grci tražili Isusa i Filip ih je odveo. Za vrijeme Posljednje večere, zamolio je Isusa: ""Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je! (Iv 14, 8)", nakon čega je Isus objasnio jedinstvo Boga Oca i Boga Sina.

Na početku Djela apostolskih, naveden je među apostolima, koji su nazočili Isusovom uzašašću na nebo. U Evanđeljima po Marku, Mateju i Luki, Bartol se spominje u društvu s apostolom Filipom, dok je u Evanđelju po Ivanu, uz Filipa naveden Natanael (smatra se da su Bartol i Natanael ista osoba). U istom Evanđelju opisan je početni susret Isusa s Filipom i Natanaelom, u kojem je Natanael prvo bio skeptičan, a zatim je priznao Isusa kao Sina Božjega i kralja Izraela (Iv 1, 45 -51). Isus ga je već kod prvog susreta pohvalio kao "pravog Izraelca u kojem nema lukavstva", dakle, kao jednostavna, poštena, dobronamjerna i iskrena čovjeka [1]. Na kraju Ivanova Evanđelja, Natanael je jedan od učenika, kojima se Isus ukazao na Tiberijanskom jezeru nakon uskrsnuća.

Toma Apostol, također zvan Juda Toma, Nevjerni Toma ili Didim, bio je jedan od Isusovih dvanaestorice apostola. Možda je najpoznatiji po nevjeri u Isusovo uskrsnuće nakon što je čuo za nj, no ubrzo nakon što je vidio Isusa rekao je "Gospodin moj i Bog moj!" Prema tradiciji otišao je u Indiju propovijedati evanđelje. Najpoznatije Tomino javljanje u Novom zavjetu zasigurno je ono kada sumnja u Isusovo uskrsnuće i zahtjeva da dodirne Isusove rane prije nego se sam uvjeri (Iv 20: 24 -29). Nakon što je vidio živog Isusa (Biblija nigdje ne tvrdi je li Toma uistinu dotaknuo Kristove rane), Toma je iskazao svoju vjeru u Isusa uzviknuvši "Gospodin moj i Bog moj!"; a prema ovome se ponekad naziva i Toma Vjernik. Toma je također poznat kao Apostol koji je krstio Tri kralja (Mudrace s Istoka).

Bio je carinik, sakupljač poreza na putu koji je, kod Kafarnauma prelazio iz Galileje u Siriju, te je pripadao skupini ljudi, koji su bili neomiljeni i često korumpirani, te od ostalih Židova smatrani i obredno nečistima. Promijenio se, nakon što ga je osobno Isus posjetio i blagovao u njegovoj kući. Spremno se odazvao pozivu, da slijedi Isusa, a prije no što je to učinio, priredio je svečanu gozbu za rođake i prijatelje. Kasnije je taj događaj opisao u svom Evanđelju po Mateju. Kao Isusov apostol i propovijednik, obraćao se najprije Židovima te im je prije, nego ih ostavi, napisao Evanđelje na njihovu jeziku. Bio je to aramejski jezik, kojim su tada govorili Židovi u Palestini. O tome svjedoče neki stari crkveni oci, no u današnjem tekstu Matejeva evanđelja pisanog grčkim jezikom nema jasnih tragova njegova prijevoda s aramejskog. Prema nekim predajama, propovijedao je Židovima oko 15 godina, uključujući i židovske enklave u Etiopiji i na Istoku.

Njega se naziva Jakov mlađi, da bi ga se razlikovalo od Jakova Zebedejeva (starijeg), također apostola. Sveti Pavao u Poslanici Galaćanima spominje ga kao jednu od najuglednijih ličnosti prve Crkve, dok se u Djelima apostolskim ističe kao jeruzalemski biskup. Prema tradiciji umro je mučeničkom smrću u Egiptu ili u Jeruzalemu pribijanjem na križ, nakon što je naviještao Evanđelje. Njegov simbol na slikama je pila, jer se smatra da mu je nakon smrti tijelo prepiljeno.

Njega se naziva Šimun Kanaanac, da bi ga se razlikovalo od Šimuna Petra, također apostola. Šimun znači "slušatelj", a ime Kanaanac znači, da je rođen u gradu Kani ili u pokrajini Kanaan. U Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim naziva se Šimun zvan Revnitelj (Lk 6, 15) i Šimun Revnitelj (Dj 1, 13), zbog revnosti židovskom zakonu. Prema legendi, naviještao je Evanđelje u Egiptu i Mezopotamiji, a prema nekim legendama i drugdje. Umro je mučeničkom smrću, usmrtili su ga pilom. Njegov spomendan slavi se 28. listopada, zajedno s apostolom sv. Judom Tadejom. Često su zajedno prikazani na slikama. Njegove relikvije se nalaze u bazilici sv. Petra u Rimu i u Toulouseu.

Prema predaji, rođen je u Galileji, bio je bratić Blažene Djevice Marije. Postao je jedan od dvanaest apostola, zajedno s bratom sv. Jakovom Mlađim. Propovijedao je Evanđelje po Judeji, Samariji, Idumeji, Mezopotamiji, Siriji i Libiji. Govorio je grčki i aramejski jezik. Zajedno sa sv. Bartolom, donio je kršćanstvo u Armeniju te je zajedno s njim proglašen zaštitnikom Armenske Apostolske Crkve. Doživio je mučeničku smrt, zajedno sa apostolom Šimunom Zelotom u Perziji. Sveti Juda Tadej prisustvovao je događaju, kada je Duh Sveti sišao na apostole pa se često na njegovim slikama, nalazi plamen iznad njegove glave, kao simbol Duha Svetoga. Za vrijeme Posljednje večere, Juda Tadej, postavio je Isusu važno pitanje: „Gospodine, kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu? (Iv 14, 22). “ Isus mu je odgovorio: „Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi. Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. - Ovo sam vam govorio boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14, 23 -26). “ Juda Tadej napisao je kratku poslanicu pod nazivom „Poslanica Jude apostola“, koja se nalazi u Novom zavjetu na pretposljednjem mjestu, ispred Otkrivenja.

Juda Iškariotski bio je, prema Novom zavjetu, jedan od dvanaestorice apostola, a poznat je po izdaji Isusa Krista. On je, prema Bibliji, za 30 srebrnjaka Isusa predao farizejima. Nakon izdaje objesio se na drvo vrste Cercis Siliquastrum, koje je kasnije prema njemu nazvano Judino drvo. Nakon Judine smrti na njegovo mjesto je došao apostol Matija. Juda Iškariotski danas je simbol izdaje i jedan od najomraženijih ličnosti u ljudskoj povijesti.